Povežite se sa nama

INTERVJU

Bosna je ugušena zemlja

Objavljeno prije

na

Za sebe kaže da je kosmopolita, i po vlastitom razumijevanju života ne pripada nikome osim ljudskom rodu. U BiH i okruženju poznat je kao istaknuti intelektualac i bespoštedni kritičar bosanskohercegovačke vlasti i stvarnosti. Autor je desetak zapaženih knjiga, brojnih recenzija, eseja, prikaza… Nesposoban da bude podoban, živi od pisanja. Slučajno smo se sreli na Crnogorskom primorju i razgovor je, sasvim spontano, počeo, a o čemu drugom nego o – Bosni i Hercegovini danas. BAJTAL: Bosna i Hercegovina je danas vrlo komplikovana zemlja. Sa kojeg je god stanovišta pogledate. Sa stanovišta života građana, sa stanovišta aktualnih političkih etno-ideologija, kao i sa stanovišta prostornih odnosa. Pri tom mislim na strukturu njene Dejtonske podjele i logiku sukobljenih mentaliteta i isključivosti koje su došle sa tim ideologijama
koje BiH zatrpavaju u njeno vlastito tlo. Bosna je danas ugušena zemlja. Lijepa zemlja, ali zemlja koja ne može da diše punim plućima, jer joj je pravo na disanje oduzeto. A to joj je pravo oduzeo upravo onaj mirovni ugovor koji je trebalo da joj ga donose…

MONITOR: Mislite na Dejtonski ugovor.
BAJTAL: Da. To je mirovni ugovor koji je samo prekinuo rat. Taj nedovršeni rat se danas nastavlja drugim sredstvima. Kao što je rat u principu nastavak politike drugim sredstvima, tako je Dejtonski mirovni ugovor nastavak rata drugim sredstvima. U ta druga sredstva spadaju obrazovanje, kultura, religija, mediji… Uzmite samo fenomen “dvije škole pod jednim krovom”. To je čisti aparthejd. Čisti neofašizam. Gledao sam
nedavno na televiziji srednjoškolce Stoca koji o pripadnicima druge nacije govore sa neskrivenom mržnjom. Taj pubertetski govor nema nikakve veze sa njihovim mentalnim sklopom, ali ima veze sa umetnutim idejama koje su došle ili iz društva, ili iz škole, ili iz porodice. To je ta BiH koja još nema svoj sanjani mir. Ima neko napeto primirje, koje stalno vri i u kojem, svi mi koji Bosni želimo dobro, zajedno vrijemo s njom. U tom uzavrelom kotlu danas nikom nije ugodno.

MONITOR: Ukazuju li na to intelektualci, čuje li se njihov kritički glas i koliki je njihov uticaj na tamošnje javno mnjenje?
BAJTAL: Treba razlikovati intelektualce i inteligenciju. Biti intelektualac znači živjeti vođen i rukovođen vlastitim idejama i savješću. S druge strane, pripadati inteligenciji znači ono što si naučio, ono sa čime intelektualno raspolažeš staviti u službu nečega i nekoga. Intelektualaca koji su spremni da žive u skladu sa vlastitom savješću i da se bore na principima vlastite savjesti danas u BiH nema mnogo. Inteligencije koja se stavila u službu važećih ideologija koje nikad nikome dobro nisu donosile, a najmanje Bosni s obzirom na heterogenitet njenog etno-religijskog sastava ima mnogo, čak i previše. Istinskih intelektualca koji rade po principima kantovskog moralnog imperativa je vrlo malo. Srećom ili nažalost spadam u tu manjinu i ne mislim odustajati od vlastitog kritičkog puta. Ne mislim odustajati zato što smatram da su svi ljudi ljudi i da svi imaju isto ljudsko pravo na dostojanstven život. Mislim da nam BiH svima jednako pripada. Ne smije ničija biti više nego nekog drugog. Borimo se za takvu, ljudsku BiH. Svjesno ne koristim izraz “građanska”, jer su aktualne ideologije uspjele da taj izraz značenjski isperu i potpuno obesmisle, svjesno mu dajući pežorativni smisao.

MONITOR: Kome odgovara današnje stanje u BiH?
BAJTAL: Takvo kakvo je, to stanje je rezultanta sukoba interesnih sfera, pojedinačnih i grupnih interesa koji se kriju iza retrogradnih ideologija koje svoj oslonac nalaze u religiji ili naciji. Oni koji imaju koristi od takvog stanja nastoje da ga održe po svaku cijenu. Samo oni koji bi htjeli prosperitet nastoje da to promijene. S obzirom na to da je BiH i prostor na kome se lome i neki svjetski interesi (prostor na kome se već dvije decenije pere svjetski novac), pretpostaviti je da će stanje biti tako loše sve dok tog prljavog novca ima u opticaju i dok se ne opere do kraja. Međunarodna zajednica nije nije čista u tom smislu, i rat nam je to jasno pokazao. Tu se lome i međunarodni interesi i velike politike. Dakle, BiH danas je kompleksno pitanje. A stanje takvo da većini, odnosno nikome, nije dobro osim manjini koja vlada i koja svoju vlast održava po principu divide et impera (zavadi pa vladaj).

MONITOR: Kako izgleda socijalna karta BiH danas?
BAJTAL: Aktuelna vlast priznaje 40-postotnu nezaposlenost, neke procjene govore da u ovom trenutku imamo jednog penzionera na jednog radnika. Za sve one koji znaju misliti socijalno i ekonomski to dovoljno govori o kakvoj krizi je riječ. Ogroman broj nezaposlenih logički porađa sivu ekonomiju. Ako iz iskustva znamo da uz sivu ekonomiju uporedo idu i kriminal, i prostitucija, i droga i šverc, onda nije teško pretpostaviti kakvo je realno bh stanje danas. Oni koji rade doslovno su eksploatisani i prepušteni na milost i nemilost poslodavaca koji su uspjeli da društvenu i državnu imovinu lažnim tranzicijama pretvore u svoju privatnu prćiju. Takvi danas legalno eksploatišu i ucjenjuju one koji rade tako što im daju male i neredovne plate, a i radno mjesto čine upitnim i nesigurnim. Svaki uposlenik koji se odvaži da glasno stane u odbranu svojih ljudskih i radničkih prava biva šikaniran ili otpušten sa posla. Odnosno, već sama mogućnost da može biti otpušten dovoljna je da njegov život učini fatalno stresnim. Sve to govori sasvim dovoljno o (lošem) kvalitetu bh života danas. Sa penzijama nije ništa bolje. One su male ili neredovne. Teško se dobijaju ili se dobijaju mitom i korupcijom, što je dodatna dimenzija žalosne bh ljudske i socijalne krize. Dovoljno je pogledati jedan TV dnevnik pa da se vidi sav jad i čemer etno-demokratije i etno-demokrata.

MONITOR: Tranzicija je, izgleda, i Bosni donijela ono što i njenom okruženju…
BAJTAL: Naša kriza, naši mentaliteti i naše gluposti, govore da smo mi ipak jedno i isto, i da razlike u religijama ne znače ništa. One su samo zloupotrijebljene i iskorištene da bi se to jedno podijelilo na troje. Sve nam govori o jednom neljudskom konceptu osionih i neumjerenih pojedinaca kojima je malo bilo dosta, pa su htjeli sve. BiH je žrtva tog egoističkog koncepta i njegove neumjerenosti. I krvavi raspad Jugoslavije je produkt upravo te nezajažljive oholosti. Najvišu cijenu toga platila je BiH. Ako je Jugoslavija trebala da se raspadne, onda se to ljudski moglo dogovoriti i riješiti. Da je to moguće imamo za to dosta primjera – SSSR, Čehoslovačka…Ne vjerujem da su oni od nas ni pametniji ni obrazovaniji ni kulturniji, ali su, očito, imali manje političkih i intelektualnih mangupa u svojim redovima.

MONITOR: Šta se BiH piše u budućnosti?
BAJTAL: Nijednog trenutka ne mogu pomisliti da BiH nema svoju budućnost i ljudsku perspektivu. Uvjeren sam da će Bosna i Hercegovina izaći iz ovog beznađa u kojem se sada nalazi…

MONITOR: Najavljeno je da će jesenas biti održani parlamentarni izbori. Da li se naslućuju neke nove snage koje će donijeti boljitak BiH?
BAJTAL: To se danas pita i svaki građanin Bosne i Hercegovine. Svi se pitaju šta će biti u oktobru. Niko nije u stanju da realno procijeni šta će se zaista dogoditi. S jedne strane imate sve logičke i egzistencijalne razloge za radikalnu promjenu. S druge, međutim, logika na ovim prostorima ne znači mnogo. Po toj egzistencijalnoj logici bh ljudi bi već trebali biti siti gladi, nezaposlenosti, lošeg života, stalne zavade, življenja u mržnji, i življenja u zemlji u kojoj je ,,Nož, žica, Srebrenica” postao kulturni slogan. Mali obični ljudi siti su te omraze i tog besmisla. Međutim, kako se rijetko kad ponašamo logički, teško je prosuditi šta će se stvarno dogoditi u oktobru. Postoje neke naznake, postoje neki novi ljudi, neke nove stranke, koje bi mogle možda donijeti nešto novo. Garancije za to nikad nemate, i teško je reći koliko će ljudi uspjeti da u njima prepoznaju one koji će donijeti promjene i neke nove životne forme, i koji će
pokušati BiH učiniti propulzivnim, humanim prostorom koji će se usaglasiti sa standardima EU i modernog demokratskog svijeta.

MONITOR: Šta je, prema Vašoj procjeni, najveća prepreka da se to i ostvari?
BAJTAL: Problem totalitarizma, problem tog podaničkog čipa – to je problem BiH i cijelog regiona. Ovdje je više od pet stotina godina sve odlučivano u Istanbulu. Pa smo, nakon toga, mi u BiH, bili pod patronatom druge carske sile i odluke su nam dolazile iz Beča. Potom smo bili pod patronatom kada se idejni i životni obrazac, manje ili više, duže ili kraće, krojio u Moskvi. Sve to govori da smo posljednjih pet-šest vjekova bili samo podanici, da nikad nismo mislili svojim glavom, i da smo uvijek bili samo poslušni izvršioci. Bojim se da je taj podanički mentalni sklop sada već i u našim genima. Većina bh etno-lidera i danas sluša nekoga i ide po “svoje” mišljenje nekome.To podaništvo skupo nas staje i sprečava bh građane, koji se pitaju šta će se desiti u oktobru, da daju realan odgovor na to.

Prošlost ostaviti teorijama besmisla

MONITOR: Otkud Vi na Crnogorskom primorju?
BAJTAL: Ovdje sam došao ne samo zbog mora i sunca, nego zbog prijatelja. Ali i zbog nepostojanja jezičke barijere jer me svako može razumijeti i mogu sa svakim razgovarati. Konačno, došao sam zbog jednog mentalnog sklopa koji mi nije dalek. Ti mentalni sklopovi nedavno su se malo posvađali, kažem malo jer želim biti uljudan, pošto dobro znam i znamo šta se nedavno desilo i ko je iz toga izvukao korist. Mi treba da se kao ljudi srećemo i ovdje u Crnoj Gori, ali i u BiH, da razmjenjujemo svoje ideje i svoje dobre želje. Na prošlu tragediju treba staviti tačku i ostaviti je istoriji, pravu i pravdi da se njima bave. Ostaviti je filozofskim teorijama besmisla i krenuti nekim novim boljim ljudskijim putevima…

MONITOR: To su poodavno i prvi učinili kulturni stvaraoci, među kojima ste i Vi…
BAJTAL: Ljudi iz kulturnih sfera lakše prebrođavaju sve ono što se događalo. Drugačiji je njihov način razumijevanja i oni su zbog toga spremniji na dijalog i saradnju. Ja, na primjer, pišem i objavljujem i izvan granica BiH. Nedavno se, ovdje u CG, pojavila knjiga Vrijeme ističe – zbirka modernog bh pripovijedanja, u izdanju ulcinjske Plime. U njoj se se nalazi i jedna moja priča, u knjizi je zastupljen i moj prijatelj Marko Vešović, koji i danas daje golem doprinos za jednu bolju Bosnu i čiji se autorski i ljudski napor u BiH cijeni. Ta vrsta ljudi može da se razumije, da otvara vrata, da olakšava susrete koji na nekim razinama daju mnogo više od onog što nude aktualne politike. Ovdašnjim se politikama još ne može vjerovati. Mi na ovim prostorima nemamo jezičke barijere. Mi se kao ljudi jezički sasvim razumijemo i sve što budemo imali više prilike da budemo licem u lice jedni s drugima i da razgovaramo o najbanalnijim stvarima, uspješnije ćemo prevladavati i najkomplikovanija životna pitanja. Ta činjenica odsustva jezičke barijere u regionu treba da bude činjenica naših najvećih nada.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo