Povežite se sa nama

OKO NAS

ULCINJSKE TURISTIČKE NADE I DILEME: Vračaju li se Njemci?

Objavljeno prije

na

Ada-bojana

Izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera Radomir-Mikan Zec nije ovih dana krio oduševljenje. Imao je dobar razlog: kompanija na čijem je čelu ušla je u razvojni program za Adu Bojanu sa jednim od najvećih svjetskih turoperatora – agencijom TUI iz Njemačke.

,,Pozivam Vladu Crne Gore da do kraja februara usvoji taj razvojni program, jer je riječ o poslu značajnom ne samo za Ulcinj već i za čitavu Crnu Goru”, rekao je on.

Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović je ocijenio da je TUI partner kakvog Crna Gora priželjkuje dodajući da će uložiti maksimalan napor da se sa njima ostvari saradnja.

I iz lokalne vlasti u Ulcinju je saopšteno da je TUI zainteresovan za objekte Ulcinjske rivijere i za prodaju njihovih smještajnih kapaciteta. „Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, saradnja tog najvećeg ulcinjskog preduzeća i TUI-a je bila na izuzetno visokom nivou. Svima je u interesu da se ta saradnja obnovi”, kazali su u Opštini.

Činjenica je da su do kraja osamdesetih u objektima tog hotelskog giganta, posmatrano i u okvirima bivše Jugoslavije, njemački turisti ostvarivali preko 90 odsto noćenja! Dolazili su obično u aprilu i bili tu do kraja oktobra. Sezona je tada trajala punih sedam mjeseci.

„Mi smo uvijek lako punili Ulcinj. Imali smo zahtjeva od naših njemačkih partnera da se zakupljuju kapaciteti u tom gradu na čak 220 dana”, kaže dugogodišnji šef filijale državne agencije Jugoturs u Frankfurtu Vukašin Ćulafić.

To zlatno doba ulcinjskog turizma su, dakle, obilježili njemački turisti, pa se u Ulcinju vjeruje da će povratak na stare staze biti moguć tek onda kada se ponovo vrate Njemci. Nakon svakog učešća na Sajmu turizma u Berlinu, koji se održava početkom marta, gdje redovno učestvuju predstavnici lokalne turističke organizacije i većih turističkih preduzeća, dolaze optimističke najave da će se to dogoditi. Nažalost, malo se što ostvari, jer većina gostiju koji dođu na ljetovanje iz Njemačke su ljudi porijeklom iz država bivše Jugoslavije, a koji su dobili njemački pasoš.

„Njemci su šampioni Evrope po putovanjima i mi znamo da bi oni dolazili onda kada nam je to najvažnije – u pred- i u postesezoni”, kaže profesor njemačkog jezika i istaknuti turistički radnik Ismet Karamanaga.

On navodi da je, nažalost, malo naznaka da će, bar u narednih pet godina, gosti iz ove zemlje, masovno dolaziti u Ulcinj, izuzimajući Adu Bojanu. Jer, iako je prethodnih godina uz dopuštenje Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom dopušteno divljanje na obalama te rijeke, Njemci bi, ukoliko se to rajsko ostrvo malo očisti i uredi, mogli ponovo tamo napraviti svoje pribježište. U saradnji sa najvećom njemačkom specijalizovanom turističkom agencijom za naturizam – Obenom, svakog ljeta na Adi Njemci ostvare oko deset hiljada noćenja. TUI bi već naredne godine taj broj mogao da uveća za nekoliko puta.

U drugim djelovima Ulcinja za tako nešto treba tek stvoriti pretpostavke. Prije svega se to odnosi na nepostojanje kvalitetnog hotelskog smještaja. Naime, od ukupnih kapaciteta na hotelski smještaj u Ulcinju otpada samo oko dva odsto! Kako se procjenjuje, u ovoj opštini ima preko 150, pa možda čak i 200 hiljada kreveta u privatnom smještaju, a u hotelima tek nešto manje od četiri hiljade.

Ova izrazito nepovoljna struktura se dodatno pogoršava, jer se trenutno u ulcinjskoj opštini gradi ili nadograđuje još oko 300 objekata, koji uglavnom služe za izdavanje turistima.

Istovremeno, nema ni najava da će biti ispoštovan neki od kupoprodajnih ugovora za razorene ulcinjske hotele, odnosno da će se graditi bar jedan elitni hotel. Od bučnih planova i najava da će na Velikoj plaži iznići novi Dubai ili Monako, ostali su samo tenderi.

Slična je čak i situacija sa infrastrukturnim projektima koje finansira njemačka KfW banka, a koji se odnose na izgradnju vodovodne i kanalizacione mreže na teritoriji ove opštine. Zbog indolentnosti i neodgovornosti lokalne uprave ovaj projekat vrijedan 20 miliona eura je doveden u pitanje, iako od njega zavisi budući turistički razvoj cijele ove regije.

Zato nema nikakve šanse da će se ostvariti ciljevi iz Strategije razvoja turizma u Crnoj Gori, koja je usvojena krajem 2008. godine, a u kojoj se navodilo da će „Ulcinj, zbog svojih potencijala na Velikoj plaži, Adi Bojani i u zalivu Valdanos, 2020. godine zauzeti vodeću poziciju”.

Da se, dakle, ta strategija realizovala, lako bi se mogla iskoristi dešavanja na globalnom nivou, i posebno na istočnom Mediteranu. Jer, zbog situacije na sjeveru Afrike, na Levantu i u Turskoj, njemačke agencije su se od prošle godine snažnije okrenule evropskim receptivnim tržištima. Njemci zbog straha od terorizma jednostavno mijenjaju regiju, odnosno mnogo manje putuju u Egipat ili Tursku, a više u Španiju ili Hrvatsku, ili pak ostaju u okvirima svoje države. Kod TUI-a se, na primjer, broj rezervacija za Tursku smanjio za 40 posto, a za Hrvatsku je povećan za četvrtinu.

Međutim, njemački turisti sada traže još nešto osim sigurnosti, sunca i mora. „Tu su, naravno, vodeni sportovi poput surfanja, ronjenja, jedrenja, vožnje kajakom… Njemački turisti takođe uživaju u vožnji biciklom ili pješačenju na duže staze. Ima i dosta kampera, onih koji žele kulturnu ponudu. Za njih se moraju razraditi odgovarajući programi. Važna je i ponuda za mladu publiku. Španija i Grčka imaju takve stalne goste”, kaže prof. Karamanaga.

On ističe da bi se te ponude mogle razraditi u saradnji s predstavnicima TUI-a koji bi se mogli pobrinuti i za dodatnu reklamu za Ulcinj.

Mladi turistički radnik Ćazim Hodžić kaže da „svi napori na individualnoj ravni i kroz manje projekte definitivno u perspektivi moraju imati institucionalnu podršku i dostojnu valorizaciju jednog od najljepših komada Mediterana”.

„To je jedini put razvoja ovog grada, koji godinama vraća društvu mnogo više nego što se u njega ulaže iako je svaki, pa i ulcinjski resurs potrošiv ukoliko se ne obogaćuje organizovanom i strateškom politikom”, dodaje on.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo