MONITOR: Jedan od povoda za ovaj razgovor je proslava Dana Republike Srpske (9. januar). Ambasada SAD u BiH reagovala je stavom da je to kršenje vladavine prava i da oni koji to čine moraju odgovarati, jer je Ustavni sud BiH 9. januar kao Dan RS proglasio neustavnim. Kako Vi sve to komentarišete?
BURSAĆ: Ova proslava je besmisleno, nelegalno trošenje narodnih novaca, zarad jeftinih političkih poena. Dan RS-a je i zvanično neustavan, ali niko se ne obazire na to. Sve ovo nam govori u kakvoj državi živimo. Dabome, Milorad Dodik i klika mu koriste do maksimuma državnu indolentnost. Pa se tako u RS-u, najsiromašnijem dijelu jedne od najsiromašnijih država Evrope organizuje nekakva koledarska povorka, karneval, skup mažoretkinja, poštara i ruskih bajkera. Nadrealno i tragikomično istovremeno.
MONITOR: Predsjednik RS Milorad Dodik najavio je na toj proslavi donošenje novog ustava koji će biti usklađen sa Dejtonskim sporazumom…
BURSAĆ: Predsjednik Dodik najavljuje šta god mu padne na pamet. Ne znam kako će donijeti novi ustav koji je usklađen sa Dejtonskim sporazumom, kad već imamo Ustav koji je usklađen. Stvar je u tome što on permanentno krši taj Ustav. Ovo me podsjeća na igricu u kojoj najvisočiji i najjači deran donosi pravila kako mu se ćefne.
MONITOR: Dodik je rekao da želi da RS i Srbija budu jedno, a bivši predsjednik Srbije Tomislav Nikolić samostalnost i nezavisnost RS. Kako Vi ocjenjujete te poruke i kako je na njih reagovano u BiH?
BURSAĆ: Dodik koristi svaku priliku kako bi se politički samopromovisao. Osim podizanja nacionalnih tenzija, ova izjava nema nikakvu težinu. Jer treba znati da je to čovjek koji je spreman i sa crnim đavolom drugovati zarad ostanka na vlasti. Nikolićevu izjavu, kao čovjeka koji se i dok je bio predsjednik Srbije nije petljao u svoj posao, neću ni komentarisati. Neozbiljno je.
MONITOR: Na proslavi nije bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Šta to znači?
BURAĆ: To znači da Vučić ne želi, prije svega u očima zvaničnog Berlina izgledati kao pajac. I koliko god mu permanentno pokazivanje pred kamerama bilo milo, čak je i njemu egocentriku bez konkurencije, ova koledarska poluzabava bila ispod nivoa, pa je na istu poslao trećepozivce na čelu sa Nikolićem i ministrom Vulinom.
MONITOR: Svojevremeno ste kazali da je Republika Srpska po život opasno mjesto, u kojem caruje svakovrsni kriminal, gdje je sloboda govora misaona imenica, u kojoj ni sloboda misli ne postoji, iz koje ljudi doslovno bježe! Je li se nešto u međuvremenu promijenilo nabolje?
BURSAĆ: Pa promijenilo se sa lošeg na gore. Imate pet, šest najviše slobodnomislećih ljudi, koji žive i rade u gotovo nemogućim uslovima. Sa druge strane ljudi bukvalno bježe iz ovog entiteta. Da se razumijemo – niti u Federaciji nije puno bolje, ali RS je ekonomski devastiran. Redovi ispred slovenačkog konzulata, gdje stoje djedovi zajedno sa unucima, kako bi radili najteže poslove, dovoljno vam govore u kakvoj ,,ljepoti” živimo.
MONITOR: Dodik je odlikovao pisca Vladimira Pištala Ordenom Njegoša, koji je to odlikovanje odbio…
BURSAĆ: Pištalo je jedan od rijetkih koji se oglušio i koji je odbio da bude pajac ovdašnjeg režima. Nažalost, za mnoge druge se to ne može reći. Vidite svakodnevno kako se ljudi za nešto pažnje, uncu slave i podsjećanja na stare dane samounižavaju. Od Lazara Ristovskog do Emira Kusturice.
MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Bosnu i Hercegovinu?
BURSAĆ: Najkraće – mjesto koje se ne može definisati. Zemlja bez države. Politokratija u kojoj nacionalistički narativ četvrt vijeka drži stanovništvo u strahu, kao taoce sopstvenih kompleksa. Mjesto u kojem političari smišljaju zakone u hodu, kako bi delali u skladu sa paradigmom – u se, na se i podase
MONITOR: Kakva je po Vašem mišljenju budućnost BiH?
BURSAĆ: Sa ovakvim ljudima na vlasti, da parafraziram Milorada Dodika, BiH je beskonačna privremenost. I to čak nije najveći problem. Problem je što su ovdašnje političke elite stvorile svoju vojsku klonova, samo nesposobniju, sa manje znanja, obrazovanja i moći donošenja odluka. Pa onda ne postoji niti ona nada kako na mladima svijet ostaje.
MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, četništvo, ustaštvo… Čemu sve to vodi?
BURSAĆ: U našem regionu desnica je samo bila uspavana antifašizmom, a sad se kao vampir probudila. Ovdašnji neonacisti i fašisti na koncu imaju uzore u ratnim zločincima koji su za njih heroji. A, kako i ne bi bili heroji kada vlasti zajedno sa oficijelnim medijima upravo to i kažu. Od Praljka do Mladića, narativ herojike krvnika ovdje živi u punom sjaju zla.
MONITOR: Za Vas kažu da ste bh. novinar i kolumnista koji u ovom trenutku ima možda i najviše otvorenih prijetnji, zbog izrazito oštrih stavova prema vlastima u zemlji. Ko Vam sve prijeti, a ko Vas brani?
BURSAĆ: (Smijeh) Branim se sam koliko znam. Ne, zaista brane me kako znaju i umiju ljudi iz redakcija za koje pišem. Moram reći i da MUP RS-a zaista radi svoj posao koliko može. A, sa druge strane stoji čitava jedna menažerija likova, od neostvarenih (kvazi)intelektualaca, koji su potražili spas u nacionalizmu, pa do razočaranih, obespravljenih i uniženih, a koji su zadojeni terorijom o stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima. Oni naprosto ne znaju kako, kada i gdje kanalisati svoj bijes.
MONITOR: Kako izgleda današnja medijska scena u BiH. Koliko su mediji profesionalni, koliko ih zloupotrebljavaju političari…
BURSAĆ: Postoje kanali, postoje mediji koji jesu internacionalni i koji baš zbog veličine i snage svojih franšiza mogu biti objektivni spram situacije u ovim našim zabitima. Postoje isto tako relativno mali mediji, koji se snagom, entuzijazmom i iskrenim idealizmom bore za istinu. Pa koliko izdrže. Sve ostalo su više-manje politički, preciznije stranački ili tajkunski fanzini, kojima je jedina svrha PR-isanje za osobe iz političkih ili sivozonskih elita.
Veseljko KOPRIVICA