Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci nečasnog vremena

Objavljeno prije

na

Istraživačko novinarstvo natjeralo je vlasti da makar pokrenu neka od najvažnijih pitanja našeg regiona u tranziciji. Postalo je neprijatan svjedok teškog i nečasnog vremena. Među onima koji u ovom poslu daju važan doprinos je i Đorđe Padejski, koji je osnovao i vodi projekat istraživačkog centra pri NUNS-u, a član je i Izvršnog odbora regionalne organizacije za istraživačko novinarstvo OCCRP, koja djeluje u sastavu Global Integrity report. MONITOR: Uticaj istraživačkog novinarstva u Srbiji. Ima li ga?
PADEJSKI: De facto, ima ga. Iako stalno pričamo o tome da je taj uticaj mali. Mali je broj medija koji praktikuju istraživačko novinarstvo. Da li istraživačko novinarstvo ima obavezu da menja svet? Ja mislim da nema. Mislim da to nije profesionalna obaveza novinara. Obaveza novinara jeste da se bavi javnim interesom i da teme koje se njime bave predstavi javnosti.

MONITOR: Ali nevolja je što vlast to ne doživljava kroz obavezu da se popravlja već kao nužno zlo.
PADEJSKI: Naravno. Ova priča o ,,nepristojno bogatima” – zar o tome ne govore podaci koje je već ponudilo i istraživačko novinarstvo? To jeste marketinška kampanja vlasti.

MONITOR: Ipak, istraživačko novinarstvo pritjerava uza zid institucije koje ne rade svoj posao.
PADEJSKI: Koliko god da su mediji kontrolisani, na razne načine, od strane vlasnika, oglašivača, marketinške agencije koje kontrolišu medije sofisticiranije pa možda i više nego u Miloševićevo vreme, ipak individualni radovi istraživačkog novinarstva dospevaju do javnosti. Jer, po difoltu, novinarstvo je rad u službi javnosti, javnog interesa … Nekad su to priče koje uključuju prekogranični kriminal, kao što su to bile priče o kupcima energije pre par godina kada su na tapetu bili Hamović i Lazarević do toga da se u više zemalja radi ista tema,pa se onda upoređuje.

MONITOR: Imali ste podatke i za firme Darka Šarića?
PADEJSKI: On još nije u toj bazi, jer se na njegovom ,,dosijeu” još radi. Pronašli smo da je policija uredno izdala dozvole za oružje Šarićevoj firmi o kojoj niko nije pričao.Tražili smo po registima,dokumentima, kopali po međunarodnim bazama da vidimo gde su sve Šarićevi ljudi otvarali firme … Pre nego što je policija počela da saopštava te stvari, mi smo imali mapu.

MONITOR: Radili ste i analizu policijskih zapljena narkotika?
PADEJSKI: Radili smo to krajem prošle godine. Kada se nazirala afera Šarić. Tražili smo podatke o policijskim zaplenama narkotika.Već je policija ubacila podatak da su oni zaplenili te dve i nešto tone kokaina iako se to nije desilo u Srbiji. A onda smo uporedjevanjem njihovih statistika i ustanovili da je zaplena heroina, suprotno od onog čime se hvalio ministar policije, najmanja za poslednjih nekoliko godina. Dobili smo nedavno neku vrstu tumačenja. Zamenik SBPOK je komentarisao taj podatak (iz policije nisu hteli) da je moguće da su napravili propust, ali i da je heroinska ruta pomerena. Da se sada više švercuje preko Bugarske i Rumunije. I otuda manji broj zaplena. Ali, upravo te statistike nama služe da opravdano sumnjamo u ono što kažu zvanični izvori. Možda je to bila najbolja godina jer je razotkriven Šarić. Ali se onda postavljaju druga pitanja: ako se znalo da je diler kokaina, kako mu je omogućeno da uđe u toliko privatizacija?

MONITOR: Mnoga pitanja u vezi sa tom aferom su otvorena za istraživačko novinarstvo, ali prije svega za državu od koje se očekuje da završi finansijsku istragu?
PADEJSKI: Mi smo u vezi Šarića uradili prvu šemu koju su onda preuzimali mediji, ali za mene Šarić nije toliko tema za istraživačko novinarstvo. Za mene je tema Šarić mejnstrim. Interesuje me ono o čemu policija neće da razgovara.

MONITOR: A to je?
PADEJSKI: O Šariću svi sada hoće da pričaju. To je postalo mejnstrim. On kao centar priče. Ali se postavlja pitanje da li je on centar priče, da li je zaista toliko moćan, ko stoji iza njega itd. Sa druge strane je to tržiše heroina gde je jasno da se nešto događa, pala je zaplena … Šarić je izbačen tako da su se i mediji iživljavali na toj temi, baš zato što je neko odlučio u policiji: okej, ovo ćemo da vozimo, pravimo veliki slučaj …Evo i ova prodaja njegove imovine pre pravosnažne presude. Objašnjenje je da će ona do okončanja postupka da propadne. A ovi će ako ne budu osuđeni, imati pravo na odštetu?

MONITOR: Interesantno je da je za kafić Paskući na Terazijama koji se vodio na članu porodice Šarić, pojavio neko ko je tvrdio da sa njima nema veze i da je on vlasnik?
PADEJSKI: To je Intermark, off shore kompanija registrovana u Londonu. Taj čovek je suvlasnik i direktor. Šarić nam je bio interesantan da pokažemo šta može da se uradi. Tako u Plavoj knjizi crnogorskog kriminala, nezvanično iz 2007, Šarić se pojavljuje kao gastarbajter. Zna se čime se bavi, ali nam nije interesantan … Mi smo pre nego što je policija objavila pokazali na slučaju Palić hotela, kroz dokumenta o privatizaciji, jasnu vezu sa Šarićem. Tu smo našli da Šarić na Bulevaru Čarnojevića ima agenciju za obezbeđivanje Total security, koja je registrovana na Marka Šarića. Dobili smo fotokopiju lične karte. Evo, Pljevlja, tu piše. Mi dakle to nismo tvrdili na osnovu policijskih izvora.

MONITOR: Ipak, od svih nalaza istraživačkog novinarstva našu javnost je najviše zainteresovala lista najbogatijih, posebno onih koji su i državni funkcioneri…
PADEJSKI: Tu listu je radila naša regionalna mreža u okviru međunarodnog konzorcijuma za istraživačko novinarstvo. To je, u suštini, američka organizacija osnovana u okviru Centra za javni integritet. To je konzorcijum istraživačkih novinara iz čitavog sveta. Podstiču se zajednički projekti, kakav je bio onaj o švercu cigareta u svetu. Radilo se i na tome kako su se ovde 90-tih švercovale cigarete. U sklopu toga je rađeno i istraživanje imovine crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

MONITOR: To je samo registrovana imovina?
PADEJSKI: To je samo zvanična, registrovana imovina. Pored lične, objavljena je i kompletna porodična imovina. I procena, ko koliko od njih ima.To su njihove firme koje su registrovane,što je objavljeno u Crnoj Gori. Projekat se poziva na javne podatke.Crna Gora ima odlične zvanične baze podataka. Kad je Srbija tražila da se zamrzne imovina Stanka Subotića, mi smo našli zabranu u crnogorskom registru, a kada je doneta odluka da se zabrana skine, istog dana je bilo skinuto u registru.U tom registru lepo može da se vidi koje nekretnine ima Subotić u Crnoj Gori. A to je alat koji je i nama dostupan.

MONITOR: Samo što to kad se protumači nije tako pozitivno kao što je činjenica da postoje dostupni i ažurirani podaci?
PADEJSKI: Pa, jeste. Crnogorske imovinske karte uključuju i porodičnu imovinu za razliku od naših. Kod nas je to izostavljeno zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Na primer, imovina Zorice Cvetković, supruge premijera, koja na svoje ime ima otvorene firme , nije objavljena. A to je samo supruga, gde su deca i druga rodbina.

MONITOR: Ali kao da je crnogorska javnost na te podatke manje osjetljiva?
PADEJSKI: Pa, to je zato što se tamo manje više izgleda sve zna. I bez toga.

MONITOR: Vidjeli ste tekst ispovesti Stanka Subotića Caneta na njegovom sajtu?
PADEJSKI: Mi smo sve ljude koji su za priču oko Luke Beograd, Novosti, šverc cigareta pokušavali da konsultujemo, sve to što se zakuvavalo. Mogu da kažem da kao što ne verujem svemu što kaže Subotić, ne verujem ni svemu što kaže Ratko Knežević.To je, naravno, i moja profesionalna obaveza. Dakle, verujem da ima istine i u onome što sada govori u tom tekstu Subotić. To je korak napred jer je pokazao neka dokumenta. Međutim, prilog broj četiri koji je naveden nije prikazan nigde. To je ključan prilog. A nema ga ni na sajtu , a nismo ga dobili ni na pres konferenciji. On se poziva na nešto što nije obelodanio. Znači , opet imamo skrivanje…

MONITOR: U priči oko privatizacije Novosti, vidi se velika odgovornost svih aktera te sumnjive rabote. Naravno, najveća je ona državna.Tu se pominje i dogovor kako da se snizi vrijednost državnih akcija i penzionog fonda.
PADEJSKI: Da, ali je dobro što smo dobili i taj ugao. Niko do sada nije govorio o tolikoj sprezi .

MONITOR: Tu se prikazuje velika intimnost svih involviranih – tajkuna, stranog investitora, političara iz državnog vrha…Pojavljuje se čak i Svetozar Marović u toj Subotićevoj priči u vili Montenegro.
PADEJSKI: Svi naravno imaju svoje motive da nešto iznesu u javnost. Zašto Subotić nije o tome govorio pre nego što je okončan istražni postupak protiv njega, ako je toliko „čist”?

MONITOR: Ali iz ispovijesti se i vidi to da nije „čist”, već primoran da tako nešto objavljuje?
PADEJSKI: Jeste, prinuđen da mora da ispriča nešto. Ali, to mi izgleda kao korak napred. Pa, evo i WAZ se oglasio da izlazi iz poslova u Srbiji.

Tajne fudbalskih klubova

MONITOR: Radili ste i projekat o vlasništvu nad fudbalskim klubovima, kuda bi mogle ići privatizacije u fudbalu?
PADEJSKI: To je nešto od najinteresantnijeg. Fudbalski klubovi su formalno NVO, još ne postoji dobar i pravi registar. Tek se sada formira komisija koja će da utvrđuje šta je sve vlasništvo nekog fudbalskog kluba.

MONITOR: Ali to je, pokazuje se, pravo zmijsko gnijezdo vrlo složenih i opasnih interesa?
PADEJSKI: Jeste. Pojedinci iz fudbalskih klubova su osnivali firme, kupovali stanove … Ne zna se šta ima Zvezda, šta Partizan, koja su dugovanja, ko je kome dužan.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo