Povežite se sa nama

OKO NAS

RADNICI ZIB-A JOŠ ČEKAJU NA SVOJE: Nova vlast ih ignoriše kao i stara

Objavljeno prije

na

Dva puta nedjeljno bivši zaposleni Zavoda za izgradnju Bara štrajkuju ispred gradske Opštine. Uzalud. Oni protestuju zbog 160 radnika, koji zbog nadležnih i stečajne uprave, ne mogu u penziju, u Fond rada ili Biro. Takođe, 40 radnika je ispunilo uslove za penziju 2013. kada je proglašen stečaj, ali ne mogu da je ostvare.

,,Duguje im se dvije godine poreza i doprinosa, koji su obračunati na minimalnu zaradu. Oko 250 hiljada eura što nije veliki dug. Nadaju se da će stečajni sud naći novac jer im je Zoran Senić, stečajni upravnik, rekao da, hipotetički, postoji mogućnost da se radnici namire ako Zavod za izgradnju Bara dobije neke sporove na sudu”, objašnjava za Monitor Senka Rastoder, predstavnica Saveza Sindikata Crne Gore.

Da podsjetimo Zavod za izgradnju Bara je u stečaju od novembra 2013. i to prema predlogu Atlas Mont banke, kojoj je ZIB dugovao oko osamsto hiljada eura. U septembru 2013. radnici su takođe štrajkovali zbog najavljenog stečaja. Zato je tadašnji vlasnik ZIB-a i gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, obećao radnicima da će pokrenuti program za izlazak iz stečaja i oporavak firme. Ali od toga nije bilo ništa.

Stečajni upravnik Zoran Senić je 2014. objavio bankrot jer je u stečajnoj masi bilo oko pet miliona eura vrijednosti, a potraživanja banaka su bila preko trinaest miliona. Kroz stečaj se nisu mogli namiriti svi povjerioci poput CKB-a, Prve ili Atlas Monta. Povjerioci su postali i bivši radnici preduzeća. Njima se tada dugovalo deset plata i tri godine neuplaćenih poreza i doprinosa. ,,Nakon godinu dana izmirene su zaostale plate i godina poreza i doprinosa. Ostale su dvije godine neuplaćene – i zato štrajkujemo”, kažu radnici.

Bivši zaposleni nijesu imali svoje predstavnike u odboru povjerilaca, te više od tri godine nisu znali šta se dešava. ,,Zoran Senić nije bio rad da komunicira sa radnicima jer je smatrao da nema obaveza prema njima, što nije istina. U prilog tome govori i čuđenje novog stečajnog sudije Ivana Kovačevića kome nije bilo jasno, zašto mu se više od godinu dana nije javljao nijedan radnik. Razlog je taj što ih niko nije obavještavao i objasnio im da imaju prava da znaju šta se dešava sa imovinom, kako bi se i oni isplatili”, navodi predstavnica SSCG.

Senić u odgovoru Monitoru odbacuje te tvrdnje i kaže da su ,,svi pojedinačni povjerioci koji su podnijeli pismeni zahtjev u kome su tražili odredjena prava ili informaciju uredno hendlovani i da su dobili odgovor u pismenom obliku.”

Pošto su im iz Saveza Sindikata Crne Gore nedavno predočili njihova prava, Zibovci su se ponovo okupili i pozvali stečajnog upravnika da im odgovori na pitanja. Tako su najzad, dobili uvid u prodaju imovine kojom su isplaćene banke. ,,Prema Senićevoj tvrdnji od cijele stečajne mase ostala je samo upravna zgrada u centru Bara koja je pod hipotekom. A čim je pod hipotekom pripada banci koja je dala kredit”, navodi Željko Bulatović, predstavnik radnika ZIB-a.

Zaprepastilo ih je što je imovina nekadašnjeg građevinskog giganta koji je sagradio veći dio Bara prodata u bescijenje, što je prodavana u dijelovima, umjesto kao cjelina, i što zgrade koje su bile dijelom u vlasništvu ZIB-a nisu ušle u stečajnu masu.

Nezadovoljni Senićevim odgovorima, 22. novembra radnici su napisali dopis Privrednom sudu i stečajnom sudiji Ivanu Kovačeviću. Zatražili su da im se objasne sve nelogičnosti na koje su naišli u odgovoru stečajnog upravnika.

,,Nije nam jasno šta se desilo sa centralnim magacinom koji je procijenjen na 135 hiljada eura, a u daljim papirima sa više nigdje ne spominje. Armirački pogon koji je radio u sklopu kamenoloma, hala od šesto kvadrata, takođe nije ušao u stečajnu masu”, navodi predstavnik radnika ZIB-a.

Senić Monitoru saopštava da su ,,Magacin i Armirački pogon sagrađeni na tuđem zemljištu i njihov status i prodaja će uslijediti nakon pravosnažnog okončanja sudskih postupaka.”

Radnicima nije jasno zašto je Betonjerka, tj. fabrika betona, prodavana u djelovima „jer ako se prodaje u djelovima betonjerka gubi na vrijednosti”, objašnjava Bulatović koji je radni vijek proveo u ZIB-u, kao vodeći bravar u mehanizaciji.

Što se Betonjerke tiče, Senić Monitoru kaže da je ista prodata kao dio ,,kompleksa Kamenoloma prikupljanjem zatvorenih pismenih ponuda na osnovu objave oglasa u dva lista koja imaju cirkulaciju na teritoriji cijele Crne Gore.”

U dopisu Privrednom sudu radnici se pitaju zašto se nedovršena zgrada G-13, čiji su investitori bili ZIB i pošta – ne spominje u stečajnim papirima. ,,To je 1500 kvadrata stambenog prostora, a kako je ZIB bio jedan od investitora, trebala bi ući u stečajnu masu”, navode radnici. Senić, s druge strane, tvrdi Monitoru da prema trenutnom stanju, ZIB nema imovine u istoj.

Radnici imaju i niz primjedbi na račun prodaje kamenoloma koji je pripadao ZIB-u. Kamenolom je procijenjen na 2 270 000, a Senić ga je prodao za 1 400 000 eura. Taj kamenolom je mjesečno davao 60.000 eura. „Znači kupcu će se kamenolom sam otplatiti za dvije godine. A vijek eksploatacije je bar još pedesetak godina”, objašnjavaju radnici. Taj kamenolom je, kažu, mogao biti i slamka spasa za ZIB, samo da su nadležni imali više volje i razumijevanja za njih.

U trenutku stečaja sedamnaest radnika je uobičajenim putem steklo uslov na penziju, ali do danas ne mogu da ostvare to svoje pravo. Takođe dvadeset tri radnika je steklo uslov da budu penzionisani po osnovu Izmjena i dopuna zakona o penzionom osiguranju.

Radnicima je to pravo osporeno. Odbili su ih iz Fonda PIO, Ministarstva rada i socijalnog staranja i Upravnog suda. Nisu dobili nikakvo objašnjenje za takve odluke, ali pretpostavljaju da je zbog toga što nema para u budžetu. Nedavno su se obratili i Vrhovnom sudu. Na odgovor će čekati od šest mjeseci do godinu dana.

Jedan od nesuđenih penzionera je i Rafet Husović. Kaže da su on i njegove dvadeset tri kolege ispunile sva tri uslova tog Zakona – trideset godina radnog staža, firma im je otišla pod stečaj, a u njoj je i država imala udjela. „Rok za predaju dokumenata za odlazak u penziju je bio jul 2015. I mi smo ih predali na vrijeme. Ne znam šta još hoće od nas!”

Husović je u trenutku stečaja imao trideset pet godina radnog staža. Radni vijek je proveo kao rukovalac građevinskih mašina. Kaže da su ga ostavili bez načina da izdržava svoju porodicu. I dodaje da ne vjeruje da će im država izaći u susret – jer dosad nije. ,,Ni nova – stara vlast ne uliva nadu. A ćeraćemo se do Strazbura, jer mi ne odustajemo.”

Mustafa Šabanović je prinuđen da radi kao noćni čuvar. U familiji ih je devetoro. ,,Na ovom poslu nema slobodnih dana. Tako funkcionišem već tri godine kako bih izdržavao ženu i djecu.” Kaže da je izgubio povjerenje u zakon i u državu. Nada se da će ova vlast biti bolja od prethodne i poručuje da radnici nisu krivi što su se našli u ovoj situaciji. „Dok nam ne upišu ovaj staž, ne možemo da mrdnemo. Ne možemo na Fond Rada, na Biro, ili u penziju.”

Ni Dušan Bibić nije optimista kao ni njegove kolege. Objašnjava i zašto: „Ako Senić i Kovačević na kraju izdaju potvrdu da nema novca za poreze i doprinose, možemo preći na Fond Rada koji ima obavezu da ispuni potraživanja radnika čije su firme u stečaju. Ipak, prema nekim novim pravilima, Fond će pokriti samo šest mjeseci poreza i doprinosa, a mi ćemo ponovo biti prepušteni sami sebi. Takvo sramotno postupanje i ignorisanje od vlasti i stečajne uprave sigurno nismo zaslužili.”

Kada radnici zahtijevaju svoja prava naiđu na muk od strane nadležnih. Kada žele da saznaju šta se dešava sa imovinom njihovog nekadašnjeg preduzeća, kažu im da nemaju pravo na tako što. Nažalost ovo nije usamljen slučaj. Dvostruki aršini državne administracije, u ,,hendlovanju” bogatom manjinom i siromašnom većinom, nikad nisu bili očigledniji. Otuda i rezigniranost ovih radnika.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLAŠIN U SURET LOKALNIM IZBORIMA: Doskorašnji protivnici pod istim političkim kišobranom

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu su se odlučili da izborne liste ispune, uglavnom, novim licima. Takav pristup učesnika lokalnih izbora mogao bi  donijeti novi kvalitet, ali može biti i riskantan kada je riječ o rezultatima

 

Sastav izbornih lista učesnika lokalnih izbora u Kolašinu  svojevrsna je kombinacija  partijskog podmlađivanja i  političkih  transfera,  koji su,  u nekoliko slučajeva,  spojili čak i  doskora ljute političke  oponente. Uz to, neuobičajeno za kolašinske prillike, na listama gotovo svih partija, koalicija i pokreta dominiraju nova lica.

U izbornoj trci u Kolašinu učestvovaće  SNP, Grupa birača ,,Za naš Kolašin – dr Momčilo Vukčević”,  pokret „Zajedno gradimo Kolašin“ (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), Evropa sad,  koalicija ,,Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedninjena), DF i URA.

Željka Vuksanović, koja je bila dugogodišnja predsjednica OO SPD i bivša predsjednica Opštine našla se na listi URA, na čijem je čelu  Miodrag Vlahović,  koji do sada nije bio aktivan u političkom životu garada. Vuksanović će tako ubuduće u Opštinskom odboru URA sarađivati sa Milanom Đukićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine opštine (SO). I Đukić je, bez zvaničnog saopštenja, iz Grupe birača (GB), koja je u tom gradu dugogodišnji vjerni saveznik Demokratske partije socijalista (DPS), prešo u URA. Međutim za njega nije bilo mjesta na izbornoj listi te stranke.

Vuksanović  je, tokom minule skoro dvije decenije, najoštriji kritičar kako DPS-a, tako i GB-a, čije je lokalne lidere Mila Šukovića i pokojnog Miletu Bulatovića  optuživala za zloupotrebu, pa čak i podnosila krivične prijave protiv njih.

Kritički se osvrtala, tokom minule četiri godine, i na rad koalicije  čiji je kadar bio Đukić, kao i na način na koji je on obavljao funkciju predsjendika SO. Đukić je, pak, u drugoj polovini mandata aktuelne kolašinske vlasti (DPS, GB i Socijledmokrate)  oštro kritikovao rad nekih svojih koalicionih partnera iz izvršne vlasti. Kamen spoticanja u vladajućoj kolašinskoj koaliciji bilo je i neuspjelo osnivanje RTV-a, kao i infrastrukturni projekti za potrebe MOSI igara.

Razlaz sa GB-om u kojoj je započeo političku karijeru Đukić nikad nije objasnio, ali konflikti između njega a i lidera GB-a Šukovića traju, navodno, već više od godinu. Šuković se , međutim, odlučio da naziv, pa i vrh  izborne liste prepusti dr Momčilu Vukčeviću, koji je u lokalni parlament ušao kao odbornik DPS-a.  Odmah nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, Vukčević je napustio tu stranku i do sada djelovao kao nezavisni odbornik, mada je svojim glasom davao podršku svim predlozima izvršne vlasti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON LIKVIDACIJE JOVANA VUKOTIĆA – NAZIRE LI SE KRAJ RATU KLANOVA:  Krvavi niz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj uniformisanih policajaca  i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju. Više je razloga zbog kojih se vjeruje da rat klanova nije stao

 

Da li će likvidacijom Kotoranina Jovana Vukotića biti okončan osmogodišnji krvavi rat između škaljarskog klana čiji je bio apsolutni vođa i kavačkog, čije vođe su većinom u zatvoru, pitanje je na koje ni bezbjednosne strukture nemaju odgovor.

Broj uniformisanih policajaca ali i inspektora u civilu koji su u utorak obezbjeđivali sahranu Vukotića u selu Čevo nadomak Cetinja, jasno upućuje  da službe nijesu željele da ovaj čin prepuste slučaju već se strogo vodilo računa da se i ovom prilikom očuva bezbjednost stotinak onih koji su došli da se oproste sa ubijenim.

U spisima  predmeta koji su formirani protiv pripadnika obje kriminalne grupe navedeni su njihovi planovi da određene članove suprostavljenog klana likvidiraju upravo u vrijeme sahrane Vukotića.  Do realizacije takvog plana ipak nije došlo.

S druge strane, broj oproštajnih poruka u vidu čitulja ali i sadržaj pojedinih, razlog je više da se vjeruje da će uslijediti nastavak krvavog rata. Tako se u nizu oproštajnih čitulja izdvojila i jedna kojom se poručuje da će  se nastaviti tamo gdje je Vukotić stao.

,,Škaljarski kriminalni klan jeste obezglavljen, ali to ne znači da je došao kraj likvidacijama. Ubistvom Vukotića škaljarci jesu zadobili težak udarac, ali upravo zato vjerujemo da će njegovi podanici krenuti osvetničkim putem”,  smatra sagovornik iz bezbjednosnog sektora.

Vukotić je ubijen 8. septembra u Istanbulu, a tamošnji istražitelji su za samo 8 dana uspjeli da sklope mozaik zločina i uhapse čak 14 osoba za koje se vjeruje da imaju veze sa njegovom likvidacijom. Tako su 16. septembra u opsežnoj akciji uhapšeni Radoje Živković, zvani Žuti i Zdravko Perunović, koji su, prema optužbama,  organizovali egzekuciju. Kako je zvanično saopšteno, pronađeno je i oružje iz kojeg je za milion i po eura ubijen Vukotić.

Tamošnji istražitelji su utvrdili da je, navodno, Radoje Živković platio milion i po eura lideru turske kriminalne grupe Binaliju Džamgozu za organizaciju ubistva, koji je u julu uhapšen u Crnoj Gori i nalazi se u Istražnom zatvoru.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO I POLICIJSKA TORTURA: Vide mučenje, ali ne i mučitelje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici Uprave policije su tokom 2020. godine mučili Jovana Grujičića, Benjamina Mugošu i Marka Boljevića kako bi iznudili priznanja i dokaze za podmetanje bombe u Hotelu Grand i ispred kuće visokog policijskog funkcionera Duška Golubovića. Tužilaštvo u predmetu mučenja Grujičića vidi mučenje, ali ne i mučitelje

 

Crnogorski istražni organi od 2015. godine nijesu otkrili ko je bacio bombu na Hotel Grand i  na kuću tadašnjeg visokog policijskog službenika Duška Golubovića. Međutim, ponovo su otkrili da su službenici sistema skloni da upotrebom brutalne sile fabrikuju dokaze i iznude potrebna priznanja i svjedočenja.

Tužilaštvo je za ova krivična djela izvelo pred sudiju Jovana Grujičića i Benjamina Mugošu, dok je Marko Boljević naveden kao svjedok. Sva trojica su naveli da su pod prisilom dali prvobitne izjave u policiji. Međutim, u sudskom postupku pravosnažno su oslobođeni Grujičić i Mugoša. Njihov pravni zastupnik – advokat Damir Lekić za Monitor kaže da je utvrđeno kako je Grujičić u vrijeme izvršenja krivičnih djela bio na liječenju u psihijatrijskoj ustanovi u Dobroti.

Lekić i Boljevićev advokat Novica Milošević Osnovnom državnom tužilaštvu podnijeli su krivične prijave za torturu nad njihovim branjenicima. Domaći i strani vještaci medicinske struke utvrdili su da su sva trojica bili mučeni i zlostavljani u policijskoj stanici onako kako su opisivali tokom postupka.

Osnovno tužilaštvo je slučaj torture razdvojilo u tri predmeta. Za svaku žrtvu odvojeni predmet. Dok se u slučajevima Mugoše i Boljevića sumnjiče policajci i očekuju suđenja, u predmetu Grujičića je osnovna tužiteljka Maja Knežević po drugi put odbacila krivičnu prijavu protiv službenika policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je protest zbog takve odluke. Ističu da je tada medicinskim nalazima ,,potvrđeno da je mučen da bi se od njega iznudio iskaz”.

,,Grujičić je tada primoran da ‘prizna’ izvršenje krivičnog djela koje nije učinio – postavljanje eksplozivnih naprava na kuću Duška Golubovića i lokal Grand – a u međuvremenu ga je i sud pravosnažno oslobodio te optužbe”, saopštili su iz HRA.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju da je odluka o odbacivanju krivične prijave donijeta bez sprovođenja djelotvorne istrage, koja bi bila ,,hitna, temeljna i nepristrasna”. Punomoćnik Jovana Grujičića, advokat Damir Lekić, podnio je pritužbu Višem državnom tužilaštvu u Podgorici protiv nove odluke o odbacivanju krivične prijave, a HRA je 9. septembra po drugi put podnijela pritužbu Tužilačkom savjetu zbog nesavjesnog i nezakonitog rada državnih tužilaca u tom predmetu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo