Povežite se sa nama

FOKUS

Dok kažeš britva

Objavljeno prije

na

Uskoro će deset godina od kako je Centralna banka Rusije uvrstila Crnu Goru na ,,crnu listu zemalja za of šor poslovanje”. Prošla je godina od kako je Čarls Tanok, poslanik u Evropskom parlamentu, upozorio kako je organizovanom kriminalu ,,veoma lako da opere novac u Crnoj Gori”. Prethodne nedjelje istom temom pozabavio se i njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung. ,,Prljavi poslovi u cvjetajućem biznisu sa nekretninama na Crnogorskom primorju su otvorena ponuda za pranje novca”, navodi se u tekstu autora Markusa Bikela. Bikel u tekstu posvećenom širokom spektru mogućnosti za pranje novca u Crnoj Gori piše: ,,Skoro niko više ne sumnja u to da članovi DPS na čijem je čelu Milo Đukanović, zarađuju na dubioznim poslovima”.

Prošle godine, Tanok je ukazivao ,,na zajednički problem” – veliki broj novčanica od 500 eura koje su u opticaju u Crnoj Gori koriste kriminalci za pranje novca i druge nezakonite aktivnosti. Ova novčanica je praktično nepoznata mnogo bogatijim građanima zemalja eurozone, pošto se ne koristi u kupovini i potrošnji pojedinaca već, uglavnom, u međubankarskim transakcijama. I za prenošenje prljavog novca (u aktovku standardne veličine stane 12 hiljada tih novčanica ili šest miliona eura, testirali su italijanski istražitelji).

Krajem 2001, saopštili su ruski zvaničnici, njihove banke su na računima ovdašnjih of šor podružnica držale između 2,5 i četiri milijarde dolara. A jedna od pet međunarodnih finansijskih transakcija u kojima su učestvovali ruski tajkuni i oligarsi išla je preko neke od banaka registrovanih u Podgorici. Dok Amerikanci nijesu oglasili fajront i 2002. prekinuli našu of šor zabavu.

NAŠA STVAR: Najnoviji slučaj da se Crna Gora pominje u istoj rečenici sa pranjem novca stečenog kriminalom poklopio se sa nizom događaja koji svjedoče: ima neka tajna veza.

Na graničnom prelazu tivatskog aerodroma uhapšen je ruski državljanin V.E.K., osumnjičen da je u Crnoj Gori, od 2003. do septembra 2009. godine oprao preko sedam miliona eura. V.E.K., inače vlasnik preduzeća Meljine DOO, osumnjičen je da je u jednu ovdašnju banku prebacio novac stečen zloupotrebom službenih ovlašćenja u Moskvi, zbog čega je u Rusiji pravosnažno osuđen.

Policija nije saopštila kada je Rus osuđen u domovini, i da li je ta presuda bila bilo kakva prepreka za njegov život i rad u Crnoj Gori. Niko od nadležnih nije povukao paralelu između dotičnog Rusa i crnogorskog državljanina Taksina Šinavatre, koji je takođe pravosnažno osuđen zbog finansijskih malverzacija (približno milijardu dolara) koje je počinio u vrijeme kada je bio premijer Tajlanda.

Mnogi vjeruju kako bi ,,slučaj Šinavatra” morao biti u nadležnosti Ministra inostranih poslova Milana Roćena. Ipak, nekadašnji srpsko-crnogorski diplomata u Moskvi ima preča posla.

Roćena bije glas da je u Crnu Goru doveo mnoge, u najmanju ruku kontroverzne, biznismene iz Moskve. Zorana Bećirovića čija je londonska firma B&Dž hotel Avala, nakon više nego sporne privatizacije, platila preko banaka u Rigi. Olega Deripasku vlasnika KAP-a koji je makar u jednoj evropskoj zemlji pod istragom zbog navodnog pranja para. Nedavno smijenjenog gradonačelnika Moskve Jurija Luškova, za koga tajne depeše američkog Stejt departmenta, objavljene na sajtu Vikiliks, govore da je novcem grada Moskve pomogao firmu Sistema koja je u rukama ruske mafije. I Sistema je aktivna u Crnoj Gori.

Međutim, ministar Roćen je toliko zauzet da nema kad da crnogorskoj javnosti objasni kako je za dvije godine vratio kredit vrijedan 100 hiljada eura, i ako su primanja njegove porodice u tom periodu – ona koja je prijavio Komisiji za sprječavanje konflikta interesa – bila približno pet puta manja od prijavljenog duga.

Roćenu je u skrivanju tih podataka punu podršku dao i partijski kolega, predsjednik Komisije Slobodan Leković. Pozivajući se na Zakon o zaštiti ličnih podataka on je odbio da javnosti predoči informacije o ovom slučaju, što je u suprotnosti sa međunarodnim preporukama koje je Crna Gora, načelno, prihvatila.

Komitet Savjeta Evrope za sprječavanje pranja novca (MANIVAL) već je konstatovao kako Crna Gora ,,nije sasvim primijenila” preporuku da će ,,finansijske institucije, u vezi politički eksponiranih lica, osim uobičajenih kontrolnih mjera, ostvariti dodatni sistem provjere rizika… i preduzeti razumne mjere da utvrde porijeklo i količinu novca koji je predmet transakcije”. Priča se tada odnosila na kredite koje je sam ili sa prijateljima podizao premijer Đukanović. U međuvremenu, bivši je premijer i u ovom poslu dobio vjerne sljedbenike.

Za pranje novca osumnjičena je i partija kojoj je Đukanović na čelu.

Više funkcionera te partije demantovalo je zvanične navode da su uplaćivali novac na račun DPS-a. To je pobudilo sumnje da je DPS, zapravo, pokušao da legalizuje novac iz nepoznatih fondova tako što ga je prikazao kao donaciju svojih funkcionera. Priča nije bila interesantna ovdašnjoj policiji i tužilaštvu. Oni su prihvatili objašnjenja premijera i novopečenog potpredsjednika DPS Igora Lukšića. A on je ustvrdio da su finansijske transakcije između DPS-a i njegovih članova regularne makar koliko i one u trouglu Vlada Mila Đukanovića – Prva banka Aca Đukanovića – JP Regionalni vodovod. Premijer je, otprilike, rekao kako je vladajuća partija uvijek u pravu. I da niko pametan, ko brine o sebi i svom poslu u državnoj službi, neće tu tvrdnju dovesti u pitanje.

Direktor Uprave za sprječavanje pranja novca Predrag Mitrović i vrhovna državna tužiteljica Ranka Čarapić nijesu uspjeli da se dovijeka odupiru pritiscima sa svih strana. Od kada su, prije pet godina, Kineskinje Lu Ju Džin i Ču Li Čen osuđene na po godinu zatvora zbog pranja novca, pa do prije pet dana kada je zbog istog djela uhapšen gore pomenuti Rus, zvaničnici su pokušavali dokazati kako je Crna Gora jedina zemlja na svijetu čiji državljani nijesu oprali ni i cent. A onda je afera Šarić poremetila idilu.

Duško Šarić i Jovica Lončar optuženi su, nedavno, zbog pranja novca iako Specijalno tužilaštvo nije završilo prošle godine započetu finansijsku istragu.

TRADICIJA: Da neko ne pomisli kako se u Crnoj Gori, trenutno, događa nešto neobično. Lani u ovo doba novine su punili izvještaji o finansijskim akrobacijama kokainskog klana Darka Šarića. O njihovim aktivnostima u Srbiji, Sloveniji, Italiji… policija i tužilaštvo su uredno obavještavali tamošnje medije. O poslovima u Crnoj Gori i višemilionskim sumnjivim transakcijama u Prvoj i Hipo banci – mediji su obavještavali policiju i tužilaštvo.

Godinu ranije, 2009. godine, u ovdašnjim medijima bile su aktuelne priče o akcijama Merkativa brokera koje su u danu porasle za 33,38 hiljada odsto. O novcu (dva milion eura) koji na račun Nikšićkog mlina uplaćuju njegovi vlasnici iz Novog Sada, a Mlin dobijeni novac istog dana uplaćuje nazad, na isti račun sa koga je on stigao. O akcijama Rudnika uglja u Pljevljima koje je of šor kompanija Monte Kristo Kapital Imerdžing prodala kompaniji Monte Kristo Kapital Holding po cijeni 100 puta manjoj od tržišne. Ne znamo da li je neko od crnogorskih zvaničnika pročitao te tekstove. Ljudi iz međunarodnih institucija i medija koji se interesuju za pranje novca stečenog u kriminalnim aktivnostima – jesu.

Of šor vlast

Podsjetimo se crnogorske of šor priče. Ideja o jadranskoj of šor destinaciji rodila se u vrijem kada se, zbog propasti domaćih banaka i gomila keša koje su pristizale iz Italije po osnovu duvanskog i drugih tranzita, centar crnogorskog finansijskog sistema nalazio – na Kipru. Dok neko od naših nije shvatio da mi možemo ponuditi bolje uslove.

Tako je nastao Zakon o kompanijama koje posluju pod posebnim uslovima. Ponuda je predviđala da je za poslovanje of šor banke trebalo obezbijediti poštanski pretinac i platiti porez na dobit po stopi od 2,5 odsto. Crna Gora je, zauzvrat, garantovala odsustvo bilo kakve kontrole za transakcije manje od 1,5 miliona dolara. Ponuda je privukla brojnu i raznovrsnu klijentelu.

Jedna od registrovanih banaka bila je Standard Hellier Bank, osnovana februara 2000. i upisana u Registar pod rednim brojem 671. Imala je sjedište u Podgorici. Kasnije je preseljena u Bijelu, ,,gde je delovalo nekoliko obaveštajnih oficira češke izvidnice”, svjedočio je prije četiri godine Miloslav Votava, nekadašnji direktor banke i, istovremeno, pripadnik češke obavještajne službe – Ustanove za inostrane odnose i informacije (izvidnica).

,,Odeljenje u kojem sam radio bavilo se finansiranjem čeških izviđača (špijuna) u inostranstvu, kao i kupovinom informatora, agenata i saradnika s terena. Od 1999. godine, češka izvidnica za finansiranje najpoverljivijih operacija u inostranstvu koristila je Standard Hellier Bank”, svjedoči Votava, ,,Odgovorno tvrdim da je u Crnoj Gori oprano oko 100 miliona dolara. Sav taj novac prošao je kroz račune Standard Hellier Bank u Podgorici, a poticao je iz crnog fonda češke civilne izvidnice…”.

Votava je neregularnosti prijavio nadležnima. Tako je postao ,,neprijatelj češke države” i završio u pritvoru. Oslobođen je poslije godinu dana. ,,Pokazalo se da nisam počinilac, nego žrtva”, konstatuje. I tvrdi: ,,Do 2004. godine državne ustanove Crne Gore nisu znale da na njihovom području deluje češka izvidnica”. Možda im daje alibi. A možda im se i ruga.

Priča o crnogorskim of šor bankama završena je na prečac. Sredinom 2002. pritisak američke administracije postao je neizdrživ. Zato je Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija u ime Vlade od Ustavnog suda zatražio da vladin zakon proglasi – neustavnim.

Ponuđena argumentacije predstavlja DPS klasiku. „Crnoj Gori su trebale pare pa smo donijeli propise koji će ih privući”, stoji u dopisu kojim Ministarstvo finansija Ustavnom sudu objašnjava kako je nastao Zakon, ,,Danas je, međutim, situacija sasvim drugačija pa smo mišljenja da je član 4. Zakona protivan Ustavu i da ga treba ukinuti”.

I bi tako. Uz nadu vlasti da će zaborav prekriti i priče o pranju para preko ovih banaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo