Povežite se sa nama

INTERVJU

Bosna je ugušena zemlja

Objavljeno prije

na

Za sebe kaže da je kosmopolita, i po vlastitom razumijevanju života ne pripada nikome osim ljudskom rodu. U BiH i okruženju poznat je kao istaknuti intelektualac i bespoštedni kritičar bosanskohercegovačke vlasti i stvarnosti. Autor je desetak zapaženih knjiga, brojnih recenzija, eseja, prikaza… Nesposoban da bude podoban, živi od pisanja. Slučajno smo se sreli na Crnogorskom primorju i razgovor je, sasvim spontano, počeo, a o čemu drugom nego o – Bosni i Hercegovini danas. BAJTAL: Bosna i Hercegovina je danas vrlo komplikovana zemlja. Sa kojeg je god stanovišta pogledate. Sa stanovišta života građana, sa stanovišta aktualnih političkih etno-ideologija, kao i sa stanovišta prostornih odnosa. Pri tom mislim na strukturu njene Dejtonske podjele i logiku sukobljenih mentaliteta i isključivosti koje su došle sa tim ideologijama
koje BiH zatrpavaju u njeno vlastito tlo. Bosna je danas ugušena zemlja. Lijepa zemlja, ali zemlja koja ne može da diše punim plućima, jer joj je pravo na disanje oduzeto. A to joj je pravo oduzeo upravo onaj mirovni ugovor koji je trebalo da joj ga donose…

MONITOR: Mislite na Dejtonski ugovor.
BAJTAL: Da. To je mirovni ugovor koji je samo prekinuo rat. Taj nedovršeni rat se danas nastavlja drugim sredstvima. Kao što je rat u principu nastavak politike drugim sredstvima, tako je Dejtonski mirovni ugovor nastavak rata drugim sredstvima. U ta druga sredstva spadaju obrazovanje, kultura, religija, mediji… Uzmite samo fenomen “dvije škole pod jednim krovom”. To je čisti aparthejd. Čisti neofašizam. Gledao sam
nedavno na televiziji srednjoškolce Stoca koji o pripadnicima druge nacije govore sa neskrivenom mržnjom. Taj pubertetski govor nema nikakve veze sa njihovim mentalnim sklopom, ali ima veze sa umetnutim idejama koje su došle ili iz društva, ili iz škole, ili iz porodice. To je ta BiH koja još nema svoj sanjani mir. Ima neko napeto primirje, koje stalno vri i u kojem, svi mi koji Bosni želimo dobro, zajedno vrijemo s njom. U tom uzavrelom kotlu danas nikom nije ugodno.

MONITOR: Ukazuju li na to intelektualci, čuje li se njihov kritički glas i koliki je njihov uticaj na tamošnje javno mnjenje?
BAJTAL: Treba razlikovati intelektualce i inteligenciju. Biti intelektualac znači živjeti vođen i rukovođen vlastitim idejama i savješću. S druge strane, pripadati inteligenciji znači ono što si naučio, ono sa čime intelektualno raspolažeš staviti u službu nečega i nekoga. Intelektualaca koji su spremni da žive u skladu sa vlastitom savješću i da se bore na principima vlastite savjesti danas u BiH nema mnogo. Inteligencije koja se stavila u službu važećih ideologija koje nikad nikome dobro nisu donosile, a najmanje Bosni s obzirom na heterogenitet njenog etno-religijskog sastava ima mnogo, čak i previše. Istinskih intelektualca koji rade po principima kantovskog moralnog imperativa je vrlo malo. Srećom ili nažalost spadam u tu manjinu i ne mislim odustajati od vlastitog kritičkog puta. Ne mislim odustajati zato što smatram da su svi ljudi ljudi i da svi imaju isto ljudsko pravo na dostojanstven život. Mislim da nam BiH svima jednako pripada. Ne smije ničija biti više nego nekog drugog. Borimo se za takvu, ljudsku BiH. Svjesno ne koristim izraz “građanska”, jer su aktualne ideologije uspjele da taj izraz značenjski isperu i potpuno obesmisle, svjesno mu dajući pežorativni smisao.

MONITOR: Kome odgovara današnje stanje u BiH?
BAJTAL: Takvo kakvo je, to stanje je rezultanta sukoba interesnih sfera, pojedinačnih i grupnih interesa koji se kriju iza retrogradnih ideologija koje svoj oslonac nalaze u religiji ili naciji. Oni koji imaju koristi od takvog stanja nastoje da ga održe po svaku cijenu. Samo oni koji bi htjeli prosperitet nastoje da to promijene. S obzirom na to da je BiH i prostor na kome se lome i neki svjetski interesi (prostor na kome se već dvije decenije pere svjetski novac), pretpostaviti je da će stanje biti tako loše sve dok tog prljavog novca ima u opticaju i dok se ne opere do kraja. Međunarodna zajednica nije nije čista u tom smislu, i rat nam je to jasno pokazao. Tu se lome i međunarodni interesi i velike politike. Dakle, BiH danas je kompleksno pitanje. A stanje takvo da većini, odnosno nikome, nije dobro osim manjini koja vlada i koja svoju vlast održava po principu divide et impera (zavadi pa vladaj).

MONITOR: Kako izgleda socijalna karta BiH danas?
BAJTAL: Aktuelna vlast priznaje 40-postotnu nezaposlenost, neke procjene govore da u ovom trenutku imamo jednog penzionera na jednog radnika. Za sve one koji znaju misliti socijalno i ekonomski to dovoljno govori o kakvoj krizi je riječ. Ogroman broj nezaposlenih logički porađa sivu ekonomiju. Ako iz iskustva znamo da uz sivu ekonomiju uporedo idu i kriminal, i prostitucija, i droga i šverc, onda nije teško pretpostaviti kakvo je realno bh stanje danas. Oni koji rade doslovno su eksploatisani i prepušteni na milost i nemilost poslodavaca koji su uspjeli da društvenu i državnu imovinu lažnim tranzicijama pretvore u svoju privatnu prćiju. Takvi danas legalno eksploatišu i ucjenjuju one koji rade tako što im daju male i neredovne plate, a i radno mjesto čine upitnim i nesigurnim. Svaki uposlenik koji se odvaži da glasno stane u odbranu svojih ljudskih i radničkih prava biva šikaniran ili otpušten sa posla. Odnosno, već sama mogućnost da može biti otpušten dovoljna je da njegov život učini fatalno stresnim. Sve to govori sasvim dovoljno o (lošem) kvalitetu bh života danas. Sa penzijama nije ništa bolje. One su male ili neredovne. Teško se dobijaju ili se dobijaju mitom i korupcijom, što je dodatna dimenzija žalosne bh ljudske i socijalne krize. Dovoljno je pogledati jedan TV dnevnik pa da se vidi sav jad i čemer etno-demokratije i etno-demokrata.

MONITOR: Tranzicija je, izgleda, i Bosni donijela ono što i njenom okruženju…
BAJTAL: Naša kriza, naši mentaliteti i naše gluposti, govore da smo mi ipak jedno i isto, i da razlike u religijama ne znače ništa. One su samo zloupotrijebljene i iskorištene da bi se to jedno podijelilo na troje. Sve nam govori o jednom neljudskom konceptu osionih i neumjerenih pojedinaca kojima je malo bilo dosta, pa su htjeli sve. BiH je žrtva tog egoističkog koncepta i njegove neumjerenosti. I krvavi raspad Jugoslavije je produkt upravo te nezajažljive oholosti. Najvišu cijenu toga platila je BiH. Ako je Jugoslavija trebala da se raspadne, onda se to ljudski moglo dogovoriti i riješiti. Da je to moguće imamo za to dosta primjera – SSSR, Čehoslovačka…Ne vjerujem da su oni od nas ni pametniji ni obrazovaniji ni kulturniji, ali su, očito, imali manje političkih i intelektualnih mangupa u svojim redovima.

MONITOR: Šta se BiH piše u budućnosti?
BAJTAL: Nijednog trenutka ne mogu pomisliti da BiH nema svoju budućnost i ljudsku perspektivu. Uvjeren sam da će Bosna i Hercegovina izaći iz ovog beznađa u kojem se sada nalazi…

MONITOR: Najavljeno je da će jesenas biti održani parlamentarni izbori. Da li se naslućuju neke nove snage koje će donijeti boljitak BiH?
BAJTAL: To se danas pita i svaki građanin Bosne i Hercegovine. Svi se pitaju šta će biti u oktobru. Niko nije u stanju da realno procijeni šta će se zaista dogoditi. S jedne strane imate sve logičke i egzistencijalne razloge za radikalnu promjenu. S druge, međutim, logika na ovim prostorima ne znači mnogo. Po toj egzistencijalnoj logici bh ljudi bi već trebali biti siti gladi, nezaposlenosti, lošeg života, stalne zavade, življenja u mržnji, i življenja u zemlji u kojoj je ,,Nož, žica, Srebrenica” postao kulturni slogan. Mali obični ljudi siti su te omraze i tog besmisla. Međutim, kako se rijetko kad ponašamo logički, teško je prosuditi šta će se stvarno dogoditi u oktobru. Postoje neke naznake, postoje neki novi ljudi, neke nove stranke, koje bi mogle možda donijeti nešto novo. Garancije za to nikad nemate, i teško je reći koliko će ljudi uspjeti da u njima prepoznaju one koji će donijeti promjene i neke nove životne forme, i koji će
pokušati BiH učiniti propulzivnim, humanim prostorom koji će se usaglasiti sa standardima EU i modernog demokratskog svijeta.

MONITOR: Šta je, prema Vašoj procjeni, najveća prepreka da se to i ostvari?
BAJTAL: Problem totalitarizma, problem tog podaničkog čipa – to je problem BiH i cijelog regiona. Ovdje je više od pet stotina godina sve odlučivano u Istanbulu. Pa smo, nakon toga, mi u BiH, bili pod patronatom druge carske sile i odluke su nam dolazile iz Beča. Potom smo bili pod patronatom kada se idejni i životni obrazac, manje ili više, duže ili kraće, krojio u Moskvi. Sve to govori da smo posljednjih pet-šest vjekova bili samo podanici, da nikad nismo mislili svojim glavom, i da smo uvijek bili samo poslušni izvršioci. Bojim se da je taj podanički mentalni sklop sada već i u našim genima. Većina bh etno-lidera i danas sluša nekoga i ide po “svoje” mišljenje nekome.To podaništvo skupo nas staje i sprečava bh građane, koji se pitaju šta će se desiti u oktobru, da daju realan odgovor na to.

Prošlost ostaviti teorijama besmisla

MONITOR: Otkud Vi na Crnogorskom primorju?
BAJTAL: Ovdje sam došao ne samo zbog mora i sunca, nego zbog prijatelja. Ali i zbog nepostojanja jezičke barijere jer me svako može razumijeti i mogu sa svakim razgovarati. Konačno, došao sam zbog jednog mentalnog sklopa koji mi nije dalek. Ti mentalni sklopovi nedavno su se malo posvađali, kažem malo jer želim biti uljudan, pošto dobro znam i znamo šta se nedavno desilo i ko je iz toga izvukao korist. Mi treba da se kao ljudi srećemo i ovdje u Crnoj Gori, ali i u BiH, da razmjenjujemo svoje ideje i svoje dobre želje. Na prošlu tragediju treba staviti tačku i ostaviti je istoriji, pravu i pravdi da se njima bave. Ostaviti je filozofskim teorijama besmisla i krenuti nekim novim boljim ljudskijim putevima…

MONITOR: To su poodavno i prvi učinili kulturni stvaraoci, među kojima ste i Vi…
BAJTAL: Ljudi iz kulturnih sfera lakše prebrođavaju sve ono što se događalo. Drugačiji je njihov način razumijevanja i oni su zbog toga spremniji na dijalog i saradnju. Ja, na primjer, pišem i objavljujem i izvan granica BiH. Nedavno se, ovdje u CG, pojavila knjiga Vrijeme ističe – zbirka modernog bh pripovijedanja, u izdanju ulcinjske Plime. U njoj se se nalazi i jedna moja priča, u knjizi je zastupljen i moj prijatelj Marko Vešović, koji i danas daje golem doprinos za jednu bolju Bosnu i čiji se autorski i ljudski napor u BiH cijeni. Ta vrsta ljudi može da se razumije, da otvara vrata, da olakšava susrete koji na nekim razinama daju mnogo više od onog što nude aktualne politike. Ovdašnjim se politikama još ne može vjerovati. Mi na ovim prostorima nemamo jezičke barijere. Mi se kao ljudi jezički sasvim razumijemo i sve što budemo imali više prilike da budemo licem u lice jedni s drugima i da razgovaramo o najbanalnijim stvarima, uspješnije ćemo prevladavati i najkomplikovanija životna pitanja. Ta činjenica odsustva jezičke barijere u regionu treba da bude činjenica naših najvećih nada.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo