Povežite se sa nama

KULTURA

Svaka knjiga bestseler

Objavljeno prije

na

Prema podacima Centralne narodne biblioteke Đurđe Crnojević u Crnoj Gori su prošle godine crnogorski izdavači objavili 1090 naslova. Od toga 119 knjiga poezije, 67 romana i 47 zbirki priča. Malobrojni izdavači nova djela crnogorskih autora štampaju u tiražu od 500, a sve češće i 300 primjeraka. Prodaja knjiga u knjižarama opada iz godine u godinu, a manje od jedan odsto prodatih knjiga ima logo crnogorskog izdavača. U takvom ambijentu pisca u Crnoj Gori, nakon što prebrodi sve muke i užitke stvaranja djela, čeka ne manje zahtjevan posao – kako da napisano objavi.

Đuro Radosavović, čiji je roman Budva, bagra i blud nedavno objavljen, govori za Monitor kako je uspio da izda svoj književni prvijenac: ,,Krug ljudi u čijim rukama se kretalo par mojih kratkih priča dali su mi, možda i nesvjesno, naznaku da se puls izdavaštva kod nas jedva osjeća, da je distribucija loša i da je izdati roman kod nas kao ‘bačeno u bunar’ – tu je, ali ga nema. Zbog toga sam dao sve od sebe, koristeći se prvenstveno blagodetima interneta da se povežem sa izdavačima iz Zagreba ili Beograda. Urednicima beogradske Čarobne knjige uspio sam da mojim rukopisom skrenem pažnju i bili su dovoljno hrabri da štampaju ‘novu’ prozu. Drago mi je što kažu da se nisu ni najmanje pokajali”.

Autor romana Čvor, koji je izašao u decembru, Nikola Nikolić smatra da i u zemljama sa bogatom izdavačkom djelatnošću nije lako objaviti prvo književno djelo. ,,Moja potraga za zainteresovanim izdavačem u Crnoj Gori trajala je nekoliko mjeseci. Stupio sam u kontakt sa nekoliko izdavačkih kuća, ali mi nijesu odgovarali njihovi uslovi, pogotovu to što su zahtijevali moje finansijsko učešće. Na kraju sam uspio pronaći izdavača kome objavljivanje literarnih djela nije primarna djelatnost, kao i sponzora, koji je finansirao samo troškove štampanja”, kaže Nikolić.

Radosavović se pita ,,otkud toliko tvrdih kožnih poveza knjiga o novopečenim dinastijama i plemenskih rodoslova koje pritom slabo ko čita, jer to su knjige za ukras, a koštaju mnogo. Šteta je što se dosta takvih knjiga finansira iz budžeta države. Na drugoj strani javlja se možda i veći problem – kod nas je za izdavanje jedino potreban novac. Nikog ne interesuje kvalitet djela, dovoljno je odnijeti bilo kakav tekst u bilo koju štampariju, platiti 700 eura za 300 primjeraka, i bez ikakve kontrole rodio se ‘pisac”’.

Po njegovom mišljenju, rješenje je organizovanje više konkursa i omogućiti mladim i talentovanim ljudima da dođu od izražaja.

Probleme sa objavljivanjem svojih djela nemaju samo pisci početnici, već i afirimisani autori. Dragan Radulović je svoje prve knjige objavio kao samizdat u Budvi. Na pitanje da li se od knjige može nešto zaraditi kaže: ,,Stanje je nikakvo, nema honorara. Jedino sam dobio honorar iz Zagreba od pokojnog Alberta Goldštajna. Nijesu to neke pare. Uglavnom ide po principu da se uzme manji dio tiraža”.

Autori koji pokušaju da sami prodaju svoje knjige i ponude ih knjižarama čeka rabat koji se kreće i do 30 odsto. Pisci koje je Monitor kontaktirao, kažu da nerijetko knjižari zaborave da uplate pare od prodatih knjiga ili da im vrate knjige. Rijetki su izdavači koji autorima ponude bilo kakvu vrstu honorara.

O dogovoru sa izdavačem Nikolić kaže: ,,Meni je bilo najbitnije da roman izađe iz štampe, a jedan od uslova za to bio je da izdavač prema meni nema ni finansijskih niti bilo kakvih drugih obaveza (organizovanje promocije, distribucija tiraža i reklamiranje). Manji broj knjiga je prodat i izložen u nekoliko knjižara, dok sam većinu tiraža od trista primjeraka razdijelio prijateljima, zainteresovanim čitaocima koji su stupili sa mnom u kontakt, kao i bibliotekama. Do sada sam na romanu zaradio gotovo 13 eura, što za početak i nije tako loše”.

,,Većina prijatelja koristi rečenicu Da častiš po piće, izašao ti je roman, a honorari su toliki da služe upravo toj svrsi. Poznato je da pisci žive od kolumni, a ne od honorara dobijenih od izdavača, tako da moram pod hitno da napravim skandal regionalnih razmjera ne bih li napravio famu i povećao interesovanje, samim tim i prodaju”, kaže Radosavović.

CID je izdavačka kuća koja se uglavnom bavi prevođenjem najznačajnijih svjetskih autora iz humanističkih nauka i objavljivanjem njihovih knjiga. Skoro 70 odsto njihovih izdanja su prevodi. Poput izdavaštva i prevodilaštvo je u Crnoj Gori zamrlo. Podaci CNB Đurđe Crnojević govore da je u protekloj godini objavljeno svega 35 prevoda beletristike. I to uglavnom preuzeta autorska prava na već u regionu prevedena djela svjetskih klasika. CID je godišnje objavljivao od 30 do 50 knjiga. Posljednje tri godine taj broj se znatno smanjio. Prošle godine objavljeno je 14 naslova.

,,Nema prodaje knjiga koje su na lageru, teško vrijeme za knjigu i kulturu. Od 14 objavljenih izdanja u protekloj godini dva su domaća autora, knjiga ekonomiste Veselina Vukotića i istoričara Šerba Rastodera, dva djela Iva Andrića i prevod knjige Svetozara Stiva Pejovića, poznatog američkog ekonomiste crnogorskog porijekla”, kaže Žarko Radonjić, direktor CID-a.

On navodi da ,,CID najčešće knjige izdaje u tiražu od 500 primjeraka, ponekad i ispod, ali rijetko preko. Pravilo je da se sa autorima postiže sporazum da se dio tiraža da autoru. To je princip, a samo u izuzetnim slučajevima dolazi do drugačijeg dogovora”.

Moda u regionu, pa i u Crnoj Gori, je posljednjih godina takozvano kiosk izdavaštvo. Popularna izdanja koja knjižare nude po paprenim cjenama na trafikama su jeftina. Istina u regionu se dešavalo da se na naslovnoj strani umjesto Derviš i smrt odštampa Drviš i smrt ili da u Andrićevoj Prokletoj avliji fali ključni pasus. I pored kritika koje se odnose na brojne greške u ovim izdanjima i gašenje ionako posrnulih izdavačkih kuća i knjižara ovaj vid izdavaštva ne posustaje.

Prvi je u Crnoj Gori sa ovakvim izdanjima otpočeo dnevni list Vijesti 2004. edicijom 20. vijek. Uz novine se prodavalo i do 40 000 kopija. Poduhvat je bio toliko uspješan da je proglašen kulturnim događajem.

Pored ostalih dnevnih novina u Crnoj Gori, Vijesti i dalje na ovaj način objavljuju knjige, sve više i crnogorskih autora.

,,Naša izdanja teško mogu biti pokazatelj, budući da su tiraži knjiga koje objavljujemo nepristojno veći od uobičajenih ovdašnjih tiraža. Kada govorimo o crnogorskom klasičnom izdavaštvu, riječ je o tiražima od nekoliko desetina do nekoliko stotina primjeraka. Naša izdanja prolaze u više hiljada primjeraka – i držim da je taj momenat jedan od razloga zašto ovdašnji autori vezani za klasične institucije imaju potrebu da ignorišu produkciju Vijesti. Kada je riječ o našim izdanjima, najuspješniji domaći roman prodat je u više od deset hiljada primjeraka, a tiraži ostalih kretali su se od hiljadu preko tri, tri i po hiljade primjeraka, pa sve do šest-sedam hiljada… Držim da su takve brojke impresivne, bez obzira na čaršijske ‘ekspertize”’, kaže urednik Vijesti Balša Brković.

Monitor je od pisaca koji su objavljivali za Vijesti saznao da se prilikom izdanja knjiga uglavnom postiže dogovor da autor dobija od 10 do 20 odsto od prodatih knjiga. Takav aranžman se na velikom tržistu i te kako isplati piscu, kod nas to su honorari od nekoliko stotina do par hiljada eura.

,,Ministarstvo kulture je promovisalo tržišnu kulturu. To znači da je jedna prodata knjiga na 1000 stanovnika bestseler i od toga može da živi i pisac i izdavač. To može da važi u velikim zemljama Francuskoj, Njemačkoj, Americi, ali ne u maloj Crnoj Gori gdje su tiraži 500 do 600 primjeraka. To je priča malih brojeva”, kaže pisac Momir Marković.

On se sjeća vremena kada su u Crnoj Gori postojala dva izdavača, za razliku od sadašnjih preko 50. Podsjeća da su u vrijeme bivše Jugoslavije u Crnoj Gori postojale velike izdavačke kuće Obod i Pobjeda, ranije i Grafički zavod. Izdavali su knjige u velikim tiražima, razmjenjivali naslove sa izdavačima i knjižarama u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu. Pobjeda je imala svoje knjižare u Beogradu, Novom Sadu, Prištini. Bila je obavezna razmjena i prevođenje na slovenački i makedonski jezik.

,,U to vrijeme bilo je i značajnih honorara za autore. Honorar se kretao 12-13 odsto prodajne cijene tiraža i često je isplaćivan unaprijed. Sada izdavači ne daju honorare. Skoro da nemamo pravih izdavača. To je više neka gerila. Knjiga je postala preskupa, a izdavaštvo u Crnoj Gori je zamrlo. Svaki pisac u Crnoj Gori je pisac bestselera, ali ne može da živi od toga. Pisac može biti samo onaj koga pokriva i promoviše država, a ostali mogu biti kvalitetni, ali će ostati Dostojevski u svom selu”, navodi Marković i ističe da problem izdavaštva može samo država da riješi, posebno u maloj zemlji, maloj kulturi i malom jeziku.

Šta država radi po tom pitanju? Iz Ministarstva kulture su nam odgovorili da je krajem decembra Vlada utvrdila Predlog zakona o izdavačkoj djelatnosti i upućen je Skupštini na usvajanje. Do sada je u primjeni bio Zakon o izdavaštvu iz 1995. godine. Ministarstvo još nema savjetnika za izdavaštvo. Konkurs za savjetnika raspisan je po treći put krajem protekle godine.

Dragica Milić, pomoćnica ministra kulture, za Monitor kaže: ,,Preko javnog konkursa Ministarstvo kulture je na godišnjem nivou obezbjeđivalo finansijska sredstva za objavljivanje preko 80 naslova nove crnogorske književnosti. Takođe, pored novih književnih djela, Ministarstvo je sufinansiralo, u prosjeku četiri ili pet časopisa iz oblasti književnosti. Ministarstvo je finansijski podržavalo i projekte prezentacije crnogorskog izdavaštva, od međunarodnih sajmova knjiga, preko književnih festivala i manifestacija koje se održavaju u Crnoj Gori, do realizacije međunarodne manifestacije od posebnog značaja za kulturu Crne Gore Ratkovićeve večeri poezije”.

Ona je najavila i da će Ministarstvo tokom prvog kvartala ove godine pripremiti izmjene i dopune Zakona o kulturi, u dijelu koji se odnosi na podršku i pomoć realizaciji projekata nevladinih organizacija iz kulture.

,,Što se tiče pomoći države svake godine se raspisuje konkurs za pomoć izdavačima. Na konkursu je malo sredstava za puno izdavača i to pokriva samo dio sredstava potrebnih za izdavanje knjige. Skromna pomoć, ali značajna”, kaže direktor CID-a Radonjić.

Brković smatra da je stanje u klasičnom crnogorskom izdavaštvu katastrofalno, da je ,,problem u Ministarstvu i njihovim konkursima, koji favorizuju jedan patriotsko-folirantski klan, i čitavu fiktivnu mrežu pseudo-institucija koja stvara privid legalnosti… U takvom neveselom kontekstu, ono malo entuzijasta što imate na ovdašnjoj izdavačkoj sceni bivaju obeshrabreni i prinuđeni da traže drugačije načine da objavljuju knjige”.

Pisanje, a i izdavaštvo jeste entuzijastički posao, posebno u Crnoj Gori. Samo onima koji se dokopaju državnog mecenstva to može i da se isplati. Ostali mogu da pišu i objavljuju za svoj ćef.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

MUZIKA I OBRAZOVANJE: Sva su djeca muzikalna 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti

 

 

U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.

Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.

Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?

Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.

Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.

Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.

Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:

  1. taa-tata-tata-taa.
  2. tatata–tatata-tata-taa

3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.

A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.

Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.

Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.

Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.

Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.

Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.

Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…

Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.

Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.

Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.

Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.

Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.

Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…

Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…

Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.

Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.

Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.

Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.

Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.

Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.

Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.

Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:

Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.

Muzika ima dvojnu prirodu:

  1. Fizika (akustika) je matematički aspekt.
  2. Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.

Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.

Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).

Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.

Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.

Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.

Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..

Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.

Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.

Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.

Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.

I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.

Aleksa ASANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo