Povežite se sa nama

FOKUS

SVATOVI I JATACI: Gdje i kako se skrivao Safet Kalić

Objavljeno prije

na

fokus-Kalic-03

Poslije nešto više od tri godine skrivanja, najtraženiji crnogorski bjegunac Safet Kalić konačno je iza rešetaka. Šta ga je dovelo u Austriju gdje je uhapšen po međunarodnoj potjernici, i kakve su mu konačne namjere, još nije potpuno jasno. Da li je odbjegli narkobos tako lako dozvolio da upadne u zamku? Ili je, možda, svjesno stigao u zemlju ispod Alpa, da bi se predao i okončao bježanje?

Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da je Kalić u Austriju doputovao iz Turske koja mu je bila najčešća baza za skrivanje tokom bijega.

,,Moguće da je njegova namjera da spasi suprugu od robije sada kada se očekuje izricanje presude. Brat se, kao što je poznato, branio neuračunljivošću. Da supruga ne bi otišla u zatvor, najlakši način je da Safet svu krivicu preuzme na sebe. Ovaj scenario nije nemoguć jer je poznato da je porodica njegova slaba tačka”, kaže ovaj izvor.

Mediji su prenijeli ono što je Monitor odavno napisao da Safet Kalić (45) ima više lažnih identiteta. Iz vrha Uprave policije je procurilo da je lažnih identiteta bilo šest. Da je tokom skrivanja koristio dva lažna kosovska pasoša, ali i falsifikovani dokument izdat u Hrvatskoj. Prema Monitorovim saznanjima imao je čak i litvanski pasoš.

Kada je uhapšen u Beču, kod sebe je imao kosovski pasoš na ime Rifata Murika (44) iz Lipljana. Portparol Kriminalističko-obavještajne službe Austrije Mario Hejl, Vijestima je rekao da su Kalića u ponedjeljak uhapsili agenti u popodnevnim časovima, na ulici u petom okrugu Beča. Portparol austrijske policijske službe nije želio da odgovori sa kim je Kalić bio za vrijeme hapšenja. On je naglasio da Kalić tokom hapšenja nije pružao nikakav otpor i da se sada nalazi u zatvoru Josefstadt, u užem centru Beča.

Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević izjavio je da će od Kalića zavisiti hoće li biti odmah izručen ili će se na to čekati nakon završetka ekstradicionog postupka. On je pojasnio da će o određivanju ekstradicionog pritvora najprije biti obaviješteno Ministarstvo pravde, koje će austrijskim kolegama poslati zamolnicu za izručenje. Poslije toga, rekao je, čeka se odluka Ministarstva pravde Austrije, pa će tek onda Interpol ući u proceduru ekstradicije.

Indikativno je, kako pišu i Vijesti, da je Kalić uhapšen baš pred izricanje presude za pranje novca, zbog čega je bio u bjekstvu. On u Beču može sačekati da vidi hoće li biti osuđen u bjelopoljskom Višem sudu, a potom nakon izručenja eventualno zatražiti novo suđenje jer mu se do sada sudilo u odsustvu.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, Safet Kalić je 2011. godine, kada su mu uhapšeni brat i supruga, izbjegao hapšenje tako što je malo prije toga otputovao iz Crne Gore, takođe uz pasoš jednog kosovskog državljanina. Taj dokument ima identifikacioni broj 2009682107 i izdat je na Kosovu. Da li je Kalić zloupotrijebio ovaj pasoš ili mu ga je vlasnik ustupio, ostaje da se vidi, i zbog toga se identitet vlasnika, koji je Monitoru poznat, za sada ne objavljuje.

,,S Kosova je avionom otišao za Tursku i smjestio se u svojoj kući na Bosforu. Znalo se i u koji kafić ide na jutarnju kafu. Vlasnica toga lokalna je njegova prezimenjakinja koja je odavno otišla u Tursku”, kaže Monitorov izvor.

Kada je to procurilo, odlučio je da pod lažnim identitetom ode za Njemačku. U Frankfurtu se skrivao uz pomoć jednog kosovskog Albanca, koji je prijatelj njegovog brata Mersudina. Taj mladić ima njemačka identifikaciona dokumenta, a Monitor je u posjedu faksimila njegovog pasoša. Poslije izvjesnog vremena njemačke obavještajne službe su mu ušle u trag, i tada je, o čemu je Monitor takođe pisao, bio najbliže hapšenju.

,,Poslije toga, put ga je ponovo doveo u Tursku i od tada, uz pomoć kriminalnih grupa sa kojima je sarađivao u švercu droge na avganistanskoj transverzali, utočište je nalazio u jednoj turskoj pokrajini u unutrašnjosti, u blizini granice Iraka i Sirije”, tvrdi Monitorov izvor.

Potjernica za Kalićem raspisana je 4. avgusta 2011. godine nakon što je specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović krajem jula te godine uhapsila njegovog brata Mersudina Kalića i suprugu Aminu, zbog sumnje da su od 2005. do 2011. u Crnoj Gori oprali milione, koje su zaradili prodajom droge.

Specijalno tužilaštvo Kaliće tereti da su u periodu od 2006. do 2011. godine kroz finansijske transakcije u Crnoj Gori legalizovali veliku količinu novca sumnjivog porijekla. Navodno su samo preko Crnogorske komercijalne banke u Rožajama oprali više od sedam miliona gotovine. Tim novcem Kalići su plaćali rate za kredite koje su od te banke podigli preko svojih preduzeća, ali i plaćali dobavljače i novac prebacivali na privatne račune. To je vjerovatno samo djelić novca koji je legalizovan. Veći dio je ubačen u sistem preko privatizacije, kupovine nekretnina, trgovinom naftom i drugim robama.

Safet Kalić je pored stotina hiljada kvadrata u nekretninama, sa rodbinom poslovao preko razgranate mreže preduzeća. U registru Privrednog suda na njegovo se ime vode tri preduzeća – Daut&Daut, Eye Security i Tajson, na čijem je čelu njegova supruga Amina. Safet je povezan i sa rožajskim preduzećem M Petrol, koje su osnovali njegova sestra Mersada i zet Ernest Šabotić.

Kalić je u Rožajama razvijao biznis, iako su ga srpska i bosanska policija ranije označile kao jednog od glavnih narkobosova u regionu. Tako ga je označio srpski MUP još 2003. godine, tokom akcije Sablja, kada su se tamošnje vlasti nakon ubistva Zorana Đinđića obračunavale sa organizovanim kriminalom.

Safeta Kalića i u BiH povezuju sa trgovinom narkotika. U projektu koji su udruženo radili novinari istraživači iz regiona, Kalić se, i to je već objavljeno, uz Nasera Keljmendija, označava i kao jedan od partnera Darka Šarića. Da je u kumovskim vezama sa bratom Darka Šarića, Duškom, Safet je potvrdio pred sudom, tokom suđenja grupi čiji su pripadnici, prema optužnici, baš u njegovom stanu pripremali ubistvo Baranina Veselina Bujića.

U Crnoj Gori Kalić se pominjao kao bezbjednosno interesantna osoba, tako ga je vidjela i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB). Ona ga je prije nekoliko godina u jednom od svojih izvještaja, koji je procurio u javnost, tretirala kao pripadnika takozvanog rožajskog klana. Crnogorska policija i tužilaštvo ipak su čekali cijelu deceniju da bi krenuli u akciju.

Zgodno se prisjetiti: Monitor je u julu 2009. godine pisao o ,,video snimku svadbe Safeta Kalića” koji se, devet godina nakon vjenčanja (obavljenog 2000) pojavio na internetu. Na snimku se vidi kako kontroverzni Rožajac sa zvanicama, ispred svoje benzinske pumpe, ispaljuje na stotine hitaca iz automatskog oružja. ,,Pojedini kadrovi šenlučenja napravljeni su i iz kola sa rotacionim svijetlom”, bilježi Monitor uz konstataciju da svadbi prisustvuju poznata lica sa estrade (Severina Vučković), beogradskog podzemlja (Ljubiša Buha Čume, Darko Šarić) i dva funkcionera crnogorske javne i tajne policije (Zoran Lazović i Ljubiša Mijatović).

Naš nedjeljnik je takođe pisao da su po naređenju tadašnjeg visokog starješine javne policije Vuka Boškovića ,,patrole pokušale da obuzdaju pomahnitale svatove, ali im je to uspjelo tek iz drugog puta, pošto su ih Kalićevi prijatelji i gosti isprva ignorisali”. To dokumentovano krivično djelo, uprkos prisustvu policije, nikada nije procesuirano, niti je iko od izgrednika odgovarao za nedozvoljeno držanje automatskog oružja i izazivanje opšte opasnosti.

Novi kuriozitet. Nekadašnja Vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić pokušala ja da državno nečinjenje opravda banalnom neistinom koja je, praktično, otkrivena istog dana kada je i izrečena. Čarapićka je, prije pet godina, izjavila da je pregledom dostavljenog video materijala konstatovala „silno pucanje, ali da je obeshrabrilo što se radi o snimku iz 1994. godine”. Pa je djelo, navodno, zastarjelo. Safet Kalić se, inače, vjenčao 2000.

Protok vremena nije omeo čelnike državnog tužilaštva da ,,na zub” uzmu one za koje su sumnjali da su objelodanili priču o Kaliću i njegovim svatovima. Tako je Uprava policije Crne Gore, po nalogu tužilaštva, u julu 2011. pozvala predstavnike MANS-a da pruže informacije „na okolnosti video zapisa Svadba Safeta Kalića na kojem se pojavljuju lica za koja policije više zemalja tvrde da su šefovi organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i Bosni i Hercegovini, zajedno sa visokim funkcionerima crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost”. Potom su čelnici ove NVO otišli na informativni razgovor.

Za to vrijeme je Kalić, kao persona od ugleda, od Monitora potraživao 30.000 eura na ime ,,nematerijalne štete” zbog tekstova koji su – pozivajući se na policijska dokumenta iz zemlje i okruženja – Safeta Kalića smještala u centar balkanske trgovine heroinom. I tek je početkom oktobra, nekoliko dana pred Kalićevo hapšenje nakon trogodišnjeg bjeksta, u Podgorici izrečena pravosnažna presuda kojom je Monitor oslobođen optužbi da je oklevetao Safeta Kalića. Sumnjamo, ipak, da ćemo od tužioca (koji je u međuvremenu postao optuženi) uspjeti da naplatimo 1.900 eura na ime priznatih sudskih troškova.

Uglavnom, kako je u procesu koji je vodio protiv Monitora tvrdio, Kalić je početni kapital od 160 hiljada maraka, navodno, zaradio baveći se statistikom u Njemačkoj. Novac je, kaže, potom uložio u hotelijerstvo na opustošenom sjeveru Crne Gore i postao milioner. Samo crnogorskim zvaničnicima to nije bilo čudno. Iako bi, maker neki od njih, iz vlastitog iskustva trebalo da znaju kako je teško oploditi novac uložen u turističke objekte na sjeveru zemlje.

A Kalić je preuzeo u posjed cijeli jedan grad i okolinu.

Porodičnu imperiju u Rožajama počeo je da pravi najprije izgradnjom velelepne benzinske pumpe M petrol, sa svim pratećim sadržajima, i kancelarijom-kabinetom, dostojnom predsjedničkih rezidencija. Nekoliko godina je ostalo na tome, a onda su značajnija ulaganja krenula kupovinom HTP Turjak, upravo posredstvom firme M petrol. Ova firma, koja je do tog trenutka imala 36 radnika, počela je naglo da se širi, a Kalići da obilatije ulažu novac u svoj grad.

Nikao je velelepan hotel. Obnovljeni su još neki ugostiteljski objekti ovog preduzeća. Radovi nijesu baš išli po planu kada se radilo o rekonstrukciji drugog hotela na Turjaku, ali je zato na prostoru bivšeg hotelskog parkinga u gradu nikla porodična stambena zgrada Kalića, koja po glamuroznosti mora upasti u oči.

Porijeklo novca kojim se sve to radilo, niko godinama nije pominjao. Safet je obilato pomagao političke kampanje Demokratske partije socijalista i tada je ta partija glatko dobijala izbore u tom gradu. Kalićev novac DPS-u očigledno nije bio mrzan. Hotel Rožaje je otvorio tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić.

U gradu, koji je ubrzano propadao usljed pljačkaških privatizacija privrednih preduzeća, odjednom su ostale da rade samo Kalićeve firme. Tu se uhljebilo pedeset porodica. Kalić je postao glavni poslodavac u gradu na Ibru. I glavni dobrotvor. Davao je, što se kaže, i za džamiju i za crkvu. Tako su Kalići ušli u socijalnu sferu, u stilu velikih mafijaša.

Malo je ljudi koji će u Rožajama javno progovoriti o tome kako je milione zgrnuo dobroćudni i u svom gradu veoma mirni i tihi Safet Kalić. Slično je bilo i sa pljevaljskom braćom Šarić. Ti fini momci, su savršen sistemski proizvod. Ogledalo vlasti i slomljenog društva.

Kolekcionar

Safet Kalić je bio kolekcionar oružja. U Crnoj Gori je posjedovao četiri skupocjena pištolja i lovački karabin. Njegov omiljeni pištolj je bio jeriho, devet milimetara, izraelske proizvodnje. ,,Kalić je bio i u posjedu kolta smit venson, zatim pištolja bereta 9 mm, kao i rugera 357 – magnum. Imao je i lovački karabin Crvena zastava, tipa vinčester”, tvrdi naš izvor, navodeći precizne serijske brojeve svih pištolja i karabina. Osim za kolt, Kalić je imao dozvolu od crnogorske policije za svo drugo pomenuto oružje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA PREUZELA KONTROLU NAD VRHOM UP, TUŽILAŠTVO PROVJERAVA ANB: Kraj početka demontiranja DPS policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Promjenama u vrhu Uprave policije Vlada je razriješila dio prepreka koje su stajale pred njom, na proklamovanom putu depolitizacije i dekriminalizacija crnogorske policije

 

Nakon iznuđene ostavke dugogodišnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića, ni Zoran Lazović više nije šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala.

Dugo očekivana, i od strane novoformirane vladajuće većine – zahtijevana, vijest do nas je stigla preko Fejsbuk stranice Građanskog pokreta URA: ,,Kao što je najavio potpredsjednik Vlade i predsjednik pokreta URA dr Dritan Abazović, smijenjen je šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović, kao i svi pomoćnici Uprave policije”, pisalo je u objavljenom postu: „Nastavljamo sa dubinskim promjenama u bezbjednosnom sektoru! Vrijeme je da rukovodeće pozicije u Upravi policije zauzmu neukaljani profesionalci“.

Tek je potom slijedila službena obavijest da je smijenjen Lazović a sa njim i svi dosadašnji pomoćnici direktora UP: Enis Baković, Dejan Đurović, Vesko Damjanović, Dragan Blagojević, Drago Spičanović i Zoran Tomčić. Vlada je izvela brzu, jednostavnu i efikasni operaciju: samo nekoliko dana nakon što je za v.d. direktora UP imenovan Zoran Brđanin, Vlada je usvojila novu sistematizaciju, što je Brđaninu dalo pravni osnov za smjenu zatečenih „pomoćnika“. Koji su prethodno odbili njegovu ponudu da sami podnesu ostavke.

„Neću podnijeti ostavku to je sigurno i valjda vam ja ne ličim na čovjeka koji se predaje bez borbe“, poručivao je ranije Lazović koji je trenutno neraspoređen. Baš kao i njegove kolege smijenjene na istom talasu dubinskih promjena o čijoj ćemo svrsishodnosti tek biti u prilici da sudimo.

Ne čudi što se Lazović našao na vrhu liste nepodobnih policijskih funkcionera na čijoj smjeni je insistirao dobar dio vladajuće većine u parlamentu ali i brojni predstavnici civilnog društva koji su se bavili radom javnih i tajnih službi bezbjednosti. Baš kao što su na njegovoj profesionalnosti, privrženosti pravdi i patriotizmu insistirali svi oni koji javno tuguju za bivšim vlastima. Plus Milivoje Katnić, glavni SDT i Lazovićev prijatelj od studentskih dana.

Zato je teško zaključiti da li bivšem pomoćniku direktora UP-a i nekadašnjem funkcioneru ANB-a (i prethodne DB) više šteti, odnosno pomaže, to što nakon njegove smjene javno likuju osobe bliske tzv. bezbjednosno interesantnim osobama iz kriminalnog miljea, ili što za njim javno tuguju patriote iz okruženja DPS-a.

Tek, portal standard.co.me objavljuje kako su smjenu Lazovića „na društvenim mrežama pozdravili i bliski prijatelji članova budvanske organizovane kriminalne grupe (OKG) Marka Ljubiše Kana“. To ilustruju  skrinšotom sa navodnog profila (anonimne) djevojke kontroverznog Budvanina na kome je vijest o Lazovićevoj smjeni propraćena ciničnim pozdravom i uvredljivom porukom. Standard taj postupak stavlja u kontekst nedavnog hapšenja Lazara Ilića (23) iz Kraljeva, koga je CG policija privela u Budvi pod optužbom da je planirao Kanovu likvidaciju. To bi, po njima, trebalo da posvjedoči o nezahvalnosti budvanske OKG.

Za razumijevanje odnosa Lazovića i ovdašnjih (međunarodnih) kriminalnih grupa možda su relevantniji neki drugi događaji. Recimo, aktuelno suđenje Nikšićaninu Ranku Radulovića koji je optužen za stvaranje kriminalne grupe koja je, u saradnji sa škaljarskim klanom iz Kotora, planirala niz ubistava. Na listi za likvidaciju nalazio se i Lazović (skupa sa prijateljima Milivojem Katnićem i Duškom Golubovićem, bliskim saradnikom iz vremena rada u ANB-u i UP-u). Ostalo je nejasno zbog čega je Lazović, u to vrijeme neraspoređeni službenik ANB-a, zasmetao jednom od kotorskih klanova. Jednako, nikada nije objašnjeno njegovo prisustvo na svadbi Rožajca Safeta Kalića, osuđivanog narkodilera sa međunarodnom reputacijom.

Zoran RADULOVIĆ
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

„Očito je bila namjera da se skine zakonska zaštita kako bi se omogućila gradnja na tom području“, objašnjava dobro obaviješteni izvor Monitora. Šta se sa tom namjerom Vlade desilo, i zašto na koncu nije realizovana, nijesmo uspjeli saznati.

Zakonska zaštita, odnosno status rezervata prirode, znači da na tom području nije dozvoljena urbanizacija. I dugogodišnja situacija sa ulcinjskom Solanom, pokazala je da su privatni interesi moćnika ozbiljna prijetnja najznačajnijim prirodnim ljepotama i resursima. Solana je, bar za sada, pod zaštitom, a ovdašnje moćnike preživjela je mahom zahvaljujući međunarodnom značaju.

Za razliku od Solane, najljepši djelovi morske obale, nacionalnog prirodnog bogatstva Crne Gore, često se ustupaju na ekskluzivno korišćenje privatnim kompanijama putem dugoročnih zakupa ili koncesija. Kilometri obalnog pojasa, plaža i uvala, sa milionima kvadrata zemljišta u zaleđu, u zoni morskog dobra, već su u vlasništvu brojnih inostranih kompanija, što je zapravo tiha privatizacija obale.

Da ponekad ne pomaže ni zakonska zaštita, pokazuje i to da su da su neki djelovi Tivatskih solila, iako se radi o zakonom zaštićenom rezervatu prirode, u privatnom vlasništvu pojedinih kompanija, te pod hipotekama pojedinih crnogorskih banaka. Takođe, dvije parcele na ovom području nemaju u listovima nepokretnosti teret da se radi o rezervatu prirode.

Solila se nalaze u KO Đuraševići, i obuhvataju površinu od 2,555 m². Na tom području nalazi se 60 parcela upisanih u četiri lista nepokretnosti: LN 940 KO Đuraševići – 9 parcela, ukupne površine 17,224 m², koje su susvojina u obimu ½ AD Račica Tivat i Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1229 KO Đuraševići – 30 parcela, ukupne površine 113,851 m², koje su svojina u obimu 1/1 Primorje Hotel & Restaurants AD, LN 1208 KO Đuraševići – 19 parcela, ukupne površine 68,956 m², koje su svojina u obimu 1/1 AD Račica Tivat i LN 1140 KO Đuraševići – 2 parcele, ukupne površine 3,471 m², koje su svojina u obimu 1/1 Vesko Ivošević.

Sve te katastarske parcele imaju terete i ograničenja da se radi o rezevatu prirode, izuzev dvije katastarske parcele iz LN 1140 KO Đurašević u vlasništvu Veska Ivoševića.  Znači li to da se na tim parcelama može graditi, iako se radi o zaštićenom prostoru, nije jasno.

„Dio Solila čini i zemljište još 18 vlasnika. Sa rukovodiocem rezarvata prirode treba konstatovati granice zone i postaviti teret i ograničenje da se radi o rezervatu prirode. Zemljište treba eksproprisati uz pravičnu nadoknadu vlasnicima, a vlasništvo prebaciti na državu”, smatraju  izvori Monitora.

Još nejasnije je, međutim, kako je dozvoljen upis hipoteke U LN 1229 KO Đuraševići nad dijelom parcela Solila od jedne komercijalne banke (Hipotekarna banka), jer taj kolateral joj može biti vrijedan jedino ukoliko ga stekne, pa od Vlade CG traži pravičnu nadoknadu u procesu eksproprijacije. Tereti hipoteke su postavljeni 2018. i 2019. godine, iako su opterećene da se radi o rezervatu prirode 2014. godine.

Jedno je odavno jasno: ovdašnji moćnici, dok su držali ruku na grudima i kleli se u Crnu Goru, rasprodavali su svaki njen dio koji su mogli.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo