Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pred potopom

Objavljeno prije

na

Radnici Kombinata aluminijuma, skoro je izvjesno, i pored izrečenih prijetnji i iznuđenih obećanja do kraja ove nedjelje neće primiti martovsku platu. Umjesto zarađenog novca, i to samo u nezvaničnoj formi, stižu najave da bi ,,uskoro” mogli dobiti dvije plate u paketu. Pod određenim uslovima, koji ni najmanje ne zavise od njih. Plate kasne i u drugom od dva, makar po broju zapošljenih, najveća crnogorska preduzeća – Elektroprivredi. Kašnjenje se pravda dugovima koje prema tom preduzeću ima KAP. A oni su prešli 20 miliona eura. Manje ili više alarmantno, nenaplaćena potraživanja od Kombinata aluminijuma opterećuju i poslovanje Rudnika boksita, Montenegrobonusa, Luke Bar, željezničkog Prevoza i, u krajnjem, državnog budžeta. Komercijalne banke, domaće i strane, za sada šute u strahu da bi njihov protest zbog nenaplaćenih potraživanja od Kombinata i njegovih radnika mogao proizvesti paniku među drugim komitent ,,KAP je danas kao havarisani brod nasred mora koji polako tone”, kaže za Vijesti predsjednik Odbora direktora Kombinata Vjačeslav Krilov pokazujući prozno nadahnuće dostojno čuvenih ruskih klasika: ,,Na tom brodu nema hrane za posadu, nemate dostupne rezervne djelove, nemate gorivo da stignete do luke, niti mogućnost da isporučite robu koju vozite. Posada je pred pobunom jer nema hrane. Hranu ne možete dati, jer nema novca. Spasilački brodovi ne dopuštaju da iskoristite novčani polog koji ste dali pri kupovini broda, jer su ta sredstva ugovorom namijenjena za novi namještaj…”.

Ako nekome nije jasno – ono što Krilov, kao kapetan ,,broda koji polako tone”, naziva novim namještajem, zapravo je oprema neophodna njegovom brodu kako bi smanjio troškove plovidbe. Te su investicije, makar zvanično, bili osnovni razlog zbog koga se bivši vlasnik odlučio na prodaju. A deponovana sredstva u banci su jedina garancija da će obećano biti realizovano.

Troškovi ,,broda”, međutim, nijesu smanjeni. Zapravo su uvećani za gotovo 50 odsto. Krilov, međutim, probleme ne vidi na svom brodu već – na obali, koja ne želi da mu se primakne. ,,Jedino što vam preostaje je da zainteresujete spasilačke brodove da vam zaista pomognu. A kada će se zainteresovati? Samo ako su i oni vlasnici. Upravo zato smo i ponudili Vladi da učestvuje sa 50 odsto udjela u vlasničkoj strukturi kompanije”, navodi prvi čovjek Kombinata ne pominjući, ni jednom jedinom riječju, odgovornost kapetana i kompanije koja je vlasnik havarisanog broda. Zašto na Krilovljevom brodu nema hrane ni goriva?

Radnici Kombinata ne primaju plate. U KAP-u, već desetak dana, nema mazuta. To je proizvelo zaustavljanje proizvodnje u pogonima glinice. Znači da je samo pitanje dana, ili možda sata, kada će i preostala polovina aktivnih ćelija Elektrolize ostati bez ,,hrane”. U silosima Luke Bar, istine radi, uskladištena je određena količina glinice dopremljena iz Rusalove fabrike u Rumuniji. KAP, međutim, nije u stanju da tu glinicu dopremi do Podgorice. A u Baru strahuju da Kombinat sjutra neće moći da plati ni ležarinu za uskladištenu robu.

Prije manje od dvije godine većinski vlasnici KAP-a prihodovali su mjesečni profit od gotovo deset miliona eura. Danas njihova kompanija nema tri miliona za plate zapošljenih.

U poslovnom svijetu to nije ništa novo. Rusal, odnosno njegova crnogorska ćerka kompanija CEAC, ne bi bila ni prva ni posljednja kompanija koja bankrotira zbog vlastite nesposobnosti ili neočekivanih dešavanja na tržištu. Ono što ovu priču čini neobičnom jeste odlučnost CEAC-ovih zvaničnika da svoju nesposobnost i dugove prebace na nekoga drugog.

Tako čelnici KAP-a saopštavaju da je ,,CEAC spreman da uloži 11 miliona eura u ovu kompaniju, trenutno deponovanih kod banke koja obezbjeđuje performance bond u prijeko potrebni radni kapital”. Nedostaje samo objašnjenje da tih 11 miliona nijesu njihov novac. To je zaloga za preuzete investicione obaveze koje CEAC nije izvršio. U pitanju je, dakle, naš novac.

Crnogorska Vlada nije prihvatila ovu ,,ponudu”. O tome je javnost obavijestio Dragan Kujović, pomoćnik ministra za ekonomski razvoj, konstatujući da je za Vladu nepoznanica šta je uradio menadžment i vlasnik KAP-a kako bi fabrika funkcionisala.

Upravo to je najveći problem u priči o KAP-u. Zašto su premijer Milo Đukanović i njegovi saradnici dozvolili da, suprotno svim stavkama kupoprodajnog ugovora, vlasnici Kombinata svoje radnike, poslovne partnere i povjerioce dovedu u gotovo bezizlaznu situaciju?

Kada je KAP privatizovan, suprotno stavovima struke i javnosti, Đukanović je bio tvrd u stavu da Vlada ima pravo na taj potez i da je spremna da preuzme odgovornost za posljedice. Prošle nedjelje, pred susret sa sindikalcima Kombinata, premijer nas je obavijestio da su zapošljeni u
KAP-u jedini partneri crnogorske vlade u toj kompaniji. One koji su u minule četiri godine na račun vlasništva u KAP-u i Rudnicima boksita prihodovali skoro 500 miliona eura nije pominjao.

Kako sada stvari stoje kratkoročni problemi Kombinata mogu se riješiti samo tako što će država preuzeti njegove dugove i obezbijediti novac za isplate zarada i nabavku sirovina za nastavak proizvodnje. Pride, njena bi obaveza bila i da zbrine oko dvije trećine zapošljenih u KAP-u, kao tehnološki višak. Rusi, za uzvrat, velikodušno nude polovinu svojih akcija. U suprotnom, KAP će otići u stečaj. Ili će, kako Krilov prijeti, ,,sam od sebe stati jer već nedostaju pojedine sirovine”.

Najopasnije je to što DPS i SDP već nedjeljama unazad razgovaraju tražeći model i obrazloženje za prihvatanje takve ponude. Dok se od javnosti pažljivo krije – šta su dosadašnji, a šta budući efekti poslovne saradnje sa Olegom Deripaskom. I ko je od toga imao koristi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo