Povežite se sa nama

OKO NAS

Struktura kolonije

Objavljeno prije

na

Podaci su zaista alarmantni: u prvih devet mjeseci ove godine Crna Gora je uvezla roba u vrijednosti od 1,331 milijarde eura, a izvezla 285 miliona eura. Drugim riječima, pokrivenost uvoza izvozom jedva je oko 22 odsto, što znači da Crna Gora gotovo pet puta više uvozi nego što izvozi. U ekonomskoj teoriji se ističe da ako deficit platnog bilansa (tekućeg računa) premaši pet odsto bruto-domaćeg proizvoda, onda je situacija u toj privredi alarmantna. A on u Crnoj Gori iznosi čak osam puta više od te granice, odnosno u ovoj zemlji potroši se 40 odsto više od onoga što se proizvede. I tako cijelu deceniju! Taj ogroman deficit u godinama dok je stvarano „crnogorsko ekonomsko čudo” pokrivan je unošenjem u zemlju novca koji je ranije iznošen na egzotične of-šor destinacije, a koji je zarađen švercom svakojakih profitabilnih roba, potom prodajom nekretnina i preduzeća, kao i zaduživanjem. „A što kada prodate sve proizvodne kapacitete? Što ćete onda”, zapitao je nedavno kreatore crnogorske ekonomske politike slovenački ekonomista Jože Mencinger. Na ovo pitanje „crnogorska ekonomska škola” i njen guru, profesor Veselin Vukotić, nemaju odgovora. Ostalo je samo zaduživanje „pod povoljnim uslovima”, i to da bi se platile kamate, kao i set restriktivnih mjera „snage države” kako bi se izbjegao potpuni bankrot javnih finansija: podizanje poreza, smanjenje plata i penzija, kaznene ekspedicije inspekcijskih organa po Crnogorskom primorju. Ko još ne pamti kako su nas naši vajni neoliberali iz vladajućih i intelektualnih krugova žestoko ubjeđivali da problem spoljnotrgovinskog deficita kod nas zapravo – ne postoji. Tvrdili su da je taj ogroman deficit zapravo pokazatelj „zdravlja” investicionog ambijenta u Crnoj Gori, zatvarajući oči pred jasnom činjenicom da je crnogorski deficit najvećim dijelom posljedica visoke potrošnje, a ne razvoja. Da bi se iluzija o „zdravlju crnogorskog ekonomskog čuda” pred kolapsom države održala, a duboko svjesni opasne ranjivosti domaće privrede, crnogorski zvaničnici su se raštrkali po bijelome svijetu kako bi pokušali privoljeti investitore da ulažu u Crnu Goru. Jer, samo snažan i kontinuiran priliv sredstava iz inostranstva, koji je od 2001. godine iznosio preko pet milijardi eura, uz donacije i doznake, te dobit od turizma, omogućili su peglanje ovog nevjerovatnog deficita. Zato je u međuvremenu, jedina republika bivše Jugoslavije, koja je uz Sloveniju imala pozitivan platni bilans, postala zavisnik od tuđeg novca: bez značajnih investicija ovaj ekonomski, socijalni i društveni ambijent u Crnoj Gori jednostavno se urušava. A kako su proteklih godina jedan za drugim propadali biznisi „strateških partnera” vlasti, i sav besmisao pokazala parola „mi ne prodajemo preduzeća već kupujemo investitore”, crnogorski zvaničnici su se razmilili po svijetu tražeći nove investitore. I našli su ih, tek nekoliko. Većinom na Istoku. Ali, trebaće barem tri do pet godina da njihovi projekti daju prve vidljive efekte: od Kumbora do Luštice. Autoput – ko dočeka! No, živjeti se mora svaki bogovjetni dan. I raditi. A „mi radimo za tuđe dugove, za tuđe biznise”, nevoljno priznaje predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Dakle, ovaj model, koji je zanemario domaću industriju i favorizovao uvoz, doveo je Crnu Goru i njezine građane u polukolonijalni status. Najbolje se to vidi po strukturi izvoza, u kojoj su najviše zastupljena mineralna goriva i maziva. Uz sirovine, to predstavlja gotovo polovinu izvoza današnje Crne Gore. To je krunski dokaz tužne nekonkurentnosti crnogorske privrede na globalnom tržištu i pogubne strategije potpune ekonomske liberalizacije, čiji su rezultati čak i uvoz vode, krompira iz Makedonije ili bijelog luka iz Kine!? „Upali smo u makaze koje su dovele do toga da smo do prije neku godinu dostigli uvoz od dvije milijarde eura”, kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Podgorici Božo Mihailović. Moćni uvozni lobi i državna politika proteklih desetak godina stimulisali su uvoz svega i svačega, pa se ni poljoprivredna proizvodnja nije isplatila. Riječ je, dakle, o sistemu koji je stvorio patologiju potrošnje na štetu sigurnosti i stabilnosti ekonomije. Sistem koji se oslanja na to da će pohlepa pojedinaca „nevidljivom rukom” voditi k opštem dobru urušio se u čitavom svijetu. Kako neće i u malenoj Crnoj Gori. Sada se krivci traže na svim stranama da bi im se ispostavio račun. A izbjegava glavni. Tako, na primjer, iz Nacionalnog udruženja vinara i vinogradara opravdano ističu da niđe nije lakše prodati tuđi proizvod nego u Crnoj Gori, ali za to krive – konobare. Koji, većinom nijesu domicilni. „Kada pođete u Hrvatsku, na primjer u Dalmaciju, ne možete dobiti bez vino iz te regije, čak ne iz neke druge, nego baš iz te. A da vam ponudi vino iz neke druge države, to je tek na kraj pameti, osim ako baš ne insistirate. A kod nas, prvo će vam reći imate špansko, italijansko… Problem je i to što su 90 odsto konobara koji rade na Primorju stranci koje ne interesuje da prodaju crnogorsko vino”, kaže član tog udruženja Rade Rajković.
Ali, to je samo rezultanta načina razmišljanja i djelovanja građana ove zemlje i nakaradne ekonomske politike njihove Vlade: oni su se opredjelili da troše sve što svijet proizvodi, a da sami sve manje proizvode, kako bi rekao čuveni hrvatski ekonomista i sociolog Slavko Kulić. „Društvo se opredjelilo za varanje, a ne za stvaranje”. ,,Visoko smo platili cijenu tranzicije, i dalje je plaćamo, a bojim se da ćemo je plaćati još neko vrijeme, jer se u ekonomiji čuda ne dešavaju preko noći”, zaključuje Mihailović. Pogotovu što ova naša noć prilično traje.
Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE INSTITUTA ALTERNATIVA: Preko 5.000 službenih automobila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijednost prevoznih sredstava u državnom vlasništvu je blizu 20 miliona eura. Ogromni vozni park institucijama nije dovoljan, pa je za ovu godinu najavljena kupovina još automobila u vrijednosti od najmanje četiri miliona eura

 

Prema podacima MUP-a iz februara 2024. godine, u Crnoj Gori je registrovano 4.658 vozila u državnoj svojini, što je za 377 više u odnosu na 2022. podaci su iz istraživanja koje je uradio Institut Alternativa.

Podaci MUP-a pokazuju da 4.658 vozila koristi 460 institucija. Najviše vozila ima MUP – 550. Potom slijedi Pošta Crne Gore – 345, Uprava policije – 181, Glavni grad Podgorica – 169, ANB – 119. Više desetina registrovanih vozila imaju i Uprava za inspekcijske poslove – 90, Uprava prihoda i carina – 77, Monteput – 72, Zavod za hitnu medicinsku pomoć – 54, Uprava za katastar i državnu imovinu – 44, Uprava za šume i Radio-televizija Crne Gore – po 43, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija – 42, Putevi – 40, Aerodromi – 39, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove – 38.

Ovi podaci nijesu  cjelovit pokazatelj broja vozila koja se koriste za potrebe državnih i lokalnih organa i institucija, te troškova koji nastaju njihovim korišćenjem. U ovaj broj ne ulaze vozila koja državne institucije uzimaju na lizing, s obavezom povraćaja vozila nakon isteka ugovorenog perioda, kao što su u prethodnom periodu radile Uprava za inspekcijske poslove i Uprava policije. Iako po državni budžet nastaju troškovi za ta vozila (višegodišnji zakup, troškovi goriva…) i koja neminovno čine vozni park državne institucije, ta vozila registruju davaoci lizinga, pa se ne prikazuju u broju vozila registovanih na državni organ.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZVOJ KOLAŠINA ZAOBILAZI KOLAŠINCE: Više gradilišta, veća stopa nezaposlenosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

 

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo