Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK KLUBA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Spriječeli smo jednu, a oni spremaju novu pljačku

Objavljeno prije

na

milickovic

„Očekujem da će se na predstojećoj Skupštini akcionara EPCG nastaviti sukob, bolje reći ‘tuča’, između mene sa jedne strane te Borda direktora i menadžmenta EPCG uz podršku korumpiranog tužilaštva i drugih državnih organa sa druge strane da se ne desi još jedna velika pljačka građana i države u visini od 100 miliona eura”, kaže u razgovoru za Monitor Vasilije Miličković, predsjednik kluba manjinskih akcionara EPCG.
MILIČKOVIĆ: Nevjerovatno mi je da se tolika državna sila upregla kako bi nas italijanski partner A2A opljačkao po četvrti put uz podršku zloupotrebljenog akcionara Aca Đukanovića. Je li moguće da Bord direktora i menadžment najjačeg i najznačajnijeg privrednog subjekta u CG namjerno želi da podrži organizovanu pljačku EPCG. Da li je moguće da ti ljudi, umjesto da donesu odluku da investiraju 15 miliona eura u najsavremeniju rudarsku opremu: buldožere, trakaste transportere, rovokopače, dampere, bagere i ostalu potrebnu mehanizaciju čime bi drastično smanjili cijenu koštanja rude uglja, što bi donijelo i nižu proizvodnu cijenu električne energije za sve građane, domaćinstva i privredu, rade sve da se opljačka firma za cca 100 miliona eura i to uz teški konflikt interesa.

Ako se preuzme izraubovani i opljačkani postojeći Rudnik uglja Pljevlja to bi izazvalo novo povećanje cijene električne energije za potrošače. Moguće je da je ova ,,nepotrebna investicija” ili bolje reći pljačka ukalkulisana i kod regulatora pa je iz tih razloga i najavljeno poskupljenje struje od nove godine. Koliko znam “kiša” kao osnovna sirovina nije poskupila. Da li je menadžment i Bord EPCG svjestan da preuzimanjem postojećeg RUPV preuzima i plaćanje 16 miliona eura zamrznutog-reprogramiranog duga za poreze i doprinose, za neplaćenje koncesije… Koji su im to motivi da preuzimaju tuđe dugove na štetu građana, da ne govorim o preuzimanju ostalih bankarsko-kreditnih dugova, dugova raznim dobavljačima i da se na sve to mora uložiti maker 15 miliona eura za novu opremu.

MONITOR: Alternativa?
MILIČKOVIĆ: Predsjedniku Borda direktora u EPCG sam predlagao i drugo zakonsko rješenje, da se RUPV može kupiti isključivo u stečaju za jedan euro i u takav investirati 15 miliona za novu opremu što je svakako manje od 115 miliona. Tako bi spriječio pljačku svoje firme i zadržao u radnom odnosu sve zapošljene rudare u Pljevljima.

Da se ne bi manipulisalo kako sam neprijatelj radnika u RUPV, da ih želim ostaviti bez posla, javno im se obraćem sa tvrdnjom da ih lažu jer bi i u eventualno novom rudniku koji bi osnovala EPCG bili zapošljeni rudari iz Pljevalja. Ne bismo uvozili rudare iz Francuske ili Italije.

Oni koji zagovaraju da Elektroprivreda Italijanima isplati 15-ak miliona za akcije u RUPV, treba da znaju kako će A2A i nakon toga, preko EPCG, ostati akcionar u RUPV, a samo će biti opljačkana EPCG. Zato se nadam da na tako suludu ideju neće niko pristati jer se radi o teškom konfliktu interesa, pa bi u konačnom za tako nešto odgovorna lica i krivično odgovarala.

No u zemlji u kojoj je vladavina prava odavno zamrla, u kojoj u državnim institucijama sjede partijsko poslušno-podobni vojnici, moja bitka pa i agonija svih nas će se nastaviti a ja ću kao zviždač biti uporan da se ovaj kriminalni scenario ne ostvari.

MONITOR: Da li će se na Skupšini komentarisati činjenica da su, poslije vaše krivične prijave, Italijani u EPCG vratili novac koji im je isplaćen na krajnje problematičan način?
MILIČKOVIĆ: To je bio izuzetno mukotrpan proces, da se spriječi ta smišljena pljačka EPCG od strane A2A. Oni su u startu 2009., osmislili ideju da kroz izmišljene i lažne konsultanske usluge, bez objave tendera, svake godine izvlače – kradu novac sa žiro računa EPCG. Ovdje je od samog starta, kada sam otkrio pljačku, pružan ogromni otpor, ne samo od menadžmenta A2A, već i od Borda direktora, od tužilaštva, opstrukciju sam imao i od Komisije za javne nabavke koja je lažno tumačila Zakon o javnim nabavkama. Dakle imao sam svu silu ovoga svijeta protivu sebe.

Kažnjavan sam i sa 1000 eura zbog navodnog vrijeđanja suda i tužilaštva. Prijetnje su stizale i iz Italije, da lažno optužujem i klevećem navodno uglednu firmu A2A, da ću zbog toga biti i procesuiran. Suđeno mi je i kod sudije za prekršaje čak su me opstruirali i poslanici CG Skupštine, ali i sve to me nije zaustavilo da istrajem u borbi da se opljačkani novac vrati,

Krajnji epilog moje mukotrpne borbe je potpisivanje Ugovora o poravnjanju između A2A i EPCG 23. oktobra ove godine kojim se A2A obavezala da povuče sve fakture (više od 7,75 miliona) i da vrati na račun EPCG 4,34 miliona eura na osnovu naplaćenih lažnih faktura . Taj novac je uplaćen na račun EPCG početkom novembra. Pljačka koju sam spriječio iznosi 12.090.280 eura.

MONITOR: Ko vas je iz EPCG i Vlade, kao njenog većinskog vlasnika, zvao da se zahvali što ste državi sačuvali toliki novac?
MILIČKOVIĆ: Iskreno, nijesam ni očekivao, posebno ne od Vlade CG, bilo kakvu zahvalnost ali sam iz izvora bliskih menadžmentu EPCG saznao da će me častiti sa pet odsto vrijednosti spriječene pljačke. Zato ću im dostaviti žiro račun NVO ,,Za žrtve režima” kako bi se toj, najviše ojađenoj i opljačkanoj grupaciji našeg stanovništva, društvo bar malo odužilo za zločin koji im je napravljen, čime ću ja na najljepši način biti čašćen.

MONITOR: Godinu na izmaku obilježila je i dilema – da li je EPCG pod rukovodstvom menadžera A2A minulih godina ostvarila 300 miliona profita ili 200 miliona gubitka?
MILIČKOVIĆ: Od menadžmenta A2A koji su u korupciji, na silu, doveli Milo Đukanović i Vujica Lazović nije se ni moglo očekivati drugo osim proizvodnje gubitaka. Veoma kratak period A2A je poslovala kao energetske kompanije, oni su dominantno komunalno preduzeće sa stogodišnjom tradicijom pa su posledice bile konstantna proizvodnja gubitaka koji su unazadili naš energetski sektor za čitavi vijek.

MONITOR: Zvaničnici su nedorečeni i kada je pitanje preuzimanje Rudnika uglja, gradnja drugog bloka TE, buduća vlasnička struktura EPCG?
MILIČKOVIĆ: Prije bih rekao da su zvaničnici opredijeljeni da kroz tešku korupciju i konflikt interesa opljačkaju 100 miliona eura i međusobno taj iznos podijele. Da u CG ima vladavine prava da su nam državne institucije profesionalne i nezavisne, oslobođene od glibavih partijskih dresova mi na temu preuzimanja ovog RUPV kroz korupciju i pljačku ne bismo govorili. Parlament koji bi bio izabran slobodno izraženom voljom naroda na izborima gdje bi se umjesto partija glasao čovjek, naš sugrađanin, imenom i prezimenom, prepoznat kao stručan sa adekvatnim radnim iskustvom, sa moralnim karakteristikama, na ponuđenim otvorenim listama. Neko tako izabran ne bi donio kriminalni i diskriminatorski Zakon o reprogramu poreskog duga, pa bi iz tih razloga nelikvidni RUPV davno bio u stečaju. Imamo drugu sliku – Crna Gora je privatna država i ovako funkcioniše.

MONITOR: Ako smo dobro razumjeli nedavno saopštenje iz vlade, oni ne razmišljaju o povraku akcija A2A u državno vlasništvo?
MILIČKOVIĆ: Vlada Duška Markovića nije poslušala moju sugestiju da raskine ugovor sa talijanskom kompanijom A2A u EPCG i isplati ih jednokratno sa 200 miliona eura. Time bi se otvorila nova strana ekonomskog razvoja đe bi EPCG bila lokomotiva privrednog razvoja u koju bi se investiralo stranog kapitala minimum milijarda eura i to sve u proizvodnju ,,zelene” energije: HE Kruševo, HE Komarnica, vjetroelektrane… moguće i drugi blok u Pljevljima. Kompletna proizvodnja bila bi unaprijed prodata poznatom kupcu u Italiji od čega bi i naša djeca imala sjajnu perspektivu.

Vlada koja je izabrana na dan državnog udara i na neslobodnim izborima – samim tim je i njen legitimitet nesporno ugrožen – zloupotrebljava situaciju najavljujući ovih dana da traži kupca za 41,7 odsto akcija A2A. To je zločin prema ovom narodu. Vlada obmanjuje javnost i prijeti velika opasnost da će ući u novu zonu visoko koruptivnog posla. Ovo je drugi put da upozoravam Duška Markovića da pod hitno otkupi akcije A2A jer ako se desi da Italijani odustanu od sporazuma ili da se kojim slučajem desi da je Vlada našla drugog akcionara kako su najavili, čeka ih etiketa ,,veleizdajnika” ali i teška robija. Markovića i njegovu vladu ne bi opravdalo nikakvo izvinjenje ili pravdanje da se ne razumiju u ekonomiju, u finansije, u privredu… Priča da su njegovi ministri najobičniji partijski vojnici koji se takođe ništa ne razumiju ne bi ih opravdala odgovornosti za eventualni zločin.

MONITOR: Ima li indicija ko bi mogao biti srećni dobitnik tih akcija?
MILIČKOVIĆ: To treba pitati Duška Markovića i njegovog šefa Mila Đukanovića koji je zadužen za rasprodaju državne imovine i resusra. Ja ću sve učiniti da ih ovaj put spriječim i da ih natjeram da EPCG u ovom trenutku zadržimo u sto posto državnom vlasništvu, kao ,,zlatni resurs” za našu budućnost.

Obračun s partokratijom

MONITOR: Najavljuje se vaša kandidatura na predstojećim predsjedničkim izborima. Imate li političke ambicije i vjerujete li da ekonomske teme mogu nadjačati priče o naciji, jeziku, crkvi, Rusiji i Americi…
MILIČKOVIĆ: Kako lideri opozicionih političkih partija nijesu prihvatili ponudu da izaberu jednu nestranačku ličnost, pa da sa 200.000 glasova svih opozicionih birača srušimo jedan važni stub mafijaškog DPS režima, bio sam prinuđen da pozitivno odgovorim na inicijative NVO sektora, grupe građana, Građanske akcije iz Budve i partije PIR. Prihvatajući tu kandidaturu kao prvi cilj sam postavio rušenje sebičnih i sujetnih lidera opozicije koji su korumpirani i glavni krivci što su nama građanima lisice na rukama, što su sa mafijaškim liderom DPS brutalno pokrali slobodnu volju naroda, ono najvrednije u čovjeku, njegovo ja, njegov glas.

Takvi lideri partija nama 27 godina ulijevaju lažnu nadu da će nam otključati lisice sa ruku i da će nam vratiti državu vladavine prava. Ulazim u misiju ,,buđenje naroda” kako bih sa prevarenim opozicionim biračima uz glasove DPS porodica koje žive u neviđenom strahu i teroru od njihovog šefa pobijedio ovu aždaju na predsjedničkim izborima i okrenuo novi list istorije.

Građani moraju sad i odmah, naćerati tzv. lidere opozicije i njihove poslanike da u parlamentu iniciraju izmjenu seta izbornih zakona, usklade ih sa Ustavom CG kako bi vratili pravo glasa narodu da on odlučuje na izborima, da bira slobodnom voljom svoga predstavnika u parlamentu i da se taj sa pravom zove narodni poslanik. Ako danas neki poslanik za sebe kaže da je narodni – on ne govori istinu – jer je on partijski poslanik ili liderski poslanik, jer ga je lider njegove partije birao. Ja ću učiniti sve da se konačno obračunamo sa partokratskom vladavinom u Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR VELJKOVIĆ, PUBLICISTA I VJERSKI ANALITIČAR: Za crkvu je opasno postavljanje svjetovnih ciljeva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je on ipak svjestan sa kakvim ljudima ima posla

 

MONITOR: Da li je vas iznenadio ulazak u najuži izbor mitropolita Porfirija Perića koji je i u tom krugu (preciznije je reći „prvom krugu“) imao najviše glasova, da bi „apostolskim izborom“ bio izabran za partijarha SPC?

VELJKOVIĆ: Fotografije bivšeg mitropolita zagrebačko-ljubljanskog, a sadašnjeg patrijarha, Gospodina Porfirija, redovno su izlazile na naslovnim stranama režimskih tabloida (zajedno sa fotografijama episkopa bačkog) uz prateće tekstove u kojima je čitaocima stavljano do znanja koja su crkvena lica iz SPC poželjna za režim. Zato i nisam bio iznenađen kada sam čuo da je izabran za novog patrijarha, a u kontekstu toga koje je sve crkvene ličnosti režim ponudio, otvoreno mogu reći da sam zapravo bio prijatno iznenađen. Ipak se radi o ličnosti od integriteta, a to se videlo i u prethodnom periodu, kada je kao mitropolit, ne može se poreći, istupao u korist režima u određenim prilikama, ali se nije poveo za istupima svog duhovnog oca episkopa bačkog – kojem je, nažalost, prešlo u naviku da ne samo verbalno progoni sve one koji su kritički ili opoziciono raspoloženi prema aktuelnom Vučićevom režimu. Stoga smatram da je saradnja Gospodina Porfirija sa režimom u Srbiji donekle iznuđena i da je ipak svestan toga sa kakvim ljudima ima posla.

MONITOR:  Čuli smo besjedu patrijarha Porfirija koja je naišla na dosta dobar prijem. Rekao je da je Hrvatska njegova druga otadžbina. Može li se pretpostaviti da je ovaj najviši arhijerej, mlad po godinama s obzirom na doživotnu funkciju koju će obavljati, i izrazito diplomatičan kao ličnost, sem podmlađivanja Sabora i unutar-crkvene reforme, željeti i da SPC učini autonomnijom od uticaja državne politike?

VELJKOVIĆ:  Približavanje države i crkve je u Srbiji započelo ubrzo nakon političkih promena 2000. godine, i u tom procesu su se stranke nekadašnjeg DOS-a razlikovale samo u intenzitetu, ali model crkveno-državne saradnje nije dovođen u pitanje. Svim političkim strankama je odgovaralo da pokažu bliskost sa predstavnicima SPC. Sadašnji je patrijarh u tome takođe imao ulogu, pošto je jedno vreme bio član i Predsednik RRA, a ispred Sabora SPC je bio izabran i da organizuje svešteničku službu u Vojsci Srbije. Patrijarh Porfirije je, dakle, crkvena ličnost koja ima jako dobre praktične uvide u funkcionisanje takvog sistema iznutra. I nadam se da je svestan svih dugoročnih loših posledica koje iz toga proizilaze. A da li će za vreme svog patrijarhovanja krenuti u preispitivanje dosadašnjih odnosa između crkve i države, ostaje da se vidi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Moglo se uraditi mnogo više

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti

 

MONITOR:  Saopštili ste da je posjetom farmi Marka Carevića na Krimovici ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović iznova afirmisao bezakonje i otimanje državne imovine kao recept za nezakonito lično bogaćenje. Na koji način?

MILOVAC: Slučaj Krimovica se trenutno razmatra u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru zbog sumnje da je predsjednik Opštine Budva, Marko Carević uzurpirao blizu pola miliona kvadrata državnog zemljišta na kome je bez građevinske dozvole podigao preko 6.000 m2 poslovnih objekata za uzgoj stoke. Uzurpacija i nelegalna gradnja su zakonom prepoznata kao krivična djela koja povlaće višegodišnje zakonske kazne. MANS je još prošle godine upoznao javnost Crne Gore sa obimnom dokumentacijom koja dokazuje da je Carević počinio pomenuta krivična djela, a sasvim sam siguran da je ministar poljoprivrede, Aleksandar Stijović jedan od građana ove zemlje koji su čuli za taj slučaj.

Posjeta Stijovića, ili kako su naveli u ministarstvu ,,prvi ministar koji je posjetio to poljoprivredno gazdinstvo na Krimovici”, je imala afirmatvini karakter, što je u potpunoj koliziji sa onim što nova Vlada javno deklariše kao svoju najveću vrijednost – raskid sa dosadašnjom praksom koju je uspostavio DPS, maksimalna transparentnost i jednakost svih pred zakonom.

Pri činjenici da Carević na Krimovici već šest godina uzurpira državno zemljište, da je potpuno nesmetano gradio bez dozvole, te da je nakon svega dobio i subvencije od resornog ministarstva, nije teško zaključiti kako je izgledala ta ,,jednakost” za vrijeme vladavine DPS-a.

Zbog toga je apsolutno neprihatljivo da se jedno takvo ponašanje afirmiše i prezentuje kao primjer uspješnog poslovanja i to sa pozicije resornog ministra. Smatram da se time poslala izuzetno loša poruka, naročito onom dijelu javnosti koji je očekivao i stvarni raskid sa katastrofalnom politikom DPS-a u mnogim sferama našeg društva, a naročito kada je u pitanju vladavina prava.

Stijović je svojom posjetom poslao direktnu poruku da je Carević iznad zakona, te da umjesto da odgovara za njegovo očigledno kršenje, ima privilegiju posjete ,,na visokom nivou”.

MONITOR:   MANS je početkom prošle godine podnio krivičnu prijavu protiv Carevića zbog zloupotrebe službenog položaja, odnosno uzurpacije državnog zemljišta na Krimovici. Ta prijava međutim ,,preživljava” i staru i novu vlast. Zašto?

MILOVAC: Iz prostog razloga što, iako je došlo do promjene vlasti, i dalje imamo tužilaštvo koje je nastavilo da funkcioniše po istom principu i pored privida ,,pojačane aktivnosti” koji se u posljednje vrijeme forsira. Svakako, nije uzurpacija državne imovine na Krimovici najgora stvar koja se desila Crnoj Gori u posljednjih 30 godina iako govorimo o pojedinačno najvećem slučaju te vrste. Slučaj Marka Carevića je važan zbog toga što predstavlja test političke volje, ne samo za tužilaštvo jer smo tu već vidjeli kakva je situacija, već prije svega za novu vlast koja je posljednje izbore dobila, između ostalog, i na obećanju da će borba protiv korupcije i kršenja zakona biti bezkompromisna i lišena upliva političkog uticaja.

Afirmacija Carevića na način na koji je to uradio ministar poljoprivrede ne korespondira sa tim obećanjima, niti doprinosi opštem osjećaju da je nakon 30. avgusta otpočeo proces korjenitih promjena. Više od dva mjeseca od formiranja, nova Vlada je mogla da uradi mnogo toga, ne čekajući da ovakvo tužilaštvo reaguje. Umjesto toga, imamo afirmaciju poslovanja koje počiva na bezočnoj otimačini i pljački državnih resursa, kršenju zakona i vrlo je moguće – na korupciji. To je model koji je decenijama iscrpljivao resurse ove zemlje, zbog čega se domaća ekonomija danas nalazi pred kolapsom.

Favorizovanje pojedinaca u odnosu na javni interes, tolerancija korupcije i aboliranje od zakona nije put ka vraćanju povjerenja građana u državne institucije koje je prijeko potrebno kako bi se iz korijena promijenila svijest o tome šta mora da bude suština odnosa između građana i vlasti koju oni biraju.

Posmatrajući sa strane, slučaj Carević pokazuje da se tu još uvijek ništa nije ozbiljno promijenilo, te da taj pojedinac i dalje uživa, ne samo zaštitu, već evo vidimo i javnu podršku državnih organa, bez obzira ko je na vlasti.

MONITOR:   Da li još negdje primjećujete selektivnost u pristupu nove vlasti?

MILOVAC: I pored nesporne činjenice da se nova vlast po izboru susrela sa mnogim problemima, smatram da se za proteklo vrijeme moralo uraditi mnogo više, naročito kada govorimo o zakonodavnoj vlasti. Podsjetiću vas da i dalje čekamo na izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama koji predstavlja ključni alat za borbu protiv korupcije i odličan način da se ta borba proširi na što veći broj aktera u društvu, u prvom redu nevladin sektor i medije.

Kada su mediji u pitanju, još uvijek ne postoji čak ni razgovor o potrebi da se gebelsovski Zakon o medijima koji je usvojila prethodna vlast promijeni i time stvori povoljniji ambijent za istraživačko novinarstvo, oslobođeno od konstantnih pritisaka i prijetnji. Ista situacija je i sa Zakonom o borbi protiv korupcije, zakonima koji uređuju porijeklo imovine, Zakon o izgradnji objekata, Zakon o energetici i čitavom nizu zakonske regulative koji je donijet u prethodnom periodu a koji je poslužio za zarobljavanje ove zemlje.

Poseban problem predstavlja način na koji se donose oni zakoni koji jesu usvojeni ili se trenutno nalaze u skupštinskoj proceduri, a koji su mahom lišeni bilo kakve, da ne govorimo kvalitetne, javne rasprave. Vjerujem da je nedostatak široke društvene diskusije jedan od razloga i za to što se spolja sa nelagodom gleda na predložene izmjene zakona koji se tiču Specijalnog državnog tužilaštva.

Kada je u pitanju izvršna vlast, svakako je dobro da možemo da vidimo da postoji kontinuitet u smjenama kadrova prethodnog režima iako se i u toj oblasti gubi dragocjeno vrijeme. Ono što ostavlja gorak ukus jeste što se nerijetko tim smjenama pravda takozvani drugi talas partijskog zapošljavanja po dubini gdje se ponovo ključne kvalifikacije ne nalaze u expertizi, već dominantno u partijskim knjižicama. Nisam siguran koliko su istinite tvrdnje da Vlada na taj način održava klimavu podršku u parlamentu, ali svakako to ne može biti riješenje na dugi rok, a nikako ne bi bilo dobro da postane modus operandi nove izvršne vlasti.

Sa druge strane, pohvalno je to što je formiran Savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou pred kojim svakako neće biti lak zadatak imajući u vidu količinu opstrukcija i hroničan nedostatak informacija i dokumentacije za koju se sumnja, kako smo čuli, da je uništavana tokom perioda tranzicije vlasti. Zbog toga i smatram da je dosta vremena izgubljeno na političke nesuglasice među konstituentima nove vlasti, što je prethodna vlast vrlo vjerovatno koristila da uništi ili sakrije dokaze nezakonitih poslova. Ono što je jako važno u ovom trenutku, jeste da to tijelo zadrži nezavisnost u svom postupanju jer bez toga borba protiv korupcije ne može biti održiva na dugi rok, niti dati rezultate koji mogu da potvrde da smo kao zemlja spremni za naredni korak u EU integracijama.

MONITOR:   Kazali ste nedavno da će ,,u narednom periodu, i pored smjene višedecenijske vlasti DPS-a,  ključni problem biti crnogorsko pravosuđe “. Jasno je da ta reforma neće ići lako, ali da li vidite da se u tom smjeru prave pravi potezi?

MILOVAC: Borba protiv korupcije, kao početna osnova za najvažnije reforme u državi mora da rezultira u konkretnim istragama, jakim optužnicima, transparetno vođenim sudskim postupcima i presudama koje su lišene bilo kakvog tužilačkog ili sudskog javašluka. Zadnjih godina smo došli u situaciju da su ,,cijenu” borbe protiv korupcije na način kako je to radilo crnogorsko tužilaštvo, plaćali isključivo građani kroz odštetne zahtjeve zbog palih optužnica i presuda. I dok se borba protiv organizovanog kriminala i velike korupcije širom svijeta koristi kako bi se opljačkani novac vratio u budžet, u Crnoj Gori imamo proces takozvanog pranja biografija koji već podosta košta građane.

Imajući to u vidu, jasno je da je korjenita promjena potrebna i u pravosudnom sistemu, ali moramo biti svjesni da do nje nećemo doći lako. Ono što se trenutno predstavlja kao reforma pravosuđa, debelo je obojeno i opterećeno politikom, lišeno široke javne rasprave koja je potrebna bez obzira na to koliko je jaka javna svijest o tome da je ta promjena neophodna. Smatram da je od septembra prošle godine bilo i više nego dovoljno vremema da se neophodne konsultacije urade, ne samo unutar zemlje, već i sa međunarodnim partnerima, te da smo danas mogli da imamo već pripremljenu osnovu za jednu takvu reformu.

Generalno, preskakanje koraka koji jesu postulat demokratke vladavine, ma koliko cilj bio legitiman, na dugi rok ne smiju biti usvojen obrazac za izgradnju demokratskih institucija u Crnoj Gori.

MONITOR:  Kako komentarišete situaciju u tužilaštvu, i gdje sve ona može odvesti?

MILOVAC: Jasno je da je postojeća situacija neodrživa, te da je politički uticaj na tužilačku organizaciju do kraja ogoljen. To je svojim posljednjim javnim nastupom potvrdio i sam SDT Katnić i pokazao da su političke kalkulacije sastavni dio procesuiranja slučajeva. U posljednih nekoliko godina smo imali prilike da čujemo vrlo ozbiljne optužbe na račin VDT-a SDT-a na koje javnost još uvijek nema odgovor koji bi uvjerio građane da ove dvije institucije i dalje postoje kao nezavisne.

MANS već dvije decenije u kontinutetu radi na otkrivanju konkretnih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala i vjerovatno smo pojedinačno najveći podnosilac krivičnih prijava za slučajeve visoke korupcije u Crnoj Gori. Nikada do sada nismo uspjeli da ostvarimo uvid u ono što je tužilaštvo radilo po našim prijava, bilo da su one bile odbačene ili procesuirane. Po pravilu je izgovor bio zaštita istražnog postupka ili privatnosti lica koje je predmet istrage. Ipak u slučaju navodne kupovine tužioca Savkovića od strane funkcionera Demokrata, Katnić nije imao problem da u sred istražnog postupka u javnosti objavi transkripte prisluškivanih razgovora iz 2017. godine. Dakle iz predmeta koji se ,,procesuira” čitave četiri godine i to baš u momentu kada raste javni pritisak za njegovu smjenu. Nema sumnje da se radi o političkom djelovanju SDT-a i pravnom nasilju koje za cilj ima zadržavanje trenutne situacije u tužilaštvu. Samo taj posljedni slučaj, a bilo ih je sasvim dovoljno i u prethodnom periodu, dovoljan je kao dokaz da reforma tužilaštva mora početi sa njegovog vrha.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo