Povežite se sa nama

MONITORING

Sve je lako kad si član

Objavljeno prije

na

Počelo je licitiranjem u medijima o iznosima državnog novca kojim se održava likvidnost Prve banke. Nastavljeno je pričom o produžetku saradnje Vlade Crne Gore i zvaničnih i nezvaničnih vlasnika KAP-a, Rudnika bokista i Željezare u Nikšiću (pri čemu je potpuno ignorisana informacija Nebojše Medojevića da su banke u vlasništvu ruske države preuzele akcije Rusala Olega Deripaske). Potom je stigla i vijest da je Vlada, po treći put u posljednjih pet godina, prebijanjem poreskog duga i garancijom za nove kredite povećala vlasništvo u dnevnom listu Pobjeda iako on, kada bi se u ovoj zemlji poštovali zakoni, u ovoj formi ne bi smio da postoji još od 2004. godine.

Konačno, potpredsjednik Vlade i ministar finansija Igor Lukšić pokušao je da svemu ovome da formu legalnosti i zaštite interesa građana i privrede Crne Gore.

“Mene ne interesuje bilo kakva lična relacija, već institucionalno rješavanje problema”, rekao je Lukšić Vijestima. “U tom smislu, mislim da je uloga ministra finansija u ovim okolnostima da ne bude „emotivan”, već da donosi dugoročna rješenja za dobrobit građana i ekonomije”.

ZAČARANI KRUG: U centru pažnje bila je, podrazumijeva se, Prva banka CG. Na pitanje da li je banka, u većinskom vlasništvu braće Aca i Mila Đukanovića, novac pozajmljen iz državnog budžeta (44 miliona) vratila parama deponovanim na računima njenih klijenata – vladinih institucija, državnih i javnih preduzeća, Lukšić je ponovio “mantru” da njega kao ministra finansija interesuje samo to što je Vlada državni novac vratila u roku, “a posljednju ratu i prije roka”.

Zanemarimo malu nepreciznost: Ugovor o pozajmici između Vlade i Prve banke predviđao je da se kredit daje na tri mjeseca, uz pomenutu mogućnost produženja kreditnog roka na 12 mjeseci. Dakle, to što je posljednja rata od 11 miliona vraćena nakon 10, a ne poslije 12 mjeseci ne mijenja suštinu.

Ni forma nije problematična. Prva banka se razdužila svega nekoliko dana nakon što je na njene račune prispjelo gotovo 200 miliona eura koje je italijanska A2A uplatila na ime kupovine dijela državnih akcija EPCG i dokapitalizacije tog preduzeća. Kroz istu banku je prošao i novac koji su za svoje akcije dobili manjinski akcionari EPCG – privatizacioni fondovi, građani i preduzeća. I tu je riječ o iznosu od približno 200 miliona eura, od kojih je makar dio ostao u Prvoj banci – kroz naplatu bankarskih usluga i prispjelih kredita sa računa, do tog momenta, platežno nesposobnih dužnika.

Da ne bi bilo dileme, priču o tome kako će novac A2A uplaćen za akcije privatizacionih fondova “vratiti u normalan kolosijek Prvu banku”, nijesu izmislili mediji, već je to ocjena Predraga Drecuna, tadašnjeg člana Borda direktora Prve, a danas glavnog izvršnog direktora te banke. “Više ne može biti govora o kriznoj situaciji, a efekti će biti multiplikovani i prošireni na privredu”, najavljivao je Drecun.

To što se njegovo obećanje nije obistinilo (kriza traje) ne znači da Prva banka nije opstala zahvaljujući novcu koji je, daljinskim navođenjem državnog vrha, završio na njenim računima.

“Na koji način je Prva banka obezbijedila likvidnost, to je stvar njene poslovne politike”, cijeni ministar Lukšić. A da li je novac trpan u bisage Prvoj, KAP-u, Željezari, Pobjedi… ugrozio likvidnost na nekoj drugoj adresi, ne govori. Umjesto toga kaže: “Činjenica je da je državni dug porastao sa 26,8 odsto sa kraja 2008. godine na 36,3 odsto BDP na kraju marta 2010. godine. Ali treba uzeti u obzir da je to posljedica ekonomske krize i da je i u drugim zemljama državni dug rastao, upravo iz razloga jer su države morale da upućuju pakete pomoći privredi i bankarskom sektoru”.

PRVA POMOĆ: Paketi pomoći su nas, dakle, koštali 250 – 350 miliona eura koje će, kao javni dug, vraćati ova i naredne generacije Crnogoraca. Šta smo dobili zauzvrat? Otvorene šaltere Prve banke koja platne naloge klijenata izvršava istog dana, a ne sa zakašnjenjem od jedne do tri nedjelje, kao što je bio slučaj u drugoj polovini 2008. godine. Rudnik bokista koji ne radi skoro dvije godine. Kombinat aluminijuma sa stotinama miliona novih dugova za koje niko ne umije da objasni gdje su završili, a bez većeg dijela radnika, Kovačnice, Prerade i, može biti, Glinice. Ili državnu Pobjedu koja na naslovnoj strani donosi priču, pozivajući se na očevice šumokradice, o lokalnom političaru koji je novcem i nekretninama naplatio sporazum sa opozicijom. Štiteći identitet svojih sagovornika – lopova, novina finansirana novcem poreskih obveznika (vlasnika šume koji su pljačkali njeni nezvanični izvori) ispunila je, valjda, sve kriterijume za dobijanje državne pomoći. Uz činjenicu na koju ukazuje ministar da su prethodni direktori, svi iz reda uticajni članovi vladajuće partije, nakon što je ona po slovu zakona trebalo prestati da postoji, u toj firmi zaposlili previše ljudi koji su sada višak (pravo govoreći – i tada su bili). Za razliku od Vijesti, Dana i Monitora koji su od ministra Lukšića krajem prošle godine tražili poreski kredit, na račun nenaplaćenih potraživanja od najvećeg distributera štampe u Crnoj Gori koji je u otišao u stečaj.

Lukšić je u odgovoru citirao zakon, “nedozvoljena državna pomoć je pomoć kojom se narušava ili može narušiti slobodna konkurencija na tržištu…” i podnosioce zahtjeva podučio kako je “neophodno da se kao potencijalni korisnik državne pomoći obratite resornom ministarstvu”. A danas objašnjava “kada sam ih uputio na zakonsku proceduru, razumio sam da su ti mediji odustali”. I čudi se: “Bez obzira na sve, očekivao sam više medijske solidarnosti”.

ČIJE SU NAŠE PARE: Da se, ipak, vratimo državnim parama u privatnoj, Prvoj banci. Lukšić insistira da to nije problem. A ako jeste – onda je za to kriv neko drugi. Pogodićete ko, ali da za svaki slučaj podsjetimo. “Zašto Centralna banka nije spriječila gomilanje državnih ili paradržavnih depozita prije krize u pojedinim bankama ako je smatrala da je to loše”, pita se ministar finansija, pa otkriva tajnu “To sam im svojevremeno predlagao da učine, i nakon okončanja krize smatram da bi to mogli uraditi”. Koga pamćenje bolje služi, sjetiće se da je ministar finansija na veoma neobičan način predlagao da se spriječi “gomilanje” državnih depozita u bankama. Zapravo, Vlada je u oktobru 2007. godine predlagala izmjene Zakona o budžetu na taj način način što se državni depoziti više ne bi čuvali na računu Centralne, već neke “komercijalne banke u domaćem vlasništvu”. Prva banka je i tada bila jedina banka koja je zadovoljavala taj kriterijum. A prijedlog je uslijedio nakon je objelodanjeno da je Prva “prenapregnuta” pošto je ukupni iznos depozita na njenim računima bio manji od iznosa izdatih kredita.

JEDNOTARIFNO BROJILO: Ono što je država radila tajno, EPCG je činila sasvim javno. Prvo su dužnici Elektroprivrede “preusmjereni” da svoje obaveze izmiruju isključivo preko računa Prve banke. Potom je, u jesen 2008. godine, EPCG uz Aca Đukanovića bila jedini akcionar spreman da baci novac u bunar banke kojoj je dokapitalizacija trebala da bi makar formalno dala zalogu za državnu pomoć. EPCG je u tom momentu sa 10 miliona eura uvećala svoj akcijski kapital u Prvoj sa manje od deset na 18 odsto.

“Imajući u vidu iznos trenutne vrijednosti akcija na berzi, smatramo da je napravljen dobar poslovni potez, jer se akcije mogu prodati na berzi po višestrukoj cijeni, tako da, u svakom slučaju, možemo imati samo pozitivne efekte”, poručili su tada iz kompanije.

Vrijednost akcija Prve pala je od tada desetak puta, ali su čelnici EPCG investicioni poduhvat ponovili i u februaru ove godine, kada su banci dali subordinirani kredit od 10 miliona (neće se naplaćivati makar pet godina, nakon čega će biti pretvoren u akcijski kapital). Faktički, oni su akcije banke kojima se na berzi trgovalo po cijeni nešto većoj od 50 eura, plaćali 2,5 puta više. Tako su sa 20 miliona “branili” investiciju vrijednu 2,5 miliona eura. Istovremeno, AD Prenos je u inostranstvu ugovarao kredit kako bi došao do novca kojim će rekonstruisati mrežu i smanjiti gubitke koje, i zvanično, plaćaju potrošači u Crnoj Gori.

Predsjednik A2A Đulijano Zukoli je na Skupštini akcionara te kompanije objašnjavao zašto je njegova firma, kojoj je povjereno upravljanje crnogorskom Elektroprivredom odlučila da poslove vodi preko najproblematičnije banke u Crnoj Gori. Zapravo jedine kojoj je rad odlukom monetarnih vlasti sveden na platni promet, primanje depozita i naplatu ranije odobrenih kredita.

“Novac je najvećim dijelom stavljen na Prvu banku koja je najstarija banka, osnovana prije 100 godina od strane crnogorskog kralja, a čiji je danas prvi akcionar brat crnogorskog premijera”, objasnio je Zukoli. “Elektroprivreda je vlasnik 18 odsto akcija iste banke. Takođe, i kamate koje nudi ta banka su najpovoljnije”.

Dakle, Italijani su pare svojih akcionara uložili u banku koja je dijelom u njihovom vlasništvu, zato štu su dobili najveću kamatu. Pošto ne mogu davati kredite, nju će plaćati sami sebi. Iz našeg džepa.

No, za razliku od Zukolija, Radoje Žugić nije našao za shodno da bilo što objašnjava o Prvoj banci i svom angažmanu vezanom za nju. A direktor Fonda PIO i poslanik DPS sa Đukanovićevom bankom ima tek toliko veze da je njegov potpis na ugovoru o kreditu koji je država dala ovoj banci.

Žugić je u septembru 2008. podnio ostavku na mjesto direktora Fonda PIO. Akcionari Prve su ga izabrali za predsjednika Odbora direktora, CBCG mu dala dozvolu, ali je on nakon potpisanog aranžmana sa Igorom Lukšićem odlučio da se vrati penzionerima. Da li je povukao ostavku ili je ponovo izabran, nije važno. Važno je da on svakog mjeseca raspolaže sa državnim fondom od 26-27 miliona koliko iznose primanja i naknade crnogorskih penzionera. Veći dio ovog novca, tvrde upućeni, proteče i preko računa u Prvoj banci. Ne suviše brzo, kažu.

Iz Regionalnog vodovoda su, zato, odlučili da javno demanatuju tvrdnje kako je njihovim novcem održavana likvidnost Prve banke. Za pravo im daje i ministar Lukšić. “Regionalni vodovod nema zadržanog novca u Prvoj banci, već je sve iskoristio za investiciju”, rekao je ministar a u prilog mu ide najava da će naredne nedjelje voda konačno poteći makar dijelom planirane trase. Sa pola godine kašnjenja.

Sumnju, međutim, budi jedan detalj. Vlada je nedavno Regionalnom vodovodu odbrila kredit od sedam miliona eura kako bi završio započeti posao. Direktor preduzeća Zoran Bošnjak kaže da se “morao napraviti bajpas” zbog ugovorenog, ali ne i realizovanog kredita sa fondom za razvoj iz Abu Dabija. “Kreditni aranžman sa Abu Dabijem sklopljen je 1. aprila ove godine, ali operativnost ni danas nije obezbijeđena zbog nerazumijevanja ugovora. Oni nijesu dobro razumjeli naš projekat…”.

Preostaje nam da razmišljamo o ljudima koji su dali sedam miliona eura a da nijesu dobro razumjeli đe im idu pare. Ili da zamišljamo scenu u kojoj se veselo društvo investitora, direktora, političara, menadžera i urednika opušta uz pjesmu to je nama naša kriza dala. A na stolu uz bogatu trpezu i kamara para koje su, nekad, bile – naše. Davno je Veselin Vukotić najavio da ćemo kupovati strateške investitore. To što nijesmo vjerovali, naš je problem.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EPCG – NOVA ŽRTVA POLITIČKIH IGARA: Visoki napon u odboru direktora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sporenja unutar vladajuće većine, a gledajući po dubini u nju bi se mogao uračunati i DF, dovele su do blokade borda direktora EPCG, ugrozile normalno poslovanje CEDIS-a i umanjile mogućnost da Elektroprivreda nađe strateškog partnera za prodaju 10 odsto njenih akcija koje će, u suprotnom, baciti u šporet. Uskoro, u pitanje može biti dovedeno i uredno snabdijevanje strujom

 

Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) je, na XX redovnoj Skupštini akcionara, dobila novi bord direktora, ali je zadržala stare nevolje. Uz poneki novi. Nova parlamentarna većina, oličena kroz Vladu Dritana Abazovića demonstrirala je kontinuitet sa prethodnim vladama Zdravka Krivokapića, Duška Markovića… U najkraćem: političke pozcije, uhljebljenja i preraspodjela moći važniji su od prosperiteta najveće, najznačajnije i najbogatije crnogorske kompanije u državnom vlasništvu.

Glasovima predstavnika Vlade koja, u ime države, kontroliše oko 88 akcija EPCG (98 odsto akcija sa pravom upravljanja) Skupština akcionara Elektroprivrede usvojila je ponuđene izvještaje o poslovanju kompanije u 2021. godini, a onda donijela odluku o razrješenju svih članova Odbora direktora, osim predsjednika borda Milutina Đukanovića. Bez obrazloženja za razriješene i bez elementarnih podataka o predloženim/novoizabranim članovima borda. Osim njihovog imena i prezimena: Vladan Joković, Tahir Đonbaljaj, Adis Balota, Martin Ćalasan, Nenad Marković i Emir Strujić.

Ako su u Vladi bili saglasni sa ponuđenim izvještajima i ocjenama o radu EPCG (,,Najbolji rezultat u istoriji kompanije”, tvrdi izvršni direktor Nikola Rovčanin) zašto su mijenjali menadžment? Prema najavama, nakon promjena većine članova borda uslijediće i izbor novog izvršnog direktora. Do smjene Rovčanina doći će za koji mjesec, kažu izvori Monitora, čim se za to steknu uslovi, odnosno, profunkcioniše novi Odbor direktora.

Možda u Vladi, ipak, nijesu zadovoljni radom EPCG i iskazanim poslovnim rezultatima. Tome bi u prilog moglo ići insistiranje Vladinog predstavnika na Skupštini da se promijeni predložena odluka menadžmenta i izabere novi revizor. To bi dalo smisao insistiranju na novom bordu direktora i, sljedstveno, novom izvršnom direktoru. Nova nepoznanica: zašto je u tom slučaju funkciju zadržao Milutin Đukanović, formalno najodgovorniji čovjek za poslovne rezultate EPCG?.

Postoji samo jedno objašnjenje – politička trgovina vladajuće većine sa DF-om, i naum da se sa rukovodećih mjesta u državnim kompanijama udalje predstavnici Demokratske Crne Gore. Jadnima nagrada a drugima kazna za iskazanu i očekivanu (ne)kooperativnost. Ili je to, ipak, stvar ličnih odnosa i procejna premijera Abazovića koji je, vidjeli smo u direktnom prenosu jednog osrednje režiranog igrokaza, na sjednici Vlade insisitirao da Đukanović zadrži mjesto u bordu EPCG.

Sa njegovom odlukom nijesu se složile tzv. suverenističke stranke. Uslijedio je njihov kontraudar. Istog dana kada je izabran novi bord, na njegovoj prvoj sjednici, ostavku je podnio Adis Balota (SDP). Pošto ostavka jednog člana znači pad cijelog borda, svjedočićemo novoj, sada vanrednoj, skupštini akcionara i izboru novog borda. Pa, vjerovatno, sve ispočetka. Kao potvrda očiglednog: sada u Vladi imamo rivalitete slične onima na relaciji Vlada – Skupština koji su obilježili mandat prethodne Vlade.

Politički oponenti su i u Balotinoj ostavci pronašli povod za različito tumačenje pravnih normi i dodatno podizanje tenzija. Koliko to može štetiti Elektroprivredi nije bitno, preča je odbrana državnih i nacionalnih interesa. Uglavnom, u saopštenju iz EPCG tvrde da je Milutin Đukanović izabran i za predsjednika novog borda direktora Elektroprivrede. Balota, i partije koje stoje iza njegove odluke o ostavci, kažu da to nije tačno.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

I nije, fakultet je ništa spram partijske knjižice. A kad se već ova praksa ozvaničila, red je da se u novoj raspodjeli podmire i njeni tvorci. Tako bi DPS-u trebalo da pripadne 30 odsto pozicija po „dubini“.

Šef poslaničkog kluba DPS-a Danijel Živković kazao je ove nedjelje da se ta stranka „ne gurka” za pozicije „po dubini”, ali da njen kadar može da pomogne upravi ako bude potrebno. A biće. Spremni su, kaže Živković, da u ukupni kadrovski potencijal stave u „funkciju institucionalne nadogradnje i pomoći sistemu, koji je razaran u prethodnom periodu od kadrova bivše Vlade Zdravka Krivokapića“. Tri decenije njihovog razaranja su izgleda ništa spram Zdravkove godine dana.

„Ako je rješenje problema nezaposlenosti taj da se učlanjujemo u partije kako bismo se zapošljavali u državnoj upravi i preduzećima, te napredovali unutar njih, onda bi to značilo da svi treba da se učlanimo u partije i da svi radimo u državnim ustanovima i preduzećima. Izvedimo logički stvar do kraja: to bi značilo da kompletna privreda bude državna i da bi ona u privatnom vlasništvu trebalo da bude svedena na minimum. Ovu stvar je nužno razjasniti na ovaj način da bi se razumjelo koliko je sveopšta partitokratija zapravo ne samo ekonomski štetna i sporna sa etičke strane, već i besmislena“, kaže za Monitor ekonomista Mirza Krnić, član pokreta Preokret. On smatra da nam treba „ekonomija koja može da pokrene društvo naprijed, a nju pokreću dinamika, inovacije, organizacija, znanje, preispitivanje odluka, upornost u radu – sve ono što partijska poslušnost isključuje“.

Kako god bilo, stari DPS kadrovi se vraćaju. Tako se spekuliše da bi poslanik DPS-a Branimir Gvozdenović mogao da bude predložen u Odbor direktora Pošte CG.

U novoj vladinoj komisiji koja treba da preispita sporne dodjele stanova i stambenih kredita član je Nataša Pešić, savjetnica predsjednika države Mila Đukanovića. Primijećeno je da je Pešić i sama dobila stan od države, te da nije jasno kako će ona preispitati dodelu stanova sebi i svojim partijskim kolegama.

„Brine što će se na nekim važnim mjestima naći čak i stari kompromitovani kadar, ljudi protiv kojih su podnošene krivične prijave, koji su već uživali brojne privilegije i dobijali povoljne stanove i kredite“, kaže za Monitor novinarka Aleksandra Mudreša. Ističe da iako još ne znamo ko će „prigrabiti“ koje preduzeće, znamo da će se to raditi na isti način kao što je to rađeno trideset godina unazad: „Ne postoje kriterijumi za izbor članova odbora direktora, ne postoji organ kome su oni odgovorni i ko ih kontroliše. Drsko je i bezobrazno da oni koji su sada vlast a sve su ovo kritikovali do prije dvije godine, danas samo nastavljaju po mustri DPS-a i ne rade ništa da ‘partijske ispostave’  budu u službi svih građana“.

Pored Pošte, DPS je bacio oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Za člana borda Održavanje željezničkih voznih sredstava (OŽVS) ova partija predložila je Milorada Vukovića, koji je 10 godina bio izvršni direktor tog preduzeća, a smijenjen je u martu prošle godine. Vuković, koji je tri mandata bio izvršni direktor OŽVS-a, preduzeće je ostavio sa akumuliranim gubitkom od 5,92 miliona eura.

„To što DPS dobija 30 odsto kadrova po ‘dubini’ i to, svi su izgledi, onih ključnih za upravljanje državom, govori o jasnoj namjeri partija vlasti da se preko naših leđa ostvaruju njihovi dogovori i interesi. Na suštinskoj ravni, stranke od kojih to nismo očekivali i koje nam to nisu obećavale na izborima, zapravo daju legitimitet DPS praksi kao jedinoj mogućoj. Može se drugačije, ali sa ovakvom retrogradnom sviješću partitokrata – teško“, kaže Krnić.

A što radi opozicija koja je najavljivala „blokadu“ Crne Gore? Potpredsjednik Vlade Konjević izjavio je da Demokratski front „nudi” da bude dio dvotrećinske podrške u Skupštini u zamjenu da zadrži pojedine funkcije „po dubini”. Zna se da je prije svega riječ o funkcijama u energetskom sektoru. Šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović rekao je da svaki stručnjak koji je predložen od DF-a ili neke druge stranke pobjednice izbora 30. avgusta 2020. treba da zadrži funkciju ako je radom i rezultatima ispunio očekivanja.

Energetika je zanimljiva i DPS-u, pa se kao kandidati za Odbor direktora CEDIS-a pominju poslanik Ivan Mitrović i predsjednik podgoričkog odbora DPS-a i zamjenik gradonačelnika Podgorice Časlav Vešović.

Iz Demokrata, čiji će kadrovi u ovoj raspodijeli najviše stradati ne kriju nezadovoljstvo: „Javnost svjedoči da se bez obzira na kvalitet rada i ostvarenih rezultata razrješavaju svi oni koji se na bilo koji način povezuju sa Demokratama, dok se na ta mjesta biraju kadrovi DF-a. S jedne strane, potpredsjednik Vlade kaže da se kondukteri biraju za rukovodioce državnih kompanija zbog političkog dila, a s druge strane iz Odbora direktora iste državne kompanije se eliminiše saobraćajani inžinjer, a iz MUP-a ekspert za bezbjednost uz jednu jedinu ‘zamjerku’ da su bliski Demokratama“.

Ne biraju se baš svi po partijskom ključu. Ima i stručnjaka. Bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA) Zoran Đurišić angažovan je u kabinetu premijera Abazovića kao ekspert konsultant za vazdušni saobraćaj od 15. juna ove do 15. juna 2023. godine. Za svoj posao odgovaraće samo premijeru.

„Zar nije čitava Crna Gora zgrožena pred društvenom reinkarnacijom Zorana Đurišića koji je lično od premijera Abazovića nagrađen za upokojenje nacionalne avio-kompanije, jedan od najmarkatnijih simbola te mračne i odnarođene epohe, čovjek koji se sumnjičio za višemilionsku pronevjeru i od kojeg je i prokazani bivši režim oprao ruke. Prema tome, ja se uopšte ne čudim što nema značajnijeg protivljenja novim kadrovskim riješenjima po kojima DPS popunjava 30 odsto po dubini“, ističe Kovačević.

Sve po starom. Do kraja mjeseca znaćemo koliko je koja partija ugrabila moći, na radost izabranih partijskih vojnika i njihovih porodica.

„Sve dok su građani primorani da budu taoci partija koje im umjesto javnih službi pružaju usluge a zauzvrat traže glas, stanje će biti nepromijenjeno. Plašim se da ćemo na dane kada će javni biti iznad partijskog interesa pričekati“, zaključuje Mudreša.

Sve u svemu, kao da i nije bilo avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GOMILAJU SE KRIVIČNE PRIJAVE PROTIV VESNE MEDENICE: Optužnice još nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čeka odluka Specijalnog državnog tužilaštva u predmetu protiv organizovane kriminalne grupe Miloša Medenice, tom državnom organu stižu nove optužbe na račun njegove majke

 

Lisice na rukama bivšoj čelnici Vrhovnog suda Vesni Medenici – desetak dana prije, slabo je ko mogao zamisliti takvu scenu. Pogotovo ne nakon „penzionisanja“ koje je izgledalo više kao bezbjedno sklanjanje predsjednice Vrhovnog suda nakon neustavnog trećeg mandata, nego kao kazna.

Iako se još tačno ne zna šta se kriminalnoj grupi Miloša Medenice i njegovoj majci stavlja na teret, na stolovima Specijalnog državnog tužilaštva gomilaju se predmeti i koji bacaju novo svjetlo na rad nekadašnje prve dame sudstva. Svi predmeti nose oznaku „tajno“.

Nakon što je uhapšena u aprilu, prve nezvanične informacije su bile da je Medenica osumnjičena da je, navodno, u najmanje dva slučaja uticala da sudije tog suda donesu odluku, za šta je njen sin Miloš dobio više stotina hiljada eura. Vesni Medenici, njenom nekadašnjem tjelohranitelju – policajcu Miloradu Medenici, Luki Bakoču, Vasiliju Petroviću i službenici Uprave prihoda i carina Ivani Kovačević odmah je određen pritvor do 30 dana. Njen sin se nedavno iz Beograda vratio u Crnu Goru i takođe mu je određen pritvor. Svi su negirali krivična djela koja im se stavljaju na teret.

Do 11 osumnjičenih policija i tužilaštvo došli su analizirajući kriptovanu komunikaciju ranije uhapšenog Medeničinog tjelohranitelja Darka Lalovića. Prema toj komunikaciji Miloš Medenica se bavio raznim kriminalnim poslovima, pretežno švercom cigareta, a njegova majka je ,,završavala” kriminalcima sudske predmete i zauzvrat dobijala stanove i drugu korist.

Vesna Medenica sumnjiči se da je kao predsjednica Vrhovnog suda pristala da za 590.600 eura sinu Milošu Medenici i dvojici njegovih prijatelja utiče da se u postupcima revizije donesu odluke u korist kompanija Fab lajv i Cijevna komerc, piše u naredbi za sprovođenje istrage u koju je Pobjeda imala uvid. Pored Miloša Medenice, SDT je Marka Vučinića, Nikolu Raičevića označilo kao osobe koje su između nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda posredovale u dogovaranju mita koji su Vasilije Petrović, sin vlasnika kompanije Cijevna komerc i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Fab petrola pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su kompanije Fab lajv i Cijevna komerc vodile protiv kompanija Gugi komerc i Omorika.

Mjesec dana kasnije pojavile su se sumnje u Specijalnom državnom tužilaštvu da je Medenica u još dva sudska predmeta protivzakonito uticala na štetu države.  U ovom slučaju u korist privatne kompanije podgoričke firme Carine Čedomira Popovića, sa kojim je u kumovskim vezama. Specijalna tužiteljka Nataša Bošković saslušala je tada u svojstvu svjedoka sudiju hercegnovskog Osnovnog suda Jovana Stankovića. On je u SDT-u rekao da je Medenica, navodno, od njega izričito tražila da u jednom predmetu donese presudu u korist firme Carine. Rekao je da mu je poznato da je predmet spora bilo vraćanje zajma firmi Čedomira Popovića u iznosu od 20.000 eura. Stanković je nakon toga podnio ostavku na mjesto sudije.

Nedavno je podgorička kompanija Temple’s glory 2.9 podnijela krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv Petrola Ljubljana, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, sudije Vrhovnog suda Branimira Femića, drugih NN lica iz Petrola, kao i protiv NN lica – visokih funkcionera Vlade Crne Gore koja je bila u mandatu do avgusta 2020. godine. Krivičnom prijavom, kako je kazao advokat Veselin Radulović, njima je stavljeno na teret izvršenje krivičnih djela stvaranje kriminalne organizacije i najteži oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja. U kompaniji Temple’s glory 2.9 sumnjaju da je visoki funkcioner Vlade 2019. godine, na zahtjev iz Petrola, preko Medenice uticao da Vrhovni sud donese presudu u korist slovenačke kompanije, a na njihovu štetu. U ovom sudskom postupku podgorička firma tužila je Petrol i tražila obeštećenje od devet miliona eura. Nakon šest godina suđenja Apelacioni sud je dijelimično prihvatio tužbu i pravosnažno dosudio obeštećenje od 2,9 miliona eura. Međutim, obje kompanije su zatražile reviziju Vrhovnom sudu, a sudija Femić je za samo nekoliko dana, 4. februara 2020, presudio da Temple’s glory 2.9 vrati Petrolu 2,9 miliona uvećano za kamate i sudske troškove, i od tada traje blokada računa i poslovanja podgoričke firme.

I beogradski advokat Borivoje Borović imao je primjedbe na rad Medenice. On je od Specijalnog državnog tužilaštva tražio da sasluša nekadašnju predsjednicu Vrhovnog sud, optuživši je da je uticala na presudu kojom je njegov klijent Marko Šaranović osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva biznismena Dragana Bećirovića. U predstavci upućenoj početkom maja glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, Borović navodi da je taj predmet ,,evidentan primjer ‘naručene presude’”. On je u predstavci napisao da je prije objavljivanja presude objelodanjeno da su Medenica i brat ubijenog – Zoran Bećirović, imali poslovne i privatne veze.

,,Ovaj predmet je evidentan primjer ‘naručene presude’. Jasno je da brojnost i ozbiljnost povreda prava okrivljenog od strane Višeg suda i pojedinih sudija Apelacionog suda, policijskih službenika i Višeg tužilaštva, ne može da bude rezultat njihovog nepoznavanja prava, niti posljedica nekakvog slučaja. Radi se o pristrasnom vođenju postupka, koje ima svoj uzrok u pritisku na navedene postupajuće organe. Da su ove tvrdnje tačne, nedvosmisleno proizilazi nakon saznanja koja su u javnost dospjela neposredno prije donošenja pravosnažne presude, a koja se tiču poslovnih i privatnih veza između tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i Zorana Bećirovića… Zoran Bećirović ima svojstvo oštećenog u tom predmetu”, piše u predstavci.

Kako vrijeme prolazi nove optužbe isplivavaju na površinu. Kredibilitetu i autoritetu crnogorskog pravosuđa već je pričinjena ogromna šteta. Ukoliko se uspije dokazati samo dio optužbi na sudu i kazne se odgovorni – to bi moglo izroditi novu nadu da će se konačno krenuti u reformu sudstva. Neke sudije bi se mogle ohrabriti i tužiocima dati još dokaza. Povjerenje u sudstvo nakon produženja pritvora Medenici poraslo je.  Međutim, nakon oslobađajuće presude bivšem gradonačelniku Podgorice Miomiru Mugoši ponovo je poljuljano. Mnogi se plaše da bi to na kraju moglo da se desi i u slučaju Medenice.

 

I roditelji inficiranih beba optužuju Medenicu

Vesna Medenica je za nezakoniti uticaj nedavno optužena i u Apelacionom sudu. Tamo su razmatrane žalbe na odluku bjelopoljskog Višeg suda kojom su ljekari tamošnje Opšte bolnice Tomislav Jeremić, Haka Tahirović, Zvonko Puletić i Jela Cimbaljević oslobođeni optužbe za infekciju pet beba u novembru 2014. od kojih je jedna preminula u Kliničkom centru Crne Gore. Na tu odluku žalilo se tužilaštvo, ali i roditelji beba.

Roditelji sumnjaju da za sudije Vrhovnog suda početkom 2019. godine nijesu bili presudni dokazi već riječ tadašnje predsjednice Vesne Medenice. Prvom presudom, iz 2017. godine Jeremić i Tahirović su osuđeni na po sedam mjeseci zatvora, a Puletić i Cimbaljević na po šest mjeseci kućnog pritvora. Apelacioni sud je tu odluku preinačio i osudio ih na po godinu zatvora. Uslijedile su žalbe koje je uvažio Vrhovni sud i odredio ponovno suđenje uz pouku da treba povoljnije presudititi u korist optuženih.

Odluka je sada na Vijeću Apelacionog suda, u kome su sudije: Evica Durutović, Predrag Tabaš i Ana Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo