FOKUS
Sve veze Mladića i crnogorske vlasti
Objavljeno prije
14 godinana
Objavio:
Monitor onlineIz srpskog mita, u koji je prije tačno dvije decenije lansiran iz mase anonimnih pukovnika JNA, Ratko Mladić je revertovan u stvarnost – odgovaraće za najteže ratne zločine pred Tribunalom u Hagu. U vojsci je počeo kao kvalifikovani metalostrugar u jednoj fabrici namjenske industrije; potom je avanzovao u podoficira. Iskoristio je početkom 1960-ih pravnu klauzulu da se podoficiri mogu vanredno doškolovati, pa postati oficiri.
Karijeru trupnog oficira od 1965. do 1991. provodi u Makedoniji. Njegov poznanik, nekada urednik službenog glasila Narodna armija, pukovnik Gajo Petković, pisao je 1994. da je Mladić u to vrijeme „iskazivao nepogrešivu lojalnost komunističkom režimu, svom vrhovnom komandantu Josipu Brozu i jugoslovenstvu”.
Na popisu aprila 1991, uoči ratnih sukoba, Mladić se nacionalno izjašnjavao kao Jugosloven!
Dvije godine kasnije, Mladića poznati britanski novinar Robert Foks u uvodniku Dejli telegrafa svrstava među najopasnije svjetske „gospodare rata”. Foks je pisao: „Ratko Mladić, baza Pale; teritorija: 65-70 odsto BiH; snage: 70.000-100.000 ljudi, plus tenkovi, artiljerija i avijacija… Čovjek koji odlučuje o ratu i miru u BiH. Taktički genije, ali prema oficirima koji su sa njim pregovarali, takođe i – ludak. Jedan predstavnik UN opisuje ga kao sadistu, psihopatu i ekstremno opasnu ličnost”.
Iz današnje perspektive posmatrano, jasno je kako Mladićevo premještanje iz garnizona i komandi početkom 1991. nije bilo slučajno. Mladić je, naime, 14. januara 1991. imenovan za pomoćnika komandanta 52. korpusa JNA u Prištini.
Taj korpus formiran je nakon nemira na Kosovu u proljeće 1981. kada je JNA privi put u istoriji SFRJ imala oružane akcije protiv civila. Mladića je na dužnost u prištini imenovao general Blagoje Adžić koji je 1991. bio načelnik Generalštaba JNA; Adžić je bio prvi komandant 52. korpusa.
Slično kao Mladić, kroz zapovjedni lanac 52. korpusa, u različitim ili podudarnim vremenima, prošli su neki od najpoznatijih srpskih vojnih komandanata, među njima i oni koji su sada optuženi za ratne zločine, poput: Dragoljuba Ojdanića, Nebojše Pavkovića ili Vladimira Lazarevića.
Od 3. juna 1991. Mladić je u Kninu, gdje postaje načelnik Štaba 9. korpusa JNA. Komandant mu je bio general Špiro Niković, Crnogorac, 2006. član Pokreta za nezavisnost Crne Gore.
Od tog vremena Mladić je medijska zvijezda, jer sa premoćnim motorizovanim i artiljerijskim trupama slama hrvatska slabo naoružana uporišta u sjevernoj Dalmaciji i Lici. Ironija se ogleda u činjenici da je jedan od Mladićevih podređenih oficira bio Atif Dudaković, komandir jednog artiljerijskog diviziona u 9. korpusu, koji je kasnije, kao zapovjednik 5. korpusa Armije BiH bio njegov najopasniji protivnik.
Početkom jeseni 1991. Mladić je u dalmatinskom zaleđu (pravac Knin-Zadar) faktički sadjejstvovao sa snagama 2. operativne grupe JNA sastavljene od 2. titogradskog korpusa JNA, 9. vojno-pomorskog sektora iz Kumbora i Teritorijalne odbrane SR Crne Gore. To je prva posredna veza Mladića sa ratnim naporima crnogorske vlasti, koja je u to vrijeme propagirala „rat za mir”. Iz kasnije objavljene memoarske građe srpskih vojnih zvaničnika proizilazi kako su 9. klorpus i 2. operativna grupa trebali da se spoje, na način da „ovladaju Splitom i srednjom Dalmacijom”.
Naredbom 1/68 krnjeg Predsjedništva SFRJ, kojim je predsjedavao Branko Kostić (član Demokratske partije socijalista), Mladić je 11. decembra 1991. dobio čin general-majora. Kostić je potpisao i drugu generalsku zvjezdicu za Mladića, vanredno ga 24. aprila 1992. unaprijedivši u general-potpukovnika.
Mladić je na prijedlog jednog drugog bivšeg Crnogorca, Radovana Karadžića, 12. maja 1992. postao zapovjednik Glavnog štaba Vojske Srpske Republike BiH; ostalo je istorija najmonstruoznijih zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata koji će se i tokom procesa protiv Mladića rasvjetljavati pred Tribunalom u Hagu.
Od dragocjene koristi u svemu tome će biti dva važna paketa autentičnih dokumenata čija je vjerodostojnost neosporno utvrđena: zapisnici sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ i dnevničke bilješke Ratka Mladića na nekoliko hiljada vlastoručno ispisanih stranica.
Kroz tu dokumentaciju moguće je utvrditi i involviranost crnogorske vlasti u bosanski rat i o njenim vezama, neposrednim i posrednim, sa Ratkom Mladićem.
Iz Stenografskih beleški sa 27. sednice Vrhovnog saveta odbrane, održane 27. septembara 1994. godine doznajemo da je vrh crnogorske vlasti znao da se iz jedinica 2. armije Vojske Jugoslavije (Podgoričkog korpusa) sa teritorije Crne Gore dotura Mladićevim snagama municija tokom napada na Goražde u proljeće 1994, čak i nakon što je VSO bio donio Naredbu da se to ne radi bez njihovog odobrenja.
Momir Bulatović, crnogorski predsjednik i član VSO iz Crne Gore, kazao je na toj sjednici:
„Oko onog izdavanja za Goražde; prvo Babić (Božidar Babić, general, 1993-1998. komandant 2. armije – prim.a) je tvrdio da nije dato ništa. Komandant korpusa, Obradović (Milorad Obradović – prim.a), da nije dato ništa. Kada smo insistirali da je stvarno dato, proveli su istragu i ustanovili da je stvarno dato”.
No, generali Babić i Obradović ostali su na dužnostima, te kasnije nagrađivanim činovima a Obradović i imenovanjem za komandanta 2. armije. Na istoj sjednici je diskutovano o izvještaju Momira Bulatovića o tajnom sastanku sa Ratkom Mladićem u Podgorici, koji je organizovala Vojska Jugoslavije.
MOMČILO PERIŠIĆ: „…Još jedna stvar: Ratko Mladić je juče bio kod Vas (obraća se Momiru Bulatoviću – prim.a). On je tražio neka sredstva. Mi imamo ta sredstva van formacije, to je za brdske topove 76 mm i ZIS-ove 76 mm. Traže municiju! Ja tražim vaš stav po tome: da li da mu ne dajemo ništa, ili da mu to što imamo damo? To je van formacije; to su sredstva koja su kod nas izbačena iz upotrebe, a municije imamo!
MOMIR BULATOVIĆ: „Mi smo danas na tu temu dosta razgovarali kod Slobodana. Ja sam Slobodanu par rečenica rekao. Mislim da odluku teško možemo donijeti, bez malo opširnije analize. Da li je sada vrijeme za to – ne znam? (…) Ja sam juče razgovarao sa Ratkom Mladićem. Ponovljena je, od riječi do riječi, naša priča iz Karađorđeva, s tim da je sada još veći emocionalni naboj, zbog toga što je situacija na terenu teža nego ranije. Oni uporno insistiraju da se mora obezbijediti gorivo i municija – i gorivo kojeg nema i municija koje nema! Onda su se ponovile i one priče da se ne može mirno stajati ‘skrštenih ruku’, te ‘da će se otimati to što ima ovdje’!
Mislim da, apsolutno, vojničkog rješenja tamo nema – postoji samo jedno: političko rješenje! Kako i na koji način do toga da dođemo, to je pitanje kojim se već mjesecima bavimo?
Ratko Mladić je od mene tražimo ‘da ja, zajedno sa komandantom 2. armije, pronađem neke tajne puteve snabdijevanja, da proturimo to što je njemu neophodno’. Ja sam ga zamolio da ja nikakvog prava nemam, nikakvu namjeru da uradim bilo šta što je suprotno od onoga što smo se dogovorili ovdje na nivou države, a s druge strane, stvarno uvažavam probleme u kojima se on nalazi, ali ne mislim da je rješenje u opštoj pogibiji koju su oni tamo spremili i proširenju ratnih sukoba. (…) Ratko Mladić je, takav kakav je, još uvijek najrazumnija opcija i varijanta u Republici Srpskoj.
Objektivno, Ratko Mladić više ne postoji u vojničkom smislu, čim nije u situaciji da pomaže i štiti taj narod. Ono što mene brine to je da je svaka njegova opcija, opcija koja završava pogibijom: ‘Ili mi dajte gorivo i municiju, kojih nemate, ili ću vam je oteti, pa ćemo se pobiti između sebe u ‘interesu’ srpskog jedinstva, ili ću ja izaći na front i poginuti od turske ruke, kao junak srpskog naroda’. Ni u jednoj varijanti nema rješenja za opstanak Srba u Republici Srpskoj. Kako me juče informisao, on se nije (nečitka riječ – prim.a) sa Radovanom Karadžićem od onog našeg susreta i razgovora, ni vidio sa njim – do sinoć!”
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Pred toga se nije čuo jedno mesec dana”.
MOMIR BULATOVIĆ: „On je doslovno, kako kaže, obilazio (nečitka riječ – prim.a) helikopterom, da bi se ljudi uvjerili da je živ!?”
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Danas je Srna objavila da se Karadžić sreo sa Jeljcinom u Njujorku. Pitali su Ovena (Dejvid Ovena, međunarodni mirovni pregovarač – prim.a) da li je to tačno, a ovaj je rekao: ‘To je dobra šala!’ Oni imaju neke svoje potpuno ‘otkačene’ ideje. Ja misli da je to, zaista, prešlo granicu zdravog razuma”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Mladić uporno insistira na tom političkom kontaktu i susretu, jer ne može da riječi vojničke probleme nikako – ne može bez politike. Evo, ja sam vas informisao, ja sam se ponudio, ako vi procjenjujete, da sjednemo i da popričamo. Ja sam unaprijed svjestan ishoda i svrsishodnosti takvog susreta, pa čak i mogućih špekulacija od svega toga. Ideja je da pokušamo još jednom da vidimo – da li se ovaj razvoj događaja, koji je očigledno, nepovoljan po srpsku stranu u bivšoj BiH i koliko odrazio i na samog Radovana Karadžića. Mislim da ova uvjeravanja u dopunska uvjeravanja koja je Slobodan Milošević uspio da ‘izboksuje’ u diplomatskim susretima makar zaslužuju da istestiramo to: da li imaju ikakvu reakciju na njih?
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Odgovor ti je negativan – odmah ću da ti ga dam!
MOMIR BULATOVIĆ: „Onda, u suštini, mi ćemo se sukobiti sami između sebe – za mjesec, dva, tri! To je nerazumno. Ja gledam: oni ne mogu da odbrane Trebinje, a neće da potpišu mape ako nijesu do Neretve! Nemaju naroda da odbrane ni tu teritoriju! Sada će prvo da ginu Nevesinjci, Gačani! (…) Juče sam Ratka Mladića doživio kao očajnika, koji je helikopterom odletio sa položaja, gdje je ostao ZIS sa dvije granate, a s druge strane mu dolaze desetine hiljada Muslimana!? (…) Čak ako i damo to ćega nema (misli na municiju i gorivom – prim.a), samo bismo ušli u opciju pojačavanja rata, u kome Vojska RS izvjesno gubi. Pita sam Ratka: ‘Šta ako to i damo?’ Kaže: ‘Izdržao bih dva meseca, pa bih ušao u zimu, oni ne bi imali pokrete’, itd”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Šta bi onda bilo?!”
MOMIR BULATOVIĆ: „Ništa, još veća pogibija i uništenje! On kaže da vojnike tamo ostavlja, doslovno, sa po dva-tri metka. Ja mislim da treba da razmislimo, da vidimo postoji li neki međukorak, da li ima, makar i sa naše strane pokušaj da uradimo neki politički kontakt – ne da mijenjamo odluke, jer nemamo ni jedan razlog za to.
Gospodine generalu, on se Vama juče javio. Po Vašem ovlašćenju je komandant 2. armije bio njegov domaćin”.
MOMČILO PERIŠIĆ: „Da. Ja sam želio da porazgovara i sa Vama”.
MOMIR BULATOVIĆ: „Ja sam mu obećao da ću to što on priča prenijeti ovdje i rekao sam da će moje mišljenje biti apsolutno identično onome koje je čuo u Karađorđevu”.
SLOBODAN MILOŠEVIĆ: „Dobro, bili smo tamo svi zajedno. Ne vidim da imamo šta da promenimo u odnosu na svoj stav – ne vidim nove momente! Šta imamo još?”
(Potom su prešli na novu tačku dnevnog reda – Plate za pripadnike Vojske Jugoslavije u Republici Srpskoj)!
A u Mladićevim dnevničkim bilješkama – koje je srpska policija zaplijenila početkom prošle godine i predala Tribunalu u Hagu – Mladić piše da je i u Njivicama kod Herceg-Novog 8. jula 1993. imao tajni sastanak sa generalom Milivojem Petković, zapovjednikom Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) tzv. Herceg-Bosne.
Sastančili su komfornoj diskreciji Vile Njivice, ljetnjoj rezidenciji Vlade Crne Gore, izgrađenoj početkom 1970-ih, čijih su 7-8 apartmana koristili čelnici nekadašnje jugoslovenske a od početka 1990-ih isključivo crnogorske policije.
Sastanak Mladića sa Petkovićem 8. jula 1993. u Vili Njivice, do kojeg nije moglo doći bez znanja i tadašnjeg premijera Mila Đukanovića, sada je svjedočanstvo o zajedničkim srpsko-hrvatskim naporima da oružano okupiraju BiH.
Mladić piše kako je u Njivicama dogovoreno da u zamjenu za naoružanje i izvjesne „učinjene usluge” , hrvatska strana položi 1.191.246 njemačkih maraka i dvije cistijerne dizela; zatim, da Hrvati plate dodatnih 8.092.032 maraka u roku od neđelju dana, itd. Sagovornik Mladića iz Njivica, Milivoj Petković, nedavno je u Hagu osuđen na 40 godina robije zbog ratnih zločina.
U kolikoj je mjeri crnogorska vlast bila umiješana u srpsko-hrvatski šverc goriva i ilegalne naplate izvjesnih „učinjenih usluga”? Neke od najvažnijih švercerskih ruta su bile na granici prema istočnoj Hercegovini; najprije se prebacivalo oružje, zatim gorivo, od Dejtonskog sporazuma i kradeni automobili iz Berkovića, pa se finiširalo enormnim „tranzitom duvana”…
Nema niti jednog razloga da iko pomisli da je Mladiću u Crnoj Gori, tokom bosanskog rata, bilo neugodno. Pod 3. februarom 1994. u svojim bilješkama zapisuje da je opet bio u Njivicama, u društvu sa drugim glavarima Republike Srpske: Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom (ratni zliočinac, osuđen na 20 godina), Mićom Stanišićem (ministar policije RS, uhapšen, u Hagu optužen za ratne zločine), generalom Milanom Gverom (ratni zločinac, osuđen na pet godina robije), Božidarom Vučurovićem (predsjednik tzv. SAO Istočna Hercegovina, nedavno uhapšen u Srbiji pod optužbom za ratne zločine) i drugima.
Bosanski Srbi su razgovarali sa zemljacima iz tzv. Herceg-Bosne: Matom Bobanom (umro 1997. godine), Jadrankom Prlićem i generalom Antom Rosom.
Temu sastanka – „Muslimani, kao zajednički neprijatelji” – sublimirao je Prlić, koji je, prema zabilješki Mladića, rekao: „Postoje dva, tri načina da ih suzbijemo. Prvo, vojno – lomiti im kičmu. Drugo – udar na legitimitet BiH, jer svet priznaje Aliju Izetbegovića i njegovu Vladu”.
Tih su godina iste stavove sa gostima dijelili crnogorski vrhovi. Osim svestrane pomoći Mladićevoj vojsci oni su kao dio plana lomljenja kičme BiH, lansirali ideju o ujedinjenju Hercegovine i Crne Gore. Da bi Mladić, povukao bolje granice no što su ih povukli „priučeni boljševički kartografi” ( kako se izrazio premijer Milo Đukanović) Crna Gora je godinama pod sankcijama svijeta tonula u bijedu i sramotu. Da su ostvareni ratni ciljevi zbog kojih je „ naš Mladić” sada u Hagu, od Crne Gore ne bi ostao kamen na kamenu: bila bi samo mrlja u moru velike Srbije.
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana
Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.
Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.
Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.
Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.
Nijesu policajci jedini kojima će faliti. Ili im već fali.
Minulih dana Željeznički prevoz (jedna od državnih kompanija iz sistema nekadašnje Željeznice Crne Gore) svoje putnike u lokalnom saobraćaju – na linijama između Podgorice, Nikšića, Bijelog Polja i Bara – prevozi uglavnom autobusima. Vozova nema. Makar ne u ispravnom stanju.
Tu nastaje problem. Jedni, uglavnom zapošljeni, tvrde da su problem zastarjeli pravilnici prema kojima vozovi nijesu ispravni ukoliko, recimo, nema dovoljno vode u putničkim toaletima. Njihove kolege, kažu, više neće da krše propise. Šta je do sada bilo – bilo je.
Iz menadžmenta i resornog Ministarstva saobraćaja, druga priča. Prema njoj, problem nije do neispravnih vozova nego do dijela radnika koji su se, nezadovoljni odlukom uprave da im ograniči dopunski rad sa strane, odlučili na opstrukciju. Vlast, u kompaniji i državi, tako nešto neće tolerisati. „Ukoliko Odbor direktora i izvršni menadžment ne pronađu način da riješe ovu situaciju i da krivično gone organizatore jučerašnje sabotaže, za koje postoji sumnja da su se kriminalno udružili u cilju stvaranja panike i sprečavanja željezničkog saobraćaja, Ministarstvo saobraćaja će biti prinuđeno da preduzme radikalne korake kako bi se situacija u ovom preduzeću riješila“, objavila je ministarka Maja Vukićević (ZBCG) na Fejsbuku. Za nastale probleme optužila je „godine nebrige i neodgovornog upravljanja“. Mada, priznaje, ima nešto i u finansijskoj situaciji u državnim kompanijama na željeznici.
Treba pomenuti, ipak, da stvari još nijesu dramatične toliko koliko zvuče prijetnje iz Ministarstva (sabotaža, ucjene, radikalni koraci…). Mada su na željeznici već podijeljeni prvi otkazi. Ministarka Vukićević pomirljivo poručuje: „Moram pomenuti da veći dio radnika pokazuje konstruktivnost i da je to razlog što država još uvijek nije pribjegla radikalnijim mjerama, jer ne smiju ljudi koji su posvećeni i koji su radni vijek proveli na željeznici biti taoci neodgovornih pojedinaca.“
Suština problema može se saznati, uglavnom, u formi nezvanično. U najkraćem: državni Monte kargo (dio nekedašnje ŽCG nadležan za prevoz roba) dobio je sredinom prošle godine ozbiljnu konkurenciju, nakon što se Grupacija Kombinovani prevoz proširila sa srpskih i hrvatskih i na ovdašnje pruge. „Mi u Grupaciji Kombinovani prevoz smo veoma ponosni na naš uspjeh u pisanju novih stranica u istoriji crnogorskih željeznica kao prvi nezavisni operater koji je uspostavio interoperabilnu željezničku vezu od Srbije do Luke Bar”, pohvalio se njihov generalni direktor Branko Petković za portal Railway Gazette.
Potom je, u septembru prošle godine, portal barinfo.me izvijestio da su „prvi privatni voz u željezničku stanicu Bar i uopšte u Crnu Goru“, dovezla dvojica barskih mašinovođa. „Njih dvojica su i prve mašinovođe sa licencama koje omogućavaju nesmetani prevoz između Srbije i Crne Gore, bez zadržavanja i zamjene osoblja“.
Na problematičnu stranu tog aranžmana ukazala je Dušanka Dragojević, izvršna direktorica državnog Montecarga, kojima je Kombinovani prevoz direktan konkurent na tržištu. Pa, i pored toga, honorarno angažuje mašinovođe i pregledače kola stalno zapošljene u državnim preduzećima. „On (Kombinovani prevoz) angažuje penzionere mašinovođe i radnike Željezničkog prevoza. To su ljudi koji rade jako teške poslove i zbog toga imaju beneficirani radni staž“, kazala je Dragojević. „Voljela bih da mi neko objasni kako ti ljudi ne mogu da rade kod nas, a mogu kod privatnog operatera.”
Kad su registrovali problem, iz Prevoza su zaposlenima ponudili aneks ugovora koji ih sprječava na dodatni aranžman u konkurentskoj/privatnoj kompaniji. Između ostalog i zbog toga što mašinovođe imaju precizno propisan broj radnih sati i minimalno vrijeme odmora između smjena. Što nijesu u mogućnosti da poštuju ukoliko trče između državnog i privatnog posla. Očekivano, zapošljeni su željeli da unovče svoju tržišnu poziciju (mašinovođe su deficiratan kadar) pa su zatražili povišicu, kao preduslov za odricanje od dodatnog angažmana. Problem je eskalirao kada im je iz uprave odgovoreno da nema para za povišice, uz ultimativno navođenje datuma do koga ponuđeni aneksi moraju biti potpisani.
Nije nebitno: kako su iz Jedinstvenog sindikata Prevoza rekli za TV Vijesti, osnovna zarada mašinovođe u njihovom preduzeću je „oko 630 eura“. Sa dodacima, kažu, pređu 800. Prema podacima uprave, zarade koje se isplaćuju su dosta veće (preko 1.000 eura u prosjeku). Za traženu povišicu nema novca, pošto bi ona Željezničkom prevozu donijela dodatni trošak od 280.000 mjesečno, kazala je izvršna direktorica Prevoza Dragana Lukšić.
Država, uglavnom, nema para za ljude u uniformama. Bile one policijske ili željezničarske. A ni sa bijelim mantilima ne ide sve kako bi trebalo. Makar ne kada je u pitanju medicinsko osoblje zapošljeno u Institutu Simo Milošević. Nakon što je prošle nedjelje premijer Spajić saopštio kako je njegova vlada uspjela ono što tri prethodne nijesu mogle, i sa saradnicima predstavio „jedino rješenje“ za spas Instituta, oglasio se Žarko Rakčević, kao predstavnik manjinskih akcionara koji posjeduju blizu 40 odsto akcija Instituta, iznoseći ozbiljne primjedbe na predloženo. Od toga da Vlada planira prodaju dijela atraktivne imovine Instituta (tzv. Prva faza na obali mora) do toga da su troškovi obnove/renoviranja onoga što preostane višestruko precijenjeni.
„Mi znamo da se dovođenje na nivo od četiri zvjezdice može završiti mnogo jefitnije, umjesto predviđenih 1.270 eura po kvadratu. Napravite paralelu sa projektovanom vrijednošću gradnje stana na Veljem brdu koja je 1.000 eura po kvadratu“, rekao je Rakčević pozivajući Vladu da još jednom sagleda prijedloge manjinskih akcionara, koriguje svoj Plan u skladu s njima, da bi se „na partnerski i fer način“ Institut postavio na zdrave osnove. Mali akcionari i zapošljeni u Institutu čekaju odgovor Vlade. Bilo bi dobro da to ne potraje.
Iz Monstata su stigli prvi podaci o oktobarskim zaradama. Oni pokazuju da se nijesu baš obistinile najave da će prosječna neto plata u Crnoj Gori, nakon primjene programa Evropa sad 2, preći hiljadu eura. „Prosječna zarada (bruto) u oktobru 2024. godine u Crnoj Gori iznosila je 1.137 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa (neto) iznosila 944 eura“, saopšteno je iz Uprave za statistiku. Njihovi podaci pokazuju da platu veću od obećane (u prosjeku) primaju samo zapošljeni u sektorima bankarstvo, komunikacije, poslovi s nekretninama, snabdijevanje električnom energijom i rudarstvo. Mali problem je što su u tim sektorima i prije primjene Evropa sad 2, odnosno smanjenja doprinosa za PiO na račun povećanja neto zarada, imali platu veću od obećane. Ostali koji su se nadali najavljenoj povišici od 25 odsto ostali su kratkih rukava. Uglavnom, uprkos obećanjima, zarada većine zapošljenih u Crnoj Gori sve je bliža minimalcu. Sljedstveno, isto važi i za penzionere.
Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Nego građana.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona
Objavljeno prije
2 sedmicena
29 Novembra, 2024Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen, završiti na prekršajnim prijavama
Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.
U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo- Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.
Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.
Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.
Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju. Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.
Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii – ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.
Rukometno rivalstvo dva kluba traje decenijama i utakmice su često praćene tenzijama. Naročito nakon obnove crnogorske nezavisnosti. Tako je, u martu 2016. izbila tuča između igrača ova dva tima na meču u Beranama a iz publike se i tada Cetinjanima skandiralo – ustaše.
Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je najoštrije osudio „izlive šovinizma na rukometnoj utakmici u Beranama“ i pozvao nadležne organe da hitno reaguju i sankcionišu aktere. ,,Negativan odnos publike u Beranama prema našim rukometašima, izlivi mržnje i klicanje drugoj državi nijesu od juče i imaju svoj kontinuitet, ali sam bio uvjeren da su prošlost”, kazao je Đurašković i dodao da vjeruje da takav odnos nije odnos Berana i ubjedljive većine Beranaca koji poštuju i Cetinje, Lovćen i Crnu Goru zbog čega pozivam na smirivanje tenzija i fer i sportsko navijanje u Beranama, na Cetinju i u cijeloj Crnoj Gori.
Iz Rukometnog saveza Crne Gore (RSCG) kazali su da ovakvi propusti u organizaciji zahtijevaju kaznu za organizatora utakmice, o čemu će organi Saveza donijeti odluku u narednim danima.
Monitor saznaje da je početkom ove sedmice policija hapsila izgrednike u Beranama, te da na spisku imaju 20-ak osoba.
Pored rukometa, nacionalistično divljanje često je na fudbalskim utakmicama. Aktuelni šampion Crne Gore u fudbalu Dečić iz Tuzi u posljednjih par godina igra zapaženu ulogu u crnogorskom fudbalu. To je pratilo i sve žešće navijanje od strane prije svega navijača FK Budućnosti – Varvara. U aprilu ove godine Varvari su prekinuli utakmicu ova dva tima u Tuzima. Zabranjeno im je da idu na četiri sljedeća gostovanja, a Budućnost je kažnjena sa 5.000 eura zbog navijačke pirotehnike i još 5.000 zbog vrijeđanja suparnika na nacionalnoj osnovi. I prije ove kazne, tokom prošle sezone, Budućnost je kažnjena sa tri meča bez prisustva publike nakon što su u duelu drugog kola varvari vrijeđali Albance na nacionalnoj osnovi.
Sukob između dva kluba ima i političku dimenziju. Nezadovoljan odlukom Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Crne Gore o kazni Budućnosti, oštro je reagovao predsjednik Opštine Tuzi Lindon Đeljaj. ,,Svi koji su bili na stadionu tog dana, kao i gledaoci koji su na televiziji pratili jednu od najvažnijih utakmica ove sezone, prisustvovali su ponovnom ničim izazvanom izlivu divljaštva, mržnje i šovinizma. I umjesto da, nakon nekoliko sličnih skandala, FSCG decidirano pokaže nultu toleranciju na rasizam, Disciplinska komisija je svojim odlukama pokazala da direktno podstiče ovakvo ponašanje, koje ne služi na čast ni državi ni sportu uopšte”, izjavio je Đeljaj.On je tada poručio i da će razmotriti soluciju da Dečić istupi iz Prve lige, te da će se žaliti evropskoj i svjetskoj kući fudbala – UEFA i FIFA.
I početak nove sezone obilježila je tenzija između navijača ova dva kluba. Krajem septembra, kolona navijača Budućnosti kretala se, nakon utakmice, kroz Tuzi. Mediji su izvjestili da su ih vrijeđali iz obližnjih lokala, dok su pojedini mediji prenijeli da je bilo provociranja sa obje strane. Sukob je spriječila policija.
UEFA je prošle godine, u maju, kaznila fudbalske saveze Crne Gore i Srbije nakon utakmice ove dvije reprezentacije u Podgorici. Iz krovne evropske organizacije ocijenjeno je da je navijanje dijela publike bilo “pogrdno i rasističko”.Zbog rasizma, FSCG je kažnjen i 2019. nakon utakmice sa Engleskom kada je grupa navijača Crne Gore fudbalerima afričkog porijekla iz Engleske uputila ,,majmunske krike”.
Početkom ove godine Zaštitnik ljudskih prava i sloboda utvrdio je u mišljenju, koje je potpisala zamjenica Nerma Dobardžić-Kurti, da OFK Grbalj, kao domaćin utakmice koja je odigrana 15. oktobra 2023., nije, shodno Zakonu o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, preduzeo odgovarajuće mjere prema navijačima koji su svojim ponašanjem raspirivali netrpeljivost, netoleranciju i mržnju i pozivali na nasilje prema članovima FK Otrant Olimpik iz Ulcinja.
Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori saopštio je da su se na utakmici između ekipa Grblja iz Kotora i Otranta iz Ulcinja, odigranoj u oktobru prošle godine, čuli “histerični povici rasističkog sadržaja prema Albancima”, poput ,,ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji”. Naveli su da se ovi povici često čuju na sportskim terenima u Crnoj Gori i identični su onima koji su se mogli čuti prije skoro 10 godina na utakmici između reprezentacija Srbije i Albanije odigranoj u Beogradu.
U maju prošle godine, pred finale državnog kupa, koje su Sutjeska i tivatski Arsenal igrali u glavnom gradu Crne Gore, dio navijača iz Nikšića je u blizini stadiona pod Goricom uzvikivao: “Nož, žica, Podgorica”.
Nakon utakmice Više državno tužilaštvo u Podgorici je po službenoj dužnosti formiralo predmet protiv 40-ak pripadnika navijačke grupe Vojvode i dalo nalog Upravi policije za prikupljanje potrebnih obavještenja i identifikaciji osoba koje su nedolično skandirale.Počinitelji su identifikovani, prikupljeni su dokazi. Ali … ,,Tužilaštvo je ocijenilo da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti”, odgovorila je novinarima Lepa Medenica iz podgoričkog tužilaštva.
Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima nema.
Sredinom novembra 2020. K. D., K. R., T. M., B. Ž., B. B., na javnom mjestu Donje Luge istakli su transparent veličine 200 puta 120 centimetara, na kojem je pisalo: ,,Crnogorac koji nije Srbin nečije je kopile”, koji je onda objavljen na Instagramu pod nazivom “RS – Belgrade – hooligans”. Sud za prekršaje u Bijelom Polju je počinioce oslobodio krivice, uz obrazloženje da na ovaj način nijesu mogli vrijeđati sve građane Crne Gore.
Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti završiti na prekršajnim prijavama.
Zakon o sprječavanju nasilničkog ponašanja na sportskim priredbama iz 2006. predviđa kaznene mjere za incidente poput ovog u Beranama. Po njemu, sportskim organizacijama koje ne osiguraju nesmetano i bezbjedno organizovanje sportske priredbe i ne spriječe nasilje i nedolično ponašanje gledalaca prijete kazne u visioni dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minmalne zarade ili zatvor od 60 dana. Ista kazna zatvora predviđena je i za nedolično ponašanje i nasilje gledalaca na sporstkim manifestacijama. Pored ovih mogu se izreći i zabrana prisustvovanja sportskim događajima u trajanju od mjeseca do godine. Samo se ništa od toga ne primjenjuje.
Krivična prijava protiv klubova
Monitor je imao uvid u krivičnu prijavu koja je ove sedmice proslijeđena Vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću. Ime podnosioca krivične prijave poznato je redakciji.
Prijava je podnešena protiv NN lica u Košarkaškom savezu Crne Gore i klubova Budućnost, Sutjeska, Mornar, SC Derby; Rukometnog saveza Crne Gore i klubova Budvanska rivijera, RK Rudar, Partizan 1949, Mornar; Odbojkaškog saveza Crne Gore i klubova Budućnost Volley, Jedinstvo, Budva; Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore i klubova Jadran, Primorac, Cattaro, Budva, kao i NN osoba iz organa državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanje, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. Tereti ih za zloupotrebu službenog položaja, pronevjeru i nesavjestan rad u službi.
U prijavi se navodi da je prekršen Zakon o radu, te da ne postoji nikakva evidencija nadležnih organa da su za bilo kojeg sportistu plaćeni neophodni porezi i doprinosi. Te da šteta za državu, po ovom osnovu, iznosi više desetina miliona eura od 2011!
U prijavi se navodi da su nacionalni savezi bili dužni da prijave ove nepravilnosti, kao i da inspekcija, i državni organi iz oblasti poreske politike, rada i socijalnog staranja provjere rad ovih pravnih lica.
U Fondu PIO ili u Poreskoj upravi se ne nalazi evidencija sportista iz ovih sportskih organizacija da su uplaćeni obavezni doprinosi u skladu sa važećim propisima.
Navijačke grupe u Crnoj Gori
U Crnoj Gori zvanično postoji petnaestak navijačkih grupa. U najbrojnije spadaju navijačke grupe Partizana, Zvezde, Budućnosti i Sutjeske, podaci su sa sajta Balkanski navijači.
Podgorički Varvari su najveća navijačka grupa u Crnoj Gori, koja od aprila 1987. aitvno podržava Budućnost u svim nastupima. Pored njih u Glavnom gradu, najaktivni su navijači sa Zabjela – Republikanci. U susjednoj Zeti, navijači istoimenog tima su Vukovi.
U Niksiću su najorganizovanije grupe Vojvode, koje bodre Sutjesku i navijači Partizana – Grobari Nikšić, aktivni su i Fapovci navijači lokalnog tima Čelik.
U Mojkovcu pored Delija i Grobara ima i lokalnih Serdara.
Na sajtu Balkanski navijači navodi se da je sjever Crne Gore uglavnom opredijeljen za klubove Partizan i Crvena Zvezda, „pa tako opštine Pljevlja, Plužine, Žabljak, Mojkovac, Šavnik preko 90 odsto čine ljubitelji crveno i crno belih“. Za razliku od ovih gradova, Bijelo Polje i Berane imaju navijače koji bodre gradske timove Ultras Bijelo Polje i u Beranama Streetboys. Izuzetak je i Mojkovac koji ima lokalne navijače Serdare.I Rožaje i Plav imaju svoje organizovane navijačke grupe. U Rožajama to su Gazije, dok se grupa u Plavu naziva Hajvani.
U Ulcinju pored Delija,Grobara i Varvara ima i grupa lokalnog fudbalskog kluba ciji su simpatizeri uglavnom pripadnici albanske nacionalne manjine i navijačka grupa Dilberi.
Cetinje navija za Lovćen, a na primorju u Tivtu postoji podružnica Torcide, navijača Hajduka iz Splita. Lokalna navijačka grupa u Ulcinju zove se Dilberi.
Navijači i kriminal
Globalna inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala objavila je prije dvije godine izvještaj na temu veze između navijača i kriminala na Balkanu. Istraživanje pokazuje da je od 122 navijačke grupe u Zapadnom Balkanu njih 78 bilo identifikovani kao ultraš i 21 učestvovala u nasilnim djelima huligana, a takođe imaju veze sa politikom i/ili organizovanim kriminalom.
Utvrđeno da navijačke grupe iz Crne Gore, Albanije i Kosova nisu povezane sa klanovima. Dok , za razliku od njih, pojedine grupe iz Srbije i njihove frakcije se povezuju sa klanovima, posebno sa kotorskim kavačkim klanom.
Jedan od takvih primjera je frakcija navijača Partizana koju je predvodio Veljko Belivuk, koji je osumnjičen sa djelom te grupe za izvršenje teških ubistava i mnoga krivična djela. Takođe, pored Srbije, pravni i istražni postupci se vode protiv njega i pred organima Crne Gore.U istraživanju se navodi i slučaj jednog od vođa grupe navijača Partizana Aleksandra Stankovića koji je 2016. godine poginuo, navodno zato što je uzeo 40 kilograma kokaina od crnogorske mafije, a da im nije dao novac od prodaje.
Od devedesetih naovamo dosta je pisano i o usponu i padu vođe Delija, navijača Crvene Zvezde, Željka Ražnatovića Arkana i njegovih veza sa tajnom policijom, politikom, sportom i kriminalom.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
FOKUS
RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion
Objavljeno prije
3 sedmicena
22 Novembra, 2024Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura
Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.
Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.
U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu, kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.
U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.
Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura. Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija. Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.
Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350 hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura. Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG, a koja se odnose na detalje ovog posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.
U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora. Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati na profesionalni imidž Komore”.
Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica, članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.
“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.
Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.
Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora – prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali ne i u kom iznosu.
U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura. Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.
Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.
Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.
U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom. U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog, stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak, ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.
Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG nijesmo uspjeli da saznamo.
Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.
Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
Izdvajamo
-
Stav3 sedmice
Ima li spasa za Plantaže
-
FOKUS4 sedmice
ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?
-
INTERVJU4 sedmice
DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva
-
DRUŠTVO4 sedmice
KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG FINANSIRANJA SREDNJIH VJERSKIH ŠKOLA: Sumnjiva raspodjela 4,9 miliona
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Iskorak
-
INTERVJU4 sedmice
TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu
-
Izdvojeno4 sedmice
NOVEMBAR PUN SLUŽBENIH PUTOVANJA U VLADINOM OFISU: Skupo, a ne vrijedi
-
HORIZONTI4 sedmice
NJEGOŠ I NJEGOŠEVSKA CRNA GORA: U slavu mitova, (proto)tajkuna i podjela