Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijsko-sudski klinč

Objavljeno prije

na

Budislav Minić, advokat iz Kolašina, poznat u javnosti kao oštar kritičar najodgovornijih u sudskoj vlasti za stanje u crnogorskom pravosuđu, prije nekoliko dana zatražio je da ga izbrišu iz Imenika advokata Crne Gore. Taj prvi takav slučaj u Crnoj Gori, uz podatak da je Minić nedavno osuđen na četiri mjeseca zatvora, povodi su za ovaj razgovor. MONITOR: Zašto ste zatražili brisanje iz advokature?
MINIĆ: U zahtjevu Advokatskoj komori naveo sam: „Duboko razočaran stanjem u crnogorskom pravosuđu, bespomoćan da se u okviru advokatske profesije, bez posljedica za svoje klijente, suprotstavim politizovanosti, korumpiranosti i osionom bezakonju na visokim i najvišim ljestvicama pravosudne hijerarhije u Crnoj Gori, zahtijevam da budem brisan iz Imenika advokata Crne Gore”.

MONITOR: Možete li konkretizovati neki od tih navoda?
MINIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, obmanjuje javnost namjenskom statistikom nastavljajući prikrivanje teških anomalija u pravosuđu u kojima, uz njen blagoslov, učestvuju i pojedini predsjednici sudova počev od falsifikovanja sudskih zapisnika, preko falsifikovanja odlučujućih dokaza i činjenica do sprovođenja otvorene odmazde prema svima koji su smetnja u tome. Imam brojne alarmantne primjere i dokaze u predmetima svojih klijenata.

MONITOR: I vi lično imate ružno iskustvo?
MINIĆ: Da. To je primjer obijesne odmazde predsjednice Vrhovnog suda i njenih poslušnika u sprezi sa funkcionerima partije na vlasti. Nakon jalovog devetogodišnjeg krivičnog progona, partijsko-pravosudna sprega se uprkos svjedocima-očevicima i obimnoj dokumentaciji o donaciji Savezne Republike Njemačke koja je, 2000. godine, realizovana preko Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Crnoj Gori, poslužila drskom podmetačinom. Izvođač radova, Viši sud u Bijelom Polju, sa predsjednikom Tofilom Žujovićem, bez ijednog neposrednog dokaza, na insinuacijama i očiglednoj podvali partijsko-pravosudne sprege, na nekolika mjeseca pred apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, izrekao mi je kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, bez prava žalbe, zbog „pronevjere” manjeg dijela te donacije prilikom nabavke opreme u čijoj kupovini nijesam ni učestvovao.

MONITOR: Na osnovu čega ste onda osuđeni?
MINIĆ: Fundamentalni dokaz – nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Bubanje i fundamentalna činjenica za osudu, „prisvojeni” iznos novca – nastali su kao finalni proizvod besprimjernog beščašća pravosuđa. Politizovani sud je sramno izmislio nepostojeće računare (LG52xMAX) da bi na njihovim izmišljenim cijenama, po izmišljenim cjenovnicima, sudski vještak nalazom proizveo razliku u cijeni izmišljenih u odnosu na stvarno nabavljene računare tj. „prisvojeni iznos” kao fundamentalnu činjenicu za osudu.

MONITOR: Kako je to bilo moguće?
MINIĆ: To je moguće samo u „briljantnom sudstvu” Vesne Medenice. Sud je prvo eliminisao činjenice i dokaze da je navedena donacija prošla sve stroge kriterijume i ocjene Ureda za štampu Savezne Vlade Njemačke i Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Podgorici, počev od vrlo preciznog Ugovora o donaciji, finansijske dokumentacije na osnovu koje je odobrena donacija, sprovedene stroge procedure odobrenja i praćenja realizacije donacije, zaključno sa prihvaćenim izvještajima o namjenskom utrošku donacije – bez primjedbe donatora SRNJ i bez primjedbe Kancelarije OEBS-ODIHR-a preko koje je realizovana donacija. Odbijajući da izvedu ijedan od brojnih neposrednih dokaza, sud podvaljuje da sam ja kupac opreme, iako je brojnim svjedocima-očevicima neposredno poznata činjenica da ja nijesam kupio ni jedan dio opreme niti prisvojio ijedan dio donacije, a poznato im je ko je, kada i koju opremu nabavio i dopremio za ugradnju u vrijednosti dobijene donacije.

Na to su, protivno izvedenim dokazima, politizovane sudije nadovezale neistinu da postoji razlika u vrsti i tipu nabavljene opreme u odnosu na opremu po dokumentaciji (koju inače ne priznaju). Tu „razliku” su iskonstruisali tako što su poslušnici u sudu izmislili da u nabavljenoj opremi, umjesto stvarno nabavljenih, postoje izmišljeni računari LG52xMAX. Neistinito su ustvrdili da je to utvrdio sudski vještak Ilija Bubanja prilikom popisa i sravnjenja opreme, iako ovaj nikada nije ni vidio ni popisao opremu – što i on potvrđuje.

MONITOR: U sudskim spisima pominju se cjenovnici i ponude za računare…
MINIĆ: Vrhunac podvala je izmišljanje cjenovnika preduzeća ELTA doo Novi Sad, koje nikada nije imalo cjenovnik računara niti se ikada bavila njihovom prodajom, i izmišljanje navodnih profaktura i ponuda za izmišljene računare od firmi ČIKOM-a, ČIP kompjutersa i drugih – što sve ove firme pismeno poriču. Na tim sramotnim očiglednim podvalama izmišljena je fundamentalna činjenica za osudu – „prisvojeni iznos” od 3.750 DM. Na ovako iskonstruisani „prisvojeni” iznos dodato je i 2.151 DM, isplaćenih dobavljaču za montiranje opreme, saglasno ugovoru o donaciji, bez saslušanja svjedoka-očevidaca kojima su poznate sve ove činjenice.

MONITOR: U presudi se navodi da ste spornu donaciju primili „kao direktor DOO ‘Info-Kol’ Kolašin”.
MINIĆ: Nijesam ni pravno ni faktički bio direktor DOO „Info-Kol” Kolašin u spornom periodu. Ja sam 30. jula 2000. godine podnio pismenu ostavku na dužnost direktora „Info-Kol”, na koju sam formalno označen u osnivačkim aktima „Ozon” radija Kolašin, a 1. avgusta iste godine prenio sam ovlašćenja direktora na glavnog urednika „Ozon” radija. Upravo taj direktor-glavni urednik je jedan od svjedoka-očevidaca kojemu su poznate sve činjenice ovog primjera besuđa i bestiđa Vesne Medenice i njenih izvođača u Bijelom Polju. Zato, nikoga od njih sud nije htio da sasluša.

MONITOR: Ranije ste tvrdili da je cjelokupan krivični progon sproveden i presuda donijeta na nelegalnom i nelegitimnom optužnom aktu visokih funkcionera SDP-a koji su partijsko-pravosudnom spregom instalirani kao „oštećeni” iako je to izričito isključeno Ugovorom o donaciji i normama domaćeg i međunarodnog prava.
MINIĆ: Tačno tako. Kada bi postojala bilo kakva nepravilnost u realizaciji donacije jedino bi se Njemačka mogla legitimisati kao oštećena. Ugovor ne dopušta ništa drugo. Zanimljivo je da se kao „oštećena” pojavljuje osoba koja je kao zamjenik direktora bila odgovorna za sve eventualne nezakonitosti nakon ostavke direktora. Kuriozitet je da je na kampanji protiv mene funkcionerka SDP-a stekla u svojinu „Ozon” radio Kolašin – a da nikada u njega nije uložila ni jedan novčić!? Zahvaljujući „nezavisnom” sudstvu.

MONITOR: Nedavno ste se obraćali pismima Vesni Medenici. Šta ste u njima naveli?
MINIĆ: Podsjetio sam je da je to predmet u koji je ona lično, prije nekoliko godina, kao novopostavljeni Vrhovni državni tužilac CG, na nepromijenjenom činjeničnom i dokaznom materijalu, po t r e ć i put uključila državnu tužilačku organizaciju na stranu ,,oštećenih” njoj bliskih funkcionera SDP-a, iako je tužilačka organizacija, dva puta prije toga, na rezultatima detaljne istrage ocijenila da u tom predmetu nema elemenata ni jednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Priložio sam uz pismo pregled više desetina dokaza i više desetina novih činjenica, predočenih i podnijetih bjelopoljskom pravosuđu, kojima se iz osnova pobijaju sva krivotvorenja i ostale insinuacije tog dijela pravosuđa sadržane u citiranoj presudi, bez ijednog neposrednog dokaza.

Obratio sam joj se kako ovaj slučaj bestijalne sudske podvale ne bi bio prepušten samo špekulacijama koliko je taj nesankcionisani vandalizam nad pravom i pravdom u vezi sa njenim nesvakidašnjim naporima da se u tom devetogodišnjem predmetu ishoduje osuđujuća presuda u korist njoj bliskih funkcionera partije vlasti a na štetu objektivnog kritičara njenog rada i njene demagogije u pravosuđu.

MONITOR: Šta s tim u vezi očekujete od predsjednice Vrhovnog suda?
MINIĆ: Najmanje što se očekuje od predsjednice Vrhovnog suda je da svoj autoritet založi u provjeru svojih hvalospjeva o bjelopoljskom sudstvu, uključujući Viši sud u Bijelom Polju i predsjednika suda Tofila Žujovića, na konkretnom činjeničnom i dokaznom materijalu za koji odgovorno tvrdim da je svjedočanstvo krajnjeg beščašća, nespojivog sa nezavisnim i nepristrasnim sudom i sa časnim sudijom. Ona, ipak, ćuti zboreći tako više i istinitije nego sva njena statistika i hvalospjevi sebi i ovakvom svojem sudstvu.

Prijave protiv sudija

MONITOR: Podnijeli ste više krivičnih prijava protiv sudija Višeg suda u Bijelom Polju. Kakva je njihova sudbina?
MINIĆ: Podnio sam krivične prijave protiv 11 nosilaca najodgovornijih pravosudnih funkcija u bjelopoljskom pravosuđu koji su učestvovali u „kreiranju” uslova za osudu, donošenju presude i, posebno, u onemogućavanju da se po vanrednom pravnom lijeku utvrdi istina. Vrhovni državni tužilac Crne Gore prosljeđuje prijave bjelopoljskom pravosuđu, protiv čijih najodgovornijih predstavnika su prijave podnijete. Površnim i pristrasnim postupanjem bjelopoljskog pravosuđa i ti postupci se usložnjavaju i odugovlače uz iscrpljivanje podnosioca prijava, uprkos neoborivim dokazima o organizovanom prikrivanju očiglednih nezakonitosti sudova i njihovih predsjednika, napadno hvaljenih od strane predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo