Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijsko-sudski klinč

Objavljeno prije

na

Budislav Minić, advokat iz Kolašina, poznat u javnosti kao oštar kritičar najodgovornijih u sudskoj vlasti za stanje u crnogorskom pravosuđu, prije nekoliko dana zatražio je da ga izbrišu iz Imenika advokata Crne Gore. Taj prvi takav slučaj u Crnoj Gori, uz podatak da je Minić nedavno osuđen na četiri mjeseca zatvora, povodi su za ovaj razgovor. MONITOR: Zašto ste zatražili brisanje iz advokature?
MINIĆ: U zahtjevu Advokatskoj komori naveo sam: „Duboko razočaran stanjem u crnogorskom pravosuđu, bespomoćan da se u okviru advokatske profesije, bez posljedica za svoje klijente, suprotstavim politizovanosti, korumpiranosti i osionom bezakonju na visokim i najvišim ljestvicama pravosudne hijerarhije u Crnoj Gori, zahtijevam da budem brisan iz Imenika advokata Crne Gore”.

MONITOR: Možete li konkretizovati neki od tih navoda?
MINIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, obmanjuje javnost namjenskom statistikom nastavljajući prikrivanje teških anomalija u pravosuđu u kojima, uz njen blagoslov, učestvuju i pojedini predsjednici sudova počev od falsifikovanja sudskih zapisnika, preko falsifikovanja odlučujućih dokaza i činjenica do sprovođenja otvorene odmazde prema svima koji su smetnja u tome. Imam brojne alarmantne primjere i dokaze u predmetima svojih klijenata.

MONITOR: I vi lično imate ružno iskustvo?
MINIĆ: Da. To je primjer obijesne odmazde predsjednice Vrhovnog suda i njenih poslušnika u sprezi sa funkcionerima partije na vlasti. Nakon jalovog devetogodišnjeg krivičnog progona, partijsko-pravosudna sprega se uprkos svjedocima-očevicima i obimnoj dokumentaciji o donaciji Savezne Republike Njemačke koja je, 2000. godine, realizovana preko Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Crnoj Gori, poslužila drskom podmetačinom. Izvođač radova, Viši sud u Bijelom Polju, sa predsjednikom Tofilom Žujovićem, bez ijednog neposrednog dokaza, na insinuacijama i očiglednoj podvali partijsko-pravosudne sprege, na nekolika mjeseca pred apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, izrekao mi je kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, bez prava žalbe, zbog „pronevjere” manjeg dijela te donacije prilikom nabavke opreme u čijoj kupovini nijesam ni učestvovao.

MONITOR: Na osnovu čega ste onda osuđeni?
MINIĆ: Fundamentalni dokaz – nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Bubanje i fundamentalna činjenica za osudu, „prisvojeni” iznos novca – nastali su kao finalni proizvod besprimjernog beščašća pravosuđa. Politizovani sud je sramno izmislio nepostojeće računare (LG52xMAX) da bi na njihovim izmišljenim cijenama, po izmišljenim cjenovnicima, sudski vještak nalazom proizveo razliku u cijeni izmišljenih u odnosu na stvarno nabavljene računare tj. „prisvojeni iznos” kao fundamentalnu činjenicu za osudu.

MONITOR: Kako je to bilo moguće?
MINIĆ: To je moguće samo u „briljantnom sudstvu” Vesne Medenice. Sud je prvo eliminisao činjenice i dokaze da je navedena donacija prošla sve stroge kriterijume i ocjene Ureda za štampu Savezne Vlade Njemačke i Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Podgorici, počev od vrlo preciznog Ugovora o donaciji, finansijske dokumentacije na osnovu koje je odobrena donacija, sprovedene stroge procedure odobrenja i praćenja realizacije donacije, zaključno sa prihvaćenim izvještajima o namjenskom utrošku donacije – bez primjedbe donatora SRNJ i bez primjedbe Kancelarije OEBS-ODIHR-a preko koje je realizovana donacija. Odbijajući da izvedu ijedan od brojnih neposrednih dokaza, sud podvaljuje da sam ja kupac opreme, iako je brojnim svjedocima-očevicima neposredno poznata činjenica da ja nijesam kupio ni jedan dio opreme niti prisvojio ijedan dio donacije, a poznato im je ko je, kada i koju opremu nabavio i dopremio za ugradnju u vrijednosti dobijene donacije.

Na to su, protivno izvedenim dokazima, politizovane sudije nadovezale neistinu da postoji razlika u vrsti i tipu nabavljene opreme u odnosu na opremu po dokumentaciji (koju inače ne priznaju). Tu „razliku” su iskonstruisali tako što su poslušnici u sudu izmislili da u nabavljenoj opremi, umjesto stvarno nabavljenih, postoje izmišljeni računari LG52xMAX. Neistinito su ustvrdili da je to utvrdio sudski vještak Ilija Bubanja prilikom popisa i sravnjenja opreme, iako ovaj nikada nije ni vidio ni popisao opremu – što i on potvrđuje.

MONITOR: U sudskim spisima pominju se cjenovnici i ponude za računare…
MINIĆ: Vrhunac podvala je izmišljanje cjenovnika preduzeća ELTA doo Novi Sad, koje nikada nije imalo cjenovnik računara niti se ikada bavila njihovom prodajom, i izmišljanje navodnih profaktura i ponuda za izmišljene računare od firmi ČIKOM-a, ČIP kompjutersa i drugih – što sve ove firme pismeno poriču. Na tim sramotnim očiglednim podvalama izmišljena je fundamentalna činjenica za osudu – „prisvojeni iznos” od 3.750 DM. Na ovako iskonstruisani „prisvojeni” iznos dodato je i 2.151 DM, isplaćenih dobavljaču za montiranje opreme, saglasno ugovoru o donaciji, bez saslušanja svjedoka-očevidaca kojima su poznate sve ove činjenice.

MONITOR: U presudi se navodi da ste spornu donaciju primili „kao direktor DOO ‘Info-Kol’ Kolašin”.
MINIĆ: Nijesam ni pravno ni faktički bio direktor DOO „Info-Kol” Kolašin u spornom periodu. Ja sam 30. jula 2000. godine podnio pismenu ostavku na dužnost direktora „Info-Kol”, na koju sam formalno označen u osnivačkim aktima „Ozon” radija Kolašin, a 1. avgusta iste godine prenio sam ovlašćenja direktora na glavnog urednika „Ozon” radija. Upravo taj direktor-glavni urednik je jedan od svjedoka-očevidaca kojemu su poznate sve činjenice ovog primjera besuđa i bestiđa Vesne Medenice i njenih izvođača u Bijelom Polju. Zato, nikoga od njih sud nije htio da sasluša.

MONITOR: Ranije ste tvrdili da je cjelokupan krivični progon sproveden i presuda donijeta na nelegalnom i nelegitimnom optužnom aktu visokih funkcionera SDP-a koji su partijsko-pravosudnom spregom instalirani kao „oštećeni” iako je to izričito isključeno Ugovorom o donaciji i normama domaćeg i međunarodnog prava.
MINIĆ: Tačno tako. Kada bi postojala bilo kakva nepravilnost u realizaciji donacije jedino bi se Njemačka mogla legitimisati kao oštećena. Ugovor ne dopušta ništa drugo. Zanimljivo je da se kao „oštećena” pojavljuje osoba koja je kao zamjenik direktora bila odgovorna za sve eventualne nezakonitosti nakon ostavke direktora. Kuriozitet je da je na kampanji protiv mene funkcionerka SDP-a stekla u svojinu „Ozon” radio Kolašin – a da nikada u njega nije uložila ni jedan novčić!? Zahvaljujući „nezavisnom” sudstvu.

MONITOR: Nedavno ste se obraćali pismima Vesni Medenici. Šta ste u njima naveli?
MINIĆ: Podsjetio sam je da je to predmet u koji je ona lično, prije nekoliko godina, kao novopostavljeni Vrhovni državni tužilac CG, na nepromijenjenom činjeničnom i dokaznom materijalu, po t r e ć i put uključila državnu tužilačku organizaciju na stranu ,,oštećenih” njoj bliskih funkcionera SDP-a, iako je tužilačka organizacija, dva puta prije toga, na rezultatima detaljne istrage ocijenila da u tom predmetu nema elemenata ni jednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Priložio sam uz pismo pregled više desetina dokaza i više desetina novih činjenica, predočenih i podnijetih bjelopoljskom pravosuđu, kojima se iz osnova pobijaju sva krivotvorenja i ostale insinuacije tog dijela pravosuđa sadržane u citiranoj presudi, bez ijednog neposrednog dokaza.

Obratio sam joj se kako ovaj slučaj bestijalne sudske podvale ne bi bio prepušten samo špekulacijama koliko je taj nesankcionisani vandalizam nad pravom i pravdom u vezi sa njenim nesvakidašnjim naporima da se u tom devetogodišnjem predmetu ishoduje osuđujuća presuda u korist njoj bliskih funkcionera partije vlasti a na štetu objektivnog kritičara njenog rada i njene demagogije u pravosuđu.

MONITOR: Šta s tim u vezi očekujete od predsjednice Vrhovnog suda?
MINIĆ: Najmanje što se očekuje od predsjednice Vrhovnog suda je da svoj autoritet založi u provjeru svojih hvalospjeva o bjelopoljskom sudstvu, uključujući Viši sud u Bijelom Polju i predsjednika suda Tofila Žujovića, na konkretnom činjeničnom i dokaznom materijalu za koji odgovorno tvrdim da je svjedočanstvo krajnjeg beščašća, nespojivog sa nezavisnim i nepristrasnim sudom i sa časnim sudijom. Ona, ipak, ćuti zboreći tako više i istinitije nego sva njena statistika i hvalospjevi sebi i ovakvom svojem sudstvu.

Prijave protiv sudija

MONITOR: Podnijeli ste više krivičnih prijava protiv sudija Višeg suda u Bijelom Polju. Kakva je njihova sudbina?
MINIĆ: Podnio sam krivične prijave protiv 11 nosilaca najodgovornijih pravosudnih funkcija u bjelopoljskom pravosuđu koji su učestvovali u „kreiranju” uslova za osudu, donošenju presude i, posebno, u onemogućavanju da se po vanrednom pravnom lijeku utvrdi istina. Vrhovni državni tužilac Crne Gore prosljeđuje prijave bjelopoljskom pravosuđu, protiv čijih najodgovornijih predstavnika su prijave podnijete. Površnim i pristrasnim postupanjem bjelopoljskog pravosuđa i ti postupci se usložnjavaju i odugovlače uz iscrpljivanje podnosioca prijava, uprkos neoborivim dokazima o organizovanom prikrivanju očiglednih nezakonitosti sudova i njihovih predsjednika, napadno hvaljenih od strane predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo