Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC- PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Svaki peti sudija izabran mimo rang liste

Objavljeno prije

na

Neposredan povod za razgovor sa Teom Gorjanc-Prelević, izvršnom direktoricom Akcije za ljudska prava (HRA), su ustavne žalbe koje je ova nevladina organizacija podnijela povodom policijske torture nad građanima u Podgorici u noći protesta 2015.godine. O čemu se radi?

GORJANC-PRELEVIĆ: Zbog policijske brutalnosti i prebijanja građana i zbog neadekvatne istrage ovih događaja podnijeli smo dvije ustavne žalbe za prebijanje u Zlatarskoj ulici, a ove nedjelje podnosimo i žalbu za Mija Martinovića.

MONITOR: Prošlogodišnji oktobarski protesti dijela opozicije, kada je prebijen Martinović, pokazali su da su zaštićeni od odgovornosti za kršenje ljudskih prava oni koji su posebno važni za vlast – kao Specijalna jedinica policije…
GORJANC-PRELEVIĆ: Sve što se dogodilo te večeri pa do danas prikazalo je, nažalost, nesposobnost države da obezbijedi vladavinu prava. U tako drastičnom slučaju, u kome je bar četrdeset policajaca snimljeno kako prebijaju građane na bar tri lokacije u gradu, do danas nije identifikovan nijedan od njih. Dvojici policajaca se sudi za torturu koju je bar njih trideset sprovodilo samo nad Martinovićem, ne zato što ih je otkrila neka ruka pravde, nego zato što su se sami prijavili, verujem, po naređenju, zbog međunarodne zajednice.

Ranije, dok posmatrača iz EU nije bilo, niko i nije bio procesuiran – kad je 2005. Specijalna jedinica policije u zatvoru u Spužu isprebijala pritvorenike ili kad je Aleksandar Pejanović prebijen u središtu policije u Podgorici 2008. Tada nije otkriven nijedan neposredni izvršilac, dok su trojica pomagača osuđena minimalno i sad ponovo rade u policiji.

MONITOR: To je i jedan od razloga da građani s pravom strahuju što žive u državi u kojoj mogu da završe kao Mijo Martinović, na primjer…
GORJANC-PRELEVIĆ: Ako policija može nekažnjeno da prebija u centru grada, na sto metara od kancelarije direktora Uprave policije – tamo je stradao Martinović – šta li se dešava na drugim mračnim mestima gde niko ne gleda i ne snima… kako se osećati sigurno kad vas biju oni koji treba da vas čuvaju? Ali sve što se posle dešavalo je posebno iritantno, jer je ponizilo sve građane, a sigurno i časne policajce – fabrikovanje izveštaja SAJ-a o primeni prinude, solidarno laganje, obmanjivanje da se ne zna ko je s kim sedeo u džipu pod maskama – kao da su od kuće svi pošli pod gas maskama, kao da se ne zna ko je kad s kim bio na vezi, ko je koga zvao i gde je bio… Te izjave govore – svi ste vi mala deca za nas, golu silu, kojoj vlast čuva leđa. I prvostepena osuda komandanta SAJ-a zbog prikrivanja batinaša na malu kaznu koja mu omogućava brz povratak na posao, posle kraćeg odmora, više liči na neku nagradu iz fonda za solidarnost. Nevoljnost ili nesposobnost i državnih tužilaca i suda da svemu tome odlučno stanu na kraj, da pokrenu postupke protiv svih koji to zaslužuju, da vrate poverenje u državu, opet upozorava da dok se koren ne obnovi, nema ni zdrave biljke – vladavine prava. HRA pokušava da istera stvar na čistac onoliko koliko se to pravnim putem može, podnosimo ustavne žalbe protiv tih kvazi istraga Ustavnom sudu, pa ako ne prođu tamo, verujemo da će proći kod Evropskog suda za ljudska prava.

MONITOR: Koji su preduslovi da i u Crnoj Gori imamo vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava na nivou demokratskih zemalja?
GORJANC- PRELEVIĆ: Preduslov je nezavisno, nepristrasno i profesionalno sudstvo i tužilaštvo. Vlada i Skupština su vrlo važni jer stvaraju zakonske i političke preduslove za vladavinu prava, ali ništa bez tužilaca i sudija koji treba da sprovedu pravdu i obezbede poverenje u vladavinu prava. Uz njih je presudna i javnost, koja mora biti još osetljivija na sve anomalije, koja mora kritikovati i ukazivati na rešenja. Ono što je u Crnoj Gori problematično je nedostatak stručne, pravničke javnosti, posebno akademske. Javno mnjenje, koje ukazuje na probleme u vladavini prava, formiraju mediji i NVO sektor dok profesori prava, advokati, intelektualci, čast retkim izuzecima, po pravilu ćute, u već čuvenoj kulturi nezameranja.

MONITOR: Često se govori da je i pravosuđe pod jakim pritiskom vladajućeg DPS-a.
GORJANC-PRELEVIĆ: Svako ko je došao u posetu da analizira pravosuđe Crne Gore kad je čuo koliko dugo vlast ovde nije menjana, podigao je obe obrve. Ne morate da imate dokaz o tome da DPS neposredno pritiska bilo koga, to se logično pretpostavlja, jer imate ljude koji ulaze u pravosuđe, a koji se druge vlasti i ne sećaju, u kombinaciji sa starijima koji odlično pamte ko ih je izabrao na funkciju i ko je još glavni. Istraživali smo rad Sudskog i Tužilačkog savjeta i ostali poraženi činjenicom da je Sudski savjet svakog petog sudiju izabrao mimo rang liste koju su sami formirali na osnovu procene stručnosti kandidata. Isti taj Savjet se proglasio nenadležnim za očigledno neetično postupanje sudije koji se u osudi S.Č. u odsustvu trudio da što bolje gotovo komično pohvali vlast. S druge strane, Tužilački savjet nikad ništa nije uradio po obrazloženim primedbama na rad nadležnih tužilaca koji nisu istražili torturu, nestanak dece iz Komanskog mosta, mučenje Ibrahima Čikića i ostalih iz SDA, ubistvo Duška Jovanovića, napade na Tufika Softića, Oliveru Lakić i druge novinare, niti su se okrenuli na pritužbu povodom neosnovanog procesuiranja Veselina Piletića punih 17 godina itd.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u odnosu na evropske standarde kad je riječ o nivou zaštite ljudskih prava i sloboda?
GORJANC-PRELEVIĆ: Crna Gora ne ispunjava sve minimalne standarde – pogotovo zabranu torture, zaštitu slobode izražavanja, procesuiranje ratnih zločina, to su sve ozbiljni zadaci koji ostaju za dalje. Ali da je bolje nego u Turskoj ili Rusiji, to jeste, bez sumnje. Može čak i da se organizuje Parada ponosa, iako, samo u evakuisanom centru Podgorice, dok je već Nikšić zabranjeni grad. S druge strane, vlast se uspešno brani od toga da postane lider bar u odnosu na zaštitu nekih prava – npr. da su asistenti za decu za posebnim obrazovnim potrebama sistematizovani tako da se o njima stara Ministarstvo prosvjete i da je njihovo finansiranje održivo obezbeđeno, to bi bio najbolji primer u celom regionu, uključujući Sloveniju.

MONITOR: Predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević kaže da dok god Vlada predlaže budžet, sudstvo se ne može smatrati samostalnim, jer je dobro plaćen sudija garant nezavisnog i beskompromisnog sudstva.
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da to jeste u načelu tačno. Ipak, predsednik Sudskog savjeta predlaže budžet Vladi i može u parlamentu da dokazuje da Vladin predlog nije dobar i da ubeđuje poslanike da je sudstvu potrebno više novca – ako je raspoložen da se zamera Vladi. Plate sudija su ipak bolje nego pre, početnička plata je 2,4 puta veća od prosečne u državi i to je evropski prosek. Plate su više nego u Srbiji, niže nego u Hrvatskoj i BiH. Ali mislim i da bi Vlada mogla mnogo odgovornije da štedi na drugim stavkama a ne na platama sudija, npr. tako što bi se mnogo više trudila oko poravnanja umesto da plaća troškove unapred izgubljenih sporova.

MONITOR: U izvještajima iz EU navodi se da je Crna Gora „umjereno spremna” za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u oblasti ljudskih prava…
GORJANC-PRELEVIĆ: Evropska komisija je bila vrlo jasna – u slobodi izražavanja nema napretka, nekažnjivost za ratne zločine je i dalje kritična, nezavisnost sudija i sudska statistika i dalje ne ulivaju poverenje. Videćemo kako će da izgleda naredni izveštaj, kada se prevaziđe pitanje NATO-a i prođe period u kome se čekalo na implementaciju svih planova.

Lista najviše ugroženih

MONITOR: U kojoj se oblasti najviše krše ljudska prava?
GORJANC-PRELEVIĆ: Pravo pitanje za Ombudsmana, on ima najbolji uvid jer dobija najveći broj pritužbi i ima najviše osoblja koje to može dobro da oceni. On kaže da upravni organi najviše krše prava i verujem da je tako, da se u upravnom postupku ,,udave” mnoga prava. I činjenica da tu još nema besplatne pravne pomoći onemogućava siromašnima pristup pravdi. Najviše se krše prava onih koji nisu svesni ni da imaju prava ili koji misle da nema nikakve svrhe ni da se žale. Zato su uvek prvi na listi ugroženih Romi, siromašni, i druge manjine koje se plaše većine, bilo seksualne, političke, etničke. Međutim, država u kojoj ljudi poznaju svoja prava je država bez straha od vlasti.

I mi imamo „američke” sudije

MONITOR: Protiv Trampove zabrane ulaska u SAD državljana sedam zemalja sa muslimanskom većinom podnio je tužbu tužilac države Vašington, uz obrazloženje: ,,Niko nije iznad zakona, čak ni predsjednik”. Može li se kod nas nešto slično desiti kad je riječ o sudijama i predsjedniku države?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da ću Vas iznenaditi, jer verujem da u Crnoj Gori postoje sudije koje bi umele da postupe isto kao te američke. Nisu na istaknutim položajima, nisu u većini, ali postoje. Bilo je sudija koje su u prvom stepenu umešno primenile evropske standarde slobode izražavanja u presudama npr. u vezi izveštavanja o tvrdnjama Komisije za hartije od vrednosti SAD o korupciji u privatizaciji Telekoma. Tačno je i da su te njihove presude ukinute, ali, verujem da će ih ipak potvrditi Ustavni sud ili Evropski sud za ljudska prava, pa ćemo se potruditi da te sudije bar dobiju javno priznanje. Građanima su časni profesionalci koji drže do ličnog dostojanstva neophodni na svim javnim funkcijama, a posebno u pravosuđu. Zbog toga pratimo i kritikujemo rad saveta koji ih biraju i odlučuju o tome ko se bira i napreduje. Ohrabrivanje stručnosti i časnog rada je jedini održivi put ka vladavini prava.

Ponovna kriminalizacija klevete

MONITOR: Dosta se polemiše o predlogu da se u Krivični zakonik uvede novo krivično djelo – kažnjavanje kaznom zatvora do godi-nu onih koje „izlože poruzi” tužilaštvo i komentarišu sudske pro-cese prije pravosnažnosti…
GORJANC-PRELEVIĆ: Akcija za ljudska prava i Sindikat medija su upozorili javnost na ovaj retrogradni predlog. Zadovoljni smo da je javnost shvatila o čemu se radi i da se o tome sada raspravlja, jer je jasno da posle u Skupštini neće biti nikakve rasprave. Sloboda izražavanja prema tumačenju Evropskog suda za ljudska prava štiti i duhovitu, satiričnu i ironičnu argumentovanu kritiku rada sudija i tužilaca. Prema sadašnjem predlogu Ministarstva pravde, takva kritika bi mogla da odvede u zatvor. Autoritet suda svakako treba zaštititi od neutemeljene i zlonamerne kritike, koja nije u javnom interesu, ali ,,izlaganje poruzi suda i tužilaštva” može da se tumači mnogo šire, tako da uguši opravdanu kritiku, koja je neophodna. Zbog toga je ovaj pokušaj ponovne kriminalizacije uvrede, u odnosu na sudije i tužioce, suprotan evropskom standardu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo