KULTURA
KULTURNI DOGAĐAJ I PROMAŠAJ U 2011.: U okvirima očekivanog
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor onlineSlobodanka Rićko Mićunović, umjetnica
ULUCG prepušten sponzorima
– Događaj godine – Lake fest u Nikšiću. Konačno se u Crnoj Gori dogodio ozbiljan, kvalitetan koncept u organizaciji mladih i zdravih snaga Crne Gore, a pri tome nije pod pritiskom ukusa/neukusa vlasti i njenih institucija. Osjetio se kao prijeko potreban mentalni i kulturološki ventil. Bili su i organizaciono uspješni, a posjeta bila iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Nadam se dugom vijeku Lake festa. Promašaj godine je promjena Zakona o nevladinim organizacijama. ULUCG od ove godine, kao nevladina organizacija, neće moći više da aplicira na konkursima Ministarstva kulture i tako ostvari svoje projekte. ULUCG je nevladina organizacija, što je nedopustivo, jer je institucija od državnog značaja, a sada nema izvore finansiranja ni od jedne državne institucije. Prepušten je sponzorima i prijateljima ove kuće.
Marija Perović, rediteljka
Nova kreativna scena
– Povratak na scenu dva umjetnika iz Crne Gore, nakon decenija. Na drugačije, a njihove načine. Žarko Laušević kao izuzetan pisac i Rambo Amadeus kao predstavnik Crne Gore na pjesmi Evrovizije. Krugovi se čudno otvaraju ili zatvaraju i u to ime, događaj u sljedećoj godini neka bude povratak Žarka – glumca i treće mjesto na pjesmi Evrovizije. Raduje me učešće na takmičenju, jer me uvijek čudio naprasni zaborav istog od naše matične države. I meni uvijek događaj, a da ne bi zaboravili, pominjem i vama – tri crnogorska igrana filma, završena, prikazana, dva u pripremi. Krug uspostavljen! U godini koja je prošla, a i danima ponešto se ipak mijenja, brže nego što mislimo. To mi je ustvari glavni događaj – svjesno/nesvjesna pojava nove kreativne scene u Crnoj Gori.
Promašaj, prejaka riječ, ali će biti ako ne počnu da se primjenjuju, ili se ne završe razni sistemski/legislativni okviri, u kojima sve djelatnosti, a između njih i ove tri gore pomenute, razvijaju od strane ljudi i zakona. Prioritet bi u Crnoj Gori kao maloj državi morao da bude zakon o plasmanu i proizvodnji intelektualno umjetničke djelatnosti, i drugi zakoni vezani za stvaralaštvo. Da ne bude kao primjena Zakona protiv pušenja, pušenje iz tanjirića…
Đuro Radosavović, pisac
Samo dijelite pozorišne karte
– Kulturni pogodak godine je konačno rađanje kvalitetnih festivala. Prvenstveno Lake fest sa šatorima i energičnim bendovima, a publika naviknuta na mrvice muzičkih događanja reagovala je sjajno!
Festival Underhill sa filmskom ponudom je takođe privukao poštovaoce pravog filma, one fanove filma koje ne možete vidjeti u mraku Deltinog repertoara. Držimo im palčeve, svi!
Kulturni promašaj je sve ono što Ministarstvo kulture smatra pogotkom, i naravno CNP kao centar. Podobne predstave u kojima sve vrvi od lažne motivacije, a kultura na silu ,,ne ide”. Karata često nema u prodaji, jer su podijeljene Vodovodu, parlamentu i MUP-u i kremiću društva, dakle, kakva publika, takav i teatar. Samo dijelite!
Balša Brković, pisac
Legija dvorskih intelektualaca
– Na žalost, godina koja upravo ističe donijela je nastavak trenda provincijalizacije crnogorske kulture, i uopšte, crnogorskog društva… Dvorska kultura je jedini mogući iskaz takvog duhovnog stanja. I, što izgleda posebno suludo – meni izgleda da su mnogi srećni, presrećni baš takvim razvojem stvari…
Konstituisanje legije dvorskih intelektualaca okupljenih oko govora mržnje i beskrupuloznosti kakva čak ni ovdje nije zabilježena, zanimljiv je fenomen i mislim da u vremenima koja dolaze zaslužuje neku vrstu analize, koliko god sve to djelovalo groteskno… Ta legija je dobila zadatak da nam objasni sve što nam nije jasno. A na koncu, jedino je jasno, kristalno jasno – sa kakvim materijalom imamo posla u ovom slučaju.
Ipak, nije sve tako crno… Objavljeno je nekoliko dobrih, čak odličnih romana – od novih autora spomenuo bih Olju Knežević i njenu Milenu, kao i prvijence Nikole Nikolića i Đura Radosavovića. Tu su i novi filmovi Nina Bečanovića i Željka Sošića, nekoliko sjajnih izložbi, a moram priznati da me je obradovala vijest da je veliki umjetnik Vlatko Gilić dobio nagradu za životno djelo Udruženja filmskih stvaralaca Srbije…
Biljana Keković, slikarka
Izložba Jarmile Vešović
– Među kulturnim događajima u protekloj godini izdvojila bih izložbu naše umjetnice koja već dugo živi u Parizu Jarmile Vešović, čija je izložba u galeriji Centar bila drugačija i osvježavajuća. Takođe, i ovogodišnji Likovni salon 13. novembar na Cetinju zavređuje pažnju. Pozitivan utisak je svakako i Festival dugometražnog dokumentarnog filma UnderhillFest.
S druge strane, negativan utisak je rušenje bioskopa Kultura, kao i novi Zakon o nevladinim organizacijama, po kojem ubuduće ni Udruženje likovnih umjetnika Crne Gore neće moći da konkuriše za finansijsku podršku Ministarstva kulture.
Igor Rakčević, predsjednik ULUCG-a
Orkestar, izložbe, zakon
– Godinu za nama je pratio veliki broj kvalitetnih kulturnih događaja, od kojih bi teško odvojio neki poseban. Ono što me najviše raduje je kvalitetna reafirmacija Crnogorskog simfonijskog orkestra, kvalitetan program u CNP-u, i naravno zanimljivi likovni programi od kojih bih posebno istakao izložbu Joie de vivre, u organizaciji ULUCG-a. U okviru pomenutog projekta se deset savremenih crnogorskih umjetnika predstavilo publici u Skoplju, a bili smo domaćini deset makedonskih umjetnika. Ovaj projekat je jedan u nizu sličnih u organizaciji ULUCG-a proteklih godina što smatram jakim reintegrativnim činjenjem, vezano za kulturni prostor Balkana.
Negativnim događajem smatram donošenje novog Zakona o nevladinim organizacijama, što samo po sebi nije iz korpusa kulturnih dešavanja, ali prijeti da bude loša okolnost u funkcionisanju ULUCG-a i drugih organizacija kulture od posebnog značaja za kulturno biće naše države.
Milica Piletić, dramska spisateljica
Upornost umjetnika
– Veoma je negativna tendencija smanjenja budžetskog novca za projekte iz oblasti kulture i perspektiva da će se sa tim smanjenjima nastaviti. Poznato je da je kultura prva žrtva svake ekonomske krize. U čitavom regionu smo u situaciji da posmatramo kako se, dominantnim delom, novac iz budžeta planira za puko preživaljavanje zaposlenih u državnim kulturnim institucijama, a najmanje za projekte kojima treba da prethode konkursi.
Svakako smatram pozitivnim upornost umetnika koji nisu digli ruke od svojih projekata i umetnosti, u momentu kada im je država zavrnula slavine i dalje im zavrće na svakom koraku. Recimo, kinematografiji koja konačno postaje da bude manje važna biće teško i narednom periodu, ali u toj oblasti će se ipak prepoznati oni najhrabriji! Imam u vidu ovogodišnju vrlo uspešnu filmsku produkciju u Crnoj Gori, a mene lično posebno raduje predstojeći početak snimanja filma Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, reditelja Nikole Vukčevića uz učešće glumaca iz celog regiona, pa i mene kao koscenariste. Sa više nego skromnim budžetom, ali i sa više nego dobrom energijom, jer tako izgleda jedino i može! To znači, da bi opstali u ambijentu u kome se i neke veoma sumnjive stvari proglašavaju kulturom, kada je kultura veoma daleko od državnih prioriteta, kada građani teško izdvajaju novac za kulturne događaje – moramo stisnuti zube i nastaviti kako znamo i umemo. Nazad se ne može.
Maja Bogojević, filmska kritičarka
Kulturno dosadna godina
– Sve je bilo u okviru očekivanog. Prilično kulturno dosadna godina. Posebno bih izdvojila meni drage događaje – Festival dugometražnog dokumentarnog filma UnderhillFest i široj javnosti nepoznati, a meni značajni – sjajni radovi mojih studenata.
Danilo Marunović, reditelj
Promašaj – nacionalna kulturna politika
– Ovog ljeta se u Crnoj Gori dogodio muzički festival koji je napokon, pa makar i na trenutak, našu turističku sezonu u smislu kulturne ponude sveo na granice pristojnosti… Riječ je o Sonica dance festivalu… U šumi na ulcinjskoj Velikoj plaži, mahom stranci iz cijelog svijeta su pod blagoslovom boginje Shive, pod punim mjesecom ritualno konzumirali psy trance kulturu … Naša zemlja je izgledala egzotično dok je par hiljada ljudi odavalo poštovanje drevnoj kulturi istoka…
Festivali dokumentarnih filmova Ubrzaj me i Underhill su opstali i potvrdili se kao urbani bastioni glavnog grada. Predstavu Njegoš, vatre u produkciji Kotor arta, iako staru već dvije godine, izdvojio bih kao monumentalan pozorišni čin.
Kao kulturni promašaj označio bih generalno našu nacionalnu kulturnu politiku, ukoliko je uopšte i ima… Stiče se utisak da podršku dobijaju isključivo oni kulturni projekti koji spadaju u sferu nacionalno identitetskog, strategija razvoja kinematografije je loša ili ne postoji, a kadrovi koji vode institucije kulture su i dalje većinom partijski činovnici, a ne školovani menadžeri iz oblasti kulture.
Lena Stefanović, književnica
Kratkovidost administracije
– Događaj godine – trenutak u kojem ministar Mićunović u Briselu uručuje nagradu Evropske Unije za književnost Andreju Nikolaidisu – u prisustvu Androulle Vassiliou, Doris Pak, HRH Princa Laurentiena od Holandije i drugih. Ovome je prethodilo dvadeset godina rada i zalaganja CDNK i posebno Milorada Mija Popovića da afirmise crnogorsku književnost na međunarodnoj sceni, kao i pristupanje CDNK Evropskom savjetu pisaca.
Promašaj godine: CDNK i PEN ostavljeni bez ikakvih sredstava za rad prilikom konkursa za raspodelu sredstava od igara na sreću; ono što nije uspelo najvećim neprijateljima naše države, naroda i kulture – da nas ućutkaju i ugase – može se dogoditi zbog kratkovidosti i gluposti (ne)kompetentne administracije.
Vuk Perović, filmski kritičar – urednik kulture u Dnevnim novinama
Lake fest u Nikšiću
– Događaj godine – Lake fest u Nikšiću. I kada je počela priča da se u Nikšiću organizuje muzički festival tog formata, shodno našem optimizmu, rijetko ko je vjerovao da će uopšte da se održi, a pogotovu da bude onakav, kakav je bio. Odlično organizovana manifestacija koja je okupila najbolje bendove iz regiona, uz vrlo dobru organizaciju i odličnu posjećenost.
Promašaj godine? Ovo je vjerovatno promašaj crnogorske kulture već godinama ili decenijama, ali je u godini kakve je iza nas lakše došao do izražaja. To je neorganizovanost, nedostatak zajedništva, stava. Niti jedno esnafsko udruženje nije diglo glas, profilisalo zahtjeve, navelo šta im je potrebno da bi zaštitili profesiju, stvorili uslove za rad.
Sanja Jovanović, producentkinja
Međunarodni uspjesi pisaca
– U prethodnoj godini bilo je mnogo projekata koji bi se zbog koncepta, originalnosti i reakcije javnosti mogli nazvati najboljim događajem. Festivali poput UnderhillFest-a i Lake Fest-a su takvi primjeri. Međutim, ono što bih ja ovom prilikom istakla kao neke od boljih momenata u prethodnoj godini, koji zbog svoje veličine sa punim pravom mogu da nose određenje kulturnog događaja, jesu uspjesi i priznanja naših pisaca u međunarodnim okvirima: Evropska nagrada za književnost koja je uručena Andreju Nikolaidisu za roman Sin, kao i prevodi i izdanja u Turskoj, odnosno Velikoj Britaniji, drame Kasandra Ljubomira Đurkovića i romana Hansenova djeca autora Ognjena Spahića.
Kulturni promašaj godine je raspodjela sredstava od igara na sreću, jer su sredstva za kulturu i ove godine promašila adresu.
Nikola Vukčević, reditelj
Zakon o audiovizuelnim djelatnostima
– Doživljaj kulturnog događaja vežem za svoje nade u zakon o audiovizuelnim djelatnostima, koji bi mogao biti dobra osnova za revitalizaciju crnogorske kinematografije. On još nije usvojen – i od onoga kako će biti usvojen – zavisi da li će se stanje u branši filma i oko filma moći staviti na zdrave noge, tj. da li ga svrstavam u događaj ili promašaj.
Pohvalno ću se izraziti i prema činjenici da je u pitanju zakon o audiovizuelnim djelatnostima, koji je obimnijeg pojma od postojećeg Zakona o kinematografiji, smatrajući da je u ovoj obilnosti pojma/djelatnosti zapravo svojevrsna nada u mogućnost revitalizacije naše kinematografije.
Takođe, jubilej 60 godina Gradskog pozorišta Podgorica – bez svoje scene/zgrade – podatak je vrijedan za poštovanje i isticanje, ali i između kulturnog događaja (zbog svega lijepog što Gradsko pozorište decenijama nosi) i promašaja (jer se ne vidi trenutak u kome će ova naša reprezentativna teatarska institucija konačno dobiti svoj scenski prostor i stati na svoje noge).
Navijam da vrijeme koje će biti ispred nas (2012) – Zakon o audiovizuelnim djelatnostima i Gradsko pozorište – pretvori u kulturne događaje buduće godine, nekim svojim čudom u koja treba vjerovati, jer to oni (a i naša publika) svakako zaslužuju.
Pripremio: Miro MIINIĆ
Komentari
Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti
U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi uvjerio sam se da nemuzikalne djece nema i da su sva djeca muzikalna.
Kako danas djeca provode dosta vremena pored televizora i drugih aparata preko kojih slušaju muziku, ona imaju neuporedivo veće šanse da razviju svoj talenat i svaki roditelj može da primijeti da se ona lako snalaze u svijetu tonova, ritmova, akorda…i ugodno osjećaju.
Treba samo paziti da slušaju dobru muziku. Što je dobra muzika?
Dobra muzika je svaka muzika koja prija uhu i nervnom sistemu, koja nije prejaka, tiha muzika, i svaka pjesma čija je melodija prijatna i riječi poučne.
Pjevanjem, igranjem i sviranjem svaki dobar roditelj i dobar pedagog treba da razvijaju dječiju muzikalnost, jer sva je djeca imaju, neka u manjoj a neka u većoj mjeri, radi se samo o stepenu obdarenosti.
Dešavalo se često da dijete na prijemnom ispitu padne zbog neznanja ritma. Nastavnik kuca olovkom na klupi ritmičke grupe koje dijete treba da ponovi. Dijete čuje da nastavnik nešto kucka ali ne zna što se od njega traži i nešto ponovi, otkucka i padne.
Uzeo bih takvo dijete, poveo u drugu učionicu i objasnio mu što treba da shvati; otpjevao bih mu ritmičke grupe:
- taa-tata-tata-taa.
- tatata–tatata-tata-taa
3.taa-tatata-tata-tatata-tata. I svaki put tražio da dijete to otpjeva i istovremeno otkuca. Dakle nije problem u sluhu nego u umu i matematici . Muzika je i matematika. Dijete to brzo shvati.
A onda bih se vratio sa djetetom i ono bi položilo prijemni ispit.
Mnogi odrasli ljudi i žene koji tvrde za sebe da nemaju sluh griješe jer nemoguće je da ne znaju nekoliko pjesama da otpjevaju, možda ne baš odlično ali sigurno za dovoljnu i prelaznu ocjenu.
Kao što neko bolje ili slabije čuje, ili uopšte ne čuje, tako se isto može reći da je neko manje ili više muzikalan, ili da nema sluh ako je gluv.
Da im se pružilo određeno muzičko obrazovanje oni bi taj talenat razvili.
Kasnije, čak i kao penzioneri, neki su svojim kasnijim djelima iskazali svoj talenat.
Eksperimentalna muzička psihologija utvrdila je da djeca koja se od prvog razreda bave učenjem muzike, pokazuju veći uspjeh od djece koja to vaspitanje nemaju: inteligentnija su, zadovoljnija su , obzirnija, saosjećajnija, pokazuju više stvaralačkog smisla i u drugim oblastima ako lijepo pjevaju, sviraju, igraju, govore i misle.
Da li je muzikalnost nasledna i u kolikoj mjeri? Iz svog dugogodišnjeg iskustva znam da je bilo slučajeva da su djeca čiji su roditelji imali završene muzičke akademije, pokazivala slabije rezultate od pojedine djece čiji roditelji nijesu bili muzički obrazovani npr: mnogo su bolje pjevala, imala su ljepši i topliji glas, ritam, intonacija i dinamika su bili precizniji i tačniji…
Najvažnije je da dijete uspostavi odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem, da osjeti melodiju i ritam dok pjeva pjesmu, da razumije muziku i karakter riječi.
Biti muzikalan znači uspostaviti odnos sa muzikom slušanjem i razumijevanjem a za to ima svako dijete priliku: slušajući muziku, učeći od svojih roditelja, rodbine, drugova, drugarica i naravno nastavnika i nastavnica.
Najvažnije je da se djetetu od najranijeg djetinjstva pruži prilika da uči muziku, kao i maternji jezik, da je upija kad je najotvorenije i prima nove utiske.
Nažalost i djeca i roditelji toliko su opterećeni na svim kanalima i preko svih nosača zvuka onom muzikom kojom ni jedna država ne bi trebalo da dozvoli da se zasipaju i truju ni mladi ni stari.
Nameću se sadržaji i programi koje niko pametan i dobronamjeran ne bi uvrstio u programe vaspitanja i obrazovanja naše djece.
Tako se dešava da muzika umjesto da oplemenjuje duh, negativno utiče, ima više drogiranih, alkoholisanih, siledžija…
Prejaka muzika od 130 decibela nanosi bol i razara sluh i nerve, pa je poznato da među muzičarima koji koriste jaka pojačala ima mnogo njih sa oštećenim sluhom i nervima, drogiranih…
Japanski naučnik Masaru Emoto je naučno dokazao da prejaka, odnosno preglasna muzika negativno utiče čak i na vodu: u kapljici vode uveličanoj mnogo puta primijetio je da prilikom puštanja prijatne i tihe muzike sadržaj vodene kapljice izgleda kao bezbroj finih sniježnih pahulja pravilnog oblika, a da prilikom prejake i neprijatne muzike nastaju zgrčeni i smežurani oblici.
Zakon univerzuma je zabilježen u vodi. Memorija vode pamti bilo kakav uticaj. Čista i zdrava voda formirana je od pravilnih i lijepih kristala, a zagađena voda je formirana od nepravilnih, zgrčenih i smežuranih oblika.
Moto je primijetio da kada se kapljice vode izlože agresivnim zvukovima kristali vode gube skladnu geometrijsku strukturu, dok uz opuštajuću ili klasičnu muziku zauzimaju simetričan položaj.
Botaničari i ljubitelji cvijeća odavno znaju da biljke bolje napreduju ako im se pjeva ili im se nešto lijepo i tiho govori. Moto je naučno dokazao da je ono što reaguje u biljkama sama voda. Njena kristalna struktura se mijenjala u zavisnosti od vibracija koje su prolazile kroz elektromagnetno polje. Zaključio je da agresivna muzika kao hevi metal, rokenrol, džez, ili obično dranje stvaraju asimetričnu kristalnu formu, da se voda jednostavno ,,mršti” i da joj takav zvuk ne prija.
Voda je najvažnija supstanca na planeti. Od cjelokupne vode na zemlji samo 0,4 odsto dostupno je kao pijaća voda.
Logički možemo da zaključimo da svaka buka negativno utiče na 70 odsto vode u ljudskom organizmu i oštećuje zdravlje.
Dobra muzika i dobre riječi održavaju zdravlje.
Muzika je sastavljena od matematički mjerljivih elemenata:
Frekvencija, trajanje, decibeli, intervali. Objašnjenje muzike kombinuje matematičko i estetičko.
Muzika ima dvojnu prirodu:
- Fizika (akustika) je matematički aspekt.
- Estetički aspekt se bavi dimenzijom lijepog u umjetnosti izučavajući estetska načela.
Akustika matematički dokazuje da nepravilni talasi proizvode buku a pravilni ton. Svi tonovi preko 120 decibela predstavljaju udar na uho i bol pa prema tome i buku pa i onda kada dolaze od nekog muzičkog instrumenta (ili npr. crkvenog zvona). Poznato je da zvonari, bubnjari, svi koji koriste pojačala i svi koji su izloženi prejakim tonovima, bilo da je to muzika ili buka (svaka prejaka muzika je buka) imaju oštećen sluh.
Slušajte pa oponašajte (imitirajte-interpretirajte-proizvodite): šum talasa, žubor potoka, huk i zviždanje vjetra-zviždite, oponašajte životinje, imitirajte drugog kako pjeva, igra, smiješno govori (što djeca vrlo rado rade) sve je to haos i red, tonovi i muzika. I sve to ima određeni ton i intonaciju, ritam i dinamiku i sve je vježba za sluh, razvijanje sluha i muzikalnosti. (” U svakom haosu postoji red kosmos, u svakom neredu živi skriven red.” Karl Gustav Jung).
Roditelji su ti koji na prvom mjestu moraju da odgajaju, vaspitavaju i obrazuju svoju djecu i da djecu sačuvaju od svih negativnih pojava i uticaja.
Što je bolja muzika u državi bolja je država (Platon). Majke su najbolji vaspitni sistem u svakoj državi.
Učio sam u dobroj državi Jugoslaviji i kod najboljih pedagoga, djeca su mi uspješna, ali mislim da je najvažnije ono što sam naučio od svoje majke.
Majka me je naučila da mi bude zadovoljstvo: da pravilno govorim i pjevam, da budem čist i uredan, da pravilno jedem, da budem dobar drug, da se bavim sportom, da mi davanje bude radost..
Majke, imajte na umu da će djeca biti onakakva kako ih vi odgojite i vaspitate a mi pedagozi obrazujemo.
Pružite djeci da uče muziku, poeziju, jezike, matematiku, nauku, da se bave sportom, druže i daju i biće bolji ljudi.
Roditelji su opterećeni svojim poslom, prepuštaju odgoj, vaspitanje i obrazovanje vrtićima i školama i zaboravljaju da su za prvih dvadeset godina razvoja, roditelji najvažniji.
Napravite dobar raspored časova, i za sebe i za djecu, vodite dnevnik rada, pravite planove, svake nedjelje pregledajte što ste uradili a što propustili i vi i djeca, i popravljajte se. I pjevajte, svirajte, pričajte, šalite se, smijte se, igrajte, svaki dan po malo sa djecom.
I neka se druže sa siromašnom djecom, i neka im pomažu, a siromašni će uzvraćati vedrinom duha, veselom igrom, pjesmom i dobrotom.
Aleksa ASANOVIĆ
Komentari
KULTURA
DODIJELJENE NAGRADE AMERIČKE FILMSKE AKADEMIJE: Eksplozija Oskara
Objavljeno prije
7 mjesecina
15 Marta, 2024Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu Oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja.
Dodjela Oskara je bila velika noć za biografski film koji se fokusira na naučnika Roberta Openhajmera i njegovu ulogu u razvoju atomske bombe. Film Openahajmer Kristofera Nolana, koji je bio nominovan u trinaest kategorija, osvojio je čak sedam Oskara – za najbolji film, režiju – Kristofer Nolan, glavnu mušku ulogu – Kilijan Marfi, sporednu mušku ulogu – Robert Dauni Džunior, montažu, fotografiju i originalnu muziku.
-Filmovi su stari nešto više od 100 godina, ne znamo kuda ide ovo nevjerovatno putovanje, ali znati da smatrate da sam ja značajan dio toga – mnogo mi znači, rekao je proslavljeni reditelj primajući svog prvog Oskara.
Trijumf Openhajmera na 96. dodjeli Oskara ipak i nije iznenađenje. Nolanovo ostvarenje je bilo najveći favorit glamurozne večeri u holivudskom Dolbi teatru. Openhajmer je do sada osvojio čak više od 300 nagrada na festivalima u raznim kategorijama, među kojima su i Zlatni globusi i BAFTA nagrade u glavnim kategorijama. Međutim, film nije dostigao rekord tri filma koji su dobili po 11 Oskara – Titanik, Ben Hur i Gospodar prstenova: povratak kralja.
Osim Openhajmera, za najbolji film bilo je nominovano još devet ostvarenja: Američka fikcija, Anatomija pada, Barbi, Bartonova akademija, Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Maestro, Prošli životi, Jadna stvorenja i Zona interesa.
Iako se očekivalo da će nagradu za najbolju žensku ulogu osvojiti prva nominovana glumica indijanskog porijekla Lili Gladston za ulogu u filmu Ubistva pod cvjetnim mjesecom, Oskar je ipak otišao u ruke Emi Stoun za ulogu u filmu Jadna stvorenja, što je njen drugi Oskar. Film Jorgosa Lantimosa Jadna stvorenja dobio je i Oskare za produkciju, kostime, šminku i frizuru.
Nagrada Oskar za najbolju sporednu žensku ulogu otišla je u ruke Davajn Džoj Rendolf za ulogu u filmu Bartonova akademija proslavljenog reditelja Aleksandera Pejna.
Oskar za najbolji originalni scenario pošao je u Evropu. Naime, film Anatomija pada Žistin Trije osvojio je ranije brojne nagrade – Zlatnu palmu u Kanu, šest nagrada Cezar, šest Evropskih filmskih nagrada, dva Zlatna globusa i jednu BAFTA nagradu, ali ga Francuzi nisu izabrali za svog kandidata za Oskara za najbolji strani film. Ipak je Američka filmska akademija tom filmu vidjela ono što francuska komisija nije pa je Anatomija pada nominovana za Oskara u čak pet kategorija: montaža, originalni scenario, glavna ženska uloga, režija i najbolji film.
Zlatnu statuetu za najbolji adaptirani scenario dobio je film Američka fikcija Korda Džefersona, satirična komedija o rasizmu u američkoj kulturi.
Za najbolji strani film proglašen je epohalni ep o Aušvicu Zona interesa britanskog reditelja Džonatana Glejzera. Film je priča o porodici koja živi u kući odmah do logora – komandantu logora Rudolfu Hesu, njegovoj supruzi Hedvig i njihovo petoro djece. Filmu je pripala nagrada Oskar i za najbolji zvuk što i ne čudi jer je kritika odmah bila jasna – moć ovog filma je u onome što čujete, a ne šta vidite. Glejzer je podsjetio na eskalaciju sukoba u Gazi, na koju, kako je rekao, ne možemo da ostanemo nijemi.
Film 20 dana u Marijupolju Mstislava Černova proglašen je za najbolji dokumentarni film. U pitanju je izvještaj iz prvog lica novinara Asošiejted presa o ranim danima ruske invazije 2022.
-Ovo je prvi Oskar u istoriji Ukrajine i počastvovan sam. Vjerovatno ću biti prvi reditelj na ovoj sceni koji će reći da bih volio da nikada nisam snimio ovaj film, želio bih da to mogu da razmijenim za Rusiju koja ne napada Ukrajinu, rekao je u emotivnom govoru publici Černov.
Film Martina Skorsezea Ubistva pod cvjetnim mjesecom iako pored dvocifrenog broja nominacija, nije osvojio ništa. Ovo je bila čak deseta nominacija legendarnog Skorsezea, više od bilo kog drugog živog reditelja.
Film Barbi, koji je ostvario najveću zaradu u 2023. godini, osvojio je samo jednu od osam nagrada za koje je bio nominovan – za najbolju originalnu pjesmu What Was I Made For? u izvođenju Bili Ajliš.
Ono što će definitivno obilježiti ovogodišnju dodjelu oskara je rekord u broju naslova van engleskog govornog područja koji su u jednoj večeri dobili priznanja. Oskara su osim Zone interesa, Anatomije pada i 20 dana u Marijupolju, osvojili i filmovi The Boy and the Heron i Godzilla Minus One – sve filmovi koji nisu snimani na engleskom jeziku i koji nisu američka produkcija.
Dodjelu Oskara je obilježilo mnogo zanimljivih trenutaka. Jedan od njih je i prisustvo sedmogodišnjeg psa koji glumi u filmu Anatomija pada. Pas Mesi je bio zvijezda večeri i upravo je tako i tretiran – sa elegantanom leptir-mašnom sjedio je sa ostalim glumcima.
Ipak – ono što će najviše pamtiti je proglašenje pobjednika – Oskara za najbolji film. Naime, povodom pedeset godina od filma Kum, Al Paćino je pozvan da proglasi najbolji film godine. Držao je kovertu u rukama, kratko se obratio publici i, bez najave filmova nominovanih za najbolji, odmah je proglasio pobjednika.
-Moje oči vide Openhajmera, rekao je Paćino, i sve prisutne zbunio jer u tom trenutku nije bilo jasno da li podsjeća na nominovane ili je proglasio pobjednika. Publika je nesigurno aplaudirala i krenula je pobjednička muzika. Živa glumačka legenda se sjutradan oglasila o viralnom trenutku, objasnivši da je to bila odluka producenata – da ne ponavljaju imena nominovanih filmova, kako ne bi ceremonija predugo trajala.
Miroslav MINIĆ
Komentari
Izdvojeno
IZLOŽBA U PRAGU: U čast 530 godina štamparske tradicije Crne Gore
Objavljeno prije
7 mjesecina
8 Marta, 2024Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku
Izložba Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka otvorena je 5.marta u Pragu, u istorijskom sjedištu Nacionalne biblioteke Češke Klementinumu. Izložba predstavlja djelatnost Crnojevića štamparije i štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina, a čine je 24 ilustrovana panoa, rađena dvojezično na češkom i engleskom jeziku, kao i prateći katalog.
Na otvaranju su govorili direktor Nacionalne biblioteke Češke Tomaš Foltin, rukovodilac Slovenske biblioteke pri Nacionalnoj biblioteci Češke Lukaš Babka, zamjenik ministra vanjskih poslova Češke Jan Marjan, predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i češki istoričar František Šistek.
Autorski tim izložbe čine prof. dr Božidar Šekularac, prof. mr Suzana Pajović i Ivan Ivanović, generalni sekretar Matice crnogorske. Program je realizovan uz podršku Ambasade Češke u Crnoj Gori i češke ambasadorke Janine Hrebičkove.
Srednjevjekovna štamparija predstavlja kulturni fenomen u tadašnjoj Crnoj Gori koja je bila posljednja slobodna zemlja na Balkanu. Otvorena je samo 40 godina od štampanja Gutembergove Biblije. Prvu štampariju kod Južnih Slovena osniva Đurađ Crnojević. Izrada prve knjige Oktoih – prvoglasnik započeta je 1493., a završena 4. januara 1494. Obodska štamparija, koja je bila i prva državna štamparija na svijetu, prestala je s radom 1496.
Matica crnogorska je 2019. godine pripremila izložbu Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka koja je, pored više crnogorskih gradova, izlagana i u inostranstvu.
Prije Praga, posebnu pažnju je ova izložba izazvala u Sofiji, gdje je bila izložena oktobra 2019. povodom obilježavanja 150 godina Bugarske akademije nauka (BAN). Projekat Matice crnogorske Crnogorsko ćirilsko štamparstvo XV i XVI vijeka je pored izložbe sadržao objavljivanje fototipskog izdanja Prazničnog mineja (1538.) iz štamparije Božidara Vukovića Podgoričanina kao suizdavački poduhvat s Nacionalnom bibliotekom Bugarske u Sofiji (2021.) i objavljivanje fototipskog izdanja Psaltira s posljedovanjem (1494.) iz Crnojevića štamparije kao suizdavački projekat sa Bugarskom akademijom nauka (BAN)(2020.). Primjerci ovih fototipskih izdanja će takođe biti prezentovani na izložbi u Nacionalnoj biblioteci Češke.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Kolumne
Novi broj
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Izdvajamo
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Strategija neuspjeha
-
FOKUS3 sedmice
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta
-
FOKUS4 sedmice
NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE: Dva lica kampanje
-
Izdvojeno4 sedmice
IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Predizborna groznica
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju