Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Preko opštine do tuđe zemlje

Objavljeno prije

na

Jedna od najmoćnijih i najbogatijih privatnih kompanija u turističkoj privredi Crne Gore trenutno je svakako Bepler i Džejkobson. Misteriozna firma je registrovana u Velikoj Britaniji u kojoj niti posluje niti se ikada bavila turizmom i hotelijerstvom. Većinski vlasnik firme registrovane za drumski saobraćaj je of-šor kompanija sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, što znači da se njen pravi vlasnik ne zna. Tokom procesa privatizacije, Bepler i Džejkobson, „strateški partner Vlade”, pod neregularnim uslovima postaje vlasnik hotelskog kompleksa Avala sa vilama u Budvi, hotela Bjanka u Kolašinu sa pratećim motelima i restoranima, Ski centara Bjelasica i ogromnih zemljišnih parcela u turističkim centrima na sjeveru i jugu Crne Gore. Iza ove kompanije, nezvanično, stoji Prva familija. Podsjetimo, uz stručnu stručnu sudijsku pomoć Ane Kolarević, ( sestre premijera Đukanovića) nakon poništenja tendera o prodaji hotela Avale on je ustupljen kompaniji Bepler i Džejkobson. Od tog datuma gospođa Kolarević se oglašava uglavnom kao pravni zastupnik kompanije preko svoje moćne advokatske kancelarije – Ana Kolarević iz Podgorice. Kompaniju zvanično, u isturenoj ulozi, prestavljaju braća Zoran i Dragan Bećirović. Prije iskustva sa Beplerom, Zoran Bećirović je radio kao vozač kombija u agenciji Montenegroekspres u Budvi, izvjesno vrijeme je proveo na radu u Rusiji, dok je Dragan uglavnom obavljao poslove vratara na ulazima poznatih diskoteka.

ŠIRENJE IMPERIJE: Nakon „kupovine” Avale, Bepler širi impepriju i kupuje sam i preko povezanih firmi brojne parcele na ekskluzivnim lokacijama Crnogorskog primorja. Preko Beplera, Familija postaje jedan od značajnijih zemljoposjednika u državi.
Samo na teritoriji Opštine Budva vlasnici su preko 150.000 kvadrata zemljišta na najatraktivnijim, neizgrađenim lokacijama u Paštrovićima, oko Svetog Stefana, u Reževićima i Petrovcu.
Sve lokacije u vlasništvu Beplera su urbanizovane. Ucrtana su mahom apartmanska naselja, stambeni i turistički kompleksi čime je zemljište spremno za dalju prodaju.
Većina poslovnih poteza Beplera na budvanskoj rivijeri bila je u sukobu sa zakonom. Do imovine velike vrijednosti uglavnom se dolazilo protekcijom, kršenjem važećih zakonskih propisa uz obilato korišćenje političke moći i uticaja članova Familije.
Pored opjevanog slučaja „divlje” dogradnje hotela i vila Avala u centru turističke prijestonice, Bepler je podigao čitavo naselje u selu Česminovo iznad Svetog Stefana, poznato kao Rusko selo, bez ijednog odobrenja za gradnju.
Širenje kompanije na budvanskoj rivijeri nesebično je pomagala lokalna uprava. Za potrebe Beplera donose se nova planska dokumenta kojima se popločavaju svi njihovi graditeljski poduhvati, planovi se mijenjaju, dopunjavaju, kad zatreba i falsifikuju.

PRODAJA TUĐE IMOVINE: Način na koji je Opština Budva pomogla Bepleru i Familiji da dođu u posjed tuđe parcele od 53.990 kvadrata na Bijelom rtu u Reževićima pravi je biser zloupotrebe vlasti od strane brojne ekipe lokalnih i republičkih funkcionera.

Sada čuvena parcela broj 5. KO Reževići I, prodata je 20. jula 2006. godine firmi Danebrook Limited sa sjedištem na Kipru. Par mjeseci prije prodaje u katastru nepokretnosti ova parcela je bila kategorisana kao šuma 4. klase na kojoj je kao nosilac prava svojine u cjelini, u skladu sa Zakonom o šumama bila upisana Republika Crna Gora, dok je opština Budva bila korisnik tog zemljišta.
Shodno tadašnjem Zakonu o državnoj imovini pravo raspolaganja bilo je isključivo u nadležnosti Vlade Crne Gore. Kako nije bilo baš zgodno da Vlada na čijem je čelu premijer Milo Đukanović prodaje državnu zemlju kompaniji koju „zastupa” njegova sestra, odigrana je igra preko partijskih kolega u Budvi.
U martu 2006. godine Opština donosi odluku o prodaji sporne parcele. Tadašnji sekretar opštinskog Sekretarijata za zaštitu imovine, Marija Vuković odbija da pripremi materijal za sjednicu SO i da brani odluku o prodaji državne imovine i podnosi ostavku na svoju funkciju. Ona je tada u medijima pojasnila da je uprkos pritiscima koji su na nju vršeni da pripremi odluku o prodaji zemlje na Bijelom rtu odbila da to učini uz obrazloženje da se radi o nezakonitom aktu.
Samo par dana kasnije, nadležna komisija Uprave za nekretnine u Budvi, na čijem je čelu Mirjana Marović, ekspresno donosi odluku o promjeni kulture parcele 5, pa nisu više u pitanju šume nego neplodna zemljišta! Pozivajući se na taj osnov, uz zadivljujuću efikasnost koju ne primjenjuje kada su obični građani u pitanju, upisuje Opštinu Budva kao vlasnika nepokretnosti. Vlada, naravno, ne reaguje na nezakonitu odluku Budvana.

DRŽAVNO DUPLO JEFTINIJE: Ne gubeći vrijeme Opština koju zastupa predsjednik Rajko Kuljača objavljuje postupak javnog nadmetanja za prodaju zemljišta po početnoj, povlašćenoj cijeni od 85 eura za kvadrat.
Nadmetanje je bilo „žestoko” pa je zemlja 20.jula 2006. prodata po cijeni od 90 eura. Samo šest dana kasnije, 26.jula ista kiparska firma, Danebrook ltd kupuje susjedne parcele pod brojem 15 i 16 od privatnih lica po duplo većoj cijeni od one koju je Opština tražila.
Tako je za 26.000 kvadrata Danebrook platio vlasnicima 4.800.000 eura, dok je Opštini Budva za 51.093 kvadrata platila manje, svega 4.598.423 eura. Ni tu nije kraj. Nakon prodaje „petice” mještani saznaju da je pretežni dio prodate nekretnine zapravo njihovo vlasništvo. Opština Budva je prodala tuđu zemlju.

Nakon izvođenja vještaka geometra i uvida u zemljišne knjige starog Austrougarskog katastra porodica Niklanović iz Blizikuća saznaje da se nakon stupanja na snagu novog katastra 1995. država uknjižila na zemljište koje je u posljednjih sto godina bilo u vlasništvu njihovih predaka. Opština Budva se upisala kao vlasnik bez ikakvog pravnog osnova i zemlju prodala kiparskoj kompaniji svima poznatih vlasnika. Niklanovići pokreću sudski postupak za utvrđivanje prava svojine na svom zemljištu zajedno sa drugim porodicama. Sada 24 porodice iz Reževića vode postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru protiv Opštine Budva. Opštinu zastupa advokatska kancelarija Ana Kolarević.

Kada se ima u vidu moć i uticaj Ane Kolarević u crnogorskom pravosuđu, može se pretpostaviti da mještane Reževića čeka dugo i mukotrpno povlačenje po sudovima. Pored političkog uticaja njene bliže familije tu su i zamršene brojne kumovske veze i odnosi među djeliocima pravde. Gospođa Kolarević je kuma predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore i bivše državne tužiteljice Vesne Medenice. U kumovskim je odnosima i sa sa sudijama drugih podgoričkih sudova.
U međuvremenu firma Danebrook osniva firmu DL Montenegro sa sjedištem u Budvi, registrovanu za hotelijerstvo čija je izvršna direktorica izvjesna Antonia Buldakova.
Adresa za obavljanje privredne djelatnosti i prijem službene pošte je -hotel Avala u Budvi!

Preko brojnih firmi koje osniva širom svijeta Bepler kupuje nekretnine u Crnoj Gori. Preko kompanije Roychamp trading LLC registrovane u Arkanzasu u SAD za vršenje restoranskih poslova, kupljen je zemljišni posjed od 21.000 kvadrata u zaleđu poznate plaže Drobni pijesak.

Ova majka-firma registruje dvije domaće ćerke-firme u Podgorici i u Budvi. Jednu kao dio stranog društva Roychamp trading LLC u Podgorici za posao sa restoranima i drugu Roychamp trading Montenegro, Doo, sa sjedištem u hotelu Avala, čija je djelatnost – razvoj projekata o nekretninama.

Direktor obje firme je Dragan Bećirović, koji je ujedno i ovlašćeno lice za prijem službene pošte svih triju kompanija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo