Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strujne igre

Objavljeno prije

na

Neizvjesnost je produžena. Umjesto 30. aprila, tek ćemo 1. juna saznati koliko su osnovana nadanja da će crnogorska vlada i privreda dobiti neophodnu finansijsku injekciju vrijednu pola milijarde eura. PRODUŽECI: Naime, rok za prikupljanje ponuda za privatizaciju manjinskog paketa akcija Elektroprivrede Crne Gore produžen je za trideset dana. Odlaganje su, saopšteno je, tražili potencijalni kupci pošto većina njih u ovom momentu ne zadovoljava sve kvalifikacione kriterijume propisane tenderom. Do sada su tendersku dokumentaciju otkupili italijanski Edison i A2A, ruska Inter Rao, norveški NTE i Elektroprivreda Srbije. Prema informacijama iz EPCG i Tenderske komisije, samo Norvežani zadovoljavaju sve postavljene uslove – od proizvodnje i prihoda do kreditnog rejtinga. Zato članovi Tenderske komisije i nijesu imali drugog izbora nego da prihvate zahtjev potencijalnih ponuđača i odobre im dodatni rok da pronađu partnere i formiraju konzorcijume koji će zadovoljiti tražene uslove. I biće jako dobro ukoliko to bude najveći ustupak ovdašnjih privatizacionih vlasti budućem suvlasniku EPCG. Pod uslovom da do posla uopšte dođe. Mnoštvo ostavljenih nepoznanica i međusobno suprotstavljenih odluka crnogorskih vlasti ne garantuju uspješan ishod posla od koga u velikoj mjeri, kratkoročno i dugoročno, zavisi crnogorska ekonomska budućnost. Vlada, prema uslovima tendera, za potencijalnog strateškog partnera u EPCG traži kompaniju koja mora imati godišnje prihode veće od 250 miliona eura i ukupnu imovinu veću od pola milijarde. Prema oba kriterijuma, crnogorska Elektroprivreda može dobiti suvlasnika koji je manji od nje. Jer, prema odluci Regulatorne agencije EPCG je za ovu godinu odobren prihod od 270 miliona eura dok je njena imovina, nominalno, procijenjena na 860 miliona eura, nakon izdvajanja cjeline Prenosa iz ovog akcinarskog društva u posebno preduzeće. To je bio povod Vasiliju Miličkoviću, predsjedniku Udruženja manjinskih akcionara EPCG da zatraži poništenje tendera i optuži vladu i njenog premijera Mila Đukanovića da su ,,nacrtali zemljoradničku zadrugu za strateškog partnera EPCG”.

PROMJENA PRAVILA: Nezadovoljni su i potencijalni investitori. Tokom tenderskog postupka vlada je odlučila da promijeni model koji budućem suvlasniku EPCG daje mogućnost da postane većinski vlasnik kompanije. U priču o privatizaciji i dokapitalizaciji ušlo se sa modelom tzv. cool opcije. Ona podrazumijeva da manjinski partner, ukoliko ispuni tenderske uslove o budućim investicijama i ostvarenom profitu, stiče pravo da od vlade dokupi akcije do 51 odsto vlasništva. U toj su verziji zainteresovani ponuđači imali primjedbu da je gotovo nemoguće ispuniti traženi uslov da profit EPCG na kraju petogodišnjeg ciklusa bude od 240 do 300 miliona eura.

Njihov zahtjev je uslišen i očekivani profit Elektroprivrede je smanjen na 100 miliona eura. Promjenjen je, međutim, i kriterijum za sticanje većinskog paketa akcija. Umjesto prvobitne cool u igru je uvedena shoot out opcija. To znači da Vlada Crne Gore za pet godina može, ali ne mora, prodati dio svojih akcija manjinskom partneru. Pošto ima pravo da bira da li će, po ponuđenoj cijeni, prodati svoje ili kupiti akcije manjinskog suvlasnika Elektroprivrede.

Logično je da takav model ne odgovara potencijalnim kupcima koji bi, u jeku globalne ekonomske krize, trebali da ulože više od pola milijarde eura bez ikakve garancije da će im taj novac donijeti buduće većinsko vlasništvo nad crnogorskom Elektroprivredom. Ukoliko se ne obistine aktuelne priče da je Vlada, kao svojevrsnu nadoknadu za poslovni rizik, spremna potencijalnom investitoru garantovati pravo na gradnju i korišćenje hidrocentrala na Morači – bez tendera i uz simbolične koncesije.

Taj scenario otvara mogućnost da se u borbu za manjinski paket EPCG, direktno ili kroz konzorcijume čije se formiranje očekuje, uključe i kompanije koje za sada nijesu otkupile tendersku dokumentaciju ali ih već godinama bije glas da su neobično vješti u sklapanju poslovnih aranžmana sa regionalnim vladama i elektroenergetskim kompanijama.

Dok se špekulacije i nagađanja množe, Elektroprivrede posluje sve teže, gubici se množe, uz sve već izvjesnost da bi dobar dio njih mogao ostati nenaplaćen.

Sredinom nedjelje je saopšteno da je uprava Kombinata aluminijuma odbila prijedlog EPCG za sporazum kojim bi Elektroprivreda naplatila dio svojih potraživanja, a KAP dobio pravo da proda aluminijum zarobljen odlukom Privrednog suda, a na zahtjev EPCG. KAP od novembra ne plaća račune za utrošenu struju i dug će, prema podacima iz EPCG, sljedeće nedjelje preći iznos od 20 miliona eura. To je stanje u suštoj suprotnosti sa preciznim odredbama kupoprodajnog ugovora između Đukanovićeve vlade i nekoliko kompanija Olega Deripaske koje su se pojavljivale kao druga strana u ovom poslu. Zašto zvanična Podgorica to toleriše – ne zna se. Ali se zna da će biti vraški teško pronaći investitora spremnog da uloži u EPCG, a da pri tom ostanu na snazi postojeće subvencije KAP-u, ili se nastavi aktuelno snabdijevanje najvećeg potrošača bez ugovor o isporuci i uz nadu da će potraživanja naplatiti na ovaj ili onaj način. Stoga je aktuelna i špekulacija da bi se KAP mogao ugasiti prije nego što se zatvori tender za EPCG, kako bi se privukli investitori.

Veliki novac za struju duguje i drugi privatizacioni miljenik crnogorskih vlasti – Željezara u Nikšiću (oko šest miliona) i pored činjenice da dobar dio njihovih računa plaćaju crnogorski poreski obveznici, preko državnog budžeta.

Sve ukupno, saopšteno je u Nikšiću, Elektroprivredi Crne Gore ovdašnja preduzeća i domaćinstva duguju oko 135 miliona eura, ili tačno polovinu ukupnog regulatorno dozvoljenog prihoda za ovu godinu. Dodatno, u EPCG tvrde da se u Crnoj Gori godišnje ukrade struja vrijedna oko 40 miliona eura. Ni to nije podatak koji će ohrabriti investitore da uđu u projekat privatizacije i dokapitalizacije.

Sa druge strane, moglo bi se uskoro pokazati da je novac očekivan iz tog posla Crnoj Gori neophodan za ekonomsko preživljavanje aktuelne krize. KAP, Rudnici Boksita, Željezara stoje ili bi mogli stati svakoga časa, predstojeća turistička sezona bi se od očekivano loše mogla pretvoriti u katastrofalnu ukoliko se obistine strahovi o početku pandemije svinjskog gripa, državna kasa sve je praznija, dugovi rastu, kao i broj onih kojima je potrebna pomoć. Vlast je na potezu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo