Monitor prenosi intervju najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša, koji je objavljen u londonskim novinama Al-Hayat. Razgovor je vodio Abdo Wazen, a intervju je preveo Džemo Redžematović
Ko su pjesnici koje volite i čitate?
Ima mnogo stranih pjesnika koje sam čitao. Najbliži mi je Derek Walcott. Posljednjih godina Walcott je bio moj omiljeni pjesnik na engleskom jeziku. Možda je on sada najbolji koji piše na tom jeziku. A tu je i Seamus Heaney. Bio sam impresioniran poljskim pjesnikom Miloszom i pjesnikinjom Šmbrskom. Takođe volim grčkog pjesnika Ritsosa i s njim sam bio prijatelj. Na francuskom su mi dragi Saint John Perse, Louis Aragon i René Char… Njih sam pročitao prevedene na engleski ili arapski, jer mi francuski ne dozvoljava da dođem u kontakt sa njihovim tekstovima na maternjem jeziku. U latinoameričkoj poeziji moj omiljeni pjesnik je Pablo Neruda. U italijanskoj poeziji volio sam Eugenia Montalea kao pjesnika i kritičara. Poetska scena na globalnom nivou u drugoj polovini dvadesetog vijeka, ili u cjelini u dvadesetom vijeku, bila je jedna od najbogatijih pjesničkih scena u istoriji. Takođe volim grčkog pjesnika Georgea Severisa, kao i grčkog pjesnika Lelitsa.
Koja je Vaša priča sa Al-Mutanabbijem?
– Al-Mutanabbi, uprkos mom velikom neslaganju s njim oko sklonosti ka moći i njegovih eulogija i satira, smatram da je on sažeo klasičnu arapsku poeziju. Ako želimo čitavu arapsku poeziju čitati metaforički u jednom pjesniku, čitamo je u Al-Mutanabbiju. Zatim, ako želimo čitati poeziju koja se razlikuje od poezije Al-Mutanabbija, čitamo Abu al-Ala Al-Ma’arrija.
A na koje mjesto stavljate Abu Tammama?
– Abu Tammamov projekat modernizacije je omogućio obnovu arapskog pjesničkog pokreta. Naravno, on je jedan od velikih pjesnika, ali je vrlo konkavan i zauzet rezbarenjem riječi i stvaranjem misterioznih slika.
Nije li Abu Nuwas jedan od prvih ,,civilizovanih” pjesnika?
– Naravno, naravno, Abu Nuwas je poeziju prenio iz pustinje u civilizaciju. Abasijsko doba je zlatno doba klasične arapske poezije, ali paralelno s predislamskom poezijom.
Ne mislite li da je Al-Mutanabbi, u svom napuhanom egu i narcizmu, ostavio negativan uticaj na arapsku poeziju? Govorio je: ,,Ja sam onaj čiju su poeziju čitali slijepci…” Ko je taj pjesnik koji se usuđuje reći da su slijepi čitali njegovu književnost? Kakvo je to pretjerivanje? Kakav je to prestiž?
Al-Mutanabbijeva ličnost i njegove kontroverze mogu biti prikladne za pisanje drame o njemu. Možda su ti aspekti negativni za njega, ali ono što me zabrinjava kod Al-Mutanabbija je njegova poezija. Nema sumnje da njegova poezija ima ogroman volumen, u kojem se mudrost miješa sa žarkom strašću. On stavlja znakove koje oko i uho ne mogu propustiti. Prepoznajete Al-Mutanabbijevu pjesmu i bez njegovog potpisa. A njegovu sposobnost da stvori pjesničkog sultana na takvom nivou ne možemo prenebregnuti.
Ali to se ne odnosi na svu njegovu poeziju.
Ne postoji pjesnik čija je sva poezija lijepa. I kad čitam njegove eulogije i satire, zaboravljam pohvaljene i ismijane, a pjesnička oštroumnost i rječitost me zadivljuju. Al-Mutanabbijeva unutrašnja snaga zasjenila je njegov moral. Što se tiče zavještanja svoga napuhanog ,,ja” drugima, to ,,ja” se ne može naslijediti. Ima i drugih nadobudnih pjesnika i vazda ih je bilo.
I njegov projekat ,,predviđanja”!
– Taj projekat nije jedini projekat Al-Mutanabbija. Doba romantizma je bilo svjedok takvog projekta, pa se čak i sam romantizam zasniva na tom apokaliptičnom projektu, posebno njemački romantizam.
Ali, postoji li razlika između vizije i tvrdnje?
Taj fenomen postoji kroz vjekove, čak i u naše moderno doba. Pjesnik našeg doba mora ublažiti konotacije razumijevanja svoje uloge. Poeziju sada više brinu marginalni nego veliki problemi. Ideju herojstva ili jedinstvenosti izvorno je ukinula pjesnička modernost. Ponavljam da ovaj projekat ne vjeruje da je to nasljedstvo Al-Mutanabbija. To su karakteristike čovjeka. Kada želite opisati neku situaciju, automatski pribjegavate citiranju Al-Mutanabbijevog stiha. Ako kažem da je Al-Mutanabbi moderniji i življi od svih nas, onda sam to rekao kao metaforu, i nije smak svijeta ako neko moje riječi izvuče iz konteksta.
Vraćam se na pitanje liderstva u modernoj arapskoj poeziji! Šta za Vas znači izreka pioniri? Je li ova izreka još uvijek prisutna ili se odnosi na određeno vrijeme?
Priznajem da ja ne mogu čitati poeziju većine pionira. Njihova poezija treba novo kritičko čitanje i prosijavanje. Važnost pionira je istorijska jer su svojom poezijom ili svojim imenom konstituisali prekretnicu ili pobunu protiv klasične pjesme stvarajući novi aktivni klasicizam. To jest, pobunili su se protiv tradicionalizma, s nečim što bih mogao nazvati drugim tradicionalizmom. Ne mogu da ih čitam. Treba ih ponovo razmotriti, ali to ne znači da potcjenjujem njihovu istorijsku ulogu. Nažalost, arapski univerziteti ne poznaju postpionirsku fazu. I svaka generacija nakon pionira slabo se čita, kritički i akademski. Pionirska generacija okupirala je koncept moderne arapske poezije i zatvorila vrata pred onima koji su došli nakon nje. Cjelokupno ovo pitanje zahtijeva novo čitanje i ponovno razmatranje. Gdje ono stavlja Saadi Youssefa, tog velikog pjesnika? Niti je sa pionirima, niti sa generacijom šezdesetih ili sedamdesetih? Gdje ga stavlja?
A Vas, zar nije isto i za Vas?
Da sam važan pjesnik, gdje biste me smjestili? Stoga se avangarda ne smije zaustaviti na povijesnoj fazi i zamrznuti. Liderstvo bi trebalo više ličiti na kontinuirano i neprekinuto postajanje. Bilo je revolucija u arapskoj poeziji sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, a svaka generacija predstavlja drugačiju vrstu liderstva. Arapska kritika ili arapske akademije trebale bi provesti novu istragu o vođstvu, i mora se pojaviti konstantna linija dosadašnje generacije pionira. Tako postaje moguće posmatrati arapsku poeziju kao dinamičan pokret koji se stalno razvija i okreće se protiv sebe i sama se obnavlja. Gvozdene barijere ne treba postavljati između jedne i druge generacije.
Ko će Vas otjerati među pjesnicima pionirima, na primjer, ako se vratite čitanju njegovih djela?
– Ne mogu više čitati poeziju Khalila Hawija, na primjer. I al-Bayatija takođe. Ali ja ih poštujem. Nisu ni po mom ukusu. Poznato je da je pjesnički ukus vrlo subjektivna stvar i ne bih spominjao imena…
Jeste li se ikada vratili knjigama koje ste voljeli, a onda ste otkrili da ih ne volite?
– Naravno, izloženi smo poetskim, umjetničkim i kulturnim obmanama. Ono što nam se činilo lijepim u određeno vrijeme, uzrast ili fazu, više ne nosi u sebi novi život koji ga čini čitljivim u naše vrijeme. Stoga preostala književnost je književnost koja može prodrijeti u vremena i generacije i sačuvati svoju modernost i savremenost te svoju sposobnost čitanja u vremenu koje nije vrijeme u kojem je napisana.
Ponekad osjećamo da neke pjesme stare kao ljudi!
To je bolan, ali ohrabrujući osjećaj, jer prevara ne traje dugo.
Kako sada čitate pjesnika poput Nizara Qabbanija?
Ne čitam ga sada sa radošću kao što sam ga čitao ranije, ali to ne znači da mi se ne sviđa.
Napominjemo da niste napisali nikakav teorijski tekst u poeziji, znajući da Vaša pjesma nijemo nosi nešto poput pjesničke ,,izjave!” Jeste li pisali kritike dok ste kod kuće radili u palestinskoj štampi?
Nekada sam pisao kritike o knjigama, ali ako kažem da je moj pjesnički stav ili moj pjesnički iskaz u samoj mojoj pjesmi, to je dovoljno. Zašto se stavljam u okvir gledišta kojeg se tako teško riješiti. To ne znači da ne poštujem teoretičare, naprotiv. Ali primjetno je da većina pjesnika koji gledaju svoju poeziju i brane svoj pjesnički izbor nisu otvoreni za iskustva drugih pjesnika i nisu spremni da ih usvoje. Onda nemam sklonosti da teoretišem, jer se bojim da ne pogriješim.
Ali u intervjuima za štampu ukazivali ste na kritičara koji ima kritički ukus i svijest!
– Dovoljno mi je da napravim zapažanja koja nisu rezultat koherentnih izjava ili teorija. Možda nemam kvalifikacije za to. Nemam tu sklonost.
(Nastaviće se)
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice