Povežite se sa nama

FOKUS

Dok kažeš britva

Objavljeno prije

na

Uskoro će deset godina od kako je Centralna banka Rusije uvrstila Crnu Goru na ,,crnu listu zemalja za of šor poslovanje”. Prošla je godina od kako je Čarls Tanok, poslanik u Evropskom parlamentu, upozorio kako je organizovanom kriminalu ,,veoma lako da opere novac u Crnoj Gori”. Prethodne nedjelje istom temom pozabavio se i njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung. ,,Prljavi poslovi u cvjetajućem biznisu sa nekretninama na Crnogorskom primorju su otvorena ponuda za pranje novca”, navodi se u tekstu autora Markusa Bikela. Bikel u tekstu posvećenom širokom spektru mogućnosti za pranje novca u Crnoj Gori piše: ,,Skoro niko više ne sumnja u to da članovi DPS na čijem je čelu Milo Đukanović, zarađuju na dubioznim poslovima”.

Prošle godine, Tanok je ukazivao ,,na zajednički problem” – veliki broj novčanica od 500 eura koje su u opticaju u Crnoj Gori koriste kriminalci za pranje novca i druge nezakonite aktivnosti. Ova novčanica je praktično nepoznata mnogo bogatijim građanima zemalja eurozone, pošto se ne koristi u kupovini i potrošnji pojedinaca već, uglavnom, u međubankarskim transakcijama. I za prenošenje prljavog novca (u aktovku standardne veličine stane 12 hiljada tih novčanica ili šest miliona eura, testirali su italijanski istražitelji).

Krajem 2001, saopštili su ruski zvaničnici, njihove banke su na računima ovdašnjih of šor podružnica držale između 2,5 i četiri milijarde dolara. A jedna od pet međunarodnih finansijskih transakcija u kojima su učestvovali ruski tajkuni i oligarsi išla je preko neke od banaka registrovanih u Podgorici. Dok Amerikanci nijesu oglasili fajront i 2002. prekinuli našu of šor zabavu.

NAŠA STVAR: Najnoviji slučaj da se Crna Gora pominje u istoj rečenici sa pranjem novca stečenog kriminalom poklopio se sa nizom događaja koji svjedoče: ima neka tajna veza.

Na graničnom prelazu tivatskog aerodroma uhapšen je ruski državljanin V.E.K., osumnjičen da je u Crnoj Gori, od 2003. do septembra 2009. godine oprao preko sedam miliona eura. V.E.K., inače vlasnik preduzeća Meljine DOO, osumnjičen je da je u jednu ovdašnju banku prebacio novac stečen zloupotrebom službenih ovlašćenja u Moskvi, zbog čega je u Rusiji pravosnažno osuđen.

Policija nije saopštila kada je Rus osuđen u domovini, i da li je ta presuda bila bilo kakva prepreka za njegov život i rad u Crnoj Gori. Niko od nadležnih nije povukao paralelu između dotičnog Rusa i crnogorskog državljanina Taksina Šinavatre, koji je takođe pravosnažno osuđen zbog finansijskih malverzacija (približno milijardu dolara) koje je počinio u vrijeme kada je bio premijer Tajlanda.

Mnogi vjeruju kako bi ,,slučaj Šinavatra” morao biti u nadležnosti Ministra inostranih poslova Milana Roćena. Ipak, nekadašnji srpsko-crnogorski diplomata u Moskvi ima preča posla.

Roćena bije glas da je u Crnu Goru doveo mnoge, u najmanju ruku kontroverzne, biznismene iz Moskve. Zorana Bećirovića čija je londonska firma B&Dž hotel Avala, nakon više nego sporne privatizacije, platila preko banaka u Rigi. Olega Deripasku vlasnika KAP-a koji je makar u jednoj evropskoj zemlji pod istragom zbog navodnog pranja para. Nedavno smijenjenog gradonačelnika Moskve Jurija Luškova, za koga tajne depeše američkog Stejt departmenta, objavljene na sajtu Vikiliks, govore da je novcem grada Moskve pomogao firmu Sistema koja je u rukama ruske mafije. I Sistema je aktivna u Crnoj Gori.

Međutim, ministar Roćen je toliko zauzet da nema kad da crnogorskoj javnosti objasni kako je za dvije godine vratio kredit vrijedan 100 hiljada eura, i ako su primanja njegove porodice u tom periodu – ona koja je prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa – bila približno pet puta manja od prijavljenog duga.

Roćenu je u skrivanju tih podataka punu podršku dao i partijski kolega, predsjednik Komisije Slobodan Leković. Pozivajući se na Zakon o zaštiti ličnih podataka on je odbio da javnosti predoči informacije o ovom slučaju, što je u suprotnosti sa međunarodnim preporukama koje je Crna Gora, načelno, prihvatila.

Komitet Savjeta Evrope za sprječavanje pranja novca (MANIVAL) već je konstatovao kako Crna Gora ,,nije sasvim primijenila” preporuku da će ,,finansijske institucije, u vezi politički eksponiranih lica, osim uobičajenih kontrolnih mjera, ostvariti dodatni sistem provjere rizika… i preduzeti razumne mjere da utvrde porijeklo i količinu novca koji je predmet transakcije”. Priča se tada odnosila na kredite koje je sam ili sa prijateljima podizao premijer Đukanović. U međuvremenu, bivši je premijer i u ovom poslu dobio vjerne sljedbenike.

Za pranje novca osumnjičena je i partija kojoj je Đukanović na čelu.

Više funkcionera te partije demantovalo je zvanične navode da su uplaćivali novac na račun DPS-a. To je pobudilo sumnje da je DPS, zapravo, pokušao da legalizuje novac iz nepoznatih fondova tako što ga je prikazao kao donaciju svojih funkcionera. Priča nije bila interesantna ovdašnjoj policiji i tužilaštvu. Oni su prihvatili objašnjenja premijera i novopečenog potpredsjednika DPS Igora Lukšića. A on je ustvrdio da su finansijske transakcije između DPS-a i njegovih članova regularne makar koliko i one u trouglu Vlada Mila Đukanovića – Prva banka Aca Đukanovića – JP Regionalni vodovod. Premijer je, otprilike, rekao kako je vladajuća partija uvijek u pravu. I da niko pametan, ko brine o sebi i svom poslu u državnoj službi, neće tu tvrdnju dovesti u pitanje.

Direktor Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović i vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić nijesu uspjeli da se dovijeka odupiru pritiscima sa svih strana. Od kada su, prije pet godina, Kineskinje Lu Ju Džin i Ču Li Čen osuđene na po godinu zatvora zbog pranja novca, pa do prije pet dana kada je zbog istog djela uhapšen gore pomenuti Rus, zvaničnici su pokušavali dokazati kako je Crna Gora jedina zemlja na svijetu čiji državljani nijesu oprali ni i cent. A onda je afera Šarić poremetila idilu.

Duško Šarić i Jovica Lončar optuženi su, nedavno, zbog pranja novca iako Specijalno tužilaštvo nije završilo prošle godine započetu finansijsku istragu.

TRADICIJA: Da neko ne pomisli kako se u Crnoj Gori, trenutno, događa nešto neobično. Lani u ovo doba novine su punili izvještaji o finansijskim akrobacijama kokainskog klana Darka Šarića. O njihovim aktivnostima u Srbiji, Sloveniji, Italiji… policija i tužilaštvo su uredno obavještavali tamošnje medije. O poslovima u Crnoj Gori i višemilionskim sumnjivim transakcijama u Prvoj i Hipo banci – mediji su obavještavali policiju i tužilaštvo.

Godinu ranije, 2009. godine, u ovdašnjim medijima bile su aktuelne priče o akcijama Merkativa brokera koje su u danu porasle za 33,38 hiljada odsto. O novcu (dva milion eura) koji na račun Nikšićkog mlina uplaćuju njegovi vlasnici iz Novog Sada, a Mlin dobijeni novac istog dana uplaćuje nazad, na isti račun sa koga je on stigao. O akcijama Rudnika uglja u Pljevljima koje je of šor kompanija Monte Kristo Kapital Imerdžing prodala kompaniji Monte Kristo Kapital Holding po cijeni 100 puta manjoj od tržišne. Ne znamo da li je neko od crnogorskih zvaničnika pročitao te tekstove. Ljudi iz međunarodnih institucija i medija koji se interesuju za pranje novca stečenog u kriminalnim aktivnostima – jesu.

Of šor vlast

Podsjetimo se crnogorske of šor priče. Ideja o jadranskoj of šor destinaciji rodila se u vrijem kada se, zbog propasti domaćih banaka i gomila keša koje su pristizale iz Italije po osnovu duvanskog i drugih tranzita, centar crnogorskog finansijskog sistema nalazio – na Kipru. Dok neko od naših nije shvatio da mi možemo ponuditi bolje uslove.

Tako je nastao Zakon o kompanijama koje posluju pod posebnim uslovima. Ponuda je predviđala da je za poslovanje of šor banke trebalo obezbijediti poštanski pretinac i platiti porez na dobit po stopi od 2,5 odsto. Crna Gora je, zauzvrat, garantovala odsustvo bilo kakve kontrole za transakcije manje od 1,5 miliona dolara. Ponuda je privukla brojnu i raznovrsnu klijentelu.

Jedna od registrovanih banaka bila je Standard Hellier Bank, osnovana februara 2000. i upisana u Registar pod rednim brojem 671. Imala je sjedište u Podgorici. Kasnije je preseljena u Bijelu, ,,gde je delovalo nekoliko obaveštajnih oficira češke izvidnice”, svjedočio je prije četiri godine Miloslav Votava, nekadašnji direktor banke i, istovremeno, pripadnik češke obavještajne službe – Ustanove za inostrane odnose i informacije (izvidnica).

,,Odeljenje u kojem sam radio bavilo se finansiranjem čeških izviđača (špijuna) u inostranstvu, kao i kupovinom informatora, agenata i saradnika s terena. Od 1999. godine, češka izvidnica za finansiranje najpoverljivijih operacija u inostranstvu koristila je Standard Hellier Bank”, svjedoči Votava, ,,Odgovorno tvrdim da je u Crnoj Gori oprano oko 100 miliona dolara. Sav taj novac prošao je kroz račune Standard Hellier Bank u Podgorici, a poticao je iz crnog fonda češke civilne izvidnice…”.

Votava je neregularnosti prijavio nadležnima. Tako je postao ,,neprijatelj češke države” i završio u pritvoru. Oslobođen je poslije godinu dana. ,,Pokazalo se da nisam počinilac, nego žrtva”, konstatuje. I tvrdi: ,,Do 2004. godine državne ustanove Crne Gore nisu znale da na njihovom području deluje češka izvidnica”. Možda im daje alibi. A možda im se i ruga.

Priča o crnogorskim of šor bankama završena je na prečac. Sredinom 2002. pritisak američke administracije postao je neizdrživ. Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da vladin zakon proglasi – neustavnim.

Ponuđena argumentacije predstavlja DPS klasiku. „Crnoj Gori su trebale pare pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u dopisu kojim Ministarstvo finansija Ustavnom sudu objašnjava kako je nastao Zakon, ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

I bi tako. Uz nadu vlasti da će zaborav prekriti i priče o pranju para preko ovih banaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo