Povežite se sa nama

OKO NAS

SUDBINA MELJINSKE BOLNICE: Nova žrtva građevinskog lobija?

Objavljeno prije

na

Jedna od mnoštva neuspjelih privatizacija u Herceg Novom, nekadašnja Vojna bolnica Meljine, ostaje u vlasništvu Atlas grupe podgoričkog biznismena, Duška Kneževića. Savjet za privatizaciju nije našao za shodno da realizuje raskid privatizacionog ugovora, što je krajem aprila inicirala Skupština opštine Herceg Novi, glasovima svih odbornika.

Osim neispunjenja obaveza oko investiranja, razlog zbog kog je hercegnovski parlament pokrenuo inicijativu za raskid ugovora je i to što su nekretnine stavljene pod hipoteku zbog oko 12 miliona eura za kredite koje su koristile Kneževićeve firme. Odbornici su se žalili i na nizak nivo zdravstvene zaštite i traže da se ova bolnica vrati u državni zdravstveni sistem.

Savjet je, međutim, odložio odluku o eventualnom raskidu ugovora, sa objašnjenjm da su zadužili resorna ministarstva da u što kraćem roku pripreme detaljnu informaciju o stepenu realizacije privatizacionog Ugovora i dostave je Vladi na razmatranje i usvajanje. Bolnica Meljine ipak nastavlja neslavnu tradiciju svih hercegnovskih privatizacija.

,,Podatak da Savjet za privatizaciju odlaže odluku o raskidanju privatizacionog ugovora sa Atlas grupom vezano za Vojnu bolnicu Meljine, nije ništa drugo nego već viđen scenarij Vektra Boke”, kaže za Monitor Danijela Đurović iz SNP Herceg Novi.

„Istovremeno, činjenica da je Atlas grupa nezakonito opteretila imovinu bivše Vojne bolnice hipotekarnim kreditima upućuju da je neko iz vrha vlasti prećutno dao saglasnost za to”, kaže Đurović.

Ona podsjeća da je prošlog mjeseca stigla pravosnažna presuda kojom je menadžment bolnice Meljine u Herceg Novom bio obavezan da za 116 radnika isplati dug za zimnicu u visini od 116.000 eura i da je to uzrokovalo blokadu računa zdravstvene ustanove.

Predsjednica Sindikata Slavica Drobnjak je tada novinarima kazala da se radnicima duguju zimnice za 2011, 2012, 2013. i januar 2014. Ona je naglasila da menadžment i Atlas grupa ne poštuju pravosnažnu presudu hercegnovskog Osnovnog suda od 12. decembra prošle godine i pored obećanja i pismene odluke predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića, da će sva dugovanja radnicima isplatiti do 31. decembra 2014.

,,Blokiranje računa bolnice zbog obaveza prema zaposlenima od 156 hiljada eura uvod je u dogovoreni stečaj i potpuno uništavanje mogućnosti pružanja bilo kakve zdravstvene usluge u Herceg Novom, što zajedno sa katastrofalnom privatizacijom Instituta Igalo, nije ništa drugo nego udovoljavanje raznim građevinskim lobijima”, kaže Danijela Đurović. „Niti je nivo zdravstvenih usluga u bolnici Meljine zadržan na nivou prije privatizacije, niti je išta od planiranih investicija realizovano, ali je zato odlaganje rješavanja ove situacije od strane Vlade konstanta na štetu svih građana. Atraktivne lokacije i Instituta Igalo i Bolnice Meljine nude beskrajne mogućnosti u izgradnji stanova i turističkih kapaciteta u korist pojedinaca, ali na žalost ne i u korist građana Herceg Novog i Crne Gore”, kaže Đurović.

Zbog takvog stanja u Bolnici Meljine, odbornici SO Herceg Novi Mirko Mustur i Obrad Gojković uputili su otvoreno pismo ministru zdravlja Budimiru Šegrtu, kojim zahtijevaju da obavijesti javnost o tome šta se događa u bivšoj Vojnoj bolnici u Meljinama. Oni su podsjetili da je Vlada, prije privatizacije Vojne bolnice, garantovala građanima Herceg Novog da će i nakon ulaska novog vlasnika u tu zdravstvenu ustanovu, bolnica pružati kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. To, kako su naveli, ne da nije ispunjeno, već posljednja događanja ukazuju na to da Novljani mogu i da ostanu bez te bolnice.

,,Nažalost, mi u Herceg Novom nemamo mogućnost da preko lokalnih institucija i organa zaštitimo svoje interese, jer su planski urušeni posljednjih osam mjeseci, a kao posljedicu imamo stečaj u Vektri Boka i Jadranskom brodogradilištu, prodaju Instituta, a got8ovo je sigurno da se slično sprema i za Meljine”, navedeno je u otvorenom pismu ministru Šegrtu. Oni su tražili od ministra da garantuje perspektivu te bolnice, zbog njenog značaja za građane i da zaposlenima u Vojnoj bolnici obezbijedi zaštitu i tretman u skladu sa zakonima.

Atlas grupa Duška Kneževića je 2008. godine ovaj kompleks na 50.000 kvadrata zemljišta sa 19 objekata kupila za 25 miliona eura, ali je iznos plaćen u obveznicama koje su vlasnika koštale oko deset do 12 miliona eura. Obaveza je bila da za sedam godina investira 119 miliona eura, ali je investirano svega tri miliona. Bolnica Meljine je sada u vlasništvu firme Meljine kompleks. Vlasnik 99 odsto te firme je Atlas Cap iz Kneževićeve grupe. Atlas banka ima 0,5, Invest banka Montenegro 0,49 a 0,01 odsto ima bolnica Sveti Nikola Kraljevo. Nekretnine dobija Knežević jer su pod hipotekom Atlas banke. Čak i ako dođe do raskida ugovora, nekretnine bolnice će ostati u vlasništvu Atlas grupe. Prema podacima iz katastra sve nekretnine opterećene su hipotekama zbog uzetih i nevraćenih kredita ili neplaćenih dugova, a većinom kod Atlas banke. Ukupne kreditne obaveze i dugovi se procjenjuju na 12 miliona. Država je upisala hipoteku zbog poreskog duga od 167 hiljada eura, a Opština Herceg Novi zbog duga od 157 hiljada. Invest banka, takođe iz Kneževićeve grupe, aktivirala je hipoteku zbog nevraćenih 200 hiljada. Ostali dugovi se odnose na kredite prema Kneževićevoj Atlas banci. Tačan iznos teško je utvrditi zbog velikog broja ugovora i aneksa, a krediti su od 19.000 do 710 hiljada eura.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo