Povežite se sa nama

OKO NAS

STRUČNJACI O FAKTORIMA KOJI MLADE TJERAJU U ALKOHOLIZAM: Problem koji se ne prepoznaje lako

Objavljeno prije

2 godine

na

Alkoholizam se često javlja u kombinaciji sa drugim psihičkim poremećajima, među kojima dominiraju anksiozni poremećaj, socijalne i druge fobije, poremećaji raspoloženja, poremećaji ličnosti, ukazuju stručnjaci. ,,Mladi ne shvataju kako se postaje zavisnik, često imaju primjere u porodici roditelja ili bliskih članova koji piju“, naglašava načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović

 

,,Prvo alkoholno piće popio sam sa 13 godina, sa drugovima iz razreda. Rastao sam okružen alkoholom. Otac je uvijek dosta pio i nikad nije govorio ništa loše o tome. Majka je gunđala, ali mu je uvijek pomagala kad mu je bilo loše zbog pića“, priča M., dvadesetčetvorogodišnjak koji želi da ostane anoniman.

On posljednjih mjeseci pokušava da se izbori sa alkoholizmom uz pomoć psihoterapije koju mu plaća porodica. Na psihoterapiju je krenuo na insistiranje majke jer nije više mogao da izdrži nijedan dan bez alkohola. Drhtao bi i postajao agresivan.

,,U alkohol sam skliznuo jer od djetinjstva osjećam anksioznost, nisko samopouzdanje, opšte nezadovoljstvo životom. Alkohol mi pruža lažni osjećaj samopouzdanja, čak raspoloženja i energije“, priča on.

Na fizičke i mentalne posljedice konzumacije naš sagovornik, kao ni mnogi mladi, nije pomišljao, niti mu je na to posebno skretana pažnja kroz odrastanje. S druge strane, roditelji nijesu mogli da kontrolišu njegovo ponašanje, izbore i odluke u bitnim životnim fazama.

,,Svakodnevna trka za zaradom, borba za puko preživljavanje porodice  čini nemogućim praćenje djece koliko bi bilo neophodno. Djeca se ne podižu sama, i mnogi od nas kasno shvate koliko je to teško biti roditelj, a posebno u ovo ludo doba“, kaže majka mlade osobe koja ima problem sa konzumacijom alkohola.

Načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović

I načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, dr Sandra Vlahović, kaže da prođe dosta vremena dok osoba stekne uvid da ima problem sa alkoholizmom.

,,Ovaj depresant je društveno prihvatljiv, a najčešće kada porodica odbija da i dalje toleriše probleme koji nastaju kao posljedica alkoholizma, te vrši pritisak da se osoba javi na liječenje“, kaže ona.

Potvrđuje da se alkoholizam često javlja u kombinaciji sa drugim psihičkim poremećajima, među kojima dominiraju anksiozni poremećaj, socijalne i druge fobije, poremećaji raspoloženja, poremećaji ličnosti.

,,Mladi ne shvataju kako se postaje zavisnik, često imaju primjere u porodici roditelja ili bliskih članova koji piju“, naglašava dr Vlahović.

U liječenju osobe koja ima problem sa alkoholom, dodaje ona, najvažnije je sticanje uvida da postoji problem, jer su pacijenti, naročito mladi, vrlo skloni da minimiziraju njegovu upotrebu i vide problem u svemu drugom.

,,Zato je od izuzetne važnosti otvoreno razgovarati, te buditi svijest na temu štetnog uticaja alkohola na zdravlje mladog čovjeka. U većini slučajeva osobe se javljaju na liječenje kada su već ozbiljnije narušenog zdravstvenog stanja zbog posljedica alkoholizma“, objašnjava dr Vlahović.

Alkoholičari se, kaže ona, često bore sa stidom kako će okolina reagovati kada čuje da su pod tretmanom u našoj bolnici, gde se liječe i drugi ozbiljni, psihijatrijski problemi. Konstatuje da je uticaj pandemije svakako doprinio porastu konzumenata alkohola, jer djeluje opuštajuće, smanjuje napetost, strah, pa osobe koje su sklone upotrebi ili kod kojih postoji predispozicija, koristile su alkohol u većoj mjeri.

Prema podacima o percepciji dostupnosti alkoholnih pića kod učenika dobijenim u okviru Evropskog istraživanja o upotrebi psihoaktivnih supstanci i nehemijskih sredstava zavisnosti među mladima (ESPAD), koje je u Crnoj Gori sproveo Institut za javno zdravlje 2019. godine, bilo koje alkoholno piće lako dostupnim smatra osam od deset učenika (79%).

Prema istom istraživanju, od 74% učenika koji su nekad u životu pili alkohol, 38% njih je to prvi put učinilo sa 13 godina ili ranije, što svjedoči o lakoj dostupnosti alkohola djeci.

Zakon o javnom redu i miru zabranjuje prodaju i korišćenje alkoholnih pića osobama mlađim od 18 godina starosti. Kazna od 500 do pet hiljada eura propisana je za pravno lice koje prodaje ili omogućava korišćenje alkoholnog pića maloljetnicima. Uprava policije je tokom 2021. godine utvrdila devet prekršaja koji se tiču zabrane prodaje ili omogućavanja korišćena alkoholnih pića maloljetnicima, dok je u 2020. bilo dva prekršaja.

Uz to, Zakonom o turizmu i ugostiteljstvu zabranjuje se usluživanje alkoholnih pića, drugih pića i/ili napitaka koji sadrže alkohol u ugostiteljskim objektima osobama mlađim od 18 godina, uz obavezu isticanja oznake o zabrani njihovog usluživanja istoj starosnoj kategoriji i to na vidnom mjestu. U tom slučaju kazna je od 2.000 do 20.000 eura za pravno lice, ako u ugostiteljskom objektu uslužuje alkoholna pića maloljetnicima, kao i od hiljadu do deset hiljada ako u ugostiteljskom objektu u kojem se uslužuju alkoholna pića nije na vidnom mjestu istaknuta oznaka o zabrani njihovog usluživanja maloljetnicima.

Iz Uprave za inspekcije poslove je pojašnjeno da turistička inspekcija od 2018. godine kontroliše usluživanje alkoholnih pića maloljetnim osobama u hotelima, dok u ostalim objektima je to nadležnost lokalne inspekcije.

,,Tokom 2022. godine turistička inspekcija nije imala utvrđenih nepravilnosti koji se odnose na usluživanje alkoholnih pića maloljetnim licima”, navodi se u odgovoru PR službe ove institucije.

Ugostitelji u Podgorici nerado govore o tome da li, mimo zakona, toče alkohol maloljetnicima.

„Slabo ko od zaposlenih će pitati za ličnu kartu prilikom narudžbine. Realno gledano nije smak svijeta ako momak popije pivo, dva. Naravno sve uvijek u životu treba biti u nekim granicama. A da će to sa pokazivanjem lične kod svake narudžbine riješiti neki problem opijanja u društvu itd., iskreno ne vjerujem u to, samo će ti ljudi otići na piće na neko drugo mjesto ili kupiti to piće na neki drugi način“, odgovor je jednog vlasnika lokala na ovo pitanje koji je insistirao da ostane anoniman.

Prema zapažanju univerzitetskog profesora i psihoterapeuta Mehmeda Đečevića alkohol se obilato konzumira među mladima koji se nalaze pod naletom psiholoških i fizioloških promjena koje su indukovane vrtoglavim fluktuacijama u djelovanju hormona.

,,Oni su razapeti između razvojnih zadataka s jedne strane (bunt, revizija i dalja izgradnja sopstvenog identiteta, seksualne potrebe) i zahtjeva sredine (da budu dobri učenici u školi, dobra djeca svojih roditelja itd.) Kao rezultat ovog sukoba između intrapsihičkih promjena i socijalne norme, alkohol služi kao sredstvo eskapizma koje mladima, makar privremeno, omogućava da se izmjeste u mirniju oazu, lišenu ovako mučnih sukoba”, objašnjava Đečević.

Kao drugi faktor Đečević izdvaja eksperimentisanja sa sopstvenom seksualnošću, a na trećem mjestu  je izdvojio supkulture kojima je svojstveno prisustvo i konzumiranje alkohola.

Sofija Kirsanov iz Mreže za omladinski aktivizam dodaje da maloljetnici zbog stigme oko mentalnog zdravlja koja postoji u našem društvu, nerijetko vide alkohol kao mehanizam za olakšavanje svih tegoba koje period odrastanja i sazrijevanja nosi sa sobom. ,,A to je paradoksalno, jer alkohol često dovodi do novih problema sa mentalnim zdravljem“, dodaje ona.

Na pitanje kako smanjiti dostupnost alkohola mladima u Crnoj Gori, naši sagovornici odgovaraju:

,,Ukoliko govorimo o smanjenju pristupačnosti/dostupnosti same, onda se to može uraditi penalnim praksama, odnosno kaznama za one koji mladima distribuiraju alkohol. Ako nastojimo smanjiti potrebu mladih da konzumiraju alkohol uopšte, onda mislim da bi trebalo popustiti u društvenim očekivanjima kada su mladi u pitanju, čime bi se smanjio nepodnošljivi pritisak spoljašnjih, objektivnih zahtjeva koji navode mlade osobe ka alkoholu“, kaže Đečević. On ističe nužnost djelovanja psihologa i socijalnih radnika u organizovanju primarno-preventivnih radionica, još od malih nogu, a školskim učionicama.

Sa tim je saglasna i pedagogica Vanja Rakočević. ,,Naša realnost je sistem kojem nedostaje da se ovim problemom bavimo uporno, u kontinuitetu, efikasnim mjerama, uz veliki broj uključenih aktera. Ono što možemo izdvojiti kao jednu od ključnih uloga škole jeste to da djecu treba učiti od malena da sloboda dolazi s odgovornošću, jer je to najvažnija životna lekcija“.

I dr Vlahović smatra da je neophodna prevencija  u periodu kada se prvi put dolazi u kontakt sa alkoholom, odnosno u ranoj adolescenciji. Istina je da djeca ne rade ono što roditelji kažu, već ih oponašaju.

,,Podaci pokazuju da je prvi kontakt sa alkoholom najčešće u ranoj mladosti, već u osnovnoj školi. Popularno je i široko rasprostranjeno konzumiranje alkohola prilikom večernjih izlazaka, proslava, druženja i sl. Među starijom populacijom, postoji uvjerenje da je dobro popiti jednu čašicu ujutru, kao i neizostavna praksa  posluženje alkohola prilikom posjeta i druženja koje po protokolu ne biste trebali odbiti da ne uvrijedite domaćina“, navodi ona.

Takva uvjerenja, objašnjava ona, i modele ponašanja često usvajaju mladi, što je veoma pogrešno i upravo zato je neophodno više govoriti o dostupnosti alkohola, motivima za opijanje i o samom njegovom hemijskom efektu.

Sanja ČAVOR / Dajana ZEČEVIĆ / Anđela PRODANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POVEĆANJE SOCIJALNIH DAVANJA NA SJEVERU: Zaustavljanje odliva stanovništva ili borba za glasače

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Lokalne uprave na sjeveru kao da se utrkuju u broju uvođenja novih i povećavanju iznosa za finansiranje postojećih socijalnih davanja. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o jednokratnim isplatama, koje će malo kome biti motiv da ostane u rodnom gradu ili poveća broj članova porodice

 

 

Nakon što su rezultati poslednjeg popisa potvrdili ono što su, uglavnom, svi već znali – da je sa sjevera, minulih 12 godina, pobjeglo 18.000 stanovnika, predstavnici lokalnih vlasti su, redom, izrazili zabrinutost i potencirali hitnost iznalaženja načina koji bi promijenili sumornu demografsku statistiku.  Koji su to dugoročni koraci još ni iz jedne opštine nijesu saopštili, ali su u mnogima pribjegli najlakšem načinu – da se za narednu godinu povećaju novčana davanja za novorođenu djecu, sklopljene brakove ili, na primjer, dodijeli mjesečna simbolična novčana podrška osnovcima na seoskom području.

Izostala je, bar za sada, precizna najava dugoročnih strategija, kojima bi se spriječila depopulizacija, u svakom smislu,  opustošenog sjevera, ali se u mnogim  opštinama krenulo na nesebično dijeljenje novca iz opštinskih kasa. Najčešće u obliku jednokratne podrške.

Tako će, već na narednoj sjednici lokalnog parlamenta u Mojkovcu, na dnevnom redu biti paket socijalnih mjera čija bi primjena trebalo da počne od januara 2025. godine. Predložile su ih Demokrate. Kako za Monitor objašnjava Marko Janketić, predsjednik Skupštine opštine (SO) iz te stranke, cilj je da se “osnaživanjem porodica podstiče demografska obnova i jačaju sela”. Janketić tvrdi da će, kroz predložene mjere, motivisati i mlade bračne parove da ostaju da žive u Mojkovcu. Taj grad je od 2011. do 2023. godine ostao skoro bez 2.000 stanovnika, pa ih je sada svega oko 6.800.

Janketić očekuje da će skupštinska većina prihvatiti prijedog da se jednokratna naknada za prvorođeno dijete uveća više od tri puta, to jest, sa 300 eura na 1.000 eura. Prijedlog je da ta vrsta naknade za drugorođeno dijete ubuduće bude petostruko veća u odnosu na dosadašnju. Tako će porodice koje dobiju drugo dijete jednokratno primiti 1.500 eura.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐALOVIĆA PEĆINA: Sve će to narod platiti

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Decembra, 2024

Objavio:

Iz Speleološkog kluba Pauk tužilaštvo su uputili da krivca za nepopravljive štete koje su nastale dosadašnjim izvođenjem radova na valorizaciji Đalovića pećine, traže  u onima koji su inicirali projekat, nosiocu projekta, izvođaču, nadzornom organu i Opštini Bijelo Polje

 

 

Od projekta turističke valorizacije Đalovića pećine kod Bijelog Polja očigledno nema ništa, niti ima izgleda da će biti u dogledno vrijeme. Osim pojedinih speleologa, javnost o tome, uglavnom, ćuti.

Jedino iz Speleološkog kluba Pauk za Monitor kažu da se to može zaključiti na osnovu zatečenog stanja koje su nedavno zabilježili video zapisima na samom ulazu u pećinu, kao i na njenom prilazu gdje je trebalo da se završava žičara. “Ništa se skoro pet godina nije pomjerilo sa mrtve tačke. Od sanacije ništa, sve je zaraslo u travu i šipražje. Bruka i sramota”, kažu u ovom speleološkom klubu.

Oni ističu da ne bi bilo strašno to što su, kako kažu, uzete pare da je bilo šta urađeno, ali da je strašno što su pare uzete, a ništa nije realizovano. “Da je posao odrađen kako treba, ne bi nas interesovalo koliko se ko, što bi narod kazao, ‘ugradio’. Ali svi su se ‘ugradili’ da se ne bi ništa odradilo, a nemjerljiva šteta napravljena je na zaštićenom dobru Đalovića pećini i Đalovića klisuri”, ocjenjuju speloolozi.

Na snimicima koje su nam dostavili iz ovog speleološkog kluba mogu se vidjeti razmjere trenutne štete koja je napravljena i sve ostavljeno nezaštićeno, gomile građevinskog materijala, tone propalog cimenta, razni kablovi i drugi ne tako jeftini materijali. “Čak su i jednog čuvara, čija je kuća najbliža pećini, povukli sa posla jer neće da ga plaćaju, ili ne znaju ko treba da ga plaća. Nedavno smo vodili jednu ekipu speleologa iz Poljske u jedan drugi objekat iznad Đalovića pećine, za koji bi se lako moglo ispostaviti da je dio ovog jedinstvenog prirodnog sistema, i stranci su bili zapanjeni kada su vidjeli ovako stanje, oni čuvenu ceradu kojom su navodno zatvorili ulaz”, kažu u klubu Pauk.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POLOŽAJ OSOBA SA INVALIDITETOM: Briga samo u planovima

Objavljeno prije

1 sedmica

na

29 Novembra, 2024

Objavio:

U većini crnogorskih opština, uprkos solidnoj zakonskoj regulativi,  za OSI se malo šta promijijenilo tokom minule decenije.  Nepristupačne su im često čak i ustanove čiji su primarni korisnici. Uz nezaposlenost, to su samo su neki od problema koji im komplikuju svakodnevicu

 

 

Osobe sa invaliditetom (OSI) u većini crnogorskih opština i dalje su bez nesmetanog pristupa i uslova za kretanje, boravak i rad u objektima javne namjene.  Za taj dio populacije, uprkos unapređenju zakonske regulative, silnim državnim i lokalnim akcionim planovima i obavezama iz Konvencije UN o pravima OSI, stvarnost je ista kao i prije pet ili 10 godina.

Kako za Monitor kaže Duško Rakočević predsjednik Udruženja “Srce”, oni svakodnevno savladavaju i mnogo drugih prepreka – od niske svijesti sugrađana do nezaposlenosti, dikriminacije, neučestvovanja u donošenju odluka, i kad je riječ o oblasti koja ih se  neposredno tiče.

“Ja pomak ne vidim. Ni u svijesti ni na “terenu”.  Za svako pravo zagarantovano Ustavom, nama je višestruko teže da se izborimo. Teškoća je mnogo, nailazimo nekad i na potpuno ignorisanje  donosioca odluka. Podršku, koja nam je zagrantovana zakonom, često smo prinuđeni da ‘prosimo’. Kao da ne postoji institucija koja bi se bavila  našim pravima i našim izazovima i kao da se zakoni i propisi usvajaju samo reda radi”, kaže Rakočević.

U Crnoj Gori  ne postoji institucija koja nije nadležna za pitanja OSI, ako ne direktno, onda sa aspekta opštih obaveza. To je jedna od konstatacija iz nedavne analize Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. U tom dokumentu sabrana su i iskustva  zatečenog stanja sa terenskih posjeta nekim crnogorskim opštinama na jugu, sjeveru i centralnom dijelu.

Država bi,  kao i njene institucije, podsjećaju u tom dokumentu, u skladu sa obavezama iz Konvencije trebale da imaju  obavezu da prilikom planiranja, pripreme i primjene politika i programa procijene njihov uticaj na OSI.  Međutim, Vlada do sada nije formirala čak ni  stalno tijelo ili više tijela nadležnih za primjenu Konvencije. Savjet za prava OSI, kao privremeno savjetodavno tijelo,  kako je ocijenjeno u Analizi ombudsmana, “ne  funkcioniše više od pet godina”. Od prestanka mandata nekadašnjeg Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom koje je funkcinisalo pri Mnistarstvu rada i socijalnog staranja.

Tim, koji je obavio terenska istraživanja za potrebe Analize konstatovao je da u većini obiđenih opština, čak ni centri za socijalni rad nijesu pristupačni OSI, ne vodi se evidencija o njima, niti ima zaduženih službenika za tu kategoriju korisnika.

Na primjer, u Bijelom Polju,  osim ulazne rampe, Centar je u potpunosti nepristupačan za OSI.“Centar nema zaposlenih osoba sa invaliditetom, a jedna osoba je bila na stručnom osposobljavanju”, zapažanje je tima.

I kancelarije beranskog Centra za socijalni rad su u potpunosti nepristupačne za OSI –  u objekat ne mogu ući korisnici/ce kolica, do kancelarija na spratu vode stepenice, a nepristupačno je i za osobe sa oštećenjem vida. Ni u toj opštini Centar ne vodi registar OSI.  Prema zvaničnim podacima, blizu 15 odsto Beranaca i Beranki , suočava se  “sa smetnjom u samostalnom obavljanju svakodnevnih aktivnosti”.

Slično je i u Pljevljima, pa ni u toj opštini OSI ne mogu do Centra za socijalni rad, a evidentiran je, zaključio je monitoring tim,  i nedostatak stručnog kadra, kao i da sajt te ustanove ne sadrži informacije o načinu ostvarivarivanja prva i nije prilagođen za OSI. U Pljevljima takođe nema registra. U područnoj jedinici na Žabljaku, uz sve te probleme, nemaju ni službeno vozilo. Nešto bolje, ali i dalje nedovoljnio prilagođeno OSI je u  kancelarijama centara za socijalni rad opštine Kotor, Tivat i Budva.

“Ne iznenađuju takvi podaci. Čak i kad su pristupne rampe postavljene, one su izgrađene samo da se forma zadovolji i njima se ne može kolicima. Infrastruktura, uprkos brojnim obećanjima, ali i zakonskim obavezama, i dalje nije pristupačna. Stanje je gore na sjeveru. No, to je samo jedan dio teškoća, više  boli nepristupačnost institucijama, poslu, osnovnom dostojanstvu”, kažu u Udruženju Srce.

Objašnjavaju da u svom gradu ne mogu do   apoteke, Fonda zdravstava, jednog dijela osnovne škole, policije, vrtića, Biroa rada, Komunalnog preduzeća, Turističke organizacije… Nepristupačni  su im i gotovo svi mojkovački hoteli, hram Hristovog rođenja, pijaca, dva marketa, restorani…

Rakočević podsjeća da je na evidenciji Biroa rada u Mojkovcu je 227 OSI, dok su samo 32 osobe radno angažovane. Nezaposlenost je najveći problem OSI u toj opštini, konstatovano je u nacrtu Lokalnog akcionog plana (LAP) u oblasti invalidnosti.

“U Mojkovcu ne postoji dugoročno rješenje za zapošljavanje, već se OSI zapošljavaju preko projekata i javnih radova na kraći vremenski period, a samim tim ne mogu trajno da riješe svoja egzistencijalna pitanja. Lokalna uprava i druge institucije ne zapošljavaju OSI, kako bi dali primjer poslodavcima iz privrednog sektora, čiji je odaziv za zapošljavanje takođe slab. S druge strane, OSI koje nijesu radno sposobne, nemaju dovoljnu podršku od institucija i servisa tako da su prepušteni porodicama i zatvoreni u kućama”, zaključak je iz LAP-a.

Gotovo ista je situacija i u susjednom Kolašinu. Nezaposlenost i  nedostupnost su osnovni problem OSI i u tom gradu. Napori da se takvo stanje promijeni decenijama se svode samo na različite planove, koji ostaju na papiru. Za sve to vrijeme u gradu je izgrađeno svega par pristupnih rampi za OSI i obilježeno nekoliko parking mjesta. Međutim, i to malo izgrađenog ne zadovoljava standarde.

”Objekti koji su prilagođeni, u smislu pristupa, zapravo su zgrade i objekti koji su prizemni i pristupačnost u tom dijelu nije omogućena. Postojeće rampe, uglavnom, nijesu izgrađene po standardima. Nagib, širina i drugi parametri ne zadovoljavaju propise. Problem su i parking mjesta, jer nije usaglašena vertikalna i horizontalna signalizacija”, objašnjavaju u kolašinskom Udruženju djece i omladine sa teškoćama i smetnjama u razvoju “Zvijezda”.

Prema istraživanju Saveza slijepih, čak blizu 53 odsto OSI smatra da su najugroženija i najmarginalizovanija grupa, a 44 odsto da su im manja prava nego ostalim građanima.

                                                                                                Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo