Povežite se sa nama

KULTURA

DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara

Objavljeno prije

na

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.

 

Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.

-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući  svog prvog Oskara.

Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.

Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.

Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.

Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.

Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.

Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.

Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.

Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.

-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.

Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.

Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu  What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.

Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.

Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.

Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.

-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.

Miroslav MINIĆ

Komentari

Izdvojeno

IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku

 

Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta  u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.

Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.

Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.

Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige  Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.

Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.

Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

NOVA KNJIGA SVETLANE BROZ: Razgovorom kroz “Galaksiju Gojer”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz: Galaksija Gojer: Stazama poezije i teatra, Sarajevo, Gariwo 2023.

 

Ne znam kako drugi, ali meni je u pripremi teksta, nakon prve ideje, inicijalnog okidača, najvažnija razrada teksta u glavi. A kad prođe ta faza, kad osjetim da imam dosta materijala, onda to lijepo nabacim na papir, i to prvo u formi bilježaka. Ali tek tada nastaje prava muka: obično je, naime, tu nabacano toliko materijala da ga moram dobro skratiti, „skresati“. I to je onda najteži posao; rastati se sa velikom dijelom sopstvenog materijala.

Zašto ovo govorim? Moja drugarica, uz to i sarajevski izdavač mog antiratnog dnevnika, me je nedavno zamolila da za izdavačku kuću Gariwo napišem neku vrstu predgovora za njenu biografsku knjigu o poznatom bosanskohercegovačkom režiseru, piscu i teatrologu Gradimiru Gradi Gojeru. Još mi je rekla da je na knjizi radila punih osam godina i da bi jako voljela da ona izađe baš ove godine. Gojer, naime, 2023. godine slavi 70 godina života i pola vijeka umjetničkog rada.

Dr. Svetlana Broz, kardiologinja, je možda napoznatija kao neumorni borac za promicanje građanske hrabrosti u cijelom regionu. Osim toga, ona je i osnivač fondacije Gariwo, izdavač, ugledna spisateljica (pisac na više jezika prevedene knjige Dobri ljudi u vremenu zla), dokumentaristica, prevoditeljica.

Odmah sam upitao na koji način dr. Svetlana Broz namjerava da priđe “inventuri” Gojerovog ogromnog djela. Ovaj umjetnosti gotovo do fanatizma odani poslenik kulture do sada je objavio ni manje ni više nego šezdeset pet (65) knjiga, i to: poezije, publicistike, književne kritike, teatrologije, nauke, likovne umjetnosti… Ipak, kako i sam kaže, teatrologija i poezija su njegova najveća ljubav, u posljednjih četrnaest godina objavio je čak dvadeset i dvije (22!) knjige poezije. Dodamo li tome stotinu i trideset režiranih predstava po cijeloj bivšoj Jugoslaviji i u inostranstvu, onda možemo shvatiti s kakvim se golemim poslom suočila Brozova kad je odlučila da napiše knjigu o njegovom životu i djelu.

Na koji se način, pitao sam se, autorica odlučila prići ovolikoj lavini artefakata? O tome sama Brozova veli:

…ova knjiga [treba da] bude bazirana na razgovoru sa umetnikom, koji će sigurna sam, neuporedivo bolje i jasnije predstaviti sebe, svoje motive i pregnuća, nego što bi mogao iko sa strane predstaviti tako kompleksnu i samozatajnu ličnost.“

Autoru ovog teksta se čini da je to bio valjan i logičan izbor postupka kojim je nastala knjiga Galaksija Gojer.  Ako se ja, kad dobijem ideju za tekst, toliko borim sa viškom materijala, kolika bi tek bila njena borba da sve Gradimirovo ugradi u Galaksiju Gojer?

U prvom dijelu knjige se Gojer zapravo ispovijeda, osvrće na dugu režisersku, upraviteljsku (opeta; teatar) i književnu karijeru. Ni tu, ni dalje u knjizi, pitanja Brozove nisu kritička. Ona su tu prevashodno da potiču Gojera na sjećanja i detaljan opis svega čime se u duhovno bogatom i uzbudljivom životu bavio: pozorišne predstave, mala i velika mjesta u kojima ih je režirao, bogata paleta znanih i neznanih ljudi s kojima je radio i prijateljevao…

Drugi dio knjige nosi naslov Teatarska kritika o režijama Gradimira Gojera. U tom dijelu se navode djelovi iz brojnih tekstova koje su o Gojerovim predstavama napisali i objavili Vojislav Vujanović, Ljubica Ostojić, Dževad Karahasan,  Radovan Marušić, Safet Plakalo

U daljem tekstu knjige je pedantno naveden Gojerov rediteljski opus, kao i  nagrade koje je osvojio na mnogim teatarskim susretima i festivalima širom bivše Jugoslavije i u inostranstvu.

Tako tim postupkom – kroz polifoniju, dinamičnost teksta, sukladno polivalentnosti Gojerovog umjetničkog rada – Brozova nastoji (i u tome dobrim dijelom uspijeva) da opus ovog neobičnog, izuzetno plodnog stvaraoca široj publici napokon predstavi na dostojan način. Jer, piscu ovih redaka se  čini da to do sada, barem u Bosni i Hercegovini, nije valjano urađeno.

Iz dijela koji se bavi kritičkim osvrtima na Gojerov rad svakako bih izdvojio pronicljiv i dobro argumentovan tekst o Gojerovim prikazima teatarskih prestava iz pera Dina Mustafića (Summa theatralica), kao i nadahnut, izrazito pozitivan tekst Jordana Plevneša o Gojerovoj zbirci pjesama Pjesni iz Vallarse.

„Pesnička knjiga Gradimira Gojera Pjesni iz Vallarse veliki je datum u balkanskoj, evropskoj i svetskoj poeziji. U balkanskoj – zato što je Balkan srce Evrope, kako je govorio Nicolas Bouvier u svojoj znamenitoj knjizi Upotreba sveta. Ta rečenica je napisana upravo u Sarajevu krajem pedesetih godina dvadesetog stoleća i nije nimalo slučajno što je ova Gojerova knjiga napisana u tom gradu simbol moderne tragedije savremene istorije gde se, po rečima Jana Kota, izjednačuje post-modern i post-mortem.

U evropskoj poeziji – zato što je Evropa kontinent koji sam sebe traži već 2.800 godina i nikako da se nađe, kao u knjizi Denija de Rougemona, i nije nimalo slučajno što Gojer pjeva o tom horizontu estetičkog isčeznuća: bojim se kraja Evrope! Kroz ovaj Gojerov pjesnički poduhvat istovremeno otkrivamo antičku transverzalu o tome kako je stvorena memorija Evrope od Homera preko Eshila do danas, ali nalazimo i odgovore na pitanje koje je Helderlin postavio: Zašto poezija u oskudnim vremenima? Ili na pitanje Teodora Adorna: Da li je moguće pisati poeziju posle Aušvica“?

Gojerov odgovor je njegova pjesnička knjiga koja se može uporediti sa definicijom grčkog nobelovca, pjesnika Odiseas Elitisa: „ Poezija je tu da korigira greške Bogova“  i nedavno objavljenom knjigom Jean Pierre Simeon, koja govori da će poezija ipak spasiti svijet.

U razgovoru koji cijelo vrijeme vode Brozova i Gojer stalno se osjeti fina bliskost, onaj intimni dodir duša, što ovoj knjizi daje osebnu boju i šarm kojima ona nadilazi množinu knjiga sličnog, da tako kažem: „razgovornog“ tipa.

Ono što još plijeni u ovom disperzivnom tekstu su i anegdote, zgode i nezgode iz Gojerove duge i plodne umjetničke karijere. Ovdje se autorica knjige sjeća jedne od njih:

Sećam se majstora koji je ušao prvi put u tvoj stan i ugledao biblioteku od preko 6.000 naslova, pa te potpuno zbunjen upitao da li si ih sve pročitao, a ti si se osvrnuo i pokazao na dvadesetak knjiga koje si tih dana doneo i rekao da njih nisi još pročitao. Majstor je odmahnuo glavom i rekao: „Ja bih umro, da sam samo njih pročitao.

Mislim da bi za „prohodnost“ knjige pune činjenica bilo dobro da ima više ovakvih anegdotica. To bi, smatram, u svu silu podataka kojima ovdje barata Gojer, unijelo još više „boje“, šarma, drugačijeg ritma čitanja…

I mogao bih ovako još dugo nastaviti: o Gojerovim omiljenim piscima (Krleža, Beket, Anžejevski…), gradovima (Sarajevo, Ohrid, Tuzla i, prije svih, naravno, Mostar), dragim ljudima (Zoran Bečić, Đelo Jusić), političkom i antiratnom angažmanu (Teatarske molitve za mir), i čemu još sve ne. Ali sve su to u knjizi  Galaksija Gojer već spomenuli autorica knjige i njen sabesjednik. Na vama je samo da zavirite u ovu značajnu knjigu.

Goran SARIĆ

Komentari

nastavi čitati

KULTURA

KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ 2023. GODINE: Vrijeme izazova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Događaj i promašaj godine – tradicionalna Monitorova anketa


VUK PEROVIĆ, FILMSKI KRITIČAR

Uspjeh u Talinu

Filmovi Živi i zdravi i Supermarket u takmičarskim selekcijama festivala u Talinu. To je sigurno glavni utisak, pa možda i ne samo 2023, kada govorimo o filmu u Crnoj Gori. I mnogo veće kinematografije bile bi itekako ponosne na uspjeh kakav su postigli crnogorski autori na filmskom festivalu u Talinu. Festival u Talinu je festival A kategorije i tako spada u red najprestižnijih filmskih manifestacija u cijelom svijetu. Komedija Ivana Marinovića Živi i zdravi, njegovo drugo rediteljsko ostvarenje, stiglo je do glavne takmičarske selekcije ovog festivala i ono što je najljepše, pogotovu ako imamo u vidu da je komedija, imala je rasprodate sve projekcije na festivalu. Film Supermarket prikazan je u takmičarskoj selekciji,  Buntovnici s razlogom,  dobio je izuzetno dobre kritike.

Ako imamo u vidu, da su u Industry program festivala izabrani i projekti Nikole Vukčevića Obraz i Nikole Mijovića Četiri sahrane i vjenčanje, a da su na festivalu bile prikazene i dvije crnogorske koprodukcije, Radnička klasa ide u pakao i Čuvari formula, Crna Gora je svakako bila zemlja koja je bila hit festivala u glavnom gradu Estonije.

DINO BURDŽOVIĆ, PISAC
Obraz i Knjiški ljudi

Predstavljanje cjelovječernog igranog filma Obraz, crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića kao jednog od pet igranih filmova iz cijelog svijeta na festivalu u Talinu, Estonija. Radi se o festivalu A kategorije tako da je ovo uspjeh kompletne crnogorske kulture.

Ukidanje kultne emisije Knjiški ljudi, autora Đorđa Šćepovića na Gradskoj TV je civilizacijski, nacionalni a posebno kulturni promašaj godine na izmaku! Imajući u vidu ko je sve dao učešća u ovoj emisiji komentar nije potreban! Šteta nemjerljiva! Nemam riječi!

 

ANA MATIĆ, GRAFIČKA DIZAJNERKA
Cetinje – dio mreže kreativnih gradova UNESCO-a

Godinu 2023. u kulturi Crne Gore obilježilo je niz kvalitetnih događaja koji su se ticali grupnih ili pojedinačnih projekata, ali bih ipak izdvojila jedan, koji je ne samo značajan za 2023, već strateški otvara mogućnost jednog kvalitetnijeg i drugačijeg razvoja kulture u narednim godinama, a nekako je, čini mi se, ostao neprimijećen. Prijestonica Cetinje postala je dio mreže kreativnih gradova UNESCO-a, u kategoriji DIZAJN (UNESCO Creative Cities Network – creative dimension of Design), i jedina je zemlja Zapadnog Balkana u toj oblasti. I o pojedinačnim promašajima u kulturi Crne Gore u 2023. bi se moglo takođe dosta reći, ali i ovdje izvajam jedan, koji se ne tiče samo ove godine, već se godinama provlači, a plašim se da će se i budućnosti malo toga promijeniti, a to je nedostatak sluha i bilo kakve ideje o ulaganju u savremenu nezavisnu kulturnu scenu. Svjedoci smo da je finansiranje od strane države u kvalitetne projekte nevladinih organizacija koje se bave kulturom potpuno ukinuto, ili su dati prioreti koji se bave isključivo tradicijom, a ne savremenim kreativnim izrazom, i svodi se na sporadične, veoma skromne budžete lokalnih samouprava, i eventualnu podršku organizacijama koje su se kandidovale za neke evropske i internacionalne projekte.


FILIP P. JOVANOVSKI, DOKTORAND KOMUNIKOLOGIJE I MEDIJA
Više nećemo imati šta da branimo

Kao pozitivan kulturni događaj u protekloj godini izdvojio bih dvojezično izdanje zbirke poezije makedonskog pjesnika Nikole Madžirova Proganja nas ono što smo rekli, u prevodu cijenjenog profesora Nenada Vujadinovića, a u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, ustanove pod uredničkom palicom vrsnog čovjeka i profesionalca Radula Novovića. Međutim, osjećam neodoljivu potrebu da se vratim i korak unazad, i pomenem oktobar 2022. godine, kada je u Kolašinu podignut spomenik Starcu Miliji – crnogorskom Homeru. Pomalo je takijeh junaka, ka’ što bješe Strahiniću bane

Što se tiče negativnih događanja, spomenuću samo jedan incident. Naime, relativno nedavno, zgrada CANU zasuta je jajima od strane anonimne grupe građana, u znak protesta zbog naučne tribine dr Luke Rakojevića o Crnoj Gori i jugoslovenskom stripu. Smatram da ovaj performans nije bio opravdan. Luka je talentovan mladi naučnik, a strip je sastavni dio kulture i umjetnosti, bez kojih, kako je to kazao Čerčil, više nećemo imati šta da branimo.

 

ANA JANKOVIĆ, PRODUCENTKINJA
Izložba Nestabilno meso

Najznačajniji događaj koji bih izdvojila je izložba umjetnice Marine Marković Nestabilno meso, izvedena u produkciji Nove galerije vizuelnih umjetnosti (NGVU) ove godine u Podgorici, u tri različita prostora Bojatours hotela: -1 nivo, Kulturni centar 201 engaging space i soba 302 posebno adaptirana od strane umjetnice. Ova izložba je značajno drugačija od svega što se na našoj kulturnoj sceni događa, ne samo zbog toga što je postavljena u ambijentima koji nisu striktno galerijski, već je i samom svojom tematikom pomjerila mnoge granice, baveći se krucijalnim pitanjima za sredinu, a što se i dokazalo značajnim brojem posjetilaca i zainteresovanošću publike iz najrazličitijih sfera interesovanja. Smatram da je izložba donijela jedan savremeni duh gradu, jednu umjetničku ozbiljnost, promišljenost i posvećenost što stoji nasuprot populističkoj industriji zabave odnosno mom negativnom utisku koji se tiče novogodišnjih proslava na trgovima naših gradova, u kojima se iznova insistira na turbo folk muzici kao jedinom obliku zabave. Postavlja se pitanje koliko gubimo u kulturi forsiranjem ovakvih ponuda i izlaženjem u susret samo lakoj zabavi, i ostavljanjem mladih ljudi ili publike generalno, bez mogućnosti drugačijeg ili umjetnički angažovanijeg muzičkog izbora i ukusa.

 

EDIN SMAILOVIĆ, BIBLIOTEKAR I ISTORIČAR
Istorija umjetnosti Crne Gore

Kada je u pitanju izdavaštvo u Crnoj Gori, i pored toga što smo mi objektivno zemlja male produkcije knjige, ipak se može s ponosom reći da je bilo i jako dobrih i kvalitetnih izdanja. Pri tome mislim i u književnom smislu, ali i u smislu dizajna i opreme knjige koju nikako ne treba  potcjenjivati. Ipak, ono što bih posebno izdvojio jeste Istorija umjetnosti Crne Gore – 3  objavljena ove godine  u izdanju CANU. Ovu knjigu bih posebno izdvojio jer ona pored svih onih odlika koju knjigu čine knjigom, ima i  nacionalni značaj za naše društvo.

Bilo je pored ovih  još dobrih izdanja, kao nažalost i onih koja to nisu. Koja su i po sadržaju i po dizajnu i opreme daleko od onoga što se danas može i treba ponuditi čitaocu.

 

KAĆA ŽARIĆ, REDITELJKA
Bez blještave budućnosti

U 2023. godini sam imala prilike da prisustvujem tribinama u 201 engaging space-u, gdje se otvoreno razgovaralo o kulturi i industriji, u sklopu UnderhillFesta sam gledala inspirativne dokumentarce, na Filmskom Festivalu u Herceg Novom sam imala prilike da gledam kako filmove mojih kolega studenata iz regiona, tako i nagrađivane evropske i regionalne filmove. Nedavno sam imala zadovoljstvo da prisustvujem koncertu Beogradskih mladih izvođača upravo u Podgorici u sklopu Galama.art-a, kao i Škartovom marketu u Tivtu gdje sam se prvi put srela sa proizvodnjom tepiha u sklopu Taft kulture.  Međutim, u sklopu otvorenih razgovora o kulturi, jednoj mladoj entuzijastičnoj generaciji servira se ne tako blještava budućnost. U procesu studiranja i odrastanja  kroz koje sada prolazimo ne nudi nam se toliko dualiteta, kako u sadrzaju tako i u kvantiteu, kao što se nudi u Ljubljani, Beogradu, Sarajevu ili Zagrebu.


JELENA KONTIĆ, NOVINARKA
Kultura nije plijen

Udruživanje umjetnika zarad opštih interesa (u) umjetnosti zasigurno je jedna od najvažnijih stvari na tom polju u 2023. u Crnoj Gori. Godina za nama bila je puna izazova, a neki od njih su bili i povod da se glas struke čuje, ali i uvaži, što je značajna mjera uspjeha, s obzirom na to da su slični primjeri ranije bili rijetkost. Nastala je i nastavila da postoji inicijativa Kultura nije plijen koja u budućnosti može biti vrsta platforme za pokretanje bitnih pitanja.

Nešto što bi se moglo svrstati pod “promašajem godine” nije konkretan događaj već posljedica dugogodišnje nebrige, nesavjesnog korišćenja ili namjene i, u krajnjem, urušavanja kulturnog nasljeđa. Između ostalog tome svjedoči i svrstavanje Svetog Stefana na listu sedam najugroženijih lokaliteta u Evropi.

Smatram i da je prethodnom direktoru Crnogorskog narodnog pozorišta Marku Baćoviću, trebalo omogućiti da dovrši započeti mandat i realizuje viziju o progresu CNP-a čiji se uspjeh odmah vidio. Slično je i sa Ilijom Subotićem u Kraljevskom pozorištu Zetski dom koji je sa te funkcije razriješen i imenovan na mjesto direktora nacionalnog teatra.

Primjer uspješnog rada u svakojakim okolnostima i dalje su brojne manifestacije i događaji u produkciji nezavisnog, nevladinog sektora koji nanovo pokazuju koliko volje, načina, različitih resursa i potencijala zapravo ima. Ipak, ponovo razočarava predviđenih 1 posto (odnosno manje) od ukupnog budžeta, namijenjenog za kulturu. Taj procenat nikako da premašimo i upravo to ponajbolje govori o položaju kulture i umjetnosti u državi.


DUŠAN MEDIN
, ARHEOLOG I SARADNIK U NASTAVI FAKULTETA ZA KULTURU I TURIZAM – UDG
Zanimljiva, turbulentna i problematična godina

Godina na izmaku bila je zanimljiva, turbulentna i problematična za kulturu Crne Gore, te nije lako ukratko sabrati utiske. Prije svega, došlo je do promjene sastava Vlade, a time i rukovodstva resornog ministarstva. Ostaje da se nadamo da će sektor kulture od toga osjetiti boljitak. U prvom kvartalu Centar savremene umjetnosti transformisan je u Muzej savremene umjetnosti, uz glasne (i opravdane) reakcije protivnika te ideje. S druge strane, nakon nekoliko godina „pauze“, konačno smo dobili Nacionalni program razvoja kulture sa strateškim smjernicama kulturnog razvitka za naredni petogodišnji period. Dobro je što se pristupilo i unaprjeđenju dotrajale legislative. Izmjenama i dopunama Granskog kolektivnog ugovora za oblast kulture konačno je, poslije godina neusaglašenosti, visina koeficijenata za utvrđivanje osnovne zarade stvaralaca i umjetnika izjednačena s koeficijentima njihovih kolega stručnjaka u kulturi i baštini istog nivoa obrazovanja. Međutim, nakon niza protesta, njima je visina koeficijenta opet uvećana i time ponovo postala znatno viša od visine koeficijenta stručnjaka u kulturi i baštini. Sami smo krivi što, po drugi put nakon 2016. kada je GKU donijet, nijesmo protestovali i tako se izborili za ravnopravan tretman. Kao nekom ko dolazi iz Budve, naročito gorak utisak ostavile su brojne kontroverze oko procesa kandidature grada za Evropsku prijestonicu kulture 2028. No, prvi smo put dobili opštinski Program razvoja kulture, i to solidan. Još samo da ga se držimo!

Priredio: M. M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo