Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, DIREKTORICA HRA: Smjena Gorana Đurovića je nezakonita

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pritisak vlasti na RTCG u fokusu je javnosti. HRA je ocijenila da je predlog Administrativnog odbora da se sa pozicije u Savjetu RTCG smijeni Goran Đurović nezakonit. Zašto tako mislite?
GORJANC-PRELEVIĆ: Đurović nije mogao biti razriješen iz razloga koje je naveo Administrativni odbor. Razriješen je zbog ,,nesavjesnog vršenja javne funkcije”, zato što je prekršio Zakon o sprječavanju korupcije jer nije prijavio da je obavljao funkciju u poljoprivrednom preduzeću dok je bio član Savjeta. Đurović ne spori da je napravio taj prekršaj, zbog koga će možda platiti novčanu kaznu. Međutim, prekršaj nije takav da on zbog njega može biti razriješen članstva u Savjetu RTCG. Isto tako ne bi mogao da bude razriješen ni da je napravio saobraćajni prekršaj. Razlozi zbog kojih članovi Savjeta mogu da budu razriješeni propisani su samo Zakonom o javnom emiteru RTCG i oni mogu biti razriješeni samo po tom Zakonu. Jedini približan razlog za razrješenje koji se mogao ticati situacije Gorana Đurovića je da je ta druga funkcija koju je obavljao bila u sukobu interesa sa njegovom funkcijom u Savjetu. Ali nije. Funkcija direktora u preduzeću koje proizvodi salatu očigledno nije imala veze sa proizvodnjom radio i televizijskog programa, pa sukoba interesa nije bilo. To je uostalom i izričito napisano u odluci Agencije za sprječavanje korupcije (ASK).

I Nikola Vukčević, drugi nedavno smijenjeni član Savjeta RTCG, smijenjen je pod spornim okolnostima. U njegovom slučaju, u kome je za razliku od Đurovića ASK utvrdila da je prekršio odredbu o sukobu interesa primivši honorar od privatnog preduzeća za snimljeni dokumentarni film, ta odluka nije bila pravosnažna, ali su uprkos tome prvo Administrativni odbor, a onda i aktuelni poslanici i poslanice u Skupštini svejedno požurili da ga smijene. Vukčević protiv odluke ASK vodi upravni spor. Nismo stigli da se pravovremeno bavimo njegovim slučajem, zato što on nije bio naš kandidat Univerziteta Crne Gore za članstvo u Savjetu RTCG, dok smo Đurovića kandidovali mi i druge NVO.

MONITOR: U stvari, po vama, ako dobro shvatam, smjena članova Savjeta mora se sprovesti, da bi bila valjana, u skladu sa Zakonom o RTCG, po kom su članovi ovog upravljačkog tijela i odabrani, što sada nije slučaj?
GORJANC-PRELEVIĆ: Tako je, Zakon o RTCG je jedini važeći jer je njegova svrha upravo da zaštiti nezavisnost Savjeta RTCG, organa koji je tim zakonom i uspostavljen. U tom Zakonu o RTCG asno piše da članu Savjeta mandat može prestati samo u postupku i iz razloga koje predviđa taj Zakon.

S druge strane, čak ni Zakon o spječavanju korupcije, koji je Skupština zloupotrijebila u ovom slučaju, ne propisuje da je svaki vid njegovog kršenja razlog za razrješenje sa svake javne funkcije.

Smjene oba člana Savjeta RTCG, kao i Darka Ivanovića iz Savjeta Agencije za elektronske medije, izvedene su kao ,,blic krig” protiv predstavnika građanskog društva u javnim institucijama vrlo važnim za slobodu medija. Brzina kojom je to izvedeno – u oba slučaja se nije čekalo ni da odluke Agencije postanu pravosnažne, kao i razmjere pravnog nasilja – ignorisani su zakoni po kojima su jedino mogli biti smijenjeni – Zakon o RTCG u slučaju Đurovića kao člana Savjeta RTCG i Zakon o elektronskim medijima u slučaju Ivanovića, kao člana Agencije za elektronske medije, ukazuju na politički obračun s dosadašnjom nezavisnom praksom tih tijela i pretenziju ka ponovnom uspostavljanju političke kontrole, što se totalno kosi sa svrhom zbog koje ta tijela postoje. Tu najviše nervira ignorisanje vladavine prava, zato što je to opasan manir kojim se prijeti svim građanima u svim drugim slučajevima za koji politički bude zainteresovana vladajuća koalicija.

MONITOR: Kazali ste da ćete ako Đurović bude smijenjen ,,boriti se protiv te odluke svim domaćim i međunarodnim pravnim sredstvima u javnom interesu zaštite slobode izražavanja i pravnog poretka Crne Gore”. Koja su to sredstva?
GORJANC-PRELEVIĆ: Pravo pitanje. Ovdje se radi o presedanu koji pokazuje slabost pravnog sistema kada je u pitanju pravna zaštita u odnosu na odluke Skupštine i za koji je neizvjesna nadležnost domaćih sudova. Do sada su redovni sudovi negirali nadležnost za sporove povodom pojedinačnih akata Skupštine, a upitna je i nadležnost Upravnog suda. Smatram da trenutno u sistemu ne postoji izvjestan djelotvoran pravni lijek protiv odluke Skupštine, pa očekujem da ćemo se svakako obratiti Ustavnom sudu. Ako ni taj sud ne prihvati da urgentno raspravlja i obustavi izvršenje odluke o razriješenju, obratićemo se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Taj Evropski sud je organ Savjeta Evrope, organizacije koja veoma drži do nezavisnosti nacionalnih javnih emitera, tako da mislim da oni u ovom slučaju kršenja slobode izražavanja neće imati dileme.

MONITOR: Ipak, čak i ako se na sudu, ovdje ili van, presudi u korist Đurovića, čini se da je vlast već završila svoj naum kad je u pitanju vraćanje RTCG pod punu kontrolu?
GORJANC-PRELEVIĆ: Borićemo se za djelotvornu zaštitu koja u ovom slučaju znači obustavu izvršenja odluka o razrješenju. U međuvremenu se nadam da će se svi članovi i članice Savjeta RTCG, uključujući novog predstavnika Univerziteta, profesora medicinskog fakulteta, ponašati profesionalno, sa dignitetom i da će odoljeti političkom pritisku, posebno jer će i sve oči biti uprte u njih.

MONITOR: Vaše ustavne žalbe u slučaju novinara Tufika Softića, ali i žrtvi policijske toruture i nasilja u oktobru 2015, Mija Martinovića, Branimira Vukčevića i Momčila Baranina – usvojene su. Iako su to bez sumnje značajne odluke, odgovorni u tim slučajevima ipak nijesu sankcionisani. Da li vas to obeshrabruje?
GORJANC-PRELEVIĆ: Kako kad. Nekad to vidim kao polupunu čašu, nekad kao polupraznu. Ohrabruje to što Ustavni sud prepoznaje evropske standarde i što je spreman da ih primjeni, ali naravno da obeshrabruje što to nema suštinskog odjeka na državno tužilaštvo, a pogotovo ne na Upravu policije. Međutim, idemo dalje, za Vukčevića i Baranina već spremamo predstavku Evropskom sudu za ljudska prava jer uprkos odluci Ustavnog suda, Crna Gora u liku državnog tužilaštva i policije u zadatom roku opet nije sprovela adekvatnu istragu pa su njihova prava još uvijek nezaštićena.

MONITOR: EK je u posljednjem izvještaju konstatovala da su institucije pod političkim pritiskom i da nema napretka kad je u pitanju vladavina prava. Ocjena Brisela oštrija je nego ikada. Kako vi vidite rezultate Crne Gore u toj oblasti. Nema napretka, ali da li nazadujemo?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da je svima jasno da je Crnoj Gori zbog geopolitičkih razloga, posebno za potrebe ulaska u NATO gledano kroz prste što se tiče poštovanja vladavine prava i uspostavljanja institucija koje su sposobne da obezbijede vladavinu prava. Komisija u Briselu pokušava da u tome ostane profesionalno dostojanstvena, i jasno evidentira propuste. Što se tiče poštovanja već utvrđenih kriterijuma u okviru poglavlja 23 samo neprocesuiranje ratnih zločina i napada na novinare, zaštita izvršilaca torture i poslednji sistemski napad na nezavisnost javnog servisa dovoljno ukazuju na nesposobnost nadležnih državnih institucija da poštuju vladavinu prava.

MONITOR: Krajem godine zatvoren je Haški tribunal. Očekujete li da će crnogorsko pravosuđe, čiji su rezultati kad su u pitanju ratni zločini gotovo nepostojeći, nakon zatvaranja Haga raditi išta na tom polju?
GORJANC-PRELEVIĆ: Sumnjam da će isti ljudi koji sada imaju te nadležnosti nešto uraditi, ali se nadam da neki novi ipak hoće. Ratni zločini ne zastarijevaju, pa iako se broj dokaza prirodno smanjuje, još ih ima dovoljno. Haški tribunal je kontroverzna tema, imao je i uspjehe i neuspjehe, za naše prilike neke stvari su odrađene izuzetno profesionalno i svi koji su hteli, naučili su od tog suda dosta o međunarodnom pravu, međutim, neke strategije tužilaštva i odluke suda bile su razočaravajuće. Ono što je nesumnjivo jeste da mi sami na teritorijama bivše Jugoslavije nikada ne bismo ništa uradili da procesuiramo sopstvene državljane za ratne zločine da nije bilo Haškog tribunala koji su uspostavile, podsjećam, Ujedinjene nacije, i međunarodnog političkog pritiska koji ga je pratio. Dakle, iako se tom međunarodnom poduhvatu ima šta zamjeriti, on jeste doveo do pravde u mnogim slučajevima, dok nadležni državni organi za procesuiranje zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, pa i Crnoj Gori u rijetkim slučajevima Klapuh i Morinj, ne bi ništa uradili bez tog snažnog međunarodnog primjera i podsticaja da pravo bude primijenjeno.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo