Povežite se sa nama

OKO NAS

Struktura kolonije

Objavljeno prije

na

veselin-vukotic

Podaci su zaista alarmantni: u prvih devet mjeseci ove godine Crna Gora je uvezla roba u vrijednosti od 1,331 milijarde eura, a izvezla 285 miliona eura. Drugim riječima, pokrivenost uvoza izvozom jedva je oko 22 odsto, što znači da Crna Gora gotovo pet puta više uvozi nego što izvozi. U ekonomskoj teoriji se ističe da ako deficit platnog bilansa (tekućeg računa) premaši pet odsto bruto-domaćeg proizvoda, onda je situacija u toj privredi alarmantna. A on u Crnoj Gori iznosi čak osam puta više od te granice, odnosno u ovoj zemlji potroši se 40 odsto više od onoga što se proizvede. I tako cijelu deceniju! Taj ogroman deficit u godinama dok je stvarano „crnogorsko ekonomsko čudo” pokrivan je unošenjem u zemlju novca koji je ranije iznošen na egzotične of-šor destinacije, a koji je zarađen švercom svakojakih profitabilnih roba, potom prodajom nekretnina i preduzeća, kao i zaduživanjem. „A što kada prodate sve proizvodne kapacitete? Što ćete onda”, zapitao je nedavno kreatore crnogorske ekonomske politike slovenački ekonomista Jože Mencinger. Na ovo pitanje „crnogorska ekonomska škola” i njen guru, profesor Veselin Vukotić, nemaju odgovora. Ostalo je samo zaduživanje „pod povoljnim uslovima”, i to da bi se platile kamate, kao i set restriktivnih mjera „snage države” kako bi se izbjegao potpuni bankrot javnih finansija: podizanje poreza, smanjenje plata i penzija, kaznene ekspedicije inspekcijskih organa po Crnogorskom primorju. Ko još ne pamti kako su nas naši vajni neoliberali iz vladajućih i intelektualnih krugova žestoko ubjeđivali da problem spoljnotrgovinskog deficita kod nas zapravo – ne postoji. Tvrdili su da je taj ogroman deficit zapravo pokazatelj „zdravlja” investicionog ambijenta u Crnoj Gori, zatvarajući oči pred jasnom činjenicom da je crnogorski deficit najvećim dijelom posljedica visoke potrošnje, a ne razvoja. Da bi se iluzija o „zdravlju crnogorskog ekonomskog čuda” pred kolapsom države održala, a duboko svjesni opasne ranjivosti domaće privrede, crnogorski zvaničnici su se raštrkali po bijelome svijetu kako bi pokušali privoljeti investitore da ulažu u Crnu Goru. Jer, samo snažan i kontinuiran priliv sredstava iz inostranstva, koji je od 2001. godine iznosio preko pet milijardi eura, uz donacije i doznake, te dobit od turizma, omogućili su peglanje ovog nevjerovatnog deficita. Zato je u međuvremenu, jedina republika bivše Jugoslavije, koja je uz Sloveniju imala pozitivan platni bilans, postala zavisnik od tuđeg novca: bez značajnih investicija ovaj ekonomski, socijalni i društveni ambijent u Crnoj Gori jednostavno se urušava. A kako su proteklih godina jedan za drugim propadali biznisi „strateških partnera” vlasti, i sav besmisao pokazala parola „mi ne prodajemo preduzeća već kupujemo investitore”, crnogorski zvaničnici su se razmilili po svijetu tražeći nove investitore. I našli su ih, tek nekoliko. Većinom na Istoku. Ali, trebaće barem tri do pet godina da njihovi projekti daju prve vidljive efekte: od Kumbora do Luštice. Autoput – ko dočeka! No, živjeti se mora svaki bogovjetni dan. I raditi. A „mi radimo za tuđe dugove, za tuđe biznise”, nevoljno priznaje predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Dakle, ovaj model, koji je zanemario domaću industriju i favorizovao uvoz, doveo je Crnu Goru i njezine građane u polukolonijalni status. Najbolje se to vidi po strukturi izvoza, u kojoj su najviše zastupljena mineralna goriva i maziva. Uz sirovine, to predstavlja gotovo polovinu izvoza današnje Crne Gore. To je krunski dokaz tužne nekonkurentnosti crnogorske privrede na globalnom tržištu i pogubne strategije potpune ekonomske liberalizacije, čiji su rezultati čak i uvoz vode, krompira iz Makedonije ili bijelog luka iz Kine!? „Upali smo u makaze koje su dovele do toga da smo do prije neku godinu dostigli uvoz od dvije milijarde eura”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici Božo Mihailović. Moćni uvozni lobi i državna politika proteklih desetak godina stimulisali su uvoz svega i svačega, pa se ni poljoprivredna proizvodnja nije isplatila. Riječ je, dakle, o sistemu koji je stvorio patologiju potrošnje na štetu sigurnosti i stabilnosti ekonomije. Sistem koji se oslanja na to da će pohlepa pojedinaca „nevidljivom rukom” voditi k opštem dobru urušio se u čitavom svijetu. Kako neće i u malenoj Crnoj Gori. Sada se krivci traže na svim stranama da bi im se ispostavio račun. A izbjegava glavni. Tako, na primjer, iz Nacionalnog udruženja vinara i vinogradara opravdano ističu da niđe nije lakše prodati tuđi proizvod nego u Crnoj Gori, ali za to krive – konobare. Koji, većinom nijesu domicilni. „Kada pođete u Hrvatsku, na primjer u Dalmaciju, ne možete dobiti bez vino iz te regije, čak ne iz neke druge, nego baš iz te. A da vam ponudi vino iz neke druge države, to je tek na kraj pameti, osim ako baš ne insistirate. A kod nas, prvo će vam reći imate špansko, italijansko… Problem je i to što su 90 odsto konobara koji rade na Primorju stranci koje ne interesuje da prodaju crnogorsko vino”, kaže član tog udruženja Rade Rajković.
Ali, to je samo rezultanta načina razmišljanja i djelovanja građana ove zemlje i nakaradne ekonomske politike njihove Vlade: oni su se opredjelili da troše sve što svijet proizvodi, a da sami sve manje proizvode, kako bi rekao čuveni hrvatski ekonomista i sociolog Slavko Kulić. „Društvo se opredjelilo za varanje, a ne za stvaranje”. ,,Visoko smo platili cijenu tranzicije, i dalje je plaćamo, a bojim se da ćemo je plaćati još neko vrijeme, jer se u ekonomiji čuda ne dešavaju preko noći”, zaključuje Mihailović. Pogotovu što ova naša noć prilično traje.
Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo