Povežite se sa nama

INTERVJU

Svjedoci nečasnog vremena

Objavljeno prije

na

padejski

Istraživačko novinarstvo natjeralo je vlasti da makar pokrenu neka od najvažnijih pitanja našeg regiona u tranziciji. Postalo je neprijatan svjedok teškog i nečasnog vremena. Među onima koji u ovom poslu daju važan doprinos je i Đorđe Padejski, koji je osnovao i vodi projekat istraživačkog centra pri NUNS-u, a član je i Izvršnog odbora regionalne organizacije za istraživačko novinarstvo OCCRP, koja djeluje u sastavu Global Integrity report. MONITOR: Uticaj istraživačkog novinarstva u Srbiji. Ima li ga?
PADEJSKI: De facto, ima ga. Iako stalno pričamo o tome da je taj uticaj mali. Mali je broj medija koji praktikuju istraživačko novinarstvo. Da li istraživačko novinarstvo ima obavezu da menja svet? Ja mislim da nema. Mislim da to nije profesionalna obaveza novinara. Obaveza novinara jeste da se bavi javnim interesom i da teme koje se njime bave predstavi javnosti.

MONITOR: Ali nevolja je što vlast to ne doživljava kroz obavezu da se popravlja već kao nužno zlo.
PADEJSKI: Naravno. Ova priča o ,,nepristojno bogatima” – zar o tome ne govore podaci koje je već ponudilo i istraživačko novinarstvo? To jeste marketinška kampanja vlasti.

MONITOR: Ipak, istraživačko novinarstvo pritjerava uza zid institucije koje ne rade svoj posao.
PADEJSKI: Koliko god da su mediji kontrolisani, na razne načine, od strane vlasnika, oglašivača, marketinške agencije koje kontrolišu medije sofisticiranije pa možda i više nego u Miloševićevo vreme, ipak individualni radovi istraživačkog novinarstva dospevaju do javnosti. Jer, po difoltu, novinarstvo je rad u službi javnosti, javnog interesa … Nekad su to priče koje uključuju prekogranični kriminal, kao što su to bile priče o kupcima energije pre par godina kada su na tapetu bili Hamović i Lazarević do toga da se u više zemalja radi ista tema,pa se onda upoređuje.

MONITOR: Imali ste podatke i za firme Darka Šarića?
PADEJSKI: On još nije u toj bazi, jer se na njegovom ,,dosijeu” još radi. Pronašli smo da je policija uredno izdala dozvole za oružje Šarićevoj firmi o kojoj niko nije pričao.Tražili smo po registima,dokumentima, kopali po međunarodnim bazama da vidimo gde su sve Šarićevi ljudi otvarali firme … Pre nego što je policija počela da saopštava te stvari, mi smo imali mapu.

MONITOR: Radili ste i analizu policijskih zapljena narkotika?
PADEJSKI: Radili smo to krajem prošle godine. Kada se nazirala afera Šarić. Tražili smo podatke o policijskim zaplenama narkotika.Već je policija ubacila podatak da su oni zaplenili te dve i nešto tone kokaina iako se to nije desilo u Srbiji. A onda smo uporedjevanjem njihovih statistika i ustanovili da je zaplena heroina, suprotno od onog čime se hvalio ministar policije, najmanja za poslednjih nekoliko godina. Dobili smo nedavno neku vrstu tumačenja. Zamenik SBPOK je komentarisao taj podatak (iz policije nisu hteli) da je moguće da su napravili propust, ali i da je heroinska ruta pomerena. Da se sada više švercuje preko Bugarske i Rumunije. I otuda manji broj zaplena. Ali, upravo te statistike nama služe da opravdano sumnjamo u ono što kažu zvanični izvori. Možda je to bila najbolja godina jer je razotkriven Šarić. Ali se onda postavljaju druga pitanja: ako se znalo da je diler kokaina, kako mu je omogućeno da uđe u toliko privatizacija?

MONITOR: Mnoga pitanja u vezi sa tom aferom su otvorena za istraživačko novinarstvo, ali prije svega za državu od koje se očekuje da završi finansijsku istragu?
PADEJSKI: Mi smo u vezi Šarića uradili prvu šemu koju su onda preuzimali mediji, ali za mene Šarić nije toliko tema za istraživačko novinarstvo. Za mene je tema Šarić mejnstrim. Interesuje me ono o čemu policija neće da razgovara.

MONITOR: A to je?
PADEJSKI: O Šariću svi sada hoće da pričaju. To je postalo mejnstrim. On kao centar priče. Ali se postavlja pitanje da li je on centar priče, da li je zaista toliko moćan, ko stoji iza njega itd. Sa druge strane je to tržiše heroina gde je jasno da se nešto događa, pala je zaplena … Šarić je izbačen tako da su se i mediji iživljavali na toj temi, baš zato što je neko odlučio u policiji: okej, ovo ćemo da vozimo, pravimo veliki slučaj …Evo i ova prodaja njegove imovine pre pravosnažne presude. Objašnjenje je da će ona do okončanja postupka da propadne. A ovi će ako ne budu osuđeni, imati pravo na odštetu?

MONITOR: Interesantno je da je za kafić Paskući na Terazijama koji se vodio na članu porodice Šarić, pojavio neko ko je tvrdio da sa njima nema veze i da je on vlasnik?
PADEJSKI: To je Intermark, off shore kompanija registrovana u Londonu. Taj čovek je suvlasnik i direktor. Šarić nam je bio interesantan da pokažemo šta može da se uradi. Tako u Plavoj knjizi crnogorskog kriminala, nezvanično iz 2007, Šarić se pojavljuje kao gastarbajter. Zna se čime se bavi, ali nam nije interesantan … Mi smo pre nego što je policija objavila pokazali na slučaju Palić hotela, kroz dokumenta o privatizaciji, jasnu vezu sa Šarićem. Tu smo našli da Šarić na Bulevaru Čarnojevića ima agenciju za obezbeđivanje Total security, koja je registrovana na Marka Šarića. Dobili smo fotokopiju lične karte. Evo, Pljevlja, tu piše. Mi dakle to nismo tvrdili na osnovu policijskih izvora.

MONITOR: Ipak, od svih nalaza istraživačkog novinarstva našu javnost je najviše zainteresovala lista najbogatijih, posebno onih koji su i državni funkcioneri…
PADEJSKI: Tu listu je radila naša regionalna mreža u okviru međunarodnog konzorcijuma za istraživačko novinarstvo. To je, u suštini, američka organizacija osnovana u okviru Centra za javni integritet. To je konzorcijum istraživačkih novinara iz čitavog sveta. Podstiču se zajednički projekti, kakav je bio onaj o švercu cigareta u svetu. Radilo se i na tome kako su se ovde 90-tih švercovale cigarete. U sklopu toga je rađeno i istraživanje imovine crnogorskog premijera Mila Đukanovića.

MONITOR: To je samo registrovana imovina?
PADEJSKI: To je samo zvanična, registrovana imovina. Pored lične, objavljena je i kompletna porodična imovina. I procena, ko koliko od njih ima.To su njihove firme koje su registrovane,što je objavljeno u Crnoj Gori. Projekat se poziva na javne podatke.Crna Gora ima odlične zvanične baze podataka. Kad je Srbija tražila da se zamrzne imovina Stanka Subotića, mi smo našli zabranu u crnogorskom registru, a kada je doneta odluka da se zabrana skine, istog dana je bilo skinuto u registru.U tom registru lepo može da se vidi koje nekretnine ima Subotić u Crnoj Gori. A to je alat koji je i nama dostupan.

MONITOR: Samo što to kad se protumači nije tako pozitivno kao što je činjenica da postoje dostupni i ažurirani podaci?
PADEJSKI: Pa, jeste. Crnogorske imovinske karte uključuju i porodičnu imovinu za razliku od naših. Kod nas je to izostavljeno zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Na primer, imovina Zorice Cvetković, supruge premijera, koja na svoje ime ima otvorene firme , nije objavljena. A to je samo supruga, gde su deca i druga rodbina.

MONITOR: Ali kao da je crnogorska javnost na te podatke manje osjetljiva?
PADEJSKI: Pa, to je zato što se tamo manje više izgleda sve zna. I bez toga.

MONITOR: Vidjeli ste tekst ispovesti Stanka Subotića Caneta na njegovom sajtu?
PADEJSKI: Mi smo sve ljude koji su za priču oko Luke Beograd, Novosti, šverc cigareta pokušavali da konsultujemo, sve to što se zakuvavalo. Mogu da kažem da kao što ne verujem svemu što kaže Subotić, ne verujem ni svemu što kaže Ratko Knežević.To je, naravno, i moja profesionalna obaveza. Dakle, verujem da ima istine i u onome što sada govori u tom tekstu Subotić. To je korak napred jer je pokazao neka dokumenta. Međutim, prilog broj četiri koji je naveden nije prikazan nigde. To je ključan prilog. A nema ga ni na sajtu , a nismo ga dobili ni na pres konferenciji. On se poziva na nešto što nije obelodanio. Znači , opet imamo skrivanje…

MONITOR: U priči oko privatizacije Novosti, vidi se velika odgovornost svih aktera te sumnjive rabote. Naravno, najveća je ona državna.Tu se pominje i dogovor kako da se snizi vrijednost državnih akcija i penzionog fonda.
PADEJSKI: Da, ali je dobro što smo dobili i taj ugao. Niko do sada nije govorio o tolikoj sprezi .

MONITOR: Tu se prikazuje velika intimnost svih involviranih – tajkuna, stranog investitora, političara iz državnog vrha…Pojavljuje se čak i Svetozar Marović u toj Subotićevoj priči u vili Montenegro.
PADEJSKI: Svi naravno imaju svoje motive da nešto iznesu u javnost. Zašto Subotić nije o tome govorio pre nego što je okončan istražni postupak protiv njega, ako je toliko „čist”?

MONITOR: Ali iz ispovijesti se i vidi to da nije „čist”, već primoran da tako nešto objavljuje?
PADEJSKI: Jeste, prinuđen da mora da ispriča nešto. Ali, to mi izgleda kao korak napred. Pa, evo i WAZ se oglasio da izlazi iz poslova u Srbiji.

Tajne fudbalskih klubova

MONITOR: Radili ste i projekat o vlasništvu nad fudbalskim klubovima, kuda bi mogle ići privatizacije u fudbalu?
PADEJSKI: To je nešto od najinteresantnijeg. Fudbalski klubovi su formalno NVO, još ne postoji dobar i pravi registar. Tek se sada formira komisija koja će da utvrđuje šta je sve vlasništvo nekog fudbalskog kluba.

MONITOR: Ali to je, pokazuje se, pravo zmijsko gnijezdo vrlo složenih i opasnih interesa?
PADEJSKI: Jeste. Pojedinci iz fudbalskih klubova su osnivali firme, kupovali stanove … Ne zna se šta ima Zvezda, šta Partizan, koja su dugovanja, ko je kome dužan.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo