Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN BURSAĆ, BiH KOLUMNISTA IZ BANJALUKE: Zemlja bez države

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jedan od povoda za ovaj razgovor je proslava Dana Republike Srpske (9. januar). Ambasada SAD u BiH reagovala je stavom da je to kršenje vladavine prava i da oni koji to čine moraju odgovarati, jer je Ustavni sud BiH 9. januar kao Dan RS proglasio neustavnim. Kako Vi sve to komentarišete?
BURSAĆ: Ova proslava je besmisleno, nelegalno trošenje narodnih novaca, zarad jeftinih političkih poena. Dan RS-a je i zvanično neustavan, ali niko se ne obazire na to. Sve ovo nam govori u kakvoj državi živimo. Dabome, Milorad Dodik i klika mu koriste do maksimuma državnu indolentnost. Pa se tako u RS-u, najsiromašnijem dijelu jedne od najsiromašnijih država Evrope organizuje nekakva koledarska povorka, karneval, skup mažoretkinja, poštara i ruskih bajkera. Nadrealno i tragikomično istovremeno.

MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je na toj proslavi donošenje novog ustava koji će biti usklađen sa Dejtonskim sporazumom…
BURSAĆ: Predsjednik Dodik najavljuje šta god mu padne na pamet. Ne znam kako će donijeti novi ustav koji je usklađen sa Dejtonskim sporazumom, kad već imamo Ustav koji je usklađen. Stvar je u tome što on permanentno krši taj Ustav. Ovo me podsjeća na igricu u kojoj najvisočiji i najjači deran donosi pravila kako mu se ćefne.

MONITOR: Dodik je rekao da želi da RS i Srbija budu jedno, a bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić samostalnost i nezavisnost RS. Kako Vi ocjenjujete te poruke i kako je na njih reagovano u BiH?
BURSAĆ: Dodik koristi svaku priliku kako bi se politički samopromovisao. Osim podizanja nacionalnih tenzija, ova izjava nema nikakvu težinu. Jer treba znati da je to čovjek koji je spreman i sa crnim đavolom drugovati zarad ostanka na vlasti. Nikolićevu izjavu, kao čovjeka koji se i dok je bio predsjednik Srbije nije petljao u svoj posao, neću ni komentarisati. Neozbiljno je.

MONITOR: Na proslavi nije bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Šta to znači?
BURAĆ: To znači da Vučić ne želi, prije svega u očima zvaničnog Berlina izgledati kao pajac. I koliko god mu permanentno pokazivanje pred kamerama bilo milo, čak je i njemu egocentriku bez konkurencije, ova koledarska poluzabava bila ispod nivoa, pa je na istu poslao trećepozivce na čelu sa Nikolićem i ministrom Vulinom.

MONITOR: Svojevremeno ste kazali da je Republika Srpska po život opasno mjesto, u kojem caruje svakovrsni kriminal, gdje je sloboda govora misaona imenica, u kojoj ni sloboda misli ne postoji, iz koje ljudi doslovno bježe! Je li se nešto u međuvremenu promijenilo nabolje?
BURSAĆ: Pa promijenilo se sa lošeg na gore. Imate pet, šest najviše slobodnomislećih ljudi, koji žive i rade u gotovo nemogućim uslovima. Sa druge strane ljudi bukvalno bježe iz ovog entiteta. Da se razumijemo – niti u Federaciji nije puno bolje, ali RS je ekonomski devastiran. Redovi ispred slovenačkog konzulata, gdje stoje djedovi zajedno sa unucima, kako bi radili najteže poslove, dovoljno vam govore u kakvoj ,,ljepoti” živimo.

MONITOR: Dodik je odlikovao pisca Vladimira Pištala Ordenom Njegoša, koji je to odlikovanje odbio…
BURSAĆ: Pištalo je jedan od rijetkih koji se oglušio i koji je odbio da bude pajac ovdašnjeg režima. Nažalost, za mnoge druge se to ne može reći. Vidite svakodnevno kako se ljudi za nešto pažnje, uncu slave i podsjećanja na stare dane samounižavaju. Od Lazara Ristovskog do Emira Kusturice.

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Bosnu i Hercegovinu?
BURSAĆ: Najkraće – mjesto koje se ne može definisati. Zemlja bez države. Politokratija u kojoj nacionalistički narativ četvrt vijeka drži stanovništvo u strahu, kao taoce sopstvenih kompleksa. Mjesto u kojem političari smišljaju zakone u hodu, kako bi delali u skladu sa paradigmom – u se, na se i podase

MONITOR: Kakva je po Vašem mišljenju budućnost BiH?
BURSAĆ: Sa ovakvim ljudima na vlasti, da parafraziram Milorada Dodika, BiH je beskonačna privremenost. I to čak nije najveći problem. Problem je što su ovdašnje političke elite stvorile svoju vojsku klonova, samo nesposobniju, sa manje znanja, obrazovanja i moći donošenja odluka. Pa onda ne postoji niti ona nada kako na mladima svijet ostaje.

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, četništvo, ustaštvo… Čemu sve to vodi?
BURSAĆ: U našem regionu desnica je samo bila uspavana antifašizmom, a sad se kao vampir probudila. Ovdašnji neonacisti i fašisti na koncu imaju uzore u ratnim zločincima koji su za njih heroji. A, kako i ne bi bili heroji kada vlasti zajedno sa oficijelnim medijima upravo to i kažu. Od Praljka do Mladića, narativ herojike krvnika ovdje živi u punom sjaju zla.

MONITOR: Za Vas kažu da ste bh. novinar i kolumnista koji u ovom trenutku ima možda i najviše otvorenih prijetnji, zbog izrazito oštrih stavova prema vlastima u zemlji. Ko Vam sve prijeti, a ko Vas brani?
BURSAĆ: (Smijeh) Branim se sam koliko znam. Ne, zaista brane me kako znaju i umiju ljudi iz redakcija za koje pišem. Moram reći i da MUP RS-a zaista radi svoj posao koliko može. A, sa druge strane stoji čitava jedna menažerija likova, od neostvarenih (kvazi)intelektualaca, koji su potražili spas u nacionalizmu, pa do razočaranih, obespravljenih i uniženih, a koji su zadojeni terorijom o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Oni naprosto ne znaju kako, kada i gdje kanalisati svoj bijes.

MONITOR: Kako izgleda današnja medijska scena u BiH. Koliko su mediji profesionalni, koliko ih zloupotrebljavaju političari…
BURSAĆ: Postoje kanali, postoje mediji koji jesu internacionalni i koji baš zbog veličine i snage svojih franšiza mogu biti objektivni spram situacije u ovim našim zabitima. Postoje isto tako relativno mali mediji, koji se snagom, entuzijazmom i iskrenim idealizmom bore za istinu. Pa koliko izdrže. Sve ostalo su više-manje politički, preciznije stranački ili tajkunski fanzini, kojima je jedina svrha PR-isanje za osobe iz političkih ili sivozonskih elita.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Račun tek stiže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada premijera Milojka Spajića imaće čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika

 

 

MONITOR: Desila se i rekonstrukcija Vlade. Vlada će imati 26 ili 27 ministarstava. Šta smo dobili?

MILOVAC: Mislim da nakon onoga što smo vidjeli u Skupštini, malo ko danas može reći da je rekonstrukcija vlade okončana njenim unaprijeđenjem. Ogromna većina kadrova koja je postala dio izvršne vlasti nije donijela znanje već potrebu da se zadovolje prije svega partijski interesi za jačanjem uticaja na crnogorskoj političkoj sceni.

Nema ni slova o tome zašto je bio potreban ovoliki broj ministarstava, zašto su neki resori razdvojeni, a drugi novouspostavljeni. Stiče se utisak da su resori postali samo brojke koje je trebalo podijeliti između konstituenata nove većine, a tamo gdje ih nije bilo –  izmisliti.

Umjesto ozbiljne analize kako će se novi saziv vlade odraziti na kvalitet života građana i dalji napredak u procesu evropskih integracija, od premijera smo dobili istrošenu priču o nekakvom pomirenju po nacionalnom ključu, kao garantu uspjeha na svim poljima, od ekonomskog do borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Nažalost, takva retorika nas vraća u prošlost kada se u nedostatku valjanih argumenata, poseže za obrazloženjima koja ne korespondiraju sa onim što se pokušava predstaviti kao građansko društvo. Smatram da smo previše puta vidjeli da se odsustvo znanja i kompetencija maskiraju pripadnošću određenoj etničkoj grupi i normalizuje da takav kadar u vršenju vlasti predstavlja “svoj narod”, a ne javni interes.

Teško je pronaći bilo koje smisleno obrazloženje za ovako “skrojenu” Vladu Crne Gore, koja će nesporno počivati na partijskom interesu onih koji je čine, a sastav će konstituentima ostaviti dovoljno takozvanog ucjenivačkog potencijala.

Vlada premijera Milojka Spajića će imati čvrstu podršku parlamenta, uz cijenu za koju mi kao građani još uvijek ne znamo koja je i kolika.

MONITOR: Koliki je potencijal rekonstruisane vlade  za reforme  koje nas očekuju nakon dobijanja IBAR-a?

MILOVAC: Naše iskustvo u posljednje četiri godine govori u prilog tome da smo nakon svake smjene vlasti poslije 2020. godine imali dodatno usporavanje reformi, uz opravdanje da je potrebno da se sistem konsoliduje, pa sve do toga da su kompletni zakoni povlačeni iz procedure samo iz razloga što ih je radila prethodna vlada. Kao što sam rekao, rekonstrukcija nije donijela novi kvalitet niti novi potencijal koji bi trebalo da Crnu Goru pogura ka Evropskoj uniji. U tom smislu, teško možemo govoriti o rekonstrukciji, već prije svega o kreiranju dodatnog prostora za političke kadrove koji će u pojedinim sektorima radije doprinjeti usporavanju tog procesa, nego njegovom ubrzavanju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR USSCG: Protiv smo uvođenja dva minimalca

Objavljeno prije

na

Objavio:

USSCG zahtijeva zadržavanje jedinstvene minimalne zarade i odustajanje od koncepta dvije minimalne zarade u zavisnosti od školske spreme

 

 

MONITOR: Premijer kaže da je bilo dogovora sa socijalnim partnerima oko nove fiskalne strategije. Kako su tekli ti pregovori i da li ste dali saglasnost za ovaj program?

KEKOVIĆ: Kako smo ranije obavijestili javnost, Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), u svojstvu socijalnog partnera, nije dala saglasnost na model koji preferira Vlada za realizaciju Programa Evropa sad 2 (ES2). Naime, na sastanku Izvršnog odbora USSCG sa predsjednikom Vlade i njegovim saradnicima, održanom dan prije objave Nacrta fiskalne strategije, saopštili smo Vladi da USSCG u potpunosti podržava napore Vlade da kroz ES2 poveća minimalnu zaradu na 700 eura, a prosječnu zaradu na 1.000 eura. Istovremeno, saopštili smo Vladi da je jedinstven stav IO USSCG da ne podržavamo da se Program ES2 realizuje kroz model koji preferiraju, a koji podrazumijeva ukidanje jednog dijela doprinosa za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje, kao ni uvođenje  dvije minimalne zarade.

USSCG je dijalog i pregovore na ovu temu predviđala kao kontinuirani proces koji će dovesti do dokumenta koji bi bio produkt konsenzusa socijalnih partnera i Vlade. U praksi smo, međutim, imali ukupno tri sastanka na kojima smo informisani, načelno, o dokumentu koji je već kreiran i u vezi sa kojim, očito, nije bilo prostora za pregovore, već samo za iznošenje predloga koji nijesu (usljed nedostatka vremena) ni bili razmatrani. Stoga će USSCG, kako smo to najavili predsjedniku Vlade na poslednjem sastanku, kroz proces Javne rasprave nastaviti da se zalaže za model koji preferira.

MONITOR: O kakvom modelu je riječ? 

KEKOVIĆ: Ključna razlika ogleda se u našem nastojanju da se povećanje minimalne zarade, pa i prosječne zarade, ne postiže na uštrb sredstava po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stoga naš model (zasnovan na proklamovanom konceptu ES2 da će svi zaposleni dobiti 25 odsto uvečanje zarade) ne podrazumijeva ukidanje dijela dopinosa za PIO. Time se garantuje održivost Budžeta Fonda PIO, stabilnost penzionog sisitema što, u perspektivi, stvara prostor njegove potpune održivosti na bazi doprinosa (posebno u svijetlu očekivanog povećanja osnovice na koju se obračunava stopa doprinosa).

Razlika u modelima se, nadalje, ogleda u tome što USSCG predlaže da do povećanja (svih) zarada u prosjeku 25 odsto dođe na način što će socijalni partneri, uključujući i Vladu, pristupiti izmjeni Opšteg kolektivnog ugovora koji definiše elemente osnovne zarade i tim izmjenama predvidjeti povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 120 eura (bruto) i povećanje koeficijenta složenosti poslova po osnovu složenosti postignutih ishoda učenja (školske spreme). Osim što je ovo jedini, logičan i razuman put za povećanje zarada, to je i nužan kako bi se zarade u realnom sektoru približile zaradama u javnom sektoru što je, kako smo shvatili Program ES2, trebalo da bude zajednički cilj.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOSIP JURATOVIĆ, ŠEF ODBORA BUNDESTAGA ZA SARADNJU SA ZAPADNIM BALKANOM: I EU mora promijeniti  pristup Zapadnom Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manipulaciji nacionalizmom. Regionalno umrežene demokrate jedini na demokratskim principima, istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU. Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU,  ne zbog EU nego radi sebe. To može uspjeti samo ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU

 

 

MONITOR: U jednom skorašnjem intervjuu, primijetili ste da je, izgleda, pitanje nacionalnog identiteta u Crnoj Gori važnije od uslova u kojima građani/ke žive. Tada ste rekli da su kompromis i dijalog metod, ali i da su potrebne „istinske demokrate“ za prave promjene. Za Vas česti izbori nisu rješenje. Jeste li, u nečemu. u međuvremenu, promijenili mišljenje?

JURATOVIĆ:  Ja sam i dalje tog mišljenja jer sam svjestan činjenice da u svim strukturama Crne Gore, političkim strankama i institucijama, manje-više postoje istinske demokrate. Kojima je cilj služiti narodu koji ih je tamo postavio a ne ličnim interesima i političkim ideologijama. Upravo ti ljudi su neophodni za budućnost Crne Gore koji su spremni na demokratski način tražiti dijalogom i kompromisom rješenja za dobrobit svih građana. Oni se takodjer moraju umrežiti sa svim demokratama  u regiji zapadnog Balkana kako bi lakše krenuli putem EU. Osim toga, mišljenja sam da i EU mora konačno mijenjati svoj pristup prema zapadnom Balkanu, i kroz Višegrad II raditi na tome da se zapadni Balkan konačno osposobi tako da se u dogledno vrijeme poštivajući medjusobni suverenitet u bloku uključi u EU. Dakle, dosadašnji regata princip se pokazao kao neučinkovit jer daje previše prostora manupulaciji nacionalizmom . Samo  regionalno umrežene demokrate,  na demokratskim principima,  istinskim dijalogom i kompromisom mogu voditi svoje zemlje u EU.

MONITOR: Crnogorski premijer Milojko Spajić je, pred očekivanje IBAR-a, boravio u aprilu Berlinu i više puta u Briselu. Kancelar Olaf Šolc je, prilikom susreta sa Spajićem, izjavio da je Crna Gora sljedeća država Zapadnog Balkana koja će ući u EU. Može li se iz toga izvesti poseban podstrek koji Njemačka daje Crnoj Gori i ako on postoji – koliko je važan za crnogorski skoriji prijem u EU?

JURATOVIĆ: Činjenica je, da je Crna Gora u svojim pretpristupnim procesima najdalje došla po pitanju pristupa EU. Nažalost je u posljednjih par godina stagnirala ali je još uvijek najbliže cilju. Toga je i EU poprilično svjesna pa se odlučila intenzivnije pomagati Crnu Goru na njenom putu u EU.

MONITOR: I predsjednik Savjeta EU, Šarl Mišel, pomenuo je 2028. kao godinu mogućeg prijema Crne Gore u EU. S tim u vezi, koliko će biti važno djelovanje „IBAR zakona“ odnosno tzv. pravne države, kao kriterijum za prijem?

JURATOVIĆ: Garancije za ulazak u EU nema, Crna Gora mora ispuniti sve uslove za ulazak u EU i to ne zbog EU nego radi sebe, a to može  uspjeti ako će se konačno početi baviti zadacima kako bi institucionalno i društveno politički uskladili zemlju sa EU. Akcionizmi poput  Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, te nacionalno i ideološko prepucavanje samo otežavaju taj proces pristupa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo