Povežite se sa nama

INTERVJU

Jedini rastafer

Objavljeno prije

na

„Ja sam Feto, jedini rastafer u gradu, ja sam Feto, rasta kapa mi na glavi…”, stihovi su zaraznog hita Jedini Rastafer, koji zaokuplja pažnju publike i u državi, i u regionu. Iako je pjesma u potpunosti autobiografska, malo je ljudi van Podgorice koji znaju o kome se, u stvari, radi. A taj „neko” je Zabjelčanin Fetah Feto Mahmutović, reggae muzičar i buregdžija. MONITOR: Ti si posve specifična pojava na crnogorskoj muzičkoj sceni, ali, iako javnost zna za tebe tek od prije godinu-dvije, ti si u muzičke vode ušao mnogo ranije? Kad si uopšte počeo da se zanimaš za muziku?
MAHMUTOVIĆ: Oduvijek me zanimala muzika, samo što ja mnogo drugačije gledam na muziku. Muzika je svuda oko nas, samo što su ljudi zatrpali svoje uši raznim smećem, pa je ne mogu čuti. Srce kuca, neko neprestano drži ritam, i ti samo treba da čuješ i zaigraš.

MONITOR: Tvoj prvi bend bili su podgorički „Civilizovani divljaci”? Bila je to prilično neformalna grupa?
MAHMUTOVIĆ: Pošto sam oduvijek bio zaluđen za perkusije (udaraljke), jednog dana je meni i mom bratu naš drug Dino Kapetanović, iz grupe Autogeni trening, predložio, znajući da volim Afriku i njene zvuke, da napravimo bend sa još par perkusionista. Ja tad nijesam znao nikog ko je svirao udaraljke, pa me Dino upoznao sa Milanom Vujovićem. Ubrzo smo okupili više od deset ljudi: Vido Uskoković – bubanj, Milan Vujović – bubanj, Dino Kapetanović – rototamovi, Helmedin Mahmutović – đemba i tarabuka, i ja – konge, đembe, tarabuke i brdo nekih suški i udaraljki. Ostali članovi su se mijenjali od svirke do svirke. Svirali smo Dram Roots Reggae. Svirali smo mnogo puta, ali bih izdvojio dvije svirke. Jednom, kad smo u Čanju svirali 20 sati bez prestanka, a pošto nam je more bilo daleko svega tri metra, uskakali bi da se kupamo, dok ostatak benda svira. Druga svirka je na krovu TV Blue Moon – tada smo bili gosti Brčku u njegovoj emisiji. Čitava Podgorica nas je slušala.

MONITOR: Od početka si okrenut reggaeu. Šta je to što te natjeralo da se za njega odlučiš?
MAHMUTOVIĆ: Odlučiš se za reggae onda kad odlučiš da budeš srećan u svakom dahu. Reggae nosi sa sobom moćan ritam, ali u isto vrijeme daje ti slobodu da se boriš protiv Vavilona. A Vavilon nas uči da moramo živjeti brzim i pohlepnim životom, zato što im treba naša energija, da bi mogli da plaćamo poreze, da ratujemo, da služimo izvjesnim planovima koje ima za nas. Za Raste je on opasan neprijatelj i zbog toga su mu dali takvo ime i govore: „Čuvaj se Vavilona”.

MONITOR: Nakon Podgorice otišao si u Beograd i učestvovao u radu puno grupa.
MAHMUTOVIĆ: U stvari, u Beograd sam otišao na nekoliko dana da vidim kako tamo ljudi žive i kako gledaju na reggae, mada sam se zadržao punu godinu. Bio sam gost alternativnim bendovima kao perkusionista. Tad su Vladan i Joca počeli da okupljaju pravi veliki reggae bend, a ja sam bio treći član kao perkusionista i tako je nastala „Masta baste”. To je vrijeme kad smo Vladan i ja prvi put odsvirali moju pjesmu „Jedini Rastafer”. Svi su sa velikim osmjehom pjevali tu pjesmu, a poslije dvije godine sam je snimio u Podgorici kod Mihe Radonjića. Muziku su uradili Dadaman i Nataša Gilić. Ja sam tad prvi put stao ispred mikrofona. Poslije sam se opet vratio za Beograd, dok se ovdje pjesma uveliko vrćela po crnogorskim kafićima i radio stanicama.

MONITOR: Tek nakon što si snimio spot, pjesma je postala ultrapopularna, čak i u regionu?
MAHMUTOVIĆ: Najfascinantnije je što su Slovenci okačili spot na njihov reggae sajt, među 50 „naj reggae” spotova. Slovenija ima jaku reggae scenu i zato su odmah uslijedili pozivi za razne festivale. „Jedini rastafer” je hit na MTV, pa me i u Beogradu ljudi znaju prepoznati na ulici. Moram pomenuti i Boža Bulatovića koji svaki dan zavrti spot na ATV. Inače, kad sam snimio spot, uveče su ga pustili na dnevniku. Ja sam im rekao da ne donosim crnogorski reggae. Ja Crnu Goru grlim reggae muzikom, ja svoju domovinu vraćam domovini, jer ljubav je izvor.

MONITOR: Šta je sa nastupima uživo, u Crnoj Gori svakako ima publike za tvoje nastupe.
MAHMUTOVIĆ: Teško je naći iskrene ljude u neiskrenom vremenu, muzičare koji žele prenijeti poruku djeci naše djece. Do sad je probalo više od 50 ljudi da svira sa nama. Ali, većina njih nijesu mogli da ostanu u pozitivnim vibracijama od kladionica, kafića, mačkica… Zasad postoji nas pet, a čekamo još osam članova, pa da sjednemo u voz koji će nas voditi kroz Vavilon.

MONITOR: Imaš svoju čuvenu buregdžinicu, u kojoj lično praviš nadaleko čuvene bureke. Kako spajaš ta dva posla? Koliko pekar pomaže rege muzičaru i obratno?
MAHMUTOVIĆ: To je Bureggaedžinica, tako smo je nazvali. Ko je makar jednom došao kod nas, naučio je dvije stvari: ko je Bob Marley i što je dobar burek. Kad ne pišem pjesme, ja onda izmislim neki novi burek. Muzikom se bavim iz velike ljubavi. A da nije bureka, ne bi bilo ni reggaea. Većinu pjesama sam napisao na papiru za burek. Već dvadeset godina se družim sa tijestom i sa ljudima koji vole tijesto. Dosad smo napravili skoro tri miliona bureka. Tako da moje pjesme ne možete odvojiti od mojih djela.

MONITOR: Radiš i sa djecom, u jednom vrtiću kao animator. Kako se snalaziš u tom poslu?
MAHMUTOVIĆ: „Ništa nema ljepše, ništa nema slađe od onog kad se Fetah među đecu nađe”. Kad radim sa djecom, pustim njih da me nauče kako se oni igraju. Djeca ne brinu šta će biti sjutra i što je bilo juče – oni žele zabavu sad, ovdje i vječno da traje. Ja im u tome pomažem, jer su oni moje ogledalo. Mnogo puta im kažem da bi oni trebali da nauče njihove roditelje kako da se zabavljaju.

MONITOR: Tvoj brat od tetke je Sejdo Alijaj, jedan od ključnih urbanih likova CG devedesetih, član muzičko-pozorišne trupe „Mozak eliminator” i redakcije „Omladinskih Grafita”? Da li je i koliko uticao na tebe?
MAHMUTOVIĆ: Sejdo je devedesetih, bez skromnosti, uticao na čitav Balkan, a ne samo na mene, iako se ja ne bavim humorom. Sejdo je osnivač crnogorskog kulturnog podzemlja, mada su se „mnogi od njih poizvrćali na prvu krivinu”, kako on kaže. Ja samo pratim tragove onih koji su na Putu, u skladu sa svojom prirodom.

Željko MILOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TAMARA MILAŠ, KOORDINATORKA PROGRAMA LJUDSKOG PRAVA CGO: Sistemska posvećenost uspostavljanju zaborava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usljed očigledne odgovornosti određenih osoba koje  su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete

 

MONITOR:  Prvi put su ministar unutrašnjih poslova, direktor Uprave policije, ministar pravde i ministar rada prisustvovali  obilježavanju deportacije. Što to govori o odnosu vlasti prema ovom zločinu?

MILAŠ: Predstavnici ranijih vlasti su decenijama organizovano ćutali o ovom zločinu koji i danas snažno opterećuje crnogorsko društvo. Međutim, uporno su godinama unazad nevladine organizacije – CGO, HRA i ANIMA – podnosile inicijativu da se ustanovi dan sjećanja, da se podigne spomen- obilježje i da se crnogorska policija izvini zbog svog nezakonitog djelovanja, i organizovali memorijalno okupljanje. Proces je spor, dugo smo bili ignorisani, i to ne samo oko slučaja Deportacija, nego sa svim pojedinačnim slučajevima ratnih zločina počinjenih u Crnoj Gori…

Ovogodišnji dolazak nekoliko članova Vlade, uključujući i ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije, na memorijalni skup ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi, predstavlja veliki  iskorak i ohrabrenje da zvanična Crna Gora napokon okreće novi list u odnosu prema ratnim zločinima, a posebno prema žrtvama. Nadam se da konačno ulazimo u period u kojem neće biti zaštićenih i u kojem najteži ratni zločini neće biti zataškavani i pretvarani u monetu za političku demagogiju.

U tom kontekstu, važnim ističem pijetet prema žrtvama i iskreno izvinjenje koje je uputio direktor Uprave policije, Zoran Brđanin, napravivši jasan javni otklon od tadašnjeg postupanja policije. Time je jedan od naših zahtjeva iz inicijative ispunjen, a dobili smo i obećanje od ministra unutrašnjih poslova, Filipa Adžića, da će raditi na podizanju spomenika.

Nadam se da će se ovim stvari ubrzati, da ćemo doći do ispunjenja i ostalih zahtjeva, ali i novog pravosudnog razmatranja ovog slučaja, jer Crna Gora ne smije dozvoliti da pravda i dostojanstveno sjećanje na ove žrtve čekaju još 30 godina.

MONITOR: Tri decenije nakon deportacija da li smo se kao društvo suočili sa tim i drugim zločinima?

MILAŠ: Deportacija predstavlja najstrašniji zločin u više od pola vijeka crnogorske istorije, i dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena, ovaj, ali  ostali ratni zločini, će opterećivati i crnogorsko društvo, sadašnje i buduće generacije na mnogo nivoa. Ovakav odnos nesuočavanja sa ratnim zločinima narušava i međunarodni ugled države.

Uslijed očigledne odgovornosti određenih osoba koje su tada, a i danas, u vrhu političkih struktura ili blizu njih, nije došlo do adekvatnog procesuiranja zločina koji je država priznala tako što je porodicama stradalih isplatila odštete. Bili smo svjedoci progona, političkih  i društvenih, svjedoka koji su  govorili o ovom zločinu, a svaki pokušaj obilježavanja mjesta zločina je opstruiran od vlasti. Za razliku od slučaja Kaluđerski laz u kojem su, takođe, stradale izbjeglice koje su potražile utočište u Crnoj Gori, ovdje postoje jasne indicije o učešću tadašnjeg državnog vrha u naređivanju i/ili sprovođenju ovog zločina, i tim je naglašenija potreba da se ovo temeljno ispita i da dobijemo zvanično određenje države.

Sumirajući dosadašnje aktivnosti u slučajevima ratnih zločina, možemo konstatovati da su crnogorske vlasti pokazale sistemsku posvećenost u uspostavljanju zaborava. Činjenice o tim zločinima ne postoje u udžbenicima savremene istorije ni na jednom obrazovnom nivou, nema podrške za projekte nevladinih organizacija u ovoj oblasti, izbjegava se javni dijalog na tu temu, itd. Konačno, o ovom gotovo da ne bi bilo pomena u javnom diskursu da nema napora malog broja NVO i nezavisnih medija da uporno apeluju na adekvatno rješavanje ovih zločina.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SONJA BISERKO, HELSINŠKI ODBOR ZA LJUDSKA PRAVA BEOGRAD: Rađa se  multipolaran i višekonceptualan svjetski poredak

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kom pravcu će se razvijati odnosi SAD-a i Kine u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je u zametku

 

MONITOR: U geopolitičkom kontekstu, kako vidite agresiju Rusije na Ukrajinu?

BISERKO: Agresija na Ukrajinu je dugo pripremena sa ciljem da se obnovi ruska globalna uloga. Imperijalne ambicije Rusije postale su prioritet Putinove politike. Međutim, agresija na Ukrajinu imaće dalekosežne posledice na geopolitičke promene, uz ekonomske i finasijske posledice za koje tek treba da se nađu rešenja.  Džordž Soros je na privrednom forumu u Davosu izjavio, da bi ruska invazija na Ukrajinu mogla biti ,,početak trećeg svjetskog rata” koji bi mogao značiti kraj civilizacije. Bez obzira na krajnji ishod, rat u Ukrajini će temeljno promeniti bezbednosni okvir Evrope i odnose između Istoka i Zapada. Dakle, ukrajinski rat samo ubrzava promenu geopolitičkog pejzaža koji već duže vremena prolazi  kroz duboku transformaciju. Rađa se novi svetski poredak koji će biti i multipolaran i višekonceptualan. Promena globalne moći dovela je do ogromnih razlika u normama i vrednostima i najednostavnije rečeno svet se deli na liberalni i iliberalni svet. Nakon Drugog svetskog rata imali smo bipolarnost, zatim unipolarnost američke hegemonije i sada je nastupila faza multipolarnosti u nastajanju.  Dva glavna aktera su Kina i Amerika. Menjaju se i bezbednosne strategije. NATO je nakon ruske agresije na Ukrajinu dobio novi smisao. Tradicionlno neutralne zemlje, Švedska i Finska, zatražile su pristup NATO-u. Došlo je do produbljene saradnje  između Rusije i Kine.

Agresija na Ukrajinu već je promenila odnose u Evropi. Unutar EU došlo je do ubrzanja usaglašavanja zajedničkih ciljeva, kao i do svesti o neophodnosti produbljavanja evropske integracije, jer su mnoge barijere bezbednosnoj integraciji otpale zbog ruske agresije. Unutar EU promenjen je i narativ: Postalo je jasno da EU, ukoliko želi da postane relevantni geostrateški faktor, mora da krene putem dublje integracije. Nedavno završena Konferencija o budućnosti Evrope je najnoviji pokušaj da se „produbi“ Unija, sa mnoštvom preporuka za unutrašnje reforme.

MONITOR: Od početka ukrajinske krize, Džozef Bajden nije želeo da govori oštrije o ponašanju Kine u ovoj krizi, ali je ovih dana izjavio da bi SAD intervenisale u slučaju da Kina pokuša da prisajedini Tajvan. Kako i objašnavate iznenadnu Bajdenovu otvorenost?

BISERKO: EU i SAD veoma se paze da ne uđu u sukob sa Rusijom ali na sve moguće načine pomažu Ukrajinu da se suprotstavi ruskoj agresiji. Svesni su slabosti Rusije ali i njene nepredvidivosti. Stalna pretnja nuklearnim oružjem, zatim pribegavanje raznim drugim sredstvima i ucenama  dodatno generišku krizu u svetu zbog blokiranja izvoza ukrajinskog žita kao jednog od najvećih proizvodjača u svetu.  Zapadne sankcije koštaju Rusiju i ona na svaki način raznim ucenama želi da izdejstvuje njihovo ukidanje. Međutim,  pritisak na Putina se pojačava. A  njegov govor za Dan pobede je pokazao da je svestan svih nedostataka ruske vojske ali i javnog mnjenja u zemlji koje će sigurno u neko dogledno vreme iznedriti neke promene i reforme, odnosno vraćanje Rusije u svetsku zajednicu. Teško je predvideti kada će to tačno biti ali ova situacija nije održiva na dugi rok. Diskreditacija Rusije ovim ratom je ogromna.

Amerika je prihvatila politiku „jednu Kine“. Rekla bih da se radi o nespretenoj izjavi u  uzburkanim svetskim odnosima. Odnosi Kine i SAD-a su duboko isprepleteni i sadašnju politiku Bajdenove administracije prema Kini karakteriše kombinacija partnerstva i rivalstva. U kom pravcu će se razvijati u novim okolnostima je najveći izazav novog svetskog poretka koji je sada u zametku. Bajdenova poseta Aziji je inače bila  u funkciji oživljavanja regionalnog trgovinskog pakta koji je predsednik Tramp torpedovao.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo