Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strujne igre

Objavljeno prije

na

Neizvjesnost je produžena. Umjesto 30. aprila, tek ćemo 1. juna saznati koliko su osnovana nadanja da će crnogorska vlada i privreda dobiti neophodnu finansijsku injekciju vrijednu pola milijarde eura. PRODUŽECI: Naime, rok za prikupljanje ponuda za privatizaciju manjinskog paketa akcija Elektroprivrede Crne Gore produžen je za trideset dana. Odlaganje su, saopšteno je, tražili potencijalni kupci pošto većina njih u ovom momentu ne zadovoljava sve kvalifikacione kriterijume propisane tenderom. Do sada su tendersku dokumentaciju otkupili italijanski Edison i A2A, ruska Inter Rao, norveški NTE i Elektroprivreda Srbije. Prema informacijama iz EPCG i Tenderske komisije, samo Norvežani zadovoljavaju sve postavljene uslove – od proizvodnje i prihoda do kreditnog rejtinga. Zato članovi Tenderske komisije i nijesu imali drugog izbora nego da prihvate zahtjev potencijalnih ponuđača i odobre im dodatni rok da pronađu partnere i formiraju konzorcijume koji će zadovoljiti tražene uslove. I biće jako dobro ukoliko to bude najveći ustupak ovdašnjih privatizacionih vlasti budućem suvlasniku EPCG. Pod uslovom da do posla uopšte dođe. Mnoštvo ostavljenih nepoznanica i međusobno suprotstavljenih odluka crnogorskih vlasti ne garantuju uspješan ishod posla od koga u velikoj mjeri, kratkoročno i dugoročno, zavisi crnogorska ekonomska budućnost. Vlada, prema uslovima tendera, za potencijalnog strateškog partnera u EPCG traži kompaniju koja mora imati godišnje prihode veće od 250 miliona eura i ukupnu imovinu veću od pola milijarde. Prema oba kriterijuma, crnogorska Elektroprivreda može dobiti suvlasnika koji je manji od nje. Jer, prema odluci Regulatorne agencije EPCG je za ovu godinu odobren prihod od 270 miliona eura dok je njena imovina, nominalno, procijenjena na 860 miliona eura, nakon izdvajanja cjeline Prenosa iz ovog akcinarskog društva u posebno preduzeće. To je bio povod Vasiliju Miličkoviću, predsjedniku Udruženja manjinskih akcionara EPCG da zatraži poništenje tendera i optuži vladu i njenog premijera Mila Đukanovića da su ,,nacrtali zemljoradničku zadrugu za strateškog partnera EPCG”.

PROMJENA PRAVILA: Nezadovoljni su i potencijalni investitori. Tokom tenderskog postupka vlada je odlučila da promijeni model koji budućem suvlasniku EPCG daje mogućnost da postane većinski vlasnik kompanije. U priču o privatizaciji i dokapitalizaciji ušlo se sa modelom tzv. cool opcije. Ona podrazumijeva da manjinski partner, ukoliko ispuni tenderske uslove o budućim investicijama i ostvarenom profitu, stiče pravo da od vlade dokupi akcije do 51 odsto vlasništva. U toj su verziji zainteresovani ponuđači imali primjedbu da je gotovo nemoguće ispuniti traženi uslov da profit EPCG na kraju petogodišnjeg ciklusa bude od 240 do 300 miliona eura.

Njihov zahtjev je uslišen i očekivani profit Elektroprivrede je smanjen na 100 miliona eura. Promjenjen je, međutim, i kriterijum za sticanje većinskog paketa akcija. Umjesto prvobitne cool u igru je uvedena shoot out opcija. To znači da Vlada Crne Gore za pet godina može, ali ne mora, prodati dio svojih akcija manjinskom partneru. Pošto ima pravo da bira da li će, po ponuđenoj cijeni, prodati svoje ili kupiti akcije manjinskog suvlasnika Elektroprivrede.

Logično je da takav model ne odgovara potencijalnim kupcima koji bi, u jeku globalne ekonomske krize, trebali da ulože više od pola milijarde eura bez ikakve garancije da će im taj novac donijeti buduće većinsko vlasništvo nad crnogorskom Elektroprivredom. Ukoliko se ne obistine aktuelne priče da je Vlada, kao svojevrsnu nadoknadu za poslovni rizik, spremna potencijalnom investitoru garantovati pravo na gradnju i korišćenje hidrocentrala na Morači – bez tendera i uz simbolične koncesije.

Taj scenario otvara mogućnost da se u borbu za manjinski paket EPCG, direktno ili kroz konzorcijume čije se formiranje očekuje, uključe i kompanije koje za sada nijesu otkupile tendersku dokumentaciju ali ih već godinama bije glas da su neobično vješti u sklapanju poslovnih aranžmana sa regionalnim vladama i elektroenergetskim kompanijama.

Dok se špekulacije i nagađanja množe, Elektroprivrede posluje sve teže, gubici se množe, uz sve već izvjesnost da bi dobar dio njih mogao ostati nenaplaćen.

Sredinom nedjelje je saopšteno da je uprava Kombinata aluminijuma odbila prijedlog EPCG za sporazum kojim bi Elektroprivreda naplatila dio svojih potraživanja, a KAP dobio pravo da proda aluminijum zarobljen odlukom Privrednog suda, a na zahtjev EPCG. KAP od novembra ne plaća račune za utrošenu struju i dug će, prema podacima iz EPCG, sljedeće nedjelje preći iznos od 20 miliona eura. To je stanje u suštoj suprotnosti sa preciznim odredbama kupoprodajnog ugovora između Đukanovićeve vlade i nekoliko kompanija Olega Deripaske koje su se pojavljivale kao druga strana u ovom poslu. Zašto zvanična Podgorica to toleriše – ne zna se. Ali se zna da će biti vraški teško pronaći investitora spremnog da uloži u EPCG, a da pri tom ostanu na snazi postojeće subvencije KAP-u, ili se nastavi aktuelno snabdijevanje najvećeg potrošača bez ugovor o isporuci i uz nadu da će potraživanja naplatiti na ovaj ili onaj način. Stoga je aktuelna i špekulacija da bi se KAP mogao ugasiti prije nego što se zatvori tender za EPCG, kako bi se privukli investitori.

Veliki novac za struju duguje i drugi privatizacioni miljenik crnogorskih vlasti – Željezara u Nikšiću (oko šest miliona) i pored činjenice da dobar dio njihovih računa plaćaju crnogorski poreski obveznici, preko državnog budžeta.

Sve ukupno, saopšteno je u Nikšiću, Elektroprivredi Crne Gore ovdašnja preduzeća i domaćinstva duguju oko 135 miliona eura, ili tačno polovinu ukupnog regulatorno dozvoljenog prihoda za ovu godinu. Dodatno, u EPCG tvrde da se u Crnoj Gori godišnje ukrade struja vrijedna oko 40 miliona eura. Ni to nije podatak koji će ohrabriti investitore da uđu u projekat privatizacije i dokapitalizacije.

Sa druge strane, moglo bi se uskoro pokazati da je novac očekivan iz tog posla Crnoj Gori neophodan za ekonomsko preživljavanje aktuelne krize. KAP, Rudnici Boksita, Željezara stoje ili bi mogli stati svakoga časa, predstojeća turistička sezona bi se od očekivano loše mogla pretvoriti u katastrofalnu ukoliko se obistine strahovi o početku pandemije svinjskog gripa, državna kasa sve je praznija, dugovi rastu, kao i broj onih kojima je potrebna pomoć. Vlast je na potezu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo