Povežite se sa nama

Izdvojeno

HAPŠENJE ŠKALJARACA: Državni službenici na nišanu

Objavljeno prije

na

Višemjesečna istraga Specijalnog policijskog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uz podršku Europola i drugih zapadnih partnerskih službi, vođena je u strogoj tajnosti. Sa istragom navodno nijesu bili upoznati ni službenici Vlade i Agencije za nacionalnu bezbjednost

 

Kriminalne grupe nemaju više šta da traže u Crnoj Gori, kaže potpredsjednik Vlade Crne Gore i koordinator službi bezbjednosti Dritan Abazović. To je poručio nakon posljednjeg hapšenja grupe kriminalaca, navodno povezane sa takozvanim škaljarskim klanom, koja je planirala ubistva više tužilaca, policajaca, i prebijanje jedne sutkinje.

U krivičnoj prijavi, podnesenoj tužilaštvu, vođe i članovi organizovane kriminalne grupe terete se da su planirali likvidaciju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, specijalnog tužioca Saše Čađenovića, policijskih rukovodilaca i službenika Zorana Lazovića, Petra Lazovića i Ivana Đokovića. Ovo je drugi put da  specijalni državni tužioci i pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO) terete pripadnike  škaljarskog klana za pokušaj likvidacije policajaca i tužilaca. Osim čelnih ljudi Specijalnog državnog tužilaštva, devetočlana kriminalna grupa, u sadejstvu sa još nekoliko za sada neidentifikovanih osoba, planirala je ubistvo članova suprotstavljenog kriminalnog klana, Nikole Dedaja iz Bara i Jasmina Osmanagića iz Ulcinja.

Višemjesečna istraga Specijalnog policijskog odjeljenja, Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uz podršku Europola i drugih zapadnih partnerskih službi, vođena je u strogoj tajnosti. Sa istragom navodno nijesu bili upoznati ni službenici Vlade i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Oni su nedavno u velikoj akciji u Podgorici, Baru i Danilovgradu uhapsili pet pripadnika škaljarskog klana – Aleksandra Raičevića, Stefana Mićića i Dušana Boljevića iz Podgorice, Milana Brajovića iz Danilovgrada i Nina Koraća iz Berana, sa prebivalištem u Baru. Za Kotoraninom Dušanom Dudićem i Podgoričaninom Zoranom Perovićem, koji su izbjegli hapšenje, intenzivno se traga. Barani Stefan Đukić-Mandić i Emil Tuzović označeni su kao organizatori kriminalne grupe. Oni se nalaze u ukrajinskom zatvoru, nakon što su prošle godine pokušali da ubiju Kotoranina Radoja Zvicera, koji važi za visokorangiranog vođu takozvanog kavačkog klana.

Istraga, prema nezvaničnim podacima, pokazuje da je škaljarski klan planirao i da pretuče sutkinju Biljanu Uskoković, koja je vodila predmet protiv Stefana Đukića, okrivljenog za ubistvo Jovana Klisića i ranjavanje Velizara Gardaševića u Baru. Optužnicu u tom predmetu podigao je tužilac Čađenović, koji je zajedno sa rukovodiocem Specijalnog državnog tužilaštva – Milivojem Katnićem bio na listi za odstrijel. Sutkinji Uskoković planirali su da metalnom šipkom „polome“ noge i ruke.  Njoj je dodijeljena policijska zaštita. U predmetu protiv Đukića uskoro bi trebala da bude izrečena presuda, što je i motiv za izvršenje ovih krivičnih djela.

Grupa je planirala da likvidira i bivšeg pomoćnika direktora policije Zorana Lazovića i njegovog sina (službenika ANB-a) Petra, kao i policijskog službenika iz Bara Ivana Đokovića. Ovo nije prvi put da su se ubice škaljarskog klana namjerile na Lazovića. Oni su prije tri godine formirali kriminalnu grupu, na čijem čelu su bili Erogen Brajović i Ranko Radulović, sa ciljem da ubiju više pripadnika kavačkog klana, ali i Zorana Lazovića, i njegove tadašnje kolege Duška Golubovića, Duška Koprivicu. Tada su planirali ubistvo Katnića i njegovog sina. I ovaj plan su osujetili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje, hapšenjem i optuženjem ove grupe. Osim Radulovića i Brajovića, za to krivično djelo otpuženi su Stefan Radulović, Stefan Perović, Nikola Mandić, Darko Vicković, Luka Radulović, Igor Vukotić, Ivan Todorović, Radoš Petrušić, Ratko Martinović, Miladin Dedović i Nikola Mršić, kao i  bosanski državljani Nenad Lubura i Radivoje Preradović. Tada su svi negirali krivična djela koja su im se stavljala na teret. Zoran Lazović je nakon toga postavljen za rukovodioca Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala. On je, nakon smjene vlasti na parlamentarnim izborima, podnio ostavku na tu funkciju.

Biro za operativnu komunikaciju trenutno istražuje da li su Zoran Lazović i njegov sin Petar  bili povezani sa protivničkim kavačkim klanom i zašto je Petar Lazović održavao komunikaciju sa Zvicerom. Navodno su oni početkom godine omogućili beogradskom kriminalcu Veljku Belivuku da nesmetano uđe u Crnu Goru i sastane se sa Zvicerom u Kotoru. Kasnije je istragom utvrđeno da su škaljarci u Tivtu planirali ubistvo Belivuka, koji je bio šef beogradskog ogranka kavčana.

Grupa kriminalaca iz kavačkog klana, na čelu sa navodnim vođom Slobodanom Kašćelanom, uhapšena je prije nekoliko mjeseci zbog više krivičnih djela. Između ostalog, navodno su planirali ubistvo, potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, nakon što je odbio komunikaciju sa njima. Radoje Zvicer se sklonio nakon pokušaja ubistva Belivuka i tako izbjegao hapšenje. Za njim je raspisana potjernica, a prema operativnim podacima policije nalazi se u jednoj od zemalja Latinske Amerike odakle i dalje krijumčari kokain u Evropu.

Abazović za Monitor kaže da više nema selektivnosti kada je riječ o kriminalnim grupama. Crna Gora, kako je rekao, nije više tlo  gdje će moći da se nesmetano bave kriminalom.

„Mogu da nam prijete i spremaju ubistva, mi se ne plašimo. Država je moćnija od njih i to ćemo pokazati. Ovo je samo početak obračuna sa svim kriminalnim grupama, bez selektivnosti“, poručuje Abazović.

 

Čađenović bio glavna meta napada

Đukićevoj grupi se u podgoričkom Višem sudu sudi za ubistvo Jovana Klisića u Baru.

Prema optužnici koju je podigao specijalni tužilac Saša Čađenović, Đukić se tereti da je novembra 2019. godine, kao saizvršilac, počinio krivično djelo teško ubistvo, odnosno da je sa 15 hitaca ispaljenih iz automatske puške ubio Klisića i ranio Velizara Gardaševića. Zbog ovog postupka Čađenović je bio glavna meta Đukićeve kriminalne grupe.

Đukićeva supruga, majka i polubrat, Danijela B. Mandić, Zorica Đ. Đurović, Vuk V. Lakićević, zatim Marko M. Vujadinović, Hasip B. Murić, Andrija B. Glavičanin i Bojan M. Vuksanović, optuženi su za stvaranje kriminalne organizacije.

 

U Ukrajini „leže“ zbog pokušaja ubistva Zvicera

Đukić i Tuzović dio su grupe uhapšene u Ukrajini zbog pokušaja ubistva Kotoranina Radoja Zvicera. On važi za jednog od šefova kavačkog kriminalnog klana i teško je ranjen kada je grupa atentatora iz Crne Gore i Srbije pucala na njega na ulici dok je džogirao.

Sigurne smrti spasila ga je, kako su pisali tamošnji mediji, njegova supruga Tamara Zvicer, koja je, prema pisanju tamošnjih medija, iz pištolja pucala na napadače i tako ih natjerala da pobjegnu…

Tokom policijske potjere na drugom kraju te države, nakon dva dana, uz Tuzovića i Đukića, uhapšeni su i srpski državljani Milan Branković (31) i Petar Jovanović (46). Zbog sumnje da im je davao logističku podršku i odavao informacije, uhapšen je i inspektor iz kijevske policije.

 

Hapšenje posljedinaca posljedica razbijanja Sky aplikacije

Prema nezvaničnim informacijama Monitora, ranija hapšenja kavčana i posljednje hapšenje škaljaraca posljedica je razbijanje kriptovane mreže Sky. Na toj mreži nalaze se komunikacije između kriminalnih grupa, gdje su dogovarana mnoga krivična djela. Nakon ove enkripcije uhapšena je Belivukova grupa u Beogradu, što im je omogućilo mnogo dokaza protiv njegove krivične grupe, kao što su bile fotografije krivičnih djela.

Presretnuti razgovori preko kriptovane aplikacije Sky otkrivaju da je najčešće Đukić davao direktne instrukcije svojim ljudima na terenu – Brajoviću, Peroviću i Dudiću. Dokazi koje su do sada prikupili istražni organi ukazuju da je Đukić od organizovanja šverca droge obezbjeđivao novac i materijalna sredstva sa kojima je, pored finansiranja izvršenja teških krivičnih djela, planirao da podmiti visokog Vladinog funkionera. Televizija Vijesti je dobila informaciju da je tom funkcioneru nuđeno milion eura da inicira smjenu rukovodilaca SDT-a, ali da je on to odbio da učini. Pobjeda piše da je riječ o nekadašnjem generalnom sekretaru u Vladi Crne Gore Božidaru Milonjiću. On je na suđenju za ubistvo Klisića, zastupao Đukićevu suprugu Danijelu Mandić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIPLOMATSKA I MEDIJSKA OFANZIVA MILA ĐUKANOVIĆA: Ponovno aktiviranje ruskih zavjera kao slamka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi

 

Nakon što su slab odziv crnogorskih građana i akcija policije pokvarili cetinjski happening 5. septembra da se preko ulice i uz pomoć tajnih službi i medijske demagogije opet krene u novu „odbranu Crne Gore“ (tj. nagomilanog bogatstva i nekažnjivosti DPS vrhuške) lopta se opet prebacila na diplomatski i medijski teren ne bi li se povratilo sve više poljuljano povjerenje u stari režim. Kako beogradski prijatelj i kolega Aleksandar Vučić nije uspio preko svojih medijskih i duhovnih trovača mobilizirati dovoljan broj crnogorskih „patriota“ i ljubitelja lika i djela predsjednika Mila Đukanovića radi odbrane njegovog privatnog feuda, došlo je vrijeme da pozvoni telefon u Moskvi.

U toku je godišnje zasijedanje Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija u Njujorku koje traje od 21. do 27. septembra i koje je okupilo preko 130 šefova i vlada država članica. U utorak je govorio i američki predsjednik Džo Bajden kome je ovo prvo pojavljivanje na tako velikom samitu svjetskih državnika. Nije tajna da mnogi državnici priželjkuju, ako ne susret, a ono slikanje i razgovor od desetak sekundi za koji se raznim lobističkim firmama u Americi nude milionske svote. Kod nas su se već pojavile nepotvrđene tvrdnje u regionalnoj štampi da se nudi nevjerovatnih 15 miliona dolara za Đukanovićevo slikanje sa Bajdenom i razmjenu od pet-šest riječi. Takav scenario bi dobro došao kao potvrda da DPS klika i dalje stoji na putu evroatlantskih integracija i da ponovo uživa podršku Amerike koja se počela distancirati od režima nakon Đukanovićevog povratka na mjesto predsjednika njegove „države“ u maju 2018. godine.

Nevezano za gore spomenutu sumu, nesporno je da DPS diplomatija, lobisti i inostrani saveznici pokušavaju ovih dana da dogovore termine za susrete sa visokim američkim zvaničnicima, kako je Monitoru potvrdilo nekoliko izvora u Vašingtonu. Uz zahtjeve za susret se obavezno prilaže i nedavno objavljena studija Digitalnog forenzičnog centra Crne Gore (DFC), čije osnivanje je podržala Vlada Sjedinjenih Američkih Država  2019. godine i koji djeluje u okviru Atlantskog saveza Crne Gore (ASCG). Njegov predsjednik Savo Kentera je prije dvije godine, u vrijeme čvrstorukaške vladavine Đukanovića, izjavio Vijestima da je jedan od primarnih ciljeva DFC-a da „razotkriju sve one koji pokušavaju da podrivaju naš politički i demokratski sistem i unesu haos i nerede u određenim zemljama“. Neki su se ponadali, s obziromna to da Atlantski savez promovira zapadne i evroatlantske vrijednosti, da će to raditi i njihova podružnica u Crnoj Gori, uprkos Kenterinoj retorici koja podsjeća na sovjetsko-komunističku borbu protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Gorepomenuta studija od stotinu stranica nosi naziv Uloga Rusije na Balkanu: Slučaj Crne Gore i opširno se bavi raznim ruskim subverzivnim oblicima djelovanja kojim se „potkopava prozapadna politika Đukanovića“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo