Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Strujne igre

Objavljeno prije

na

Neizvjesnost je produžena. Umjesto 30. aprila, tek ćemo 1. juna saznati koliko su osnovana nadanja da će crnogorska vlada i privreda dobiti neophodnu finansijsku injekciju vrijednu pola milijarde eura. PRODUŽECI: Naime, rok za prikupljanje ponuda za privatizaciju manjinskog paketa akcija Elektroprivrede Crne Gore produžen je za trideset dana. Odlaganje su, saopšteno je, tražili potencijalni kupci pošto većina njih u ovom momentu ne zadovoljava sve kvalifikacione kriterijume propisane tenderom. Do sada su tendersku dokumentaciju otkupili italijanski Edison i A2A, ruska Inter Rao, norveški NTE i Elektroprivreda Srbije. Prema informacijama iz EPCG i Tenderske komisije, samo Norvežani zadovoljavaju sve postavljene uslove – od proizvodnje i prihoda do kreditnog rejtinga. Zato članovi Tenderske komisije i nijesu imali drugog izbora nego da prihvate zahtjev potencijalnih ponuđača i odobre im dodatni rok da pronađu partnere i formiraju konzorcijume koji će zadovoljiti tražene uslove. I biće jako dobro ukoliko to bude najveći ustupak ovdašnjih privatizacionih vlasti budućem suvlasniku EPCG. Pod uslovom da do posla uopšte dođe. Mnoštvo ostavljenih nepoznanica i međusobno suprotstavljenih odluka crnogorskih vlasti ne garantuju uspješan ishod posla od koga u velikoj mjeri, kratkoročno i dugoročno, zavisi crnogorska ekonomska budućnost. Vlada, prema uslovima tendera, za potencijalnog strateškog partnera u EPCG traži kompaniju koja mora imati godišnje prihode veće od 250 miliona eura i ukupnu imovinu veću od pola milijarde. Prema oba kriterijuma, crnogorska Elektroprivreda može dobiti suvlasnika koji je manji od nje. Jer, prema odluci Regulatorne agencije EPCG je za ovu godinu odobren prihod od 270 miliona eura dok je njena imovina, nominalno, procijenjena na 860 miliona eura, nakon izdvajanja cjeline Prenosa iz ovog akcinarskog društva u posebno preduzeće. To je bio povod Vasiliju Miličkoviću, predsjedniku Udruženja manjinskih akcionara EPCG da zatraži poništenje tendera i optuži vladu i njenog premijera Mila Đukanovića da su ,,nacrtali zemljoradničku zadrugu za strateškog partnera EPCG”.

PROMJENA PRAVILA: Nezadovoljni su i potencijalni investitori. Tokom tenderskog postupka vlada je odlučila da promijeni model koji budućem suvlasniku EPCG daje mogućnost da postane većinski vlasnik kompanije. U priču o privatizaciji i dokapitalizaciji ušlo se sa modelom tzv. cool opcije. Ona podrazumijeva da manjinski partner, ukoliko ispuni tenderske uslove o budućim investicijama i ostvarenom profitu, stiče pravo da od vlade dokupi akcije do 51 odsto vlasništva. U toj su verziji zainteresovani ponuđači imali primjedbu da je gotovo nemoguće ispuniti traženi uslov da profit EPCG na kraju petogodišnjeg ciklusa bude od 240 do 300 miliona eura.

Njihov zahtjev je uslišen i očekivani profit Elektroprivrede je smanjen na 100 miliona eura. Promjenjen je, međutim, i kriterijum za sticanje većinskog paketa akcija. Umjesto prvobitne cool u igru je uvedena shoot out opcija. To znači da Vlada Crne Gore za pet godina može, ali ne mora, prodati dio svojih akcija manjinskom partneru. Pošto ima pravo da bira da li će, po ponuđenoj cijeni, prodati svoje ili kupiti akcije manjinskog suvlasnika Elektroprivrede.

Logično je da takav model ne odgovara potencijalnim kupcima koji bi, u jeku globalne ekonomske krize, trebali da ulože više od pola milijarde eura bez ikakve garancije da će im taj novac donijeti buduće većinsko vlasništvo nad crnogorskom Elektroprivredom. Ukoliko se ne obistine aktuelne priče da je Vlada, kao svojevrsnu nadoknadu za poslovni rizik, spremna potencijalnom investitoru garantovati pravo na gradnju i korišćenje hidrocentrala na Morači – bez tendera i uz simbolične koncesije.

Taj scenario otvara mogućnost da se u borbu za manjinski paket EPCG, direktno ili kroz konzorcijume čije se formiranje očekuje, uključe i kompanije koje za sada nijesu otkupile tendersku dokumentaciju ali ih već godinama bije glas da su neobično vješti u sklapanju poslovnih aranžmana sa regionalnim vladama i elektroenergetskim kompanijama.

Dok se špekulacije i nagađanja množe, Elektroprivrede posluje sve teže, gubici se množe, uz sve već izvjesnost da bi dobar dio njih mogao ostati nenaplaćen.

Sredinom nedjelje je saopšteno da je uprava Kombinata aluminijuma odbila prijedlog EPCG za sporazum kojim bi Elektroprivreda naplatila dio svojih potraživanja, a KAP dobio pravo da proda aluminijum zarobljen odlukom Privrednog suda, a na zahtjev EPCG. KAP od novembra ne plaća račune za utrošenu struju i dug će, prema podacima iz EPCG, sljedeće nedjelje preći iznos od 20 miliona eura. To je stanje u suštoj suprotnosti sa preciznim odredbama kupoprodajnog ugovora između Đukanovićeve vlade i nekoliko kompanija Olega Deripaske koje su se pojavljivale kao druga strana u ovom poslu. Zašto zvanična Podgorica to toleriše – ne zna se. Ali se zna da će biti vraški teško pronaći investitora spremnog da uloži u EPCG, a da pri tom ostanu na snazi postojeće subvencije KAP-u, ili se nastavi aktuelno snabdijevanje najvećeg potrošača bez ugovor o isporuci i uz nadu da će potraživanja naplatiti na ovaj ili onaj način. Stoga je aktuelna i špekulacija da bi se KAP mogao ugasiti prije nego što se zatvori tender za EPCG, kako bi se privukli investitori.

Veliki novac za struju duguje i drugi privatizacioni miljenik crnogorskih vlasti – Željezara u Nikšiću (oko šest miliona) i pored činjenice da dobar dio njihovih računa plaćaju crnogorski poreski obveznici, preko državnog budžeta.

Sve ukupno, saopšteno je u Nikšiću, Elektroprivredi Crne Gore ovdašnja preduzeća i domaćinstva duguju oko 135 miliona eura, ili tačno polovinu ukupnog regulatorno dozvoljenog prihoda za ovu godinu. Dodatno, u EPCG tvrde da se u Crnoj Gori godišnje ukrade struja vrijedna oko 40 miliona eura. Ni to nije podatak koji će ohrabriti investitore da uđu u projekat privatizacije i dokapitalizacije.

Sa druge strane, moglo bi se uskoro pokazati da je novac očekivan iz tog posla Crnoj Gori neophodan za ekonomsko preživljavanje aktuelne krize. KAP, Rudnici Boksita, Željezara stoje ili bi mogli stati svakoga časa, predstojeća turistička sezona bi se od očekivano loše mogla pretvoriti u katastrofalnu ukoliko se obistine strahovi o početku pandemije svinjskog gripa, državna kasa sve je praznija, dugovi rastu, kao i broj onih kojima je potrebna pomoć. Vlast je na potezu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo