Povežite se sa nama

INTERVJU

Jedini rastafer

Objavljeno prije

na

„Ja sam Feto, jedini rastafer u gradu, ja sam Feto, rasta kapa mi na glavi…”, stihovi su zaraznog hita Jedini Rastafer, koji zaokuplja pažnju publike i u državi, i u regionu. Iako je pjesma u potpunosti autobiografska, malo je ljudi van Podgorice koji znaju o kome se, u stvari, radi. A taj „neko” je Zabjelčanin Fetah Feto Mahmutović, reggae muzičar i buregdžija. MONITOR: Ti si posve specifična pojava na crnogorskoj muzičkoj sceni, ali, iako javnost zna za tebe tek od prije godinu-dvije, ti si u muzičke vode ušao mnogo ranije? Kad si uopšte počeo da se zanimaš za muziku?
MAHMUTOVIĆ: Oduvijek me zanimala muzika, samo što ja mnogo drugačije gledam na muziku. Muzika je svuda oko nas, samo što su ljudi zatrpali svoje uši raznim smećem, pa je ne mogu čuti. Srce kuca, neko neprestano drži ritam, i ti samo treba da čuješ i zaigraš.

MONITOR: Tvoj prvi bend bili su podgorički „Civilizovani divljaci”? Bila je to prilično neformalna grupa?
MAHMUTOVIĆ: Pošto sam oduvijek bio zaluđen za perkusije (udaraljke), jednog dana je meni i mom bratu naš drug Dino Kapetanović, iz grupe Autogeni trening, predložio, znajući da volim Afriku i njene zvuke, da napravimo bend sa još par perkusionista. Ja tad nijesam znao nikog ko je svirao udaraljke, pa me Dino upoznao sa Milanom Vujovićem. Ubrzo smo okupili više od deset ljudi: Vido Uskoković – bubanj, Milan Vujović – bubanj, Dino Kapetanović – rototamovi, Helmedin Mahmutović – đemba i tarabuka, i ja – konge, đembe, tarabuke i brdo nekih suški i udaraljki. Ostali članovi su se mijenjali od svirke do svirke. Svirali smo Dram Roots Reggae. Svirali smo mnogo puta, ali bih izdvojio dvije svirke. Jednom, kad smo u Čanju svirali 20 sati bez prestanka, a pošto nam je more bilo daleko svega tri metra, uskakali bi da se kupamo, dok ostatak benda svira. Druga svirka je na krovu TV Blue Moon – tada smo bili gosti Brčku u njegovoj emisiji. Čitava Podgorica nas je slušala.

MONITOR: Od početka si okrenut reggaeu. Šta je to što te natjeralo da se za njega odlučiš?
MAHMUTOVIĆ: Odlučiš se za reggae onda kad odlučiš da budeš srećan u svakom dahu. Reggae nosi sa sobom moćan ritam, ali u isto vrijeme daje ti slobodu da se boriš protiv Vavilona. A Vavilon nas uči da moramo živjeti brzim i pohlepnim životom, zato što im treba naša energija, da bi mogli da plaćamo poreze, da ratujemo, da služimo izvjesnim planovima koje ima za nas. Za Raste je on opasan neprijatelj i zbog toga su mu dali takvo ime i govore: „Čuvaj se Vavilona”.

MONITOR: Nakon Podgorice otišao si u Beograd i učestvovao u radu puno grupa.
MAHMUTOVIĆ: U stvari, u Beograd sam otišao na nekoliko dana da vidim kako tamo ljudi žive i kako gledaju na reggae, mada sam se zadržao punu godinu. Bio sam gost alternativnim bendovima kao perkusionista. Tad su Vladan i Joca počeli da okupljaju pravi veliki reggae bend, a ja sam bio treći član kao perkusionista i tako je nastala „Masta baste”. To je vrijeme kad smo Vladan i ja prvi put odsvirali moju pjesmu „Jedini Rastafer”. Svi su sa velikim osmjehom pjevali tu pjesmu, a poslije dvije godine sam je snimio u Podgorici kod Mihe Radonjića. Muziku su uradili Dadaman i Nataša Gilić. Ja sam tad prvi put stao ispred mikrofona. Poslije sam se opet vratio za Beograd, dok se ovdje pjesma uveliko vrćela po crnogorskim kafićima i radio stanicama.

MONITOR: Tek nakon što si snimio spot, pjesma je postala ultrapopularna, čak i u regionu?
MAHMUTOVIĆ: Najfascinantnije je što su Slovenci okačili spot na njihov reggae sajt, među 50 „naj reggae” spotova. Slovenija ima jaku reggae scenu i zato su odmah uslijedili pozivi za razne festivale. „Jedini rastafer” je hit na MTV, pa me i u Beogradu ljudi znaju prepoznati na ulici. Moram pomenuti i Boža Bulatovića koji svaki dan zavrti spot na ATV. Inače, kad sam snimio spot, uveče su ga pustili na dnevniku. Ja sam im rekao da ne donosim crnogorski reggae. Ja Crnu Goru grlim reggae muzikom, ja svoju domovinu vraćam domovini, jer ljubav je izvor.

MONITOR: Šta je sa nastupima uživo, u Crnoj Gori svakako ima publike za tvoje nastupe.
MAHMUTOVIĆ: Teško je naći iskrene ljude u neiskrenom vremenu, muzičare koji žele prenijeti poruku djeci naše djece. Do sad je probalo više od 50 ljudi da svira sa nama. Ali, većina njih nijesu mogli da ostanu u pozitivnim vibracijama od kladionica, kafića, mačkica… Zasad postoji nas pet, a čekamo još osam članova, pa da sjednemo u voz koji će nas voditi kroz Vavilon.

MONITOR: Imaš svoju čuvenu buregdžinicu, u kojoj lično praviš nadaleko čuvene bureke. Kako spajaš ta dva posla? Koliko pekar pomaže rege muzičaru i obratno?
MAHMUTOVIĆ: To je Bureggaedžinica, tako smo je nazvali. Ko je makar jednom došao kod nas, naučio je dvije stvari: ko je Bob Marley i što je dobar burek. Kad ne pišem pjesme, ja onda izmislim neki novi burek. Muzikom se bavim iz velike ljubavi. A da nije bureka, ne bi bilo ni reggaea. Većinu pjesama sam napisao na papiru za burek. Već dvadeset godina se družim sa tijestom i sa ljudima koji vole tijesto. Dosad smo napravili skoro tri miliona bureka. Tako da moje pjesme ne možete odvojiti od mojih djela.

MONITOR: Radiš i sa djecom, u jednom vrtiću kao animator. Kako se snalaziš u tom poslu?
MAHMUTOVIĆ: „Ništa nema ljepše, ništa nema slađe od onog kad se Fetah među đecu nađe”. Kad radim sa djecom, pustim njih da me nauče kako se oni igraju. Djeca ne brinu šta će biti sjutra i što je bilo juče – oni žele zabavu sad, ovdje i vječno da traje. Ja im u tome pomažem, jer su oni moje ogledalo. Mnogo puta im kažem da bi oni trebali da nauče njihove roditelje kako da se zabavljaju.

MONITOR: Tvoj brat od tetke je Sejdo Alijaj, jedan od ključnih urbanih likova CG devedesetih, član muzičko-pozorišne trupe „Mozak eliminator” i redakcije „Omladinskih Grafita”? Da li je i koliko uticao na tebe?
MAHMUTOVIĆ: Sejdo je devedesetih, bez skromnosti, uticao na čitav Balkan, a ne samo na mene, iako se ja ne bavim humorom. Sejdo je osnivač crnogorskog kulturnog podzemlja, mada su se „mnogi od njih poizvrćali na prvu krivinu”, kako on kaže. Ja samo pratim tragove onih koji su na Putu, u skladu sa svojom prirodom.

Željko MILOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo