Budislav Minić, advokat iz Kolašina, poznat u javnosti kao oštar kritičar najodgovornijih u sudskoj vlasti za stanje u crnogorskom pravosuđu, prije nekoliko dana zatražio je da ga izbrišu iz Imenika advokata Crne Gore. Taj prvi takav slučaj u Crnoj Gori, uz podatak da je Minić nedavno osuđen na četiri mjeseca zatvora, povodi su za ovaj razgovor. MONITOR: Zašto ste zatražili brisanje iz advokature?
MINIĆ: U zahtjevu Advokatskoj komori naveo sam: „Duboko razočaran stanjem u crnogorskom pravosuđu, bespomoćan da se u okviru advokatske profesije, bez posljedica za svoje klijente, suprotstavim politizovanosti, korumpiranosti i osionom bezakonju na visokim i najvišim ljestvicama pravosudne hijerarhije u Crnoj Gori, zahtijevam da budem brisan iz Imenika advokata Crne Gore”.
MONITOR: Možete li konkretizovati neki od tih navoda?
MINIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, obmanjuje javnost namjenskom statistikom nastavljajući prikrivanje teških anomalija u pravosuđu u kojima, uz njen blagoslov, učestvuju i pojedini predsjednici sudova počev od falsifikovanja sudskih zapisnika, preko falsifikovanja odlučujućih dokaza i činjenica do sprovođenja otvorene odmazde prema svima koji su smetnja u tome. Imam brojne alarmantne primjere i dokaze u predmetima svojih klijenata.
MONITOR: I vi lično imate ružno iskustvo?
MINIĆ: Da. To je primjer obijesne odmazde predsjednice Vrhovnog suda i njenih poslušnika u sprezi sa funkcionerima partije na vlasti. Nakon jalovog devetogodišnjeg krivičnog progona, partijsko-pravosudna sprega se uprkos svjedocima-očevicima i obimnoj dokumentaciji o donaciji Savezne Republike Njemačke koja je, 2000. godine, realizovana preko Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Crnoj Gori, poslužila drskom podmetačinom. Izvođač radova, Viši sud u Bijelom Polju, sa predsjednikom Tofilom Žujovićem, bez ijednog neposrednog dokaza, na insinuacijama i očiglednoj podvali partijsko-pravosudne sprege, na nekolika mjeseca pred apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, izrekao mi je kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, bez prava žalbe, zbog „pronevjere” manjeg dijela te donacije prilikom nabavke opreme u čijoj kupovini nijesam ni učestvovao.
MONITOR: Na osnovu čega ste onda osuđeni?
MINIĆ: Fundamentalni dokaz – nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Bubanje i fundamentalna činjenica za osudu, „prisvojeni” iznos novca – nastali su kao finalni proizvod besprimjernog beščašća pravosuđa. Politizovani sud je sramno izmislio nepostojeće računare (LG52xMAX) da bi na njihovim izmišljenim cijenama, po izmišljenim cjenovnicima, sudski vještak nalazom proizveo razliku u cijeni izmišljenih u odnosu na stvarno nabavljene računare tj. „prisvojeni iznos” kao fundamentalnu činjenicu za osudu.
MONITOR: Kako je to bilo moguće?
MINIĆ: To je moguće samo u „briljantnom sudstvu” Vesne Medenice. Sud je prvo eliminisao činjenice i dokaze da je navedena donacija prošla sve stroge kriterijume i ocjene Ureda za štampu Savezne Vlade Njemačke i Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Podgorici, počev od vrlo preciznog Ugovora o donaciji, finansijske dokumentacije na osnovu koje je odobrena donacija, sprovedene stroge procedure odobrenja i praćenja realizacije donacije, zaključno sa prihvaćenim izvještajima o namjenskom utrošku donacije – bez primjedbe donatora SRNJ i bez primjedbe Kancelarije OEBS-ODIHR-a preko koje je realizovana donacija. Odbijajući da izvedu ijedan od brojnih neposrednih dokaza, sud podvaljuje da sam ja kupac opreme, iako je brojnim svjedocima-očevicima neposredno poznata činjenica da ja nijesam kupio ni jedan dio opreme niti prisvojio ijedan dio donacije, a poznato im je ko je, kada i koju opremu nabavio i dopremio za ugradnju u vrijednosti dobijene donacije.
Na to su, protivno izvedenim dokazima, politizovane sudije nadovezale neistinu da postoji razlika u vrsti i tipu nabavljene opreme u odnosu na opremu po dokumentaciji (koju inače ne priznaju). Tu „razliku” su iskonstruisali tako što su poslušnici u sudu izmislili da u nabavljenoj opremi, umjesto stvarno nabavljenih, postoje izmišljeni računari LG52xMAX. Neistinito su ustvrdili da je to utvrdio sudski vještak Ilija Bubanja prilikom popisa i sravnjenja opreme, iako ovaj nikada nije ni vidio ni popisao opremu – što i on potvrđuje.
MONITOR: U sudskim spisima pominju se cjenovnici i ponude za računare…
MINIĆ: Vrhunac podvala je izmišljanje cjenovnika preduzeća ELTA doo Novi Sad, koje nikada nije imalo cjenovnik računara niti se ikada bavila njihovom prodajom, i izmišljanje navodnih profaktura i ponuda za izmišljene računare od firmi ČIKOM-a, ČIP kompjutersa i drugih – što sve ove firme pismeno poriču. Na tim sramotnim očiglednim podvalama izmišljena je fundamentalna činjenica za osudu – „prisvojeni iznos” od 3.750 DM. Na ovako iskonstruisani „prisvojeni” iznos dodato je i 2.151 DM, isplaćenih dobavljaču za montiranje opreme, saglasno ugovoru o donaciji, bez saslušanja svjedoka-očevidaca kojima su poznate sve ove činjenice.
MONITOR: U presudi se navodi da ste spornu donaciju primili „kao direktor DOO ‘Info-Kol’ Kolašin”.
MINIĆ: Nijesam ni pravno ni faktički bio direktor DOO „Info-Kol” Kolašin u spornom periodu. Ja sam 30. jula 2000. godine podnio pismenu ostavku na dužnost direktora „Info-Kol”, na koju sam formalno označen u osnivačkim aktima „Ozon” radija Kolašin, a 1. avgusta iste godine prenio sam ovlašćenja direktora na glavnog urednika „Ozon” radija. Upravo taj direktor-glavni urednik je jedan od svjedoka-očevidaca kojemu su poznate sve činjenice ovog primjera besuđa i bestiđa Vesne Medenice i njenih izvođača u Bijelom Polju. Zato, nikoga od njih sud nije htio da sasluša.
MONITOR: Ranije ste tvrdili da je cjelokupan krivični progon sproveden i presuda donijeta na nelegalnom i nelegitimnom optužnom aktu visokih funkcionera SDP-a koji su partijsko-pravosudnom spregom instalirani kao „oštećeni” iako je to izričito isključeno Ugovorom o donaciji i normama domaćeg i međunarodnog prava.
MINIĆ: Tačno tako. Kada bi postojala bilo kakva nepravilnost u realizaciji donacije jedino bi se Njemačka mogla legitimisati kao oštećena. Ugovor ne dopušta ništa drugo. Zanimljivo je da se kao „oštećena” pojavljuje osoba koja je kao zamjenik direktora bila odgovorna za sve eventualne nezakonitosti nakon ostavke direktora. Kuriozitet je da je na kampanji protiv mene funkcionerka SDP-a stekla u svojinu „Ozon” radio Kolašin – a da nikada u njega nije uložila ni jedan novčić!? Zahvaljujući „nezavisnom” sudstvu.
MONITOR: Nedavno ste se obraćali pismima Vesni Medenici. Šta ste u njima naveli?
MINIĆ: Podsjetio sam je da je to predmet u koji je ona lično, prije nekoliko godina, kao novopostavljeni Vrhovni državni tužilac CG, na nepromijenjenom činjeničnom i dokaznom materijalu, po t r e ć i put uključila državnu tužilačku organizaciju na stranu ,,oštećenih” njoj bliskih funkcionera SDP-a, iako je tužilačka organizacija, dva puta prije toga, na rezultatima detaljne istrage ocijenila da u tom predmetu nema elemenata ni jednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Priložio sam uz pismo pregled više desetina dokaza i više desetina novih činjenica, predočenih i podnijetih bjelopoljskom pravosuđu, kojima se iz osnova pobijaju sva krivotvorenja i ostale insinuacije tog dijela pravosuđa sadržane u citiranoj presudi, bez ijednog neposrednog dokaza.
Obratio sam joj se kako ovaj slučaj bestijalne sudske podvale ne bi bio prepušten samo špekulacijama koliko je taj nesankcionisani vandalizam nad pravom i pravdom u vezi sa njenim nesvakidašnjim naporima da se u tom devetogodišnjem predmetu ishoduje osuđujuća presuda u korist njoj bliskih funkcionera partije vlasti a na štetu objektivnog kritičara njenog rada i njene demagogije u pravosuđu.
MONITOR: Šta s tim u vezi očekujete od predsjednice Vrhovnog suda?
MINIĆ: Najmanje što se očekuje od predsjednice Vrhovnog suda je da svoj autoritet založi u provjeru svojih hvalospjeva o bjelopoljskom sudstvu, uključujući Viši sud u Bijelom Polju i predsjednika suda Tofila Žujovića, na konkretnom činjeničnom i dokaznom materijalu za koji odgovorno tvrdim da je svjedočanstvo krajnjeg beščašća, nespojivog sa nezavisnim i nepristrasnim sudom i sa časnim sudijom. Ona, ipak, ćuti zboreći tako više i istinitije nego sva njena statistika i hvalospjevi sebi i ovakvom svojem sudstvu.
Prijave protiv sudija
MONITOR: Podnijeli ste više krivičnih prijava protiv sudija Višeg suda u Bijelom Polju. Kakva je njihova sudbina?
MINIĆ: Podnio sam krivične prijave protiv 11 nosilaca najodgovornijih pravosudnih funkcija u bjelopoljskom pravosuđu koji su učestvovali u „kreiranju” uslova za osudu, donošenju presude i, posebno, u onemogućavanju da se po vanrednom pravnom lijeku utvrdi istina. Vrhovni državni tužilac Crne Gore prosljeđuje prijave bjelopoljskom pravosuđu, protiv čijih najodgovornijih predstavnika su prijave podnijete. Površnim i pristrasnim postupanjem bjelopoljskog pravosuđa i ti postupci se usložnjavaju i odugovlače uz iscrpljivanje podnosioca prijava, uprkos neoborivim dokazima o organizovanom prikrivanju očiglednih nezakonitosti sudova i njihovih predsjednika, napadno hvaljenih od strane predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.
Veseljko KOPRIVICA