Povežite se sa nama

INTERVJU

Građani ne biraju, samo glasaju

Objavljeno prije

na

DPS i SDP govore kako bi, ako se ne dogovore oko vlasti u Podgorici mogli tražiti nove koalicione partnere; opozicija je pozivala SDP na razgovore o formiranju vlasti, pominje se i ‘kupovina” jednog do dva odbornika. Đorđije Blažić, doktor pravnih nauka i profesor na više fakulteta i univerziteta u zemlji i državama u okruženju, u razgovoru za Monitor prvo je kratko prokomentarisao događaje nakon lokalnih izbora u glavnom gradu: – Nažalost, u našoj političkoj stvarnosti je sve moguće pa i kupovina glasova i vjerujem da to neće biti prvi put da se desi u našem političkom životu. Istovremeno, to jasno govori šta je prioritetan interes takvih stranaka – po mom uvjerenju ne interesi građana već samo održanje vlasti.

MONITOR: Šta se, u partijskim pregovaranjima, dešava sa izbornom voljom građana?
BLAŽIĆ: Ne vidim da tu uopšte postoji izborna volja građana jer građani nijesu ni birali svoje predstavnike u lokalnim parlamentima već samo glasali političke stranke. To je još jedan argument koji jasno ukazuje na zabludu izbornog sistema i derogiranje građana kao nosilaca suvereniteta. Dakle građani nijesu više bitni, sada je stvar stranačkih trgovina dominantna.

MONITOR: Više puta ste ukazali da lokalne skupštine treba da se bave lokalnim, a ne državnim pitanjima i politikom. Kako to postići?
BLAŽIĆ: Lokalna samouprava i njeni organi, uključujući i skupštinu opštine kao predstavničko tijelo građana lokalne zajednice imaju jasnu ulogu, koja je prevashodno orjentisana prema građanima lokalne zajednice i u funkciji je ostvarivaja njihovih opšte korisnih i svakodnevnih potreba u različitim sferama života i rada koje su zakonom o lokalnoj samoupravi i drugim materijalnim zakonima dati u nadležnost lokalnih zajednica. U tom, funkcionalnom, smislu se i skupštine opština, kao predstavnička tijela građana lokalne zajednice, u bitnome razlikuju od Skupštine Crne Gore, kao zakondavnog državnog organa, čije su funkcije usmjerene kako na krucijalna državna, tako i na pitanja međunarodnih odnosa, tj. ona pitanja koja su od interesa za državu i sve građane Crne Gore.

Iako postoji nesumljiva i statusna i funkcionala razlika ova dva predstavnička organa građana, njihova izborna osnova, zahvaljujući Zakonu o izboru odbornika i poslanika, je istovjetna, tj. za njih važi isti izborni sistem – takozvani proporcionalni sistem uz naglašenost apsolutnog uticaja političkih stranaka kao gotovo jedinih učesnika u izbornom procesu. Takav sistem, kao odraz partitokratske vladavine, determiniše niz negativnosti. U prvom redu, svih oblika političke i pravne neodgovornost odbornika prema biračkom tijelu, favorizovanje usko stranačkih interesa, koji su nerijetko samo forma ličnih i grupnih interesa članova vladajućih partija, uspostavljenje, suprotno ustavu, tzv.”vezanog” umjesto slobodnog mandata odbornika, širenje prostora za korupciju, demoralisanje gradjana za participativne oblike njihovog odlučivanja i tako dalje. Takav izborni sistem predstavlja svojevrsnu zabludu biračkog tijela u kojoj građani postaju samo glasačka mašinerija bez mogućnosti da biraju svoje predstavnike: Građani samo glasaju za političke stranke, a stranke kasnije određuju srazmjerno procentu osvojenih mandata, članove skupštine oštine. Naravno da takva politička struktura determiniše rad skupština opština i nerijetko njihovim bavljenjem političkim pitanjima koji nijesu u njihovoj nadležnosti, zanemarujući svoje osnovne funkcije i ciljeve.

MONITOR: Šta precizno znači personifikacija odgovornosti odbornika?
BLAŽIĆ: Personifikacija odgovornosti podrazumijeva primjenu opšteg principa da izabrani predstavnici odgovaraju za svoj rad građanima koji su ih birali, a ne političkim strankama. U postojećem i lokalnom i centralnom izbornom sistemu ovaj princip je izbjegnut , tako da ne postoje ni pravni ni politički instrumenti kontrole članova predstavničkih organa prema građanima koji su ih birali, već je ona locirana prema političkim strankama čiji su oni suštinski predstavnici. Štaviše, nove izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi, ukidajući izbor predsjednika opštine od strane građana i dajući taj izbor u nadležnost političkim strankama u lokalnoj skupštini, vratile su sistem lokalne samouprave 15 godina unazad. Polazeći od funkcija lokalnih skupština u sistemu, neophodno je prilagođavanje lokalnog izbornog sistema na potpuno drugačijim principima nego kada je riječ o izbornom sistemu za državnu skupštinu.

Naime, lokalni izborni sistem bi trebao da se koncepira na većinskom i personalnom principu uz otvorene liste, kao i interesnom i teritorijalnom principu. Većinski izborni princip podrazumijeva da građani mogu da biraju iz reda predloženih kandidata i da su izabrani oni kandidati koji dobiju najveće povjerenje građana. Personalni princip podrazumijeva otvorene liste kandidata i pravo birača da sa ponuđenih lista biraju kandidate u koje imaju povjerenja da će najbolje zastupati njihove, a ne lične ili stranačke interese.
Interesni princip znači pravo svih subjekata u lokalnoj zajednici koji imaju interes da učestvuju u izbornom procesu -lokalnih političkih stranaka, nevladinih organizacija, grupa građana – da pod jednakim uslovima ponude svoje izborne programe i kandidate.Teritorijalni princip podrazumijeva podjelu opština na izborne jedinice i zastupljenost čitave teritorije opštine sa predstavnicima u lokalnoj skupštini.

MONITOR: Na koji način bi bilo moguće uvesti mogućnost opoziva odbornika?
BLAŽIĆ: Personalni i teritorijalni princip obezbjeđuje mogućnost uvođenja sistema političke odgovornosti odbornika prema biračkom tijelu, kroz institut opoziva odbornika u toj izbornoj jedinici, po pravilu putem mjesnog referenduma. Na taj način bi se jačala odgovornost odbornika prema biračkom tijelu i uvela smjenjivost onih odbornika koji ne zastupaju interese mjesnog stanovništa čiji su predstavnici.

MONITOR: Kako građanin može da utiče na donošenje odluka na lokalnom nivou?
BLAŽIĆ: Zakon o lokalnoj smaoupravi uređuje participativne oblike učešća građana u donošenju odluka i kroz institut građanske inicijative, referenduma, peticija, žalbi, inicijativa itd, ali su svi ovi instrumenti u praksi gotovo zanemareni s obzirom na okolnost da su sami građani svjesni svog slabog uticaja u skupštini opštine u kojoj dominira apsolutno stranački, a ne građanski interes. Uticaj građana bi se mogao obezbijediti jačanjem instituta opštinskog i mjesnog referenduma na kojem bi građani opštine ili dijela opštine odlučivali, a ne samo se neobavezno izjašnjavali, o krucijalnim lokalnim pitanjima, što je veoma česta praksa u zapadno evropskim lokalnim demokratijama.

MONITOR: Decentralizacija je važna riječ kada se govori o evropskim standardima o organizovanju javne uprave. Da li mi idemo u tom pravcu?
BLAŽIĆ: Decentralizacija je nužan proces i osnovni princip Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Taj princip je evidentan i u strateškim dokumentima Vlade Crne Gore, ali, nažalost i taj proces, kao mnogi drugi procesi, su prevashodno ostali na nivou dokumenata , dok se faktički i u zakonodavstvu, a naročito u praksi, realizuje kontra proces – proces centralizacije. To je očigledno naročito u sferama lokalnih javnih finansija, imovine lokalne zajednice, nadležnostima lokalne samouprave itd. To mogu biti ozbiljne prepreke procesu pridruživanja Crne Gore Evropskoj uniji.

MONITOR: Koliko, prema evropskim standardima, u odnosu na broj stanovnika, treba da ima zaposlenih u lokalnoj samoupravi? Kako je kod nas?
BLAŽIĆ: Nema opšte prihvaćenih standarda o broju lokalnih službenika jer to zavisi od sistema lokalne samouprave i obima nadležnosti koje ima lokalna smouprava u pojedinim zemljama. Nažalost, kod nas kadrovska politika u lokalnim zajednicama nije ništa drugo nego relikt iste politike nepotizma koja je prisutna i na državnom nivou. Evidentno je iz najnovijih analiza i medija da je takva kadrovska politika, u prvom redu kao instrument predizbornih aktivnosti i “kupovine ” glasova, morala jednog trenutka da se pretvori u svoju suprotnost. Gotovo u svim lokalnim zajednicama, izuzimajući nekoliko manjih opština, imamo preveliki broj zaposlenih lokalnih službenika, što u bitnome opterećuje budžetska sredstva i limitira razvojnu komponentu lokalnih zajednica koja značajan dio sredstava troši na taj vid javne potrošnje. Prema nekim javno objavljenim podacima u lokalnoj upravi radi oko 7.000 zaposlenih što prosječno iznosi 333 zaposlena po opštini. To svakako, sa postojećim obimom nadležnosti lokalne samouprave, čini veliki broj zaposlenih. Bio je to i razlog da ministar finansija nedavno na ovu temu ozbiljno razgovara sa predsjednicima opština i sugeriše redukaciju zaposlenih lokalnoj samoupravi. Doduše ništa bolja, ako ne i gora situacija je i na nivou državnih službi u kojima radi oko 50.000 zaposlenih. Pitanje je koji to budžet može da izdrži, odnosno, koliko građani mogu plaćati ovakvu administraciju?

Moguća politička trgovina

MONITOR: Postoje li, po Vašem mišljenju, ozbiljne razlike između DPS-a i SDP-a ili su njihova neslaganja stvar trgovačke prirode?
BLAŽIĆ: Ne mislim, a to pokazuje i protekli koalicioni period, da postoje bilo kakve suštinske razlike između ovih partija, jer su se veoma dobro ukomponovale u ostvarivanju svojih partijskih, ali i ličnih interesa.

MONITOR: Ima li opozicioni savez šanse da opstane?
BLAŽIĆ: Nisam optimista kada je riječ o jedinstvu opozicije, s obzirom na neke suštinske programske razlike koje postoje među njima, naročito u pogledu državnosti Crne Gore, nacionalnih pitanja i državnih simbola. U svakom slučaju, postoji realna mogućnost političkih trgovina dijela opozicije sa dominantnim partijama što neće biti prvi put.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo