Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Preko opštine do tuđe zemlje

Objavljeno prije

na

Jedna od najmoćnijih i najbogatijih privatnih kompanija u turističkoj privredi Crne Gore trenutno je svakako Bepler i Džejkobson. Misteriozna firma je registrovana u Velikoj Britaniji u kojoj niti posluje niti se ikada bavila turizmom i hotelijerstvom. Većinski vlasnik firme registrovane za drumski saobraćaj je of-šor kompanija sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, što znači da se njen pravi vlasnik ne zna. Tokom procesa privatizacije, Bepler i Džejkobson, „strateški partner Vlade”, pod neregularnim uslovima postaje vlasnik hotelskog kompleksa Avala sa vilama u Budvi, hotela Bjanka u Kolašinu sa pratećim motelima i restoranima, Ski centara Bjelasica i ogromnih zemljišnih parcela u turističkim centrima na sjeveru i jugu Crne Gore. Iza ove kompanije, nezvanično, stoji Prva familija. Podsjetimo, uz stručnu stručnu sudijsku pomoć Ane Kolarević, ( sestre premijera Đukanovića) nakon poništenja tendera o prodaji hotela Avale on je ustupljen kompaniji Bepler i Džejkobson. Od tog datuma gospođa Kolarević se oglašava uglavnom kao pravni zastupnik kompanije preko svoje moćne advokatske kancelarije – Ana Kolarević iz Podgorice. Kompaniju zvanično, u isturenoj ulozi, prestavljaju braća Zoran i Dragan Bećirović. Prije iskustva sa Beplerom, Zoran Bećirović je radio kao vozač kombija u agenciji Montenegroekspres u Budvi, izvjesno vrijeme je proveo na radu u Rusiji, dok je Dragan uglavnom obavljao poslove vratara na ulazima poznatih diskoteka.

ŠIRENJE IMPERIJE: Nakon „kupovine” Avale, Bepler širi impepriju i kupuje sam i preko povezanih firmi brojne parcele na ekskluzivnim lokacijama Crnogorskog primorja. Preko Beplera, Familija postaje jedan od značajnijih zemljoposjednika u državi.
Samo na teritoriji Opštine Budva vlasnici su preko 150.000 kvadrata zemljišta na najatraktivnijim, neizgrađenim lokacijama u Paštrovićima, oko Svetog Stefana, u Reževićima i Petrovcu.
Sve lokacije u vlasništvu Beplera su urbanizovane. Ucrtana su mahom apartmanska naselja, stambeni i turistički kompleksi čime je zemljište spremno za dalju prodaju.
Većina poslovnih poteza Beplera na budvanskoj rivijeri bila je u sukobu sa zakonom. Do imovine velike vrijednosti uglavnom se dolazilo protekcijom, kršenjem važećih zakonskih propisa uz obilato korišćenje političke moći i uticaja članova Familije.
Pored opjevanog slučaja „divlje” dogradnje hotela i vila Avala u centru turističke prijestonice, Bepler je podigao čitavo naselje u selu Česminovo iznad Svetog Stefana, poznato kao Rusko selo, bez ijednog odobrenja za gradnju.
Širenje kompanije na budvanskoj rivijeri nesebično je pomagala lokalna uprava. Za potrebe Beplera donose se nova planska dokumenta kojima se popločavaju svi njihovi graditeljski poduhvati, planovi se mijenjaju, dopunjavaju, kad zatreba i falsifikuju.

PRODAJA TUĐE IMOVINE: Način na koji je Opština Budva pomogla Bepleru i Familiji da dođu u posjed tuđe parcele od 53.990 kvadrata na Bijelom rtu u Reževićima pravi je biser zloupotrebe vlasti od strane brojne ekipe lokalnih i republičkih funkcionera.

Sada čuvena parcela broj 5. KO Reževići I, prodata je 20. jula 2006. godine firmi Danebrook Limited sa sjedištem na Kipru. Par mjeseci prije prodaje u katastru nepokretnosti ova parcela je bila kategorisana kao šuma 4. klase na kojoj je kao nosilac prava svojine u cjelini, u skladu sa Zakonom o šumama bila upisana Republika Crna Gora, dok je opština Budva bila korisnik tog zemljišta.
Shodno tadašnjem Zakonu o državnoj imovini pravo raspolaganja bilo je isključivo u nadležnosti Vlade Crne Gore. Kako nije bilo baš zgodno da Vlada na čijem je čelu premijer Milo Đukanović prodaje državnu zemlju kompaniji koju „zastupa” njegova sestra, odigrana je igra preko partijskih kolega u Budvi.
U martu 2006. godine Opština donosi odluku o prodaji sporne parcele. Tadašnji sekretar opštinskog Sekretarijata za zaštitu imovine, Marija Vuković odbija da pripremi materijal za sjednicu SO i da brani odluku o prodaji državne imovine i podnosi ostavku na svoju funkciju. Ona je tada u medijima pojasnila da je uprkos pritiscima koji su na nju vršeni da pripremi odluku o prodaji zemlje na Bijelom rtu odbila da to učini uz obrazloženje da se radi o nezakonitom aktu.
Samo par dana kasnije, nadležna komisija Uprave za nekretnine u Budvi, na čijem je čelu Mirjana Marović, ekspresno donosi odluku o promjeni kulture parcele 5, pa nisu više u pitanju šume nego neplodna zemljišta! Pozivajući se na taj osnov, uz zadivljujuću efikasnost koju ne primjenjuje kada su obični građani u pitanju, upisuje Opštinu Budva kao vlasnika nepokretnosti. Vlada, naravno, ne reaguje na nezakonitu odluku Budvana.

DRŽAVNO DUPLO JEFTINIJE: Ne gubeći vrijeme Opština koju zastupa predsjednik Rajko Kuljača objavljuje postupak javnog nadmetanja za prodaju zemljišta po početnoj, povlašćenoj cijeni od 85 eura za kvadrat.
Nadmetanje je bilo „žestoko” pa je zemlja 20.jula 2006. prodata po cijeni od 90 eura. Samo šest dana kasnije, 26.jula ista kiparska firma, Danebrook ltd kupuje susjedne parcele pod brojem 15 i 16 od privatnih lica po duplo većoj cijeni od one koju je Opština tražila.
Tako je za 26.000 kvadrata Danebrook platio vlasnicima 4.800.000 eura, dok je Opštini Budva za 51.093 kvadrata platila manje, svega 4.598.423 eura. Ni tu nije kraj. Nakon prodaje „petice” mještani saznaju da je pretežni dio prodate nekretnine zapravo njihovo vlasništvo. Opština Budva je prodala tuđu zemlju.

Nakon izvođenja vještaka geometra i uvida u zemljišne knjige starog Austrougarskog katastra porodica Niklanović iz Blizikuća saznaje da se nakon stupanja na snagu novog katastra 1995. država uknjižila na zemljište koje je u posljednjih sto godina bilo u vlasništvu njihovih predaka. Opština Budva se upisala kao vlasnik bez ikakvog pravnog osnova i zemlju prodala kiparskoj kompaniji svima poznatih vlasnika. Niklanovići pokreću sudski postupak za utvrđivanje prava svojine na svom zemljištu zajedno sa drugim porodicama. Sada 24 porodice iz Reževića vode postupak pred Osnovnim sudom u Kotoru protiv Opštine Budva. Opštinu zastupa advokatska kancelarija Ana Kolarević.

Kada se ima u vidu moć i uticaj Ane Kolarević u crnogorskom pravosuđu, može se pretpostaviti da mještane Reževića čeka dugo i mukotrpno povlačenje po sudovima. Pored političkog uticaja njene bliže familije tu su i zamršene brojne kumovske veze i odnosi među djeliocima pravde. Gospođa Kolarević je kuma predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore i bivše državne tužiteljice Vesne Medenice. U kumovskim je odnosima i sa sa sudijama drugih podgoričkih sudova.
U međuvremenu firma Danebrook osniva firmu DL Montenegro sa sjedištem u Budvi, registrovanu za hotelijerstvo čija je izvršna direktorica izvjesna Antonia Buldakova.
Adresa za obavljanje privredne djelatnosti i prijem službene pošte je -hotel Avala u Budvi!

Preko brojnih firmi koje osniva širom svijeta Bepler kupuje nekretnine u Crnoj Gori. Preko kompanije Roychamp trading LLC registrovane u Arkanzasu u SAD za vršenje restoranskih poslova, kupljen je zemljišni posjed od 21.000 kvadrata u zaleđu poznate plaže Drobni pijesak.

Ova majka-firma registruje dvije domaće ćerke-firme u Podgorici i u Budvi. Jednu kao dio stranog društva Roychamp trading LLC u Podgorici za posao sa restoranima i drugu Roychamp trading Montenegro, Doo, sa sjedištem u hotelu Avala, čija je djelatnost – razvoj projekata o nekretninama.

Direktor obje firme je Dragan Bećirović, koji je ujedno i ovlašćeno lice za prijem službene pošte svih triju kompanija.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo