Povežite se sa nama

INTERVJU

Partijsko-sudski klinč

Objavljeno prije

na

Budislav Minić, advokat iz Kolašina, poznat u javnosti kao oštar kritičar najodgovornijih u sudskoj vlasti za stanje u crnogorskom pravosuđu, prije nekoliko dana zatražio je da ga izbrišu iz Imenika advokata Crne Gore. Taj prvi takav slučaj u Crnoj Gori, uz podatak da je Minić nedavno osuđen na četiri mjeseca zatvora, povodi su za ovaj razgovor. MONITOR: Zašto ste zatražili brisanje iz advokature?
MINIĆ: U zahtjevu Advokatskoj komori naveo sam: „Duboko razočaran stanjem u crnogorskom pravosuđu, bespomoćan da se u okviru advokatske profesije, bez posljedica za svoje klijente, suprotstavim politizovanosti, korumpiranosti i osionom bezakonju na visokim i najvišim ljestvicama pravosudne hijerarhije u Crnoj Gori, zahtijevam da budem brisan iz Imenika advokata Crne Gore”.

MONITOR: Možete li konkretizovati neki od tih navoda?
MINIĆ: Predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica, obmanjuje javnost namjenskom statistikom nastavljajući prikrivanje teških anomalija u pravosuđu u kojima, uz njen blagoslov, učestvuju i pojedini predsjednici sudova počev od falsifikovanja sudskih zapisnika, preko falsifikovanja odlučujućih dokaza i činjenica do sprovođenja otvorene odmazde prema svima koji su smetnja u tome. Imam brojne alarmantne primjere i dokaze u predmetima svojih klijenata.

MONITOR: I vi lično imate ružno iskustvo?
MINIĆ: Da. To je primjer obijesne odmazde predsjednice Vrhovnog suda i njenih poslušnika u sprezi sa funkcionerima partije na vlasti. Nakon jalovog devetogodišnjeg krivičnog progona, partijsko-pravosudna sprega se uprkos svjedocima-očevicima i obimnoj dokumentaciji o donaciji Savezne Republike Njemačke koja je, 2000. godine, realizovana preko Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Crnoj Gori, poslužila drskom podmetačinom. Izvođač radova, Viši sud u Bijelom Polju, sa predsjednikom Tofilom Žujovićem, bez ijednog neposrednog dokaza, na insinuacijama i očiglednoj podvali partijsko-pravosudne sprege, na nekolika mjeseca pred apsolutnu zastaru krivičnog gonjenja, izrekao mi je kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, bez prava žalbe, zbog „pronevjere” manjeg dijela te donacije prilikom nabavke opreme u čijoj kupovini nijesam ni učestvovao.

MONITOR: Na osnovu čega ste onda osuđeni?
MINIĆ: Fundamentalni dokaz – nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ilije Bubanje i fundamentalna činjenica za osudu, „prisvojeni” iznos novca – nastali su kao finalni proizvod besprimjernog beščašća pravosuđa. Politizovani sud je sramno izmislio nepostojeće računare (LG52xMAX) da bi na njihovim izmišljenim cijenama, po izmišljenim cjenovnicima, sudski vještak nalazom proizveo razliku u cijeni izmišljenih u odnosu na stvarno nabavljene računare tj. „prisvojeni iznos” kao fundamentalnu činjenicu za osudu.

MONITOR: Kako je to bilo moguće?
MINIĆ: To je moguće samo u „briljantnom sudstvu” Vesne Medenice. Sud je prvo eliminisao činjenice i dokaze da je navedena donacija prošla sve stroge kriterijume i ocjene Ureda za štampu Savezne Vlade Njemačke i Kancelarije OEBS-ODIHR-a u Podgorici, počev od vrlo preciznog Ugovora o donaciji, finansijske dokumentacije na osnovu koje je odobrena donacija, sprovedene stroge procedure odobrenja i praćenja realizacije donacije, zaključno sa prihvaćenim izvještajima o namjenskom utrošku donacije – bez primjedbe donatora SRNJ i bez primjedbe Kancelarije OEBS-ODIHR-a preko koje je realizovana donacija. Odbijajući da izvedu ijedan od brojnih neposrednih dokaza, sud podvaljuje da sam ja kupac opreme, iako je brojnim svjedocima-očevicima neposredno poznata činjenica da ja nijesam kupio ni jedan dio opreme niti prisvojio ijedan dio donacije, a poznato im je ko je, kada i koju opremu nabavio i dopremio za ugradnju u vrijednosti dobijene donacije.

Na to su, protivno izvedenim dokazima, politizovane sudije nadovezale neistinu da postoji razlika u vrsti i tipu nabavljene opreme u odnosu na opremu po dokumentaciji (koju inače ne priznaju). Tu „razliku” su iskonstruisali tako što su poslušnici u sudu izmislili da u nabavljenoj opremi, umjesto stvarno nabavljenih, postoje izmišljeni računari LG52xMAX. Neistinito su ustvrdili da je to utvrdio sudski vještak Ilija Bubanja prilikom popisa i sravnjenja opreme, iako ovaj nikada nije ni vidio ni popisao opremu – što i on potvrđuje.

MONITOR: U sudskim spisima pominju se cjenovnici i ponude za računare…
MINIĆ: Vrhunac podvala je izmišljanje cjenovnika preduzeća ELTA doo Novi Sad, koje nikada nije imalo cjenovnik računara niti se ikada bavila njihovom prodajom, i izmišljanje navodnih profaktura i ponuda za izmišljene računare od firmi ČIKOM-a, ČIP kompjutersa i drugih – što sve ove firme pismeno poriču. Na tim sramotnim očiglednim podvalama izmišljena je fundamentalna činjenica za osudu – „prisvojeni iznos” od 3.750 DM. Na ovako iskonstruisani „prisvojeni” iznos dodato je i 2.151 DM, isplaćenih dobavljaču za montiranje opreme, saglasno ugovoru o donaciji, bez saslušanja svjedoka-očevidaca kojima su poznate sve ove činjenice.

MONITOR: U presudi se navodi da ste spornu donaciju primili „kao direktor DOO ‘Info-Kol’ Kolašin”.
MINIĆ: Nijesam ni pravno ni faktički bio direktor DOO „Info-Kol” Kolašin u spornom periodu. Ja sam 30. jula 2000. godine podnio pismenu ostavku na dužnost direktora „Info-Kol”, na koju sam formalno označen u osnivačkim aktima „Ozon” radija Kolašin, a 1. avgusta iste godine prenio sam ovlašćenja direktora na glavnog urednika „Ozon” radija. Upravo taj direktor-glavni urednik je jedan od svjedoka-očevidaca kojemu su poznate sve činjenice ovog primjera besuđa i bestiđa Vesne Medenice i njenih izvođača u Bijelom Polju. Zato, nikoga od njih sud nije htio da sasluša.

MONITOR: Ranije ste tvrdili da je cjelokupan krivični progon sproveden i presuda donijeta na nelegalnom i nelegitimnom optužnom aktu visokih funkcionera SDP-a koji su partijsko-pravosudnom spregom instalirani kao „oštećeni” iako je to izričito isključeno Ugovorom o donaciji i normama domaćeg i međunarodnog prava.
MINIĆ: Tačno tako. Kada bi postojala bilo kakva nepravilnost u realizaciji donacije jedino bi se Njemačka mogla legitimisati kao oštećena. Ugovor ne dopušta ništa drugo. Zanimljivo je da se kao „oštećena” pojavljuje osoba koja je kao zamjenik direktora bila odgovorna za sve eventualne nezakonitosti nakon ostavke direktora. Kuriozitet je da je na kampanji protiv mene funkcionerka SDP-a stekla u svojinu „Ozon” radio Kolašin – a da nikada u njega nije uložila ni jedan novčić!? Zahvaljujući „nezavisnom” sudstvu.

MONITOR: Nedavno ste se obraćali pismima Vesni Medenici. Šta ste u njima naveli?
MINIĆ: Podsjetio sam je da je to predmet u koji je ona lično, prije nekoliko godina, kao novopostavljeni Vrhovni državni tužilac CG, na nepromijenjenom činjeničnom i dokaznom materijalu, po t r e ć i put uključila državnu tužilačku organizaciju na stranu ,,oštećenih” njoj bliskih funkcionera SDP-a, iako je tužilačka organizacija, dva puta prije toga, na rezultatima detaljne istrage ocijenila da u tom predmetu nema elemenata ni jednog krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Priložio sam uz pismo pregled više desetina dokaza i više desetina novih činjenica, predočenih i podnijetih bjelopoljskom pravosuđu, kojima se iz osnova pobijaju sva krivotvorenja i ostale insinuacije tog dijela pravosuđa sadržane u citiranoj presudi, bez ijednog neposrednog dokaza.

Obratio sam joj se kako ovaj slučaj bestijalne sudske podvale ne bi bio prepušten samo špekulacijama koliko je taj nesankcionisani vandalizam nad pravom i pravdom u vezi sa njenim nesvakidašnjim naporima da se u tom devetogodišnjem predmetu ishoduje osuđujuća presuda u korist njoj bliskih funkcionera partije vlasti a na štetu objektivnog kritičara njenog rada i njene demagogije u pravosuđu.

MONITOR: Šta s tim u vezi očekujete od predsjednice Vrhovnog suda?
MINIĆ: Najmanje što se očekuje od predsjednice Vrhovnog suda je da svoj autoritet založi u provjeru svojih hvalospjeva o bjelopoljskom sudstvu, uključujući Viši sud u Bijelom Polju i predsjednika suda Tofila Žujovića, na konkretnom činjeničnom i dokaznom materijalu za koji odgovorno tvrdim da je svjedočanstvo krajnjeg beščašća, nespojivog sa nezavisnim i nepristrasnim sudom i sa časnim sudijom. Ona, ipak, ćuti zboreći tako više i istinitije nego sva njena statistika i hvalospjevi sebi i ovakvom svojem sudstvu.

Prijave protiv sudija

MONITOR: Podnijeli ste više krivičnih prijava protiv sudija Višeg suda u Bijelom Polju. Kakva je njihova sudbina?
MINIĆ: Podnio sam krivične prijave protiv 11 nosilaca najodgovornijih pravosudnih funkcija u bjelopoljskom pravosuđu koji su učestvovali u „kreiranju” uslova za osudu, donošenju presude i, posebno, u onemogućavanju da se po vanrednom pravnom lijeku utvrdi istina. Vrhovni državni tužilac Crne Gore prosljeđuje prijave bjelopoljskom pravosuđu, protiv čijih najodgovornijih predstavnika su prijave podnijete. Površnim i pristrasnim postupanjem bjelopoljskog pravosuđa i ti postupci se usložnjavaju i odugovlače uz iscrpljivanje podnosioca prijava, uprkos neoborivim dokazima o organizovanom prikrivanju očiglednih nezakonitosti sudova i njihovih predsjednika, napadno hvaljenih od strane predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo