Povežite se sa nama

MONITORING

SUDBINA MILIONA ELKTROPRIVREDE CRNE GORE: Aco čeka sud, šta čekaju sudije

Objavljeno prije

na

Rokovi cure a odluke nema. Sudsko vijeće Privrednog suda, u sastavu Ivan Kovačević (sudija izvjestilac), Miodrag Anđelić i Nataša Sekulić, već petnaesti dan vijeća o žalbi koju je u ime EPCG podnijela advokatica Azra Jasavić na Rješenje sutkinje Nataše Bošković koja je, početkom maja, „privremeno zabranila” EPCG da obavi (odavno) planiranu kupovinu akcija Rudnika uglja u Pljevljima (RUP). I nijesu u stanju da donesu odluku. Ili, kako zli jezici tvrde, nijesu u stanju da sa predsjednikom Suda Blažom Jovanićem usaglase obrazloženje za presudu kojom bi povlašćenim akcionarima RUP-a omogućili da u doglednom roku dođu do novca na koji oni računaju mjesecima unazad.

Priču dodatno komplikuje i činjenica da podnosioci tužbe – advokati i ovlašćeni zastupnici preduzeća M&V Company, u vlasništvu predsjednika Udruženja manjinskih akcionara EPCG Vasilija Miličkovića – deset dana, tačnije od 14. maja, ne mogu da ostvare zakonom zagarantovano pravo i dobiju na uvid spise predmeta. Prije svega Prigovor na rješenje sutkinje Bošković koji je, u ime EPCG, podnijela Azra Jasavić. I o kome se, evo već dvije nedjelje, u Privrednom sudu šapuće kao „o krajnje neobičnom i kontroverznom štivu”.

Da ne bude zabune, tekst koji čitate piše se u momentu kada nas od najdužeg zakonom propisanog roka za donošenje odluke sudskog vijeća Privrednog suda ne dijele ni dani ni sati već minuti. I redovi koji slijede samo su (ne)vješt pokušaj njihovog autora da kupi vrijeme dok čeka presudu. Koja se ne tiče samo budućih odnosa Elektroprivrede i Rudnika uglja. Naprotiv.

I manje verzirani znaju kako će Kovačević, Anđelić i Sekulić (članovi sudskog vijeća Privrednog suda) donijeti odluku od koje, u velikoj mjeri, zavise: ovogodišnji finansijski planovi Vlade Crne Gore i Prve familije; brakorazvodni aranžman izvršnih i zakonodavnih vlasti pod kontrolom Mila Đukanovića i italijanske A2A (sa te je strane najznačajniju ulogi ugrao Silvio Berluskoni); budućnost Elektroprivrede kao, bez konkurencije, najvrjednijeg crnogorskog preduzeća; budućnost Pljevalja koje su, umjesto da budu dobar gospodar postale loš sluga ovdašnjeg rudarsko-energestkog lobija (kompleksa); a konačno, i najvažnije, ideja da Crna Gora u dogledno vrijeme može postati država koja svojim građanima i poreskim obveznicima može garantovati pravnu sigurnost.

Ili će se sve zavšiti kao još jedna koliko očigledna toliko i tužna potvrda orvelovske teze da su, u ovoj zemlji baš kao na njegovoj Životinjskoj farmi, sve životinje jednake samo su svinje jednakije od drugih.

Dakle, krajem 2016. godine većinski akcionari Rudnika uglja – italijanska A2A i Aco Đukanović – predložili su Elektroprivredi – pod kontrolom Vlade, vladajućeg DPS i njihovog vladara Mila Đukanovića, Acovog brata – da otkupi njihove akcije po cijeni većoj od šest eura za akciju.

Od tada do danas vlasnici RUP-a, ali ni menadžeri i finansijski i poslovni analitičari EPCG i Vlade CG nijesu objasnili zašto bi najveće državno preduzeće kupovalo nešto što država, na ime neizmirenih obaveza za poreze, doprinose i koncesije, može dobiti za džabe. Uz mnogućnost da novac ne baca za otkup bezvrijednih akcija već ga uloži u modernizaciju opreme i pripremu novih kopova Rudnika.

Petnaest mjeseci vlasnici EPCG (Đukanovićeva država i A2A) traže način da izađu u susret zahtjevu vlasnika Rudnika (A2A, Aco Đukanović i Vlada). Konačno, odluka je izglasana na martovskoj sjednici Skupštine akcionara EPCG. Donijeli su je vlasnici 0,09 odsto akcija EPCG nakon što su se, zbog navodnog konflikta interesa, od glasanja uzdržali vlasnici 98,75 akcijskog kapitala (57,01 odsto država Crna Gora i 41,74 odsto A2A). Tako je EPCG postala obavezna da, u postupku javnog preuzimanja, otkupi akcije A2A, mlađeg od braće Đukanović, države i preostalih manjinskih akcionara koji budu voljni da učestvuju u tom postupku (a nemaju ni jedan jedini razlog da budu protiv). Sve skupa riječ je o nekih 30-ak miliona eura (Italijani bi dobili 13, država 10, a Đukanović blizu četiri miliona).

To je bio povod Vasiliju Miličkoviću da u ime manjinskih akcionara EPCG pred Privrednim sudom pokrene postupak ocjene zakonitosti odluke o otkupu akcija RUP-a koja, prema njegovom mišljenju, „nije mogla biti donijeta zbog nedostatka potrebnog kvoruma za donošenje”.

Na drugoj strani, pravna zastupnica EPCG i doskorašnja poslanica i v.d. predsjednika Pozitivne Crne Gore Azra Jasavić tvrdila je kako su postojali svi zakonom i Statutom (EPCG – prim. autora) utvrđeni uslovi za usvojenu odluku. Pride, Jasavić je naglasila kako preuzimanje akcija RUP-a od strane EPCG predstavlja viši interes pošto je ugovorena transakcija ocijenjena „kao opravdana i izuzetno značajna, ne samo sa aspekta ovih kompanija već i buduće pozitivne sinegerije cijelog crnogorskog termoenergetskog sektora”.

Ispostavilo se da je upravo na tom fonu i sutkinja Nataša Bošković našla argumente za donošenje privremene mjere, kojom se EPCG zabranjuje kupovina akcija RUP-a do pravosnažne presude po tužbi Vasilija Miličkovića.

„Država Crna Gora se izuzela iz glasanja o Odluci o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje akcionarskog društva Rudnik uglja AD Pljevlja, u cilju izbjegavanja čak i mogućnosti teoretskog postojanja konflikta interesa”, navodi sudija Bošković u svom Rješenju od 4. maja, „Međutim, Država Crna Gora je glasala o Odluci o usvajanju izvještaja o procjeni fer i investicione vrijednosti akcija Rudnika uglja AD Pljevlja i izvještaj u vezi sa analizom mogućih modela preuzimanja RUP-a, koja Odluka je osnov za donošenje odluke o pokretanju postupka dobrovoljne javne ponude za preuzimanje a.d. Rudnika uglja…”.

Država je, cijeni sutkinja Bošković, svojim glasovima na Skupštini akcionara EPCG stvorila potrebne preduslove za izglasavanje odluke o otkupu akcija Rudnika. Potom se dosjetila da je u konfliktu interesa i ostala uzdržana, čime su njeni predstavnici izbjegli moguću krivičnu odgovornost u slučaju da se ustanovi kako je taj posao nanio štetu Elektroprivredi.

Sumnje potkrjepljuje analiza koju je, za potrebe NVO MANS uradio profesor Milenko Popović. Iz koje proizilazi da su akcije Rudnika uglja, precijenjene za približno trećinu vrijednosti. Odnosno, da je stvarna vrijednost akcija četiri a ne ugovorenih 6,4 eura po akciji. To bi značilo da EPCG u posjed tih akcija može doći za nepunih 20 miliona. Štetu bi, zato, trpjeli akcionari RUP-a, prije svega Vlada, Đukanović i A2A. Da li bi to u pitanje dovelo i započeti aranžman izlaska A2A iz vlasničke strukture Elektroprivrede?

Vlada je nadavno isplatila prvu tranšu od približno 70 miliona eura, i tako postala vlasnik dijela akcija koje su Italijani kupili 2009. u procesu djelimične privatizacije i dokapitalizacije Elektroprivrede. Ostatak od približno 200 miliona obezbijediće EPCG (veći ) i Vlada (manji dio). Pod uslovom da aranžman ostane na snazi. A on, očigledno, podrazumijeva da A2A dio uloženog novca nadomjesti prodajom precijenjenih akcija Rudnika uglja i isplatom dividende sa računa Elektroprivrede. Bez obzira na to što je EPCG i prošlu godinu završila sa gubitkom. Doduše, manjim od milion eura što je zanemarljiv iznos u poređenju sa gubicima koje je u prvim godinama upravljanja EPCG bilježila A2A. I koji su „ispeglani” umanjenjem kapitala preduzeća.

Rokovi cure. Odluke nema. Sve i da nadležno sudsko vijeće Privrednog suda poništi odluku sitkinje Nataše Bošković pitanje je može li se, prije pravosnažnosti te odluke, nastaviti postupak otkupa akcija Rudnika uaglja. Pošto bi izvršioci eventualno nezakonite odluke rizikovali i krivičnu odgovornost zbog učinjene štete. Na drugoj starni stoji ogroman novac. I moć koju on nosi. Ko će se usuditi?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo