Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci nečasnog vremena

Objavljeno prije

na

Istraživačko novinarstvo natjeralo je vlasti da makar pokrenu neka od najvažnijih pitanja našeg regiona u tranziciji. Postalo je neprijatan svjedok teškog i nečasnog vremena. Među onima koji u ovom poslu daju važan doprinos je i Đorđe Padejski, koji je osnovao i vodi projekat istraživačkog centra pri NUNS-u, a član je i Izvršnog odbora regionalne organizacije za istraživačko novinarstvo OCCRP, koja djeluje u sastavu Global Integrity report. MONITOR: Uticaj istraživačkog novinarstva u Srbiji. Ima li ga?
PADEJSKI: De facto, ima ga. Iako stalno pričamo o tome da je taj uticaj mali. Mali je broj medija koji praktikuju istraživačko novinarstvo. Da li istraživačko novinarstvo ima obavezu da menja svet? Ja mislim da nema. Mislim da to nije profesionalna obaveza novinara. Obaveza novinara jeste da se bavi javnim interesom i da teme koje se njime bave predstavi javnosti.

MONITOR: Ali nevolja je što vlast to ne doživljava kroz obavezu da se popravlja već kao nužno zlo.
PADEJSKI: Naravno. Ova priča o ,,nepristojno bogatima” – zar o tome ne govore podaci koje je već ponudilo i istraživačko novinarstvo? To jeste marketinška kampanja vlasti.

MONITOR: Ipak, istraživačko novinarstvo pritjerava uza zid institucije koje ne rade svoj posao.
PADEJSKI: Koliko god da su mediji kontrolisani, na razne načine, od strane vlasnika, oglašivača, marketinške agencije koje kontrolišu medije sofisticiranije pa možda i više nego u Miloševićevo vreme, ipak individualni radovi istraživačkog novinarstva dospevaju do javnosti. Jer, po difoltu, novinarstvo je rad u službi javnosti, javnog interesa … Nekad su to priče koje uključuju prekogranični kriminal, kao što su to bile priče o kupcima energije pre par godina kada su na tapetu bili Hamović i Lazarević do toga da se u više zemalja radi ista tema,pa se onda upoređuje.

MONITOR: Imali ste podatke i za firme Darka Šarića?
PADEJSKI: On još nije u toj bazi, jer se na njegovom ,,dosijeu” još radi. Pronašli smo da je policija uredno izdala dozvole za oružje Šarićevoj firmi o kojoj niko nije pričao.Tražili smo po registima,dokumentima, kopali po međunarodnim bazama da vidimo gde su sve Šarićevi ljudi otvarali firme … Pre nego što je policija počela da saopštava te stvari, mi smo imali mapu.

MONITOR: Radili ste i analizu policijskih zapljena narkotika?
PADEJSKI: Radili smo to krajem prošle godine. Kada se nazirala afera Šarić. Tražili smo podatke o policijskim zaplenama narkotika.Već je policija ubacila podatak da su oni zaplenili te dve i nešto tone kokaina iako se to nije desilo u Srbiji. A onda smo uporedjevanjem njihovih statistika i ustanovili da je zaplena heroina, suprotno od onog čime se hvalio ministar policije, najmanja za poslednjih nekoliko godina. Dobili smo nedavno neku vrstu tumačenja. Zamenik SBPOK je komentarisao taj podatak (iz policije nisu hteli) da je moguće da su napravili propust, ali i da je heroinska ruta pomerena. Da se sada više švercuje preko Bugarske i Rumunije. I otuda manji broj zaplena. Ali, upravo te statistike nama služe da opravdano sumnjamo u ono što kažu zvanični izvori. Možda je to bila najbolja godina jer je razotkriven Šarić. Ali se onda postavljaju druga pitanja: ako se znalo da je diler kokaina, kako mu je omogućeno da uđe u toliko privatizacija?

MONITOR: Mnoga pitanja u vezi sa tom aferom su otvorena za istraživačko novinarstvo, ali prije svega za državu od koje se očekuje da završi finansijsku istragu?
PADEJSKI: Mi smo u vezi Šarića uradili prvu šemu koju su onda preuzimali mediji, ali za mene Šarić nije toliko tema za istraživačko novinarstvo. Za mene je tema Šarić mejnstrim. Interesuje me ono o čemu policija neće da razgovara.

MONITOR: A to je?
PADEJSKI: O Šariću svi sada hoće da pričaju. To je postalo mejnstrim. On kao centar priče. Ali se postavlja pitanje da li je on centar priče, da li je zaista toliko moćan, ko stoji iza njega itd. Sa druge strane je to tržiše heroina gde je jasno da se nešto događa, pala je zaplena … Šarić je izbačen tako da su se i mediji iživljavali na toj temi, baš zato što je neko odlučio u policiji: okej, ovo ćemo da vozimo, pravimo veliki slučaj …Evo i ova prodaja njegove imovine pre pravosnažne presude. Objašnjenje je da će ona do okončanja postupka da propadne. A ovi će ako ne budu osuđeni, imati pravo na odštetu?

MONITOR: Interesantno je da je za kafić Paskući na Terazijama koji se vodio na članu porodice Šarić, pojavio neko ko je tvrdio da sa njima nema veze i da je on vlasnik?
PADEJSKI: To je Intermark, off shore kompanija registrovana u Londonu. Taj čovek je suvlasnik i direktor. Šarić nam je bio interesantan da pokažemo šta može da se uradi. Tako u Plavoj knjizi crnogorskog kriminala, nezvanično iz 2007, Šarić se pojavljuje kao gastarbajter. Zna se čime se bavi, ali nam nije interesantan … Mi smo pre nego što je policija objavila pokazali na slučaju Palić hotela, kroz dokumenta o privatizaciji, jasnu vezu sa Šarićem. Tu smo našli da Šarić na Bulevaru Čarnojevića ima agenciju za obezbeđivanje Total security, koja je registrovana na Marka Šarića. Dobili smo fotokopiju lične karte. Evo, Pljevlja, tu piše. Mi dakle to nismo tvrdili na osnovu policijskih izvora.

MONITOR: Ipak, od svih nalaza istraživačkog novinarstva našu javnost je najviše zainteresovala lista najbogatijih, posebno onih koji su i državni funkcioneri…
PADEJSKI: Tu listu je radila naša regionalna mreža u okviru međunarodnog konzorcijuma za istraživačko novinarstvo. To je, u suštini, američka organizacija osnovana u okviru Centra za javni integritet. To je konzorcijum istraživačkih novinara iz čitavog sveta. Podstiču se zajednički projekti, kakav je bio onaj o švercu cigareta u svetu. Radilo se i na tome kako su se ovde 90-tih švercovale cigarete. U sklopu toga je rađeno i istraživanje imovine crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

MONITOR: To je samo registrovana imovina?
PADEJSKI: To je samo zvanična, registrovana imovina. Pored lične, objavljena je i kompletna porodična imovina. I procena, ko koliko od njih ima.To su njihove firme koje su registrovane,što je objavljeno u Crnoj Gori. Projekat se poziva na javne podatke.Crna Gora ima odlične zvanične baze podataka. Kad je Srbija tražila da se zamrzne imovina Stanka Subotića, mi smo našli zabranu u crnogorskom registru, a kada je doneta odluka da se zabrana skine, istog dana je bilo skinuto u registru.U tom registru lepo može da se vidi koje nekretnine ima Subotić u Crnoj Gori. A to je alat koji je i nama dostupan.

MONITOR: Samo što to kad se protumači nije tako pozitivno kao što je činjenica da postoje dostupni i ažurirani podaci?
PADEJSKI: Pa, jeste. Crnogorske imovinske karte uključuju i porodičnu imovinu za razliku od naših. Kod nas je to izostavljeno zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Na primer, imovina Zorice Cvetković, supruge premijera, koja na svoje ime ima otvorene firme , nije objavljena. A to je samo supruga, gde su deca i druga rodbina.

MONITOR: Ali kao da je crnogorska javnost na te podatke manje osjetljiva?
PADEJSKI: Pa, to je zato što se tamo manje više izgleda sve zna. I bez toga.

MONITOR: Vidjeli ste tekst ispovesti Stanka Subotića Caneta na njegovom sajtu?
PADEJSKI: Mi smo sve ljude koji su za priču oko Luke Beograd, Novosti, šverc cigareta pokušavali da konsultujemo, sve to što se zakuvavalo. Mogu da kažem da kao što ne verujem svemu što kaže Subotić, ne verujem ni svemu što kaže Ratko Knežević.To je, naravno, i moja profesionalna obaveza. Dakle, verujem da ima istine i u onome što sada govori u tom tekstu Subotić. To je korak napred jer je pokazao neka dokumenta. Međutim, prilog broj četiri koji je naveden nije prikazan nigde. To je ključan prilog. A nema ga ni na sajtu , a nismo ga dobili ni na pres konferenciji. On se poziva na nešto što nije obelodanio. Znači , opet imamo skrivanje…

MONITOR: U priči oko privatizacije Novosti, vidi se velika odgovornost svih aktera te sumnjive rabote. Naravno, najveća je ona državna.Tu se pominje i dogovor kako da se snizi vrijednost državnih akcija i penzionog fonda.
PADEJSKI: Da, ali je dobro što smo dobili i taj ugao. Niko do sada nije govorio o tolikoj sprezi .

MONITOR: Tu se prikazuje velika intimnost svih involviranih – tajkuna, stranog investitora, političara iz državnog vrha…Pojavljuje se čak i Svetozar Marović u toj Subotićevoj priči u vili Montenegro.
PADEJSKI: Svi naravno imaju svoje motive da nešto iznesu u javnost. Zašto Subotić nije o tome govorio pre nego što je okončan istražni postupak protiv njega, ako je toliko „čist”?

MONITOR: Ali iz ispovijesti se i vidi to da nije „čist”, već primoran da tako nešto objavljuje?
PADEJSKI: Jeste, prinuđen da mora da ispriča nešto. Ali, to mi izgleda kao korak napred. Pa, evo i WAZ se oglasio da izlazi iz poslova u Srbiji.

Tajne fudbalskih klubova

MONITOR: Radili ste i projekat o vlasništvu nad fudbalskim klubovima, kuda bi mogle ići privatizacije u fudbalu?
PADEJSKI: To je nešto od najinteresantnijeg. Fudbalski klubovi su formalno NVO, još ne postoji dobar i pravi registar. Tek se sada formira komisija koja će da utvrđuje šta je sve vlasništvo nekog fudbalskog kluba.

MONITOR: Ali to je, pokazuje se, pravo zmijsko gnijezdo vrlo složenih i opasnih interesa?
PADEJSKI: Jeste. Pojedinci iz fudbalskih klubova su osnivali firme, kupovali stanove … Ne zna se šta ima Zvezda, šta Partizan, koja su dugovanja, ko je kome dužan.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo