MONITORING
MONITOROVA ANKETA: Jedino je sigurna – kriza

Pitali smo: u ovu godinu ušli smo s krizom, i završavamo je s krizom. Kakav rasplet očekujete u narednoj?
PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA
Gordijev čvor ucjena, trgovine i korupcije
Bojim se onog što očekujem jer političke elite ili neće ili ne mogu da razriješe Gordijev čvor u koji su se uvezali složenim sistemom ucjena, trgovine i korupcije. Rukovodeći se jedino partijskim interesima ili povampirenim hegemonističkim agendama, bukvalno su dozvolili, ili bolje rečeno proizveli raspadanje države i njenih institucija, institucionalnu krizu bez presedana u mirnodopsko vrijeme. Mi još ne znamo razmjere štete koju su proizveli recimo hakerski napadi, nama sve škole u zemlji može da pozatvara nekakav „klinac iz Češke” sa par prijetećih mailova, mi nemamo pojma što je sa našim podacima, što je sa našim fondovima, što je sa šljunkom iz naših rijeka, a za to vrijeme političari rade ono što jedino umiju – revanširaju se, profitiraju i prebacuju odgovornost jedni na druge. Kriza je njihov prirodni habitat, njihove su pseudopolitičke sposobnosti investirane u krizni menadžment čije su poluge populistička socijala i nacionalistički delirijum – mrkva i batina kojom proizvode pristanak širih narodnih masa, dok one bliže raspoređuju po dubini. Država tako postaje krinka i resurs hajdučije, istovremeno i razvaljen i zakočen sistem u kom je teško stvoriti kvalitatitivnu promjenu – alternative su slabe ili strateški korumpirane i apsorbovane u vladajuće strukture. Nije više pitanje – što očekivati, jer dobro nemamo od koga da očekujemo, nego – što nam je činiti?
STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Kriza kao normalnost
U narednoj godini ne očekujem suštinski rad na prevazilaženju krize od strane naše političke klase. Mislim da je „stanje krize” postala normalnost u Crnoj Gori, kao što je to i stanje „tranzicije” iz koje nikako da izađemo. Predstavnici te klase vjerovatno više i ne umiju da obitavaju u ne-kriznom periodu, jer bi to bilo stanje u kom bi se zaista morale sprovoditi neke politike, boriti se za neke principe i ideologije. Tada bi, umjesto konstantnog glumljenja gašenja požara, morali donositi strateške, krupne, pa i teške državničke odluke. Ako se borite protiv krize gdje nas ugrožavaju „izdajnici”, „kriminalna hobotnica”, „ekstremisti”, „lopovi”, onda misle da im se gleda kroz prste što bjesomučno partijski zapošljavaju, troše resurse građana i građanki na partijski biznis i slično.
Paradoksalno, mislim da se može biti optimista u pogledu crnogorske političke zbilje. Smatram da je sve evidentnije da ključ našeg problema leži u lošem Ustavu i gorim zakonima koji obespravljuju stvarne nosioce suvereniteta (građane i građanke) u Crnoj Gori u korist partijsko-političke klase koja ima ekskluzivno pravo da odlučuje o svemu, bez pretjerane brige za „volju birača”. Što više nas to shvati u 2023. godini, to će nam ranije biti bolje, to ćemo ići ka slobodnijem, poštenijem, politički svjesnijem društvu.
MILKA TADIĆ MIJOVIĆ, CENTAR ZA ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO
Bitka za pravosuđe
Teško je predviđati događaje, jer stvarnost vas uvijek iznenadi. Ali vjerujem da će naredna godina biti veoma dinamična i da nas očekuje mnogo neizvjesnosti. Ključno pitanje je da li će proces evropskih integracija biti odblokiran i da li će se snažnije krenuti u ekonomske reforme i reformu pravosuđa. To svakako zavisi od ključnih političkih aktera, a mi još ne znamo ko će voditi zemlju u narednoj godini – aktuelna većina predvođena manadatarom Lekićem, ova Vlada koja je izgubila legitimitet, ili će doći do parlamentarnih izbora pa će se karte pomiješati na neki drugi način.
No, pored bitke za glasove, koja će najvjerovatnije obilježiti 2023, iza kulisa će se voditi jedna druga bitka, po meni mnogo važnija, a to je ona oko kontrole pravosuđa. Nakon lokalnih izbora u 2022, jasno je da podrška Demokratskoj partiji socijalista opada i da ona više nema većinu da vlada sa tradicionalnim partnerima, a nema ni koalicioni kapacitet da uđe u savez sa nekim s druge strane političkog pola. Problem DPS-a, međutim, nije samo gubitak vlasti, već strah da bi mnogi od njenih prvaka mogli odgovarati pred zakonom zbog decenijske zloupotrebe moći, kriminalnih aktivnosti i korupcije. Stoga je pitanje kontrole nad pravosuđem, sudovima i tužilaštvom glavna bitka koju Đukanovićeva partija sada vodi. Zbog toga imamo cijelu ovu dramu oko Ustavnog suda, a predstoje i drame oko izbora vrhovnog državnog tužioca, članova Sudskog savjeta, predsjednika sudova…
Za Crnu Goru bio bi ogroman korak naprijed ako uspije da u 2023. izabere na čelne pozicije u pravosuđu nezavisne, profesionalne sudije i tužioce. To će biti i najveći udarac autoritarnoj trodecenijskoj strukturi koja je zarobila ovu državu. Ali, ne treba zaboraviti da će DPS uraditi sve da do toga ne dođe. A bogme pomažu im dobro i neki iz aktuelne većine, koji bi takođe da kontrolišu pravosuđe. I zato, treba biti spreman na nove drame i nestabilnosti.
OMER ŠARKIĆ, BLOGER
Trebaju nam novi ljudi
Ne samo posljednje godine već od uspostavljanja višepartizma, mi smo u permanentnoj krizi, s tim da je ona nekad manja nekad veća. Poslije promjene decenijske vlasti niko realan nije mogao očekivati da će odmah poteći med i mlijeko, međutim, ove dvije godine su po meni najkriznije poslije onih ratnih, devedesetih. Zavladalo je potpuno bezakonje, fluid, raspad sistema praktično. Osim, donekle ,novi Specijalni tužilac, sve ostale institucije su u rasulu, počev od Vlade i ministarstava, pa nadalje. Aktuelne političke elite, kako na vlasti tako u opoziciji, prosto su nesposobne da izvedu društvo iz krize. Državi trebaju potpuno novi, kompetentni i dokazani ljudi, koji će društveni napredak staviti ispred partijskog i ličnog. Kao u Sloveniji, na primjer, gdje su udružene grupe građana i nezavisni a dokazani pojedinci postali njihov glavni izbor. U narednoj godini nas čeka još dublja kriza, parlamentarni i predsjednički izbori sa poznatom atmosferom koju izbori kod nas donese, a to su: nacionalizam, produbljivanje podjela, stvaranje atmosfere straha i mržnje, prazna demogagija i hrpa predizbornih laži. Uz to, aranžman sa MMF-om nam je skoro izvjestan, a to znači stezanje kaiša, masovna otpuštanja u javnoj upravi, kresanje plata, penzija i socijalnih davanja, rezanje budžeta za ionako posrnulo školstvo i zdravstvo. Nijesam optimista. U najkraćem, čeka nas veoma teška i turbulentna godina, puna neizvjesnosti, političke i ekonomske nestabilnosti.
DEJAN MILOVAC, MANS
Nema više nemogućih scenarija
U posljednje dvije godine smo vidjeli da nema nemogućih scenarija kada je u pitanju crnogorska politička scena, pa je teško procijeniti da li je aktuelna kriza doživljela vrhunac, ili će politička elita naći nove načine da dodatno obesmisli institucije i oslabi vladavinu prava. Ono što bi trebalo da bude izvjesno, jesu makar predsjednički izbori, možda i parlamentarni ukoliko se nastavi dinamika obaranja ne-DPS vlada kojoj svjedočimo od 2020. godine do danas. Međutim, ono što se čini kao mogući rasplet krize, može zapravo da je dodatno produbi, imajući u vidu neizvjesan izbor sudija Ustavnog suda bez kojeg će teško biti proglasiti rezultate izbora, kada god da se oni dese.
Kada je u pitanju Ustavni sud, mislim da je sada svima jasno da ćemo, kada god se to desi, dobiti instituciju koja je proizvod političkog kompromisa među političkim partijama, gdje smo vidjeli potpuno neskrivene ambicije da se vrši direktan uticaj na rad budućih sudija.
U takvoj situaciji, uz činjenicu da izborna reforma nije ni na vidiku, očekuje nas još jedan izborni ciklus koji ćemo teško moći nazvati praznikom demokratije. Trenutnu situaciju u društvu možda najbolje opisuje situacija gdje se i na takve izbore gleda kao na slamku spasa.
MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Rastući nacionalizam i klerikalizam
Mislim da ce se stvari rasplitati jako dugo, posebno imajući u vidu tešku institucionalnu krizu u koju nas je doveo partijski populizam i oportunizam podržan manjkom profesionalnih kompetencija nosilaca javnih funkcija. Osim toga čitav društveni kontekst je ideološki zatrovan, imamo rastući nacionalizam koji se predstavlja kao građanski aktivizam, a s druge strane klerikalizam, čiji se uticaj već proteže i na budućnost našeg društva, koje počiva obrazovanju. Naime, sudeći po izglasanom budžetu za 2023, obrazovanje će sve više biti pod uticajem vjerskih zajednica, nauštrb javnog školstva i razvoja civilnog društva.
Posebno zabrinjava dugogodišnja nesposobnost države da strateški sprovede ekonomske i reforme u domenu socijalne zaštite, što prikriva populističkim mjerama koje su dugoročno neodržive, a koje, sudeći po posljednjim podacima Monstata i istraživanju Unicefa, ne utiču značajnije na poboljšanje položaja naših najsiromašnijih stanovnika – djece i žena koje o njima samostalno brinu. Da bi procesi krenuli u pozitivnom pravcu, treba nam što više stručnih i posvećenih profesionalaca i profesionalki, neopterećenih ličnim i partijskim interesima.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično