Vlasnici beranskog skijališta od države i Vlade nisu tražili finansijsku pomoć. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih  nepremostive. ,,Ne želimo nikom ništa da oduzmemo, samo da se upiše službenost skijališta, što je zakonska obaveza”

Ski-centar Lokve kod Berana svakoj Vladi do sada bio je kao neželjeno pastorče i svaka se prema ovom resursu ponašala baš kao zla maćeha. Aktuelna je  bila široke ruke kod planiranja budžeta za sljedeću godinu, pa je Ski-centru Lokve predvidjela deset hiljada eura. Vlasnicima niko čak nije ni javio da im je, po prvi put, Vlada za narednu godinu predvidjela deset hiljada kroz sredstva koja se dodjeljuju preko Uprave za kapitalne projekte.

To je Monitoru potvrdio jedan od vlasnika preduzeća, Dejan Guberinić. ,,Nismo obaviješteni i ne znam ništa. Nijedna Vlada prije ove nije nam pomogla jedan jedini euro. Prošle godine je u medijima bila informacija sa sjednice parlamenta u kojoj se govorilo o tome kako je za naše preduzeće opredijeljeno 250 hiljada. Ni eura nismo vidjeli. Šta je sada sa ovom informacijom, ne znam”,  kazao je Guberinić. On je podsjetio da oni nikada nisu tražili pomoć u novcu od Vlade, već da su od svih u čijoj je to nadležnosti tražili da se riješi problem upisa ovog skijališta, ali da niko nije pokušao do sada ni da im, kako je kazao, okrene glavu.

,,Mi smo u situaciji, kao vlasnici preduzeća Ski-centar Lokve, da  ne možemo da organizujemo sezonu skijanja, zbog problema sa vlasnicima zemljišta na kojem se nalazi uspinjača i skijaške staze. Zbog tih problema vjerovatno nećemo raditi ni ove sezone, kao što nismo mogli raditi ni prošle, kada je bilo obilje snijega”, kaže Guberinić. Njemu i njegovom bratu, objašnjava, nije jasno kako je Ski-centar napravljen prije četrdeset godina i kako je žičara izgrađena i radila decenijama, a da sada nema dokumenata o tome, niti bilo kakvih arhivskih tragova. ,,Mi samo tražimo da se u katastar upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima. Mi ne želimo da oduzmemo zemljište bilo kome, samo da nam se omogući da radimo nesmetano u sezoni, a ne da nas vlasnici zemljišta ucjenjuju i podnose prijave protiv nas”, kaže naš sagovornik.

Braća Guberinić iz Berana, od kojih stariji ima privatnu firmu u Švajcarskoj za njegu starih osoba i lica koja se oporavljaju od bolesti, registrovali su u Crnoj Gori preduzeće pod nazivom Ski-centar Lokve prije sedam godina. Željeli su da naprave ne samo dobar ski-centar, već i da na ovom mjestu ožive ljetnji planinski turizam. Planirali su izgradnju nove žičare, od hotela pa sve do vrha Cmiljevice, na preko 1.800 metara nadmorske visine. Željeli su da dovedu stranu klijentelu, najviše goste iz Švajcarske. Stariji, Dragan, i ranije ih je dovodio i pravili su izlete po Cmiljevici. Stranci su bili oduševljeni netaknutom prirodom. Kod njih je, naravno, sve uređenije, ali im se neobično dopadao ovdašnji ambijent. Razmišljali su i o tome da se sa vrha Cmiljevice jedna žičara spusti i na drugi kraj, do sela Kaludra, nadomak Berana, i da se pomogne tom predivnom selu da postane turistički atraktivno. I sve to sopstvenim novcem.

Ski-centar Lokve, sa istoimenim hotelom nalazi se na nadmorskoj visini od 1350 do 1800 metara. Hotel je lociran odmah pored magistralnog puta koji od Berana vodi prema Rožajama. Otvoren je u prvoj polovini osamdesetih godina prošlog vijeka.  Tada je predstavljao tek otkriveni biser, posebno za turiste iz Vojvodine, koji su, skupa sa Berancima, podigli čitavo vikend naselje u njegovoj neposrednoj blizini.

Uspijevao je da radi i devedestih godina, u vremenima krize i inflacije, sve do rata na Kosovu, kada su u hotel smještene izbjeglice. Istina, od novca dobijenog izdavanjem hotela na Cmiljevici i u Andrijevici, u teškim i siromašnim godinama, preživljavalo je kompletno hotelsko-turističko preduzeće.

Zato je 2003. godine privatizacija ove kompanije dočekana sa velikim nadama, ali se ispostavilo da društvo okupljeno oko firme Euroturist GMBH nije bilo ozbiljno. Sve je vrlo brzo otišlo na doboš i pod bankarske zapljene. Tako je i Ski-centar Lokve prodat Rusu Alanu Alikovu 2006. godine. Nije ni Rus ispunio svoja obećanja.  Onda su ga kupili braća Guberinići.

Od države i Vlade nisu tražili finansijsku pomoć. Tražili su samo da se riješe administrativne barijere, koje su za njih bile nepremostive. ,,Prvih godina, kada smo počeli da radimo, dođe inspekcija i kazni nas zbog toga što je jedna smrča navodno previše blizu uspinjače. Znači, privatni vlasnici nam ne daju da diramo njihovu zemlju i podnose prijave zbog sječe njihovih stabala, a inspekcije nas kažnjavaju što ne siječemo stabla. To nema smisla”, kaže Guberinić.

Dejan priča da u međuvremenu, dok se neko ne sjeti da riješi ovaj problem, oni strpljivo i marljivo rade na potpunoj rekonstrukciji starog hotela, ne mijenjajući mu spoljni, prepoznatljivi izgled, ali prilagođavajući unutrašnjost savremenim hotelijerskim standardima.

Nemaju Guberinići, kaže Dejan, ništa priotiv toga da država ulaže milione u Cmiljaču kod Bijelog Polja, Žarski u Mojkovcu, Hajlu u Rožajama.  ,,Mi sami investiramo. Ne tražimo novac, ali ministri koji ovuda prolaze, mogli su makar jednom za ovoliko godina da se zaustave i da nas pitaju šta to radimo i zbog čega ide mnogo sporije nego što smo planirali. Ja ne mogu da vjerujem da ne postoji neko ko može da riješi ovu enigmu sa zemljištem. Ne interesuje nas ni da li je neko uništio papire namjerno i možda ponovo dograbio jednom plaćeno zemljište. Ne želimo nikom ništa da oduzmemo, samo da se upiše službenost skijališta, što je zakonska obaveza”, kaže naš sagovornik.

Mada su vremenske prilike takve da još nema snijega na vidiku, drugi ugostitelji, koji su otvorili objekte računajući da će ovaj ski-centar proraditi, mole Guberiniće da pripreme sezonu i da, kada padne snijeg, stave uspinjaču u funkciju.  ,,Mi njih razumijemo. Ako zimi mi ne radimo, ne rade ni oni. Ko će se zimi popeti do njih, ako ne radi uspinjača. Ja sam nekako i spremniji da to uradim na svoju štetu, ali brat iz Švajcarske je kategoričan da više ne radimo zimsku sezonu dok se problem ne riješi. Možda nekome odgovara da mi ne radimo”, kaže Dejan Guberinić.

Planine u okruženju Berana do sada nijesu valorizovane ni izbliza koliko zaslužuju i nude svojom ljepotom i atraktivnošću. I blizinom gradu, prije svega. Dok aktuelna Vlada pompezno najavljuje otvaranje žičare od Kotora prema Lovćenu,  ne pokušava makar da sa Bjelasice do Jelovice spusti jednu uspinjaču, od dvije-tri koje negdje propadaju.  Koga je onda tek briga za stari Ski-centar Lokve i za braću Guberinić. Sami pali, sami se ubili. Za Berane je uvijek pogrešan trenutak, pogrešno vrijeme. I standardno mećehinski odnos državnih vlasti.

                                                                Tufik SOFTIĆ