Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC- PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Svaki peti sudija izabran mimo rang liste

Objavljeno prije

na

tea-gorjanc-prelevic

Neposredan povod za razgovor sa Teom Gorjanc-Prelević, izvršnom direktoricom Akcije za ljudska prava (HRA), su ustavne žalbe koje je ova nevladina organizacija podnijela povodom policijske torture nad građanima u Podgorici u noći protesta 2015.godine. O čemu se radi?

GORJANC-PRELEVIĆ: Zbog policijske brutalnosti i prebijanja građana i zbog neadekvatne istrage ovih događaja podnijeli smo dvije ustavne žalbe za prebijanje u Zlatarskoj ulici, a ove nedjelje podnosimo i žalbu za Mija Martinovića.

MONITOR: Prošlogodišnji oktobarski protesti dijela opozicije, kada je prebijen Martinović, pokazali su da su zaštićeni od odgovornosti za kršenje ljudskih prava oni koji su posebno važni za vlast – kao Specijalna jedinica policije…
GORJANC-PRELEVIĆ: Sve što se dogodilo te večeri pa do danas prikazalo je, nažalost, nesposobnost države da obezbijedi vladavinu prava. U tako drastičnom slučaju, u kome je bar četrdeset policajaca snimljeno kako prebijaju građane na bar tri lokacije u gradu, do danas nije identifikovan nijedan od njih. Dvojici policajaca se sudi za torturu koju je bar njih trideset sprovodilo samo nad Martinovićem, ne zato što ih je otkrila neka ruka pravde, nego zato što su se sami prijavili, verujem, po naređenju, zbog međunarodne zajednice.

Ranije, dok posmatrača iz EU nije bilo, niko i nije bio procesuiran – kad je 2005. Specijalna jedinica policije u zatvoru u Spužu isprebijala pritvorenike ili kad je Aleksandar Pejanović prebijen u središtu policije u Podgorici 2008. Tada nije otkriven nijedan neposredni izvršilac, dok su trojica pomagača osuđena minimalno i sad ponovo rade u policiji.

MONITOR: To je i jedan od razloga da građani s pravom strahuju što žive u državi u kojoj mogu da završe kao Mijo Martinović, na primjer…
GORJANC-PRELEVIĆ: Ako policija može nekažnjeno da prebija u centru grada, na sto metara od kancelarije direktora Uprave policije – tamo je stradao Martinović – šta li se dešava na drugim mračnim mestima gde niko ne gleda i ne snima… kako se osećati sigurno kad vas biju oni koji treba da vas čuvaju? Ali sve što se posle dešavalo je posebno iritantno, jer je ponizilo sve građane, a sigurno i časne policajce – fabrikovanje izveštaja SAJ-a o primeni prinude, solidarno laganje, obmanjivanje da se ne zna ko je s kim sedeo u džipu pod maskama – kao da su od kuće svi pošli pod gas maskama, kao da se ne zna ko je kad s kim bio na vezi, ko je koga zvao i gde je bio… Te izjave govore – svi ste vi mala deca za nas, golu silu, kojoj vlast čuva leđa. I prvostepena osuda komandanta SAJ-a zbog prikrivanja batinaša na malu kaznu koja mu omogućava brz povratak na posao, posle kraćeg odmora, više liči na neku nagradu iz fonda za solidarnost. Nevoljnost ili nesposobnost i državnih tužilaca i suda da svemu tome odlučno stanu na kraj, da pokrenu postupke protiv svih koji to zaslužuju, da vrate poverenje u državu, opet upozorava da dok se koren ne obnovi, nema ni zdrave biljke – vladavine prava. HRA pokušava da istera stvar na čistac onoliko koliko se to pravnim putem može, podnosimo ustavne žalbe protiv tih kvazi istraga Ustavnom sudu, pa ako ne prođu tamo, verujemo da će proći kod Evropskog suda za ljudska prava.

MONITOR: Koji su preduslovi da i u Crnoj Gori imamo vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava na nivou demokratskih zemalja?
GORJANC- PRELEVIĆ: Preduslov je nezavisno, nepristrasno i profesionalno sudstvo i tužilaštvo. Vlada i Skupština su vrlo važni jer stvaraju zakonske i političke preduslove za vladavinu prava, ali ništa bez tužilaca i sudija koji treba da sprovedu pravdu i obezbede poverenje u vladavinu prava. Uz njih je presudna i javnost, koja mora biti još osetljivija na sve anomalije, koja mora kritikovati i ukazivati na rešenja. Ono što je u Crnoj Gori problematično je nedostatak stručne, pravničke javnosti, posebno akademske. Javno mnjenje, koje ukazuje na probleme u vladavini prava, formiraju mediji i NVO sektor dok profesori prava, advokati, intelektualci, čast retkim izuzecima, po pravilu ćute, u već čuvenoj kulturi nezameranja.

MONITOR: Često se govori da je i pravosuđe pod jakim pritiskom vladajućeg DPS-a.
GORJANC-PRELEVIĆ: Svako ko je došao u posetu da analizira pravosuđe Crne Gore kad je čuo koliko dugo vlast ovde nije menjana, podigao je obe obrve. Ne morate da imate dokaz o tome da DPS neposredno pritiska bilo koga, to se logično pretpostavlja, jer imate ljude koji ulaze u pravosuđe, a koji se druge vlasti i ne sećaju, u kombinaciji sa starijima koji odlično pamte ko ih je izabrao na funkciju i ko je još glavni. Istraživali smo rad Sudskog i Tužilačkog savjeta i ostali poraženi činjenicom da je Sudski savjet svakog petog sudiju izabrao mimo rang liste koju su sami formirali na osnovu procene stručnosti kandidata. Isti taj Savjet se proglasio nenadležnim za očigledno neetično postupanje sudije koji se u osudi S.Č. u odsustvu trudio da što bolje gotovo komično pohvali vlast. S druge strane, Tužilački savjet nikad ništa nije uradio po obrazloženim primedbama na rad nadležnih tužilaca koji nisu istražili torturu, nestanak dece iz Komanskog mosta, mučenje Ibrahima Čikića i ostalih iz SDA, ubistvo Duška Jovanovića, napade na Tufika Softića, Oliveru Lakić i druge novinare, niti su se okrenuli na pritužbu povodom neosnovanog procesuiranja Veselina Piletića punih 17 godina itd.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u odnosu na evropske standarde kad je riječ o nivou zaštite ljudskih prava i sloboda?
GORJANC-PRELEVIĆ: Crna Gora ne ispunjava sve minimalne standarde – pogotovo zabranu torture, zaštitu slobode izražavanja, procesuiranje ratnih zločina, to su sve ozbiljni zadaci koji ostaju za dalje. Ali da je bolje nego u Turskoj ili Rusiji, to jeste, bez sumnje. Može čak i da se organizuje Parada ponosa, iako, samo u evakuisanom centru Podgorice, dok je već Nikšić zabranjeni grad. S druge strane, vlast se uspešno brani od toga da postane lider bar u odnosu na zaštitu nekih prava – npr. da su asistenti za decu za posebnim obrazovnim potrebama sistematizovani tako da se o njima stara Ministarstvo prosvjete i da je njihovo finansiranje održivo obezbeđeno, to bi bio najbolji primer u celom regionu, uključujući Sloveniju.

MONITOR: Predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević kaže da dok god Vlada predlaže budžet, sudstvo se ne može smatrati samostalnim, jer je dobro plaćen sudija garant nezavisnog i beskompromisnog sudstva.
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da to jeste u načelu tačno. Ipak, predsednik Sudskog savjeta predlaže budžet Vladi i može u parlamentu da dokazuje da Vladin predlog nije dobar i da ubeđuje poslanike da je sudstvu potrebno više novca – ako je raspoložen da se zamera Vladi. Plate sudija su ipak bolje nego pre, početnička plata je 2,4 puta veća od prosečne u državi i to je evropski prosek. Plate su više nego u Srbiji, niže nego u Hrvatskoj i BiH. Ali mislim i da bi Vlada mogla mnogo odgovornije da štedi na drugim stavkama a ne na platama sudija, npr. tako što bi se mnogo više trudila oko poravnanja umesto da plaća troškove unapred izgubljenih sporova.

MONITOR: U izvještajima iz EU navodi se da je Crna Gora „umjereno spremna” za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u oblasti ljudskih prava…
GORJANC-PRELEVIĆ: Evropska komisija je bila vrlo jasna – u slobodi izražavanja nema napretka, nekažnjivost za ratne zločine je i dalje kritična, nezavisnost sudija i sudska statistika i dalje ne ulivaju poverenje. Videćemo kako će da izgleda naredni izveštaj, kada se prevaziđe pitanje NATO-a i prođe period u kome se čekalo na implementaciju svih planova.

Lista najviše ugroženih

MONITOR: U kojoj se oblasti najviše krše ljudska prava?
GORJANC-PRELEVIĆ: Pravo pitanje za Ombudsmana, on ima najbolji uvid jer dobija najveći broj pritužbi i ima najviše osoblja koje to može dobro da oceni. On kaže da upravni organi najviše krše prava i verujem da je tako, da se u upravnom postupku ,,udave” mnoga prava. I činjenica da tu još nema besplatne pravne pomoći onemogućava siromašnima pristup pravdi. Najviše se krše prava onih koji nisu svesni ni da imaju prava ili koji misle da nema nikakve svrhe ni da se žale. Zato su uvek prvi na listi ugroženih Romi, siromašni, i druge manjine koje se plaše većine, bilo seksualne, političke, etničke. Međutim, država u kojoj ljudi poznaju svoja prava je država bez straha od vlasti.

I mi imamo „američke” sudije

MONITOR: Protiv Trampove zabrane ulaska u SAD državljana sedam zemalja sa muslimanskom većinom podnio je tužbu tužilac države Vašington, uz obrazloženje: ,,Niko nije iznad zakona, čak ni predsjednik”. Može li se kod nas nešto slično desiti kad je riječ o sudijama i predsjedniku države?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da ću Vas iznenaditi, jer verujem da u Crnoj Gori postoje sudije koje bi umele da postupe isto kao te američke. Nisu na istaknutim položajima, nisu u većini, ali postoje. Bilo je sudija koje su u prvom stepenu umešno primenile evropske standarde slobode izražavanja u presudama npr. u vezi izveštavanja o tvrdnjama Komisije za hartije od vrednosti SAD o korupciji u privatizaciji Telekoma. Tačno je i da su te njihove presude ukinute, ali, verujem da će ih ipak potvrditi Ustavni sud ili Evropski sud za ljudska prava, pa ćemo se potruditi da te sudije bar dobiju javno priznanje. Građanima su časni profesionalci koji drže do ličnog dostojanstva neophodni na svim javnim funkcijama, a posebno u pravosuđu. Zbog toga pratimo i kritikujemo rad saveta koji ih biraju i odlučuju o tome ko se bira i napreduje. Ohrabrivanje stručnosti i časnog rada je jedini održivi put ka vladavini prava.

Ponovna kriminalizacija klevete

MONITOR: Dosta se polemiše o predlogu da se u Krivični zakonik uvede novo krivično djelo – kažnjavanje kaznom zatvora do godi-nu onih koje „izlože poruzi” tužilaštvo i komentarišu sudske pro-cese prije pravosnažnosti…
GORJANC-PRELEVIĆ: Akcija za ljudska prava i Sindikat medija su upozorili javnost na ovaj retrogradni predlog. Zadovoljni smo da je javnost shvatila o čemu se radi i da se o tome sada raspravlja, jer je jasno da posle u Skupštini neće biti nikakve rasprave. Sloboda izražavanja prema tumačenju Evropskog suda za ljudska prava štiti i duhovitu, satiričnu i ironičnu argumentovanu kritiku rada sudija i tužilaca. Prema sadašnjem predlogu Ministarstva pravde, takva kritika bi mogla da odvede u zatvor. Autoritet suda svakako treba zaštititi od neutemeljene i zlonamerne kritike, koja nije u javnom interesu, ali ,,izlaganje poruzi suda i tužilaštva” može da se tumači mnogo šire, tako da uguši opravdanu kritiku, koja je neophodna. Zbog toga je ovaj pokušaj ponovne kriminalizacije uvrede, u odnosu na sudije i tužioce, suprotan evropskom standardu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo