Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BURSAĆ, BiH KOLUMNISTA IZ BANJALUKE: Zemlja bez države

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jedan od povoda za ovaj razgovor je proslava Dana Republike Srpske (9. januar). Ambasada SAD u BiH reagovala je stavom da je to kršenje vladavine prava i da oni koji to čine moraju odgovarati, jer je Ustavni sud BiH 9. januar kao Dan RS proglasio neustavnim. Kako Vi sve to komentarišete?
BURSAĆ: Ova proslava je besmisleno, nelegalno trošenje narodnih novaca, zarad jeftinih političkih poena. Dan RS-a je i zvanično neustavan, ali niko se ne obazire na to. Sve ovo nam govori u kakvoj državi živimo. Dabome, Milorad Dodik i klika mu koriste do maksimuma državnu indolentnost. Pa se tako u RS-u, najsiromašnijem dijelu jedne od najsiromašnijih država Evrope organizuje nekakva koledarska povorka, karneval, skup mažoretkinja, poštara i ruskih bajkera. Nadrealno i tragikomično istovremeno.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je na toj proslavi donošenje novog ustava koji će biti usklađen sa Dejtonskim sporazumom…
BURSAĆ: Predsjednik Dodik najavljuje šta god mu padne na pamet. Ne znam kako će donijeti novi ustav koji je usklađen sa Dejtonskim sporazumom, kad već imamo Ustav koji je usklađen. Stvar je u tome što on permanentno krši taj Ustav. Ovo me podsjeća na igricu u kojoj najvisočiji i najjači deran donosi pravila kako mu se ćefne.

MONITOR: Dodik je rekao da želi da RS i Srbija budu jedno, a bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić samostalnost i nezavisnost RS. Kako Vi ocjenjujete te poruke i kako je na njih reagovano u BiH?
BURSAĆ: Dodik koristi svaku priliku kako bi se politički samopromovisao. Osim podizanja nacionalnih tenzija, ova izjava nema nikakvu težinu. Jer treba znati da je to čovjek koji je spreman i sa crnim đavolom drugovati zarad ostanka na vlasti. Nikolićevu izjavu, kao čovjeka koji se i dok je bio predsjednik Srbije nije petljao u svoj posao, neću ni komentarisati. Neozbiljno je.

MONITOR: Na proslavi nije bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Šta to znači?
BURAĆ: To znači da Vučić ne želi, prije svega u očima zvaničnog Berlina izgledati kao pajac. I koliko god mu permanentno pokazivanje pred kamerama bilo milo, čak je i njemu egocentriku bez konkurencije, ova koledarska poluzabava bila ispod nivoa, pa je na istu poslao trećepozivce na čelu sa Nikolićem i ministrom Vulinom.

MONITOR: Svojevremeno ste kazali da je Republika Srpska po život opasno mjesto, u kojem caruje svakovrsni kriminal, gdje je sloboda govora misaona imenica, u kojoj ni sloboda misli ne postoji, iz koje ljudi doslovno bježe! Je li se nešto u međuvremenu promijenilo nabolje?
BURSAĆ: Pa promijenilo se sa lošeg na gore. Imate pet, šest najviše slobodnomislećih ljudi, koji žive i rade u gotovo nemogućim uslovima. Sa druge strane ljudi bukvalno bježe iz ovog entiteta. Da se razumijemo – niti u Federaciji nije puno bolje, ali RS je ekonomski devastiran. Redovi ispred slovenačkog konzulata, gdje stoje djedovi zajedno sa unucima, kako bi radili najteže poslove, dovoljno vam govore u kakvoj ,,ljepoti” živimo.

MONITOR: Dodik je odlikovao pisca Vladimira Pištala Ordenom Njegoša, koji je to odlikovanje odbio…
BURSAĆ: Pištalo je jedan od rijetkih koji se oglušio i koji je odbio da bude pajac ovdašnjeg režima. Nažalost, za mnoge druge se to ne može reći. Vidite svakodnevno kako se ljudi za nešto pažnje, uncu slave i podsjećanja na stare dane samounižavaju. Od Lazara Ristovskog do Emira Kusturice.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Bosnu i Hercegovinu?
BURSAĆ: Najkraće – mjesto koje se ne može definisati. Zemlja bez države. Politokratija u kojoj nacionalistički narativ četvrt vijeka drži stanovništvo u strahu, kao taoce sopstvenih kompleksa. Mjesto u kojem političari smišljaju zakone u hodu, kako bi delali u skladu sa paradigmom – u se, na se i podase

MONITOR: Kakva je po Vašem mišljenju budućnost BiH?
BURSAĆ: Sa ovakvim ljudima na vlasti, da parafraziram Milorada Dodika, BiH je beskonačna privremenost. I to čak nije najveći problem. Problem je što su ovdašnje političke elite stvorile svoju vojsku klonova, samo nesposobniju, sa manje znanja, obrazovanja i moći donošenja odluka. Pa onda ne postoji niti ona nada kako na mladima svijet ostaje.

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, četništvo, ustaštvo… Čemu sve to vodi?
BURSAĆ: U našem regionu desnica je samo bila uspavana antifašizmom, a sad se kao vampir probudila. Ovdašnji neonacisti i fašisti na koncu imaju uzore u ratnim zločincima koji su za njih heroji. A, kako i ne bi bili heroji kada vlasti zajedno sa oficijelnim medijima upravo to i kažu. Od Praljka do Mladića, narativ herojike krvnika ovdje živi u punom sjaju zla.

MONITOR: Za Vas kažu da ste bh. novinar i kolumnista koji u ovom trenutku ima možda i najviše otvorenih prijetnji, zbog izrazito oštrih stavova prema vlastima u zemlji. Ko Vam sve prijeti, a ko Vas brani?
BURSAĆ: (Smijeh) Branim se sam koliko znam. Ne, zaista brane me kako znaju i umiju ljudi iz redakcija za koje pišem. Moram reći i da MUP RS-a zaista radi svoj posao koliko može. A, sa druge strane stoji čitava jedna menažerija likova, od neostvarenih (kvazi)intelektualaca, koji su potražili spas u nacionalizmu, pa do razočaranih, obespravljenih i uniženih, a koji su zadojeni terorijom o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Oni naprosto ne znaju kako, kada i gdje kanalisati svoj bijes.

MONITOR: Kako izgleda današnja medijska scena u BiH. Koliko su mediji profesionalni, koliko ih zloupotrebljavaju političari…
BURSAĆ: Postoje kanali, postoje mediji koji jesu internacionalni i koji baš zbog veličine i snage svojih franšiza mogu biti objektivni spram situacije u ovim našim zabitima. Postoje isto tako relativno mali mediji, koji se snagom, entuzijazmom i iskrenim idealizmom bore za istinu. Pa koliko izdrže. Sve ostalo su više-manje politički, preciznije stranački ili tajkunski fanzini, kojima je jedina svrha PR-isanje za osobe iz političkih ili sivozonskih elita.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo