Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA JEDNOG MOSTA: OBEĆANJA U SKLADU S IZBORNIM CIKLUSIMA: Pozivi na strpljenje

Objavljeno prije

na

Petnaestogodišnja Jasna Jolić iz sela Lukin Fir kod Andrijevice svakodnevno pješači tri kilometra od kuće na desnoj obali Lima, do magistrale na lijevoj, gdje čeka autobus za Berane na putu do škole. Magistrala se od njene kuće vidi i svega je nekoliko stotina metara udaljena vazdušnom linijom, ali je stari žičani most, koji selo na mnogo kraći način spaja s magistralnim putem, oštećen i zabranjen za upotrebu.

„Šta da radim? Sama ne smijem preko mosta, suviše je rizično, a okolo je zaista naporno. To je još tri kilometra i u drugom pravcu, umjesto nekoliko stotina metara do autobuske stanice Lukin Fir preko visećeg mosta”, kaže Jasna.

U selu nema više đaka, ali ima još tri radnika koji takođe svakog dana prolaze istim okolnim putem do stanice na Rijeci Marsenića, da bi stigli u Berane na posao. Ostali žitelji Lukinog Fira uglavnom su penzioneri ili mala djeca.

Dok lokalna uprava u Andrijevici, na čijoj se teritoriji žičani most nalazi, obećava da će ga u najskorije vrijeme sanirati i poziva mještane na strpljenje, oni postavljaju pitanje koliko još vremena treba da prođe, pa da se ispune obećanja.

Najave da će most biti popravljen ponavljaju se u skladu s izbornim ciklusima. Sada su još jedni izbori završeni, u Andrijevici pored parlamentarnih i lokalni, a od popravke nema ništa.

„Obećanja slušamo pet-šest godina. Most je iz godine u godinu u sve gorem stanju, pa je početkom ove godine opštinska komisija utvrdila da nije bezbjedan i zabranila prelazak preko njega”, priča mještanin Ranko Čukić.

U malenom selu Lukin Fir, na desnoj obali Lima, stalno živi pet porodica, od kojih su neke mnogločlane, ali je kuća mnogo više i u vrijeme zimskih i ljetnjih odmora ovdje dolazi veliki broj ljudi kojima takođe viseći most predstavlja najkraću vezu s magistralnim putem Andrijevica – Berane.

„Osim toga, veliki broj stanovnika velikog sela Trešnjevo, čijoj mjesnoj zajednici pripadamo, ovdje ima svoja imanja. Oni takođe koriste ovaj most”, kaže Čukić.

On podsjeća da je nekada značaj ovog mosta bio mnogo veći, i da je predstavljao jedinu vezu s lijevom obalom.

„Prvi most je na ovom mjestu napravljen u vrijeme kada su se vodile borbe za oslobađanje od Turaka. Ovaj most je bio jedina veza Crne Gore sa drugom obalom Lima i tada veoma naseljenim šekularskim selima”, – priča Ranko.

Iz tih dalekih vremena ostala je i priča da je u vrijeme velikih poplava krajem devetnaestog vijeka, pored čuvenog mosta u Višegradu, u čitavom drinskom slivu pretekao jedino još most na Lukinom Firu.

Most u mjestu Lukin Fir saniran je i popravljen 1964. godine, a ovaj žičani, koji je preživio do sada, izgrađen je 1972.

„Od tada smo ga samo mi mještani popravljali o sopstevom trošku. Evo, upravo ovih dana ja sam popravljao drvenu podlogu i zatezao žice. Šta da radimo kada je hitno, nego da ga, ipak, koristimo. Ako je pitanje života i zdravlja, ne možemo ići nekoliko sati naokolo”, priča ovaj čovjek.

Od kada je stari viseći most zabranjen za prolazak, stanovnici ovog sela koji idu pješice prema Beranama ili Andrijevici prinuđeni su da idu okolnim, dobrim dijelom neasfaltiranim putem, do betonskog mosta u Rijeci Marsenića. To im, kako kažu, oduzima po nekoliko sati vremena više nego ranije.

„Najgore je za djecu. Oni moraju da pješače i ljeti i zimi, umjesto preko našeg mosta, pet minuta do magistrale”, kažu i drugi mještani Lukinog Fira.

Prema njihovim riječima, most je ozbiljno oštećen u poplavama 2011. godine, a naknadno su mu statiku ugrozili koncesionari koji na toj lokaciji eksploatišu riječni materijal, što upravo čine i sada.

„Evo i ovih dana neki od koncesionara rade punom parom i ugrožavaju stope mosta. Prijavili smo inspekciji. Valjda i koncesionari imaju obavezu da pomognu da se most sanira i dovede u stanje da bude bezbjedan za pješake”, kažu mještani.

Oni naglašavaju da su sami i sopstvenim sredstvima dva puta gradili most na ovom mjestu i sada zahtijevaju da i lokalna uprava i država pomognu da se napravi bolji i bezbjedniji.

„Mi smo u saznanju da postoji neki novac za sanaciju posljedica od poplava, ali pitamo šta je bilo sa našim mostom i zašto i on nije u tom programu. Ili su možda sredstva otišla na neke druge stvari”, pitaju stanovnici Lukinog Fira.

U Opštini Andrijevica mještane pozivaju na strpljenje i obećavaju hitnu sanaciju strarog mosta.

„Mogu vam reći da radimo polako i postepeno. Ne može ništa preko noći i na pritiske da se završi. U postupku smo nabavke novih čeličnih sajli koje su jako skupe, ali smo spremni da to uradimo i da popravimo stari most. On je, ako mještani žele da priznaju, ovakav već deset godina”, kaže menadžer u Opštini Andrijevica Miodrag Ivanović.

Prema njegovim riječima, priča o novcu koji je navodno bio namijenjen za sanaciju ovog mosta potpuno je neosnovana.

„Sredstva za sanaciju posljedica od poplava iz 2011. godine usmjerava Direkcija za javne radove. Od onoga što je do sada nama usmjereno uspjeli smo da saniramo dobar dio mostova na području opštine. Sve do mosta na Seocu. Trenutno sredstava više nema”, kaže Ivanović.

On dodaje kako su o mostu na Lukinom Firu obavijestili Direkciju za javne radove, u čijoj nadležnosti su krupni infrastrukturni projekti.

„Ne želimo ništa da obećavamo, ali za početak most će biti saniran i potrebno je još malo strpljenja”, dodaje Ivanović.

Mještani Lukinog Fira u međuvremenu stari viseći most koriste na sopstveni rizik.

„Ne može se uvijek ići satima okolo. Prinuđeni smo da most koristimo iako je prelazak zabranjen. Zato tražimo da se obećanja realizuju i da se što prije sanira postojeći most, dok se ne napravi neki bolji”, kažu mještani.

Oni podsjećaju i na činjenicu da je njihovo mjesto do prije nekoliko godina u ljetnjoj sezoni bilo najpopularnije kupalište na Limu između Andrijevice i Berana, sve dok koncesionari nijesu s teškom mehanizacijom uništili rječno korito i do tada vjekovima nedirnute obale.

„Prema tome, nijesu samo poplave krive. Koncesionari su izmijenili korito toliko da je postojeći most niži čak i od onog koji smo pravili prije šest decenija. Niko za to nije odgovarao. Ne vrijedi da bilo šta pričamo, ali tražimo hitnu sanaciju”, poručuju mještani Lukinog Fira.

Stari viseći ili žičani most na Lukinom Firu predstavljao je svojom ljepotom po malo i turističku atrakciju. Sada je takav da je prelazak preko njega rizik koji svako od prolaznika i mještana ovog sela lično preuzima na sebe.

„Ni država ni lokalna uprava već preko četiri decenije nijesu uložili ni jedan euro u njegovo održavanje”, kaže Ranko Čukić.

Žičani most u mjestu Lukin Fir preko Lima, jedini je takve vrste od Berana do Plava. Nekada ih je bilo na desetine. Neki su zamijenjeni modernim betonskim, a neki su odavno urušeni. Sada i ovaj posljednji doživljava žalosnu sudbinu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA: Katnić i Lazović idu na sud

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vijeće Višeg suda, na čelu sa Zoranom Radovićem, potvrdilo je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu

 

 

Viši sud potvrdio je optužnicu protiv bivšeg Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Odluka je donijeta gotovo dva mjeseca nakon što je vijeće Višeg suda specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću vratilo optužnicu na doradu. Oni su optuženi da su dio kriminalne organizacije pomoću koje su zloupotrebom službenog položaja sarađivali sa kriminalnom grupom Radoja Zvicera.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Branilac Lazovića,  advokat Zoran Piperović, kazao je ranije da će pocijepati svoju diplomu ukoliko ova optužnica bude potvrđena. On je, pak, nakon potvrđivanja optužnice kazao da se desila „neka viša sila koju ne može da vidi“, pa je optužnica protiv Lazovića i Katnića potvrđena.

„Ogorčen sam i šokiran – svega sam se nagledao u ovom poslu za ovih 40 godina: ali da mi je neko rekao da će ova optužnica da bude potvrđena… Prije bih mislio da Mjesec može da padne na Zemlju“, kazao je Piperović.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT)  vjeruje da je Lazović u decembru 2020. godine kao pomoćnik direktora UP, zloupotrebom službenog položaja, pomogao Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, tako što je nezakonito uklonio zabranu o ulasku u Crnu Goru. Na zahtjev navodnog šefa kavačkog klana Radoja Zvicera, koji mu je prenio njegov sin Petar Lazović, tvrdi tužilaštvo,  obezbijedio je da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost. Bivši pomoćnik direktora Uprave policije optužen je zbog sumnje da je sa nekadašnjim šefom SDT-a tokom javnih i medijskih nastupa obmanjivao javnost da su Belivuk i Miljković u Crnu Goru ušli na zahtjev policije Srbije i da su prema njima UP i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje…

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORAST SEKSUALNOG NASILJA NAD DJECOM: Čekajući nadležne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire. Tri godine nakon usvajanja zakona, još nema podzakonskih akata koje su trebali da urade MUP i Ministarstvo zdravlja

 

 

Gotovo da ne prođe sedmica, da Uprava policije ne obavijesti  javnost da je počinjeno neko krivično djelo nad maloljetnom osobom. O tome govori i posljednji slučaj zabilježen nadomak Podgorice, kada je 53.godišnji albanski državljanin  uhapšen zbog seksualnog uznemiravanja dvije djevojčice, od kojih jedna ima tek šest godina.

„“Osumnjičeni, star 52 godine, je dana 16.marta 2025.godine,oko 16 časova, u Tuzima, prišao oštećenima-djevojčicama starosti 12 i 6 godina,kojom prilikom je oštećenu starosti 12 godina povukao za ruku, poljubio u obraz, a zatim je uhvatio rukom za bradu i poljubio je u usta ,nakon čega je i oštećenu starosti 6 godina takođe povukao za ruku i poljubio u obraz”, saopšteno je iz Osnovnog državnog tužilaštva nakon što je nadležni tužilac obavio njegovo saslušanje i odredio mu zadržavanje.

Od usvajanja izmjena Krivičnog zakonika, koji predviđa strožije kazne za seksualno nasilje nad djecom, prošlo je  više od tri godine, ali  je u međuvremenu malo što učinjeno. Sve je ostalo na evidenciji pedofila, koje nakon odsluživanja zatvorske kazne niko ne nadzire, niti kontroliše kako je propisano Krivičnim zakonikom – da li se kreću u blizini mjesta na kojima se okupljaju djeca, da li se javljaju redovno policiji, putuju li u inostranstvo.

To potvrđuje i nedavni slučaj iz Bijelog Polja, kada je 39.godišnji A.K.  silovao maloljetnu osobu,  koja mu je u krvnom srodstvu,a potom pobjegao.

Iz Uprave policije su se neposredno nakon prijave ovog događaja oglasili sa   saopštenjem u kom su naveli da je riječ o povratniku. Međutim, niko od nadležnih institucija nije dao objašnjenje zbog čega  nije završio na liječenju budući da je i u ranijem periodu prijavljivan dva puta da je pokušao da počini isto krivično djelo. U drugom slučaju nadležni sud nije našao dovoljno dokaza da ga osudi, ali jeste za prvo prijavljeno djelo, na štetu takođe jedne maloljetne krvne srodnice.

Da bi se pedofili nadzirali, bilo je neophodno da Ministarstvo unutrašnjih poslova kojim rukovodi Danilo Šaranović i Ministarstvo zdravlja na čelu sa dr Vojislavom Šimunom urade podzakonska akta. Oni su na tim pozicijama od oktobra 2023. godine, a zakon je usvojen na početku 2022, što znači da ni njihovi prethodnici Filip Adžić i Dragoslav Šćekić nijesu smatrali da je to prioritetan  problem.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA MALJEVAC: Ekološka crna tačka koja “gasi” sela  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini uspjeli su  protestima da “natjeraju” predstavnike EPCG da sjednu za isti sto i dogovore kako da riješe veliki ekološki problem. Na deponiji Maljevac odlažu se pepeo i šljaka iz TE Pljevlja, a sistem koji sprječava da vjetar dio nusproizvoda raznosi po okolini, ne radi. Zbog toga će ekološka inspekcija zahtijevati i pokretanje prekršajnog postupka

 

 

Poslije bezbroj apela, dopisa  i 11 dana protesta i blokade saobraćajnice tokom marta ove godine, tek u utorak, mještani pljevaljskog kraja Gornji Komini, sa predstavnicima Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), dogovorili su “pripreme početnih koraka za rješavanje ogromnog ekološkog problema na deponiji pepela i šljake Maljevac”. Na toj lokaciji, kako mještani tvrde,  decenijama se bezobzirno  deponuju nusproizvodi iz Termoelektrane (TE). Iz EPCG, do sada, objašnjavaju, nijesu ispunili nijedno obećanje o ozelenjavanju tog područja, a ne radi ni sistem za orošavanje deponije, kojim bi se spriječilo da vjetar raznosi pepeo do okolnih imanja i kuća.

Mještani su, kako objašnjava njihov predstavnik Darko Knežević, prošle sedmice i noćili u mjesnoj kapeli u blizini groblja. Tvrdi da je to jasna poruka da “ukoliko se Maljevac ne riješi, jedini put mještana je onaj ka groblju”. Neka manja sela tog kraja su, prema njegovim riječima, zbog deponije, ugašena. Ekološka inspekcija, koja je prije 10-ak dana došla na deponiju na inicijativu mještana, najavila je podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv odgovornih u EPCG. Navodno, na toj lokaciji nijesu poštovane mjere iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu i sprječavanje raznošenja pepela sa jedne od kaseta na deponiji Maljevac.

TE “Pljevlja” je, konstatovala je inspekcija, bila u obavezi da površinu deponije održava prekrivenu vodom, odnosno održava što veće “vodeno ogledalo” na površini deponije, kao i da ima uspostavljen sistem prskanja suvih djelova (plaža) deponije. Zbog toga je inspekcijskim nadzorom naloženo da, u cilju smanjenja podizanja prašine na kaseti 3 odlagališta-deponije pepela i šljake, obezbijede tehničko-tehnološke uslove, to jest formiranje “vodenog ogledala”.

Ekološki inspektor je uputio mještane da podatke o rezultatima mjerenja zagađenja sa mjerne stanice koja se nalazi u neposrednoj blizini deponije zatraže od Agencije za zaštitu životne sredine ili Centra za ekotoksikološka ispitivanja. Mještani su obaviješteni i da TA Pljevlja “na godišnjem nivou sprovodi četiri imisijska četrnaestodnevna mjerenja kvaliteta vazduha na četiri lokacije u okolini odlagališta, nakon čega ovlašćene institucije izdaju konačni godišnji izvještaj za taj period.”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo