Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK KLUBA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Spriječeli smo jednu, a oni spremaju novu pljačku

Objavljeno prije

na

„Očekujem da će se na predstojećoj Skupštini akcionara EPCG nastaviti sukob, bolje reći ‘tuča’, između mene sa jedne strane te Borda direktora i menadžmenta EPCG uz podršku korumpiranog tužilaštva i drugih državnih organa sa druge strane da se ne desi još jedna velika pljačka građana i države u visini od 100 miliona eura”, kaže u razgovoru za Monitor Vasilije Miličković, predsjednik kluba manjinskih akcionara EPCG.
MILIČKOVIĆ: Nevjerovatno mi je da se tolika državna sila upregla kako bi nas italijanski partner A2A opljačkao po četvrti put uz podršku zloupotrebljenog akcionara Aca Đukanovića. Je li moguće da Bord direktora i menadžment najjačeg i najznačajnijeg privrednog subjekta u CG namjerno želi da podrži organizovanu pljačku EPCG. Da li je moguće da ti ljudi, umjesto da donesu odluku da investiraju 15 miliona eura u najsavremeniju rudarsku opremu: buldožere, trakaste transportere, rovokopače, dampere, bagere i ostalu potrebnu mehanizaciju čime bi drastično smanjili cijenu koštanja rude uglja, što bi donijelo i nižu proizvodnu cijenu električne energije za sve građane, domaćinstva i privredu, rade sve da se opljačka firma za cca 100 miliona eura i to uz teški konflikt interesa.

Ako se preuzme izraubovani i opljačkani postojeći Rudnik uglja Pljevlja to bi izazvalo novo povećanje cijene električne energije za potrošače. Moguće je da je ova ,,nepotrebna investicija” ili bolje reći pljačka ukalkulisana i kod regulatora pa je iz tih razloga i najavljeno poskupljenje struje od nove godine. Koliko znam “kiša” kao osnovna sirovina nije poskupila. Da li je menadžment i Bord EPCG svjestan da preuzimanjem postojećeg RUPV preuzima i plaćanje 16 miliona eura zamrznutog-reprogramiranog duga za poreze i doprinose, za neplaćenje koncesije… Koji su im to motivi da preuzimaju tuđe dugove na štetu građana, da ne govorim o preuzimanju ostalih bankarsko-kreditnih dugova, dugova raznim dobavljačima i da se na sve to mora uložiti maker 15 miliona eura za novu opremu.

MONITOR: Alternativa?
MILIČKOVIĆ: Predsjedniku Borda direktora u EPCG sam predlagao i drugo zakonsko rješenje, da se RUPV može kupiti isključivo u stečaju za jedan euro i u takav investirati 15 miliona za novu opremu što je svakako manje od 115 miliona. Tako bi spriječio pljačku svoje firme i zadržao u radnom odnosu sve zapošljene rudare u Pljevljima.

Da se ne bi manipulisalo kako sam neprijatelj radnika u RUPV, da ih želim ostaviti bez posla, javno im se obraćem sa tvrdnjom da ih lažu jer bi i u eventualno novom rudniku koji bi osnovala EPCG bili zapošljeni rudari iz Pljevalja. Ne bismo uvozili rudare iz Francuske ili Italije.

Oni koji zagovaraju da Elektroprivreda Italijanima isplati 15-ak miliona za akcije u RUPV, treba da znaju kako će A2A i nakon toga, preko EPCG, ostati akcionar u RUPV, a samo će biti opljačkana EPCG. Zato se nadam da na tako suludu ideju neće niko pristati jer se radi o teškom konfliktu interesa, pa bi u konačnom za tako nešto odgovorna lica i krivično odgovarala.

No u zemlji u kojoj je vladavina prava odavno zamrla, u kojoj u državnim institucijama sjede partijsko poslušno-podobni vojnici, moja bitka pa i agonija svih nas će se nastaviti a ja ću kao zviždač biti uporan da se ovaj kriminalni scenario ne ostvari.

MONITOR: Da li će se na Skupšini komentarisati činjenica da su, poslije vaše krivične prijave, Italijani u EPCG vratili novac koji im je isplaćen na krajnje problematičan način?
MILIČKOVIĆ: To je bio izuzetno mukotrpan proces, da se spriječi ta smišljena pljačka EPCG od strane A2A. Oni su u startu 2009., osmislili ideju da kroz izmišljene i lažne konsultanske usluge, bez objave tendera, svake godine izvlače – kradu novac sa žiro računa EPCG. Ovdje je od samog starta, kada sam otkrio pljačku, pružan ogromni otpor, ne samo od menadžmenta A2A, već i od Borda direktora, od tužilaštva, opstrukciju sam imao i od Komisije za javne nabavke koja je lažno tumačila Zakon o javnim nabavkama. Dakle imao sam svu silu ovoga svijeta protivu sebe.

Kažnjavan sam i sa 1000 eura zbog navodnog vrijeđanja suda i tužilaštva. Prijetnje su stizale i iz Italije, da lažno optužujem i klevećem navodno uglednu firmu A2A, da ću zbog toga biti i procesuiran. Suđeno mi je i kod sudije za prekršaje čak su me opstruirali i poslanici CG Skupštine, ali i sve to me nije zaustavilo da istrajem u borbi da se opljačkani novac vrati,

Krajnji epilog moje mukotrpne borbe je potpisivanje Ugovora o poravnjanju između A2A i EPCG 23. oktobra ove godine kojim se A2A obavezala da povuče sve fakture (više od 7,75 miliona) i da vrati na račun EPCG 4,34 miliona eura na osnovu naplaćenih lažnih faktura . Taj novac je uplaćen na račun EPCG početkom novembra. Pljačka koju sam spriječio iznosi 12.090.280 eura.

MONITOR: Ko vas je iz EPCG i Vlade, kao njenog većinskog vlasnika, zvao da se zahvali što ste državi sačuvali toliki novac?
MILIČKOVIĆ: Iskreno, nijesam ni očekivao, posebno ne od Vlade CG, bilo kakvu zahvalnost ali sam iz izvora bliskih menadžmentu EPCG saznao da će me častiti sa pet odsto vrijednosti spriječene pljačke. Zato ću im dostaviti žiro račun NVO ,,Za žrtve režima” kako bi se toj, najviše ojađenoj i opljačkanoj grupaciji našeg stanovništva, društvo bar malo odužilo za zločin koji im je napravljen, čime ću ja na najljepši način biti čašćen.

MONITOR: Godinu na izmaku obilježila je i dilema – da li je EPCG pod rukovodstvom menadžera A2A minulih godina ostvarila 300 miliona profita ili 200 miliona gubitka?
MILIČKOVIĆ: Od menadžmenta A2A koji su u korupciji, na silu, doveli Milo Đukanović i Vujica Lazović nije se ni moglo očekivati drugo osim proizvodnje gubitaka. Veoma kratak period A2A je poslovala kao energetske kompanije, oni su dominantno komunalno preduzeće sa stogodišnjom tradicijom pa su posledice bile konstantna proizvodnja gubitaka koji su unazadili naš energetski sektor za čitavi vijek.

MONITOR: Zvaničnici su nedorečeni i kada je pitanje preuzimanje Rudnika uglja, gradnja drugog bloka TE, buduća vlasnička struktura EPCG?
MILIČKOVIĆ: Prije bih rekao da su zvaničnici opredijeljeni da kroz tešku korupciju i konflikt interesa opljačkaju 100 miliona eura i međusobno taj iznos podijele. Da u CG ima vladavine prava da su nam državne institucije profesionalne i nezavisne, oslobođene od glibavih partijskih dresova mi na temu preuzimanja ovog RUPV kroz korupciju i pljačku ne bismo govorili. Parlament koji bi bio izabran slobodno izraženom voljom naroda na izborima gdje bi se umjesto partija glasao čovjek, naš sugrađanin, imenom i prezimenom, prepoznat kao stručan sa adekvatnim radnim iskustvom, sa moralnim karakteristikama, na ponuđenim otvorenim listama. Neko tako izabran ne bi donio kriminalni i diskriminatorski Zakon o reprogramu poreskog duga, pa bi iz tih razloga nelikvidni RUPV davno bio u stečaju. Imamo drugu sliku – Crna Gora je privatna država i ovako funkcioniše.

MONITOR: Ako smo dobro razumjeli nedavno saopštenje iz vlade, oni ne razmišljaju o povraku akcija A2A u državno vlasništvo?
MILIČKOVIĆ: Vlada Duška Markovića nije poslušala moju sugestiju da raskine ugovor sa talijanskom kompanijom A2A u EPCG i isplati ih jednokratno sa 200 miliona eura. Time bi se otvorila nova strana ekonomskog razvoja đe bi EPCG bila lokomotiva privrednog razvoja u koju bi se investiralo stranog kapitala minimum milijarda eura i to sve u proizvodnju ,,zelene” energije: HE Kruševo, HE Komarnica, vjetroelektrane… moguće i drugi blok u Pljevljima. Kompletna proizvodnja bila bi unaprijed prodata poznatom kupcu u Italiji od čega bi i naša djeca imala sjajnu perspektivu.

Vlada koja je izabrana na dan državnog udara i na neslobodnim izborima – samim tim je i njen legitimitet nesporno ugrožen – zloupotrebljava situaciju najavljujući ovih dana da traži kupca za 41,7 odsto akcija A2A. To je zločin prema ovom narodu. Vlada obmanjuje javnost i prijeti velika opasnost da će ući u novu zonu visoko koruptivnog posla. Ovo je drugi put da upozoravam Duška Markovića da pod hitno otkupi akcije A2A jer ako se desi da Italijani odustanu od sporazuma ili da se kojim slučajem desi da je Vlada našla drugog akcionara kako su najavili, čeka ih etiketa ,,veleizdajnika” ali i teška robija. Markovića i njegovu vladu ne bi opravdalo nikakvo izvinjenje ili pravdanje da se ne razumiju u ekonomiju, u finansije, u privredu… Priča da su njegovi ministri najobičniji partijski vojnici koji se takođe ništa ne razumiju ne bi ih opravdala odgovornosti za eventualni zločin.

MONITOR: Ima li indicija ko bi mogao biti srećni dobitnik tih akcija?
MILIČKOVIĆ: To treba pitati Duška Markovića i njegovog šefa Mila Đukanovića koji je zadužen za rasprodaju državne imovine i resusra. Ja ću sve učiniti da ih ovaj put spriječim i da ih natjeram da EPCG u ovom trenutku zadržimo u sto posto državnom vlasništvu, kao ,,zlatni resurs” za našu budućnost.

Obračun s partokratijom

MONITOR: Najavljuje se vaša kandidatura na predstojećim predsjedničkim izborima. Imate li političke ambicije i vjerujete li da ekonomske teme mogu nadjačati priče o naciji, jeziku, crkvi, Rusiji i Americi…
MILIČKOVIĆ: Kako lideri opozicionih političkih partija nijesu prihvatili ponudu da izaberu jednu nestranačku ličnost, pa da sa 200.000 glasova svih opozicionih birača srušimo jedan važni stub mafijaškog DPS režima, bio sam prinuđen da pozitivno odgovorim na inicijative NVO sektora, grupe građana, Građanske akcije iz Budve i partije PIR. Prihvatajući tu kandidaturu kao prvi cilj sam postavio rušenje sebičnih i sujetnih lidera opozicije koji su korumpirani i glavni krivci što su nama građanima lisice na rukama, što su sa mafijaškim liderom DPS brutalno pokrali slobodnu volju naroda, ono najvrednije u čovjeku, njegovo ja, njegov glas.

Takvi lideri partija nama 27 godina ulijevaju lažnu nadu da će nam otključati lisice sa ruku i da će nam vratiti državu vladavine prava. Ulazim u misiju ,,buđenje naroda” kako bih sa prevarenim opozicionim biračima uz glasove DPS porodica koje žive u neviđenom strahu i teroru od njihovog šefa pobijedio ovu aždaju na predsjedničkim izborima i okrenuo novi list istorije.

Građani moraju sad i odmah, naćerati tzv. lidere opozicije i njihove poslanike da u parlamentu iniciraju izmjenu seta izbornih zakona, usklade ih sa Ustavom CG kako bi vratili pravo glasa narodu da on odlučuje na izborima, da bira slobodnom voljom svoga predstavnika u parlamentu i da se taj sa pravom zove narodni poslanik. Ako danas neki poslanik za sebe kaže da je narodni – on ne govori istinu – jer je on partijski poslanik ili liderski poslanik, jer ga je lider njegove partije birao. Ja ću učiniti sve da se konačno obračunamo sa partokratskom vladavinom u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Netaknut sistem vladanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast nije učinila ono što je mogla, a što je ne košta ama baš ništa – decentralizovati sistem i postati mnogo transparentnija. Jasno je da ona neće ići tim putem, a razlog je jasan: želite zadržati poluge moći uz kozmetičke izmjene kojim bi zapravo zamaskirali činjenicu da je sistem vladanja ostao netaknut 

 

MONITOR: Šta je poruka rezultata hercegnovskih izbora? Smatrate li da je to još jedna poruka prethodnom režimu?

PERIĆ: Herceg-Novi je atipičan iz više razloga, kako sa demografske tako i sa političke tačke gledišta, pa je dosta teško izvlačiti dosljedne paralele sa političkom scenom na državnom nivou. Posebnost ovim izborima je dala lokalna Novska lista koja je pokazala i vitalnost i snagu, čime je u praksi dokazala da postoje i drugačije platforme političkog okupljanja u odnosu na stranačke. Ne ulazeću u ideološku profilaciju ove liste, govoreno na ravni principa, kada god je demokratija bliža građaninu, ona je životnija.

MONITOR: Šta je sa novom vlašću? Jasno je da se nijesu mogle očekivati brze promjene i jednostavno demontiranje Đukanovićevog režima, ali da li se ide u dobrom pravcu?

PERIĆ: Nova vlast na samom početku pokazuje zabrinjavajuću tendenciju neuvažavanja i nipodaštavanja onih koji joj ne aplaudiraju. Oni kao da žele da im jedina opozicija bude DPS, koji je veoma lako kritikovati sa stanovišta koruptivnih praksi u prošlosti, a sada je već izvjesno da će biti nemilosrdni ne samo prema partijama, već i prema pojedincima koji ne pripadaju ni ovoj ni prošloj vlasti. Strategija je vrlo prosta: ako želite dugoročno trajanje na vlasti idealno je da imate „počišćen” teren od bilo kakve ozbiljne alternative. Pristup etiketiranja onih koji nisu sa novom vlašću može da dovede do toga da ljude koji bi bili korisni za javni život gurne u apatiju, jer niko ozbiljan ne žudi za tim da ga provlači kroz blato neki zadihani partijski aparatčik koji je u odbrani novostečenih privilegija spreman da ide jako daleko.

MONITOR: Kako vidite prošlonedjeljnu izjavu premijera Zdravka Krivokapića da ne postoji samo ovozemaljski život i da njegova vlada neće kažnjavati sveštenike, pa ni kad krše zdravstvene mjere?

PERIĆ: Premijer se pokazao dosljedan u jednoj stvari: sopstvenoj nedosljednosti. To da li je on vjernik, gnostik, agnostik, ateista, ne bi trebalo da određuje njegov javni diskurs. Kod aktuelnog premijera to nije slučaj. On ima prenaglašenu potrebu da govori o temi vjere, o svojoj etičkoj superiornosti, o tome da je Vlada koju predvodi narodna i slične stvari. Živimo u vremenu profanisanja svega i svačega, pa premijer daje svoj doprinos opštem trendu. Ipak, njegova pozicija je veoma vezana za, njegovim rječnikom rečeno, „zemaljske“ teme i treba insistirati na tome, a svako skretanje sa toga kolosjeka valja tumačiti kao dio političke strategije. Možda i prođe kod određenog broja ljudi, ali dugoročno to ne doprinosi progresu zajednice, a čini mi se da ne kristališe ni duboke teološke misli.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIHAILO JOVOVIĆ, NOVINAR: Novinare biju jer govore istinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvijek me nervira kada političari, pa  i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu

 

MONITOR: Vlada je osnovala četvrtu po redu Komisiju za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama napada na novinare, a Vi ste izabrani za predsjednika. Prethodne tri, konstatovala je i Akcija za ljudska prava, nijesu bile naročito uspješne. Mislite li da ova može biti uspješnija? Šta je to što je remetilo uspješnost prethodnih komisija, i da li je još prisutno?

JOVOVIĆ: Desetak sati nakon što je Đukanovićeva Vlada formirala Komisiju na sjednici u četvrtak 26. decembra 2013, poslije velikog pritiska domaće javnosti i međunarodne zajednice, eksplodiralo je blizu pola kila TNT ispod prozora redakcije Vijesti . Mafija je time pokazala šta misli i o Vladi i o Komisiji. Naravno da počinioci tog napada, a kamoli  nalogodavci, nisu pronađeni. Kao ni najvećeg broja drugih slučajeva teškog nasilja nad novinarima i imovinom medija.

Sramota je ove države i društva da će uskoro biti 17 godina od ubistva Duška Jovanovića,  14 od prebijanja Tufika Softića, tri godine od ranjavanja Olivere Lakić, da nabrojim samo neke slučajeve, a da nema ni uspješnih istraga, ni optužnica, a kamoli presuda.

Nije Komisija u ova tri mandata kriva za to. Ona ne saslušava, ne hapsi osumnjičene, podiže optužnice, ne sudi. Njena nadležnost svodi se na istragu istraga, da pokuša da utvrdi da li je u istragama bilo propusta, namjernih ili iz neznanja, zašto  toliko traju a rezultata nema, kao i da preporuči Vladi, policiji, tužilaštvu i drugima organima šta bi trebalo da urade da istrage krenu sa mrtve tačke.

Komisija je u svojim javnim izvještajima i onima označenim stepenom tajnosti dala veliki broj preporuka za konkretne slučajeve u kojima smo našli propuste u istrazi, ali nijedna nije ispunjena, da ja znam. Tužilaštvo nikad nije ni odgovorilo šta je sa preporukama koje smo im slali. Policija je u odgovorima Komisiji sve prebacila na unutrašnju kontrolu, a unutrašnja kontrola je ćutala.

Niko još nije odgovarao za vođenje nedjelotvornih istraga ili za „istrage“ čiji je cilj bio da se, opravdano sumnjam, nikad ne završe, iako u našim izvještajima postoje i imena ljudi koji su učestvovali u takvim istragama. Većina takvih policajaca, tužilaca i sudija je napredovala u karijeri.
Komisija je sabotirana na razne načine. Godinama smo od policije dobijali  cenzurisane dokumente, čak i bez imena policajaca koji su ih potpisivali, Agencija za nacionalnu bezbjednost je dostavljala dokumentaciju samo prve godine, na dozvole članovima Komisije za pristup tajnim podacima, bez kojih nema pristupa u sobu gdje se oni čuvaju, čekalo se i po pola godine.  Kod prethodne vlasti nije bilo političke volje za rješavanje ovih napada, posebno onih za koje s pravom sumnjam da su povezani sa moćnicima i kriminalcima bliskim vrhu DPS-a, da je bilo te volje ne bi im trebala ni Komisija,  našli bi i napadače i nalogodavce. Odnosno, politička volja je bila da se ti slučajevi ne rješavaju. Dokaz je i to što su lokalne siledžije, koje su bile akteri nekih napada, vrlo brzo otkrivane i hapšene,  dok napadi koji su očigledno bili organizovani čame godinama u tužilačkim i policijskim fiokama.

Sadašnja vlast je iskazala političku volju, naročito imenovanjem državnog sekretara MUP-a za člana Komisije, ministar je došao na dvije sjednice i pružio podršku. Tu volju moraju dokazati i brzim konkretnim pomacima u istragama svih nezavršenih slučajeva.  Oni su sada vlast, ne može biti izgovora, makar za postupanje policije. Dobro bi bilo za početak da nadležni u Vladi i ,,po dubini” pažljivo pročitaju naše dosadašnje izvještaje i postupe po preporukama koje smo dali. Da pokrenu postupke protiv odgovornih za propuste u istragama, ili ako je kasno za to, da ih barem uklone sa svih pozicija sa kojih mogu uticati na buduće istrage.

MONITOR: Od početka godine, u kratko vrijeme,  desilo se više napada na novinare.  Dosadašnji napadi uvijek su bili u vezi sa određenom društveno političkom situacijom, i svjedočenjem o njoj.  Zašto je ovo trenutak pojačanog nasilja nad novinarima?

JOVOVIĆ: Mi smo stalno u čudnim ,,društveno-političkim situacijama“, a sadašnja je tenzičnija nego obično. Atmosfera nekažnjivosti za dosadašnje napade doprinosi da ti ljudi misle da je dopušteno frustracije iskaliti na novinarima, koji su „neprijatelji“ jer im se ne sviđa to što pišu. Nije isključeno ni da su i neki od nedavnih napada organizovani sa ciljem da se napadnuti novinari i njihove kolege zastraše. Jedno je sigurno, ko god da je na vlasti, većinom napadaju nas iz „medijske mafije“. I do sada je najveći broj slučajeva nasilja bio nad novinarima profesionalcima, koji rade važne stvari u javnom interesu, dok one koji nisu takvi gotovo niko i ne dira. Uvijek me nervira kada političari pa čak i strane diplomate, nakon osude nasilja u sljedećoj rečenici dodaju da novinari moraju poštovati profesionalne i etičke standarde. Treba da znaju da ovdje novinare po pravilu ne biju zato što lažu, već zato što govore i pišu istinu, a ta istina nekome nanosi štetu. To ne znači da one koji lažu treba tući.

MONITOR: Kako vidite reakciju nadležnih organa na te napade?

JOVOVIĆ: Prvi utisak je da je to bilo uglavnom korektno, ali rano je za  zaključak.

MONITOR: Ima li se šta proslaviti na ovaj Svjetski dan slobode medija?

JOVOVIĆ: Neriješeni napadi na novinare su glavni razlog  što smo i dalje na začelju regiona. Daleko smo od dobre situacije, ali je dobro što građani u Crnoj Gori i dalje mogu u medijima naći najrazličitija mišljenja, iz gotovo svih segmenata društva. Problem je što je mnogo građana koji ne umiju da razluče činjenice od spina, ili to ne žele, nego vole da čitaju i gledaju samo ono što se poklapa sa onim što  misle. I samo tome vjeruju.

Drago mi je što su novinari iz Đukanovićevih propagandističkih medija, ne svojom zaslugom i željom, dobili priliku da osjete kako je to kad kritikuješ vlast, odnosno ponašaš se kao normalan medij u demokratskom društvu. Oni to sada rade manje ili više uspješno, manje ili više profesionalno, ali se nadam da će im bar nešto od tog osjećaja ostati i ako se DPS vrati na vlast. DF-ovi mediji se nijesu promijenili. Profesionalni mediji i novinari su to uglavnom i ostali, iako je utisak da nekima na početku nije bilo lako da se naviknu da su poslije 30 godina neki drugi ljudi sada najodgovorniji za sve što nam se dešava. Porazno je što mnogi novinari i dalje loše žive.

MONITOR:  Dugo svjedočite o  crnogorskoj zbilji. Jesu li se desile promjene?

JOVOVIĆ: Tek treba da se dese. Crna Gora je 2006. dobila šansu da se promijeni, ali do suštinskih promjena nije došlo i ta šansa je propuštena. Naprotiv, siromaštvo i socijalno raslojavanje su povećani. Novu šansu je društvo dobilo 30. avgusta prošle godine. Nova vlast je obećala korjenite promjene, ali se Vlada u tome još ne snalazi dobro, mislim da je to zbog  političkog neiskustva i ideoloških prepreka u nekim glavama, uključujući i premijerovu. Pored toga, problem joj je ne samo agilni DPS koji sada žestoko kritikuje ono što je sam godinama radio, nego i najmanje pola parlamentarne većine, koja uz zdušnu Vučićevu podršku marljivo priprema teren i  čeka priliku da Vladu obori ili da izdejstvuje njenu rekonstrukciju a sebi fotelje, a da ne bude optužena da daje šansu DPS-u za povratak. Mnoge stvari bitne za život građana tapkaju u mjestu jer se loši zakoni ne mijenjaju a novi ne donose „dok se ne smijeni Katnić“.

Nova šansa za napredak polako  curi i nestaće kada nestane nada velikog broja ljudi da su konačno dočekali bolje dane. Ono malo političara i funkcionera kojima je, vjerujem, preči javni od privatnog interesa, pod najvećim je pritiskom a od toga koliko će još izdržati zavisi i brzina napretka društva. Ali, i da se karte ponovo promiješaju, nestao je istorijski teret nesmjenjivosti vlasti na izborima, pa će napretka od toga sigurno biti.

MONITOR: I dalje su na sceni podjele, identitetska pitanja, tenzije. Koliku odgovornost za to snosi prethodna, a koliku nova vlast?

JOVOVIĆ: Prethodna vlast snosi 30-godišnju odgovornost. Isto toliku i njihovi partneri iz dijela bivše opozicije a sadašnje vlasti koji su taj tango sa DPS-om igrali kad god im je to zatrebalo, i jednima i drugima. Jedni tvrde da brane navodno ugroženu državu i crnogorski identitet, drugi navodno ugroženo srpstvo i da se bore za srpski i ruski svet. DPS mi je jasan, vrh te partije je na razne načine pljačkao Crnu Goru krijući se iza zastave i podstičući podjele uvijek kada im je to trebalo da zadrže vlast i nastave sa pljačkom. Sada to rade da bi se vratili na vlast. Ovi drugi su navodno ginuli u borbi protiv ovdašnjeg diktatora, a istovremeno su podržavali,  i  podržavaju, iste takve ili gore diktature u Srbiji i Rusiji.  I oni sve vrijeme žive bolje od većine građana.

Nije mi jasno zašto toliko glasača ne vidi licemjerstvo i jednih i drugih „patriota“, dok sami jedva spajaju kraj s krajem.  Glasači  DF-a i DPS-a treba da znaju da se nezavisnost NATO članice Crne Gore, njen građanski karakter, državni simboli i gotovo sve drugo oko čega se ove stranke i njihovi mediji glože mogu promijeniti samo izmjenama Ustava kvalifikovanom većinom u parlamentu, koja nije na vidiku, jer većine za to nema ni među građanima. Osim ako se DPS ne predomisli, ne bi im bio prvi put.

MONITOR: Nasleđe prethodnog režima je skoro netaknuto. Institucije zarobljene, kapital  u rukama privilegovanih. Šta to znači za budućnost zemlje?

JOVOVIĆ: Još se nadam da će se to nasljeđe razobličiti, da će se pokradeno vratiti građanima, na ključna mjesta doći pošteni i stručni, da institucije neće zavisiti od toga ko je na vlasti,  iako to i dalje zvuči kao bajka. Nema ništa lakše od toga, mada sam svjestan da neće doći brzo.

MONITOR: Do kad će Crna Gora biti zemlja iz koje se odlazi?

JOVOVIĆ: Dok ne nađemo naftu. Šalim se. Kad većina građana shvati da im plate, penzije, bolnice, škole, auto-puteve itd, ne poklanjaju ni premijer ni predsjednik, već da je to od para koje su zaradili. Kada budu glasali za one za koje misle da će im uz manje poreze omogućiti da zarade veće plate i penzije, naprave nove škole i bolnice, obezbije čistiju vodu i vazduh, da neće krasti, a ne da im bude najbitnije koji su kandidati za premijera ili predsjednika nacije ili vjere. I tako nekoliko puta. Bolje bi nam bilo da do toga dođemo prije nego što Crna Gora uđe u EU, jer ako nas čudom ovakve prime, tek će onda da nastane bježanija.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo