Povežite se sa nama

OKO NAS

SUĐENJE NASERU KELJMENDIJU: Sarajevska logistika

Objavljeno prije

na

Mediji su ovih dana izvijestili da je u Bosni i Hercegovini uhapšen prijatelj Fahrudina Radončića i kandidat njegove stranke za ministra saobraćaja Bakir Dautbašić, kojeg su pripadnici Agencije za istragu i zaštitu (SIPA) lišili slobode zbog sumnje da je ometao rad pravosuđa u predmetu protiv Nasera Keljmendija.

Predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fafrudin Radončić izjavio je tim povodom da je njegov prijatelj nevin i da se radi o „montiranju slučaja Keljmendi” te da je i ovo hapšenje „udarac istog lobija”.

Dautbašić je visoki funkcioner SBB-a i sekretar Ministarstva bezbjednosti BiH. Radončić je osnivač uticajnog bosanskog dnevnika Dnevni avaz i smatra se bliskim sa crnogorskim premijerom Milom Đukanovićem.

Šejla Turković je ranije, svjedočeći u procesu koji se u Prištini vodi protiv Keljmendija, rekla da je Radončić obećao organizatorima ubistva Ramiza Delalića Ćele da će im obezbijediti medijsku logistiku i tužioca koji će voditi istragu u pogrešnom pravcu.

Mediji pišu i da je Turkovićeva pred sudom u Prištini kazala da je Radoničić tražio Delalićevo ubistvo i da je ubicama plaćeno 100.000 eura. Turković tvrdi da su Keljmendi i Radončić željeli Delalićevu smrt jer su strahovali da bi mogao medijima proturati priče o njihovim poslovima.

Ona tvrdi i da je Delalić mnogo znao o Keljmendijevim poslovima s drogom, ali i Radončićevom sumnjivom bogaćenju tokom rata. Iz njenog svjedočenja na suđenju Keljmendiju mogla se čuti i tvrdnja da je Keljmendi finansirao Radončićevu kandidaturu za predsjednika Bosne i Hercegovine, ali i izgradnju velikog tornja u Sarajevu.

Iz Tužilaštva BiH je saopšteno da je hapšenje rezultat složene operativne akcije koju su, uz nadzor tužilaca, sprovodili policijski službenici SIPA u okviru predmeta kodnog naziva Lutka dva. Tokom akcije prikupljeni su dokazi da su osumnjičeni preduzimali nezakonite radnje i aktivnosti kako bi naveli na davanje lažnog iskaza svjedoka u predmetu Tužilaštva BiH protiv Nasera Keljmendija i drugih, kao i predmetu koji se vodi pred pravosudnim institucijama Kosova.

Uz Dautbašića uhapšena je i šefica apoteke u Hitnoj pomoći u Sarajevu Bilsena Šahman. Šahman, porijeklom Bjelopoljka, bila je kandidat SBB-a za Parlament Federacije BiH, a istražni organi istražuju kako je dospjela u sferu uticaja na svjedoke u predmetu ubistva Ramiza Delalića Ćele.

Keljmendija je, podsjetimo, 6. maja 2013. godine uhapsila kosovska policija na osnovu međunarodne potjernice, koju su izdale bosanske vlasti i od tada se nalazi u pritvoru na Kosovu. Mediji u regionu objavili su odavno da se Naser Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, koja vodi poslove iz Peći i Sarajeva. Centar za istraživačko novinarstvo pisao je krajem 2009. kako Keljmendi i njegov klan upravljaju nizom firmi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu, te imaju veze s uticajnim ljudima u regionu.

Prema podacima srpske policije, Keljmendi je glavni finansijer i organizator prometa heroina s Kosova, koji u Peć stiže autobusima iz Istanbula i Albanije, a zatim se, preko Rožaja, doprema u Novi Pazar, a odatle u Zapadnu Evropu. Politika je objavila da je srpska policija, istražujući slučaj Darka Šarića, dobila saznanja da su ovaj Pljevljak i klan Keljmendija u bliskim odnosima, što je Keljmendi pokušao da negira.

Dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije prije tri godine je specijalno za Monitor napravio šemu klana Nasera Keljmendija, u kojoj se navode imena najmanje šezdeset ljudi, kao njegovih najbližih saradnika. Prema ovom izvoru, Keljmendi je u to vrijeme imao dobro razgranatu mrežu saradnika u našoj državi, kao i jaku logistiku u vrhu bezbjednosnih službi i vlasti.

Monitorov izvor, isto kao i bosanska SIPA, tvrdi da se uticaj Keljmendijeve organizacije osim BiH, proteže i na Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju, Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, a da jedan krak stiže do Sjedinjenih Američkih Država, zbog čega je ranije povedena istraga, odnosno akcija Besa u koju se uključio i Američki federalni biro (FBI).

Ovaj izvor je ranije rekao da bi regionalni policijski kapaciteti bili nemoćni, da se nijesu umiješali stranci, što je završeno stavljanjem Keljmendija na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država. Kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija američki predsjednik Barak Obama nazvao je narkobosom, i to rame uz rame sa Meksikancem Hoze Antonio Soto Gastelumom i Avganistancem Said Vzir Šarom.

Keljmendi je, tako, odavno u rukama stranaca. Sada je to i formalno. Optužnicu protiv Keljmednija vodi specijalni tužilac EULEKS-a na Kosovu, Amerikanac Endrju Hjuz, dok sudskim vijećem predsjedava sudija iz Češke Ana Adamska Galante. „Akcija Lutka dva govori u prilog tome da sa strancima nema šale kao s domaćim tužilaštvima i sudovima ” – kaže Monitorov dobro obaviješteni izvor.

Specijalni tužilac EULEKS-a je u listu nekretnina koje je kosovski bos stekao nelegalnim radnjama uvrstio i hotel Kasa grande u Ulcinju, a najavio je da će u nastavku suđenja biti predstavljeni novi dokazi o Keljmendijevim poslovima u Crnoj Gori.

Američki tužilac je na početku suđenja obrazložio deset tačaka optužnice, od kojih se tri odnose na osnivanje organizovane kriminalne grupe i ubistvo Ramiza Delalića Ćela, 2007. godine u Sarajevu, a sedam tačaka na organizovani šverc droge. Keljmendi je tvrdio da je nevin i da će to dokazati, kao i da je proces protiv njega montiran iz Bosne i Hercegovine.

Kada se radi o ubistvu Ramiza Delalića, još na početku suđenja najavljeno je da će otac ubice, svjedok K1, ispričati cijelu priču. Američki tužilac pri misiji EULEKS-a na Kosovu rekao je da su Keljmendi, Fahrudin Radončić i Naser Orić finansirali ubistvo Delalića, a da ga je počinio Strahinja Rašeta iz Šapca. Ubistvo su platili 100.000 eura. Monitor je i o tome pisao mnogo prije otkrivanja detalja optužnice.

Već na početku je bilo jasno da će nezgodan svjedok u ovom procesu biti bivši saradnik Fahrudina Radončića, Šejla Jugo Turković. To se sada i pokazuje. Takođe se pokazuje da je Keljmednijeva logistika iz regiona, posebno iz Bosne, odnosno Sarajeva vrlo jaka i uticajna.

No kada optužnice zastupaju stranci i kada se sudi pred stranim sudijama, takva logistika ima manje šanse da bude od koristi Keljmendiju. Uhapšeni bliski saradnici Fahrudina Radončića u akciji Lutka dva osumnjičeni su da su tokom decembra prošle godine zastrašivanjem i obećanjem nedozvoljene koristi navodili na davanje lažnog iskaza svjedoka Azru Sarić u krivičnom postupku koji protiv Nasera Keljmendija vode Tužilaštvo BiH i sudovi u Prištini.

,,Akcijom Lutka dva nastavlja se hapšenje Keljmendijevih saradnika u Bosni i Hercegovini. Tako je ovih dana uhapšen i austrijski državljanin Fadil Scholbauer”, podsjeća Monitorov izvor.

Šta je sa crnogorskom logistikom i saradnicima Nasera Keljmendija iz naše države? Njegova imovina i njegovi prijatelji u Crnoj Gori su još nedodirljivi. Bolje reći, zaštićeni.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo