Povežite se sa nama

INTERVJU

TEA GORJANC- PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Svaki peti sudija izabran mimo rang liste

Objavljeno prije

na

Neposredan povod za razgovor sa Teom Gorjanc-Prelević, izvršnom direktoricom Akcije za ljudska prava (HRA), su ustavne žalbe koje je ova nevladina organizacija podnijela povodom policijske torture nad građanima u Podgorici u noći protesta 2015.godine. O čemu se radi?

GORJANC-PRELEVIĆ: Zbog policijske brutalnosti i prebijanja građana i zbog neadekvatne istrage ovih događaja podnijeli smo dvije ustavne žalbe za prebijanje u Zlatarskoj ulici, a ove nedjelje podnosimo i žalbu za Mija Martinovića.

MONITOR: Prošlogodišnji oktobarski protesti dijela opozicije, kada je prebijen Martinović, pokazali su da su zaštićeni od odgovornosti za kršenje ljudskih prava oni koji su posebno važni za vlast – kao Specijalna jedinica policije…
GORJANC-PRELEVIĆ: Sve što se dogodilo te večeri pa do danas prikazalo je, nažalost, nesposobnost države da obezbijedi vladavinu prava. U tako drastičnom slučaju, u kome je bar četrdeset policajaca snimljeno kako prebijaju građane na bar tri lokacije u gradu, do danas nije identifikovan nijedan od njih. Dvojici policajaca se sudi za torturu koju je bar njih trideset sprovodilo samo nad Martinovićem, ne zato što ih je otkrila neka ruka pravde, nego zato što su se sami prijavili, verujem, po naređenju, zbog međunarodne zajednice.

Ranije, dok posmatrača iz EU nije bilo, niko i nije bio procesuiran – kad je 2005. Specijalna jedinica policije u zatvoru u Spužu isprebijala pritvorenike ili kad je Aleksandar Pejanović prebijen u središtu policije u Podgorici 2008. Tada nije otkriven nijedan neposredni izvršilac, dok su trojica pomagača osuđena minimalno i sad ponovo rade u policiji.

MONITOR: To je i jedan od razloga da građani s pravom strahuju što žive u državi u kojoj mogu da završe kao Mijo Martinović, na primjer…
GORJANC-PRELEVIĆ: Ako policija može nekažnjeno da prebija u centru grada, na sto metara od kancelarije direktora Uprave policije – tamo je stradao Martinović – šta li se dešava na drugim mračnim mestima gde niko ne gleda i ne snima… kako se osećati sigurno kad vas biju oni koji treba da vas čuvaju? Ali sve što se posle dešavalo je posebno iritantno, jer je ponizilo sve građane, a sigurno i časne policajce – fabrikovanje izveštaja SAJ-a o primeni prinude, solidarno laganje, obmanjivanje da se ne zna ko je s kim sedeo u džipu pod maskama – kao da su od kuće svi pošli pod gas maskama, kao da se ne zna ko je kad s kim bio na vezi, ko je koga zvao i gde je bio… Te izjave govore – svi ste vi mala deca za nas, golu silu, kojoj vlast čuva leđa. I prvostepena osuda komandanta SAJ-a zbog prikrivanja batinaša na malu kaznu koja mu omogućava brz povratak na posao, posle kraćeg odmora, više liči na neku nagradu iz fonda za solidarnost. Nevoljnost ili nesposobnost i državnih tužilaca i suda da svemu tome odlučno stanu na kraj, da pokrenu postupke protiv svih koji to zaslužuju, da vrate poverenje u državu, opet upozorava da dok se koren ne obnovi, nema ni zdrave biljke – vladavine prava. HRA pokušava da istera stvar na čistac onoliko koliko se to pravnim putem može, podnosimo ustavne žalbe protiv tih kvazi istraga Ustavnom sudu, pa ako ne prođu tamo, verujemo da će proći kod Evropskog suda za ljudska prava.

MONITOR: Koji su preduslovi da i u Crnoj Gori imamo vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava na nivou demokratskih zemalja?
GORJANC- PRELEVIĆ: Preduslov je nezavisno, nepristrasno i profesionalno sudstvo i tužilaštvo. Vlada i Skupština su vrlo važni jer stvaraju zakonske i političke preduslove za vladavinu prava, ali ništa bez tužilaca i sudija koji treba da sprovedu pravdu i obezbede poverenje u vladavinu prava. Uz njih je presudna i javnost, koja mora biti još osetljivija na sve anomalije, koja mora kritikovati i ukazivati na rešenja. Ono što je u Crnoj Gori problematično je nedostatak stručne, pravničke javnosti, posebno akademske. Javno mnjenje, koje ukazuje na probleme u vladavini prava, formiraju mediji i NVO sektor dok profesori prava, advokati, intelektualci, čast retkim izuzecima, po pravilu ćute, u već čuvenoj kulturi nezameranja.

MONITOR: Često se govori da je i pravosuđe pod jakim pritiskom vladajućeg DPS-a.
GORJANC-PRELEVIĆ: Svako ko je došao u posetu da analizira pravosuđe Crne Gore kad je čuo koliko dugo vlast ovde nije menjana, podigao je obe obrve. Ne morate da imate dokaz o tome da DPS neposredno pritiska bilo koga, to se logično pretpostavlja, jer imate ljude koji ulaze u pravosuđe, a koji se druge vlasti i ne sećaju, u kombinaciji sa starijima koji odlično pamte ko ih je izabrao na funkciju i ko je još glavni. Istraživali smo rad Sudskog i Tužilačkog savjeta i ostali poraženi činjenicom da je Sudski savjet svakog petog sudiju izabrao mimo rang liste koju su sami formirali na osnovu procene stručnosti kandidata. Isti taj Savjet se proglasio nenadležnim za očigledno neetično postupanje sudije koji se u osudi S.Č. u odsustvu trudio da što bolje gotovo komično pohvali vlast. S druge strane, Tužilački savjet nikad ništa nije uradio po obrazloženim primedbama na rad nadležnih tužilaca koji nisu istražili torturu, nestanak dece iz Komanskog mosta, mučenje Ibrahima Čikića i ostalih iz SDA, ubistvo Duška Jovanovića, napade na Tufika Softića, Oliveru Lakić i druge novinare, niti su se okrenuli na pritužbu povodom neosnovanog procesuiranja Veselina Piletića punih 17 godina itd.

MONITOR: Gdje je Crna Gora u odnosu na evropske standarde kad je riječ o nivou zaštite ljudskih prava i sloboda?
GORJANC-PRELEVIĆ: Crna Gora ne ispunjava sve minimalne standarde – pogotovo zabranu torture, zaštitu slobode izražavanja, procesuiranje ratnih zločina, to su sve ozbiljni zadaci koji ostaju za dalje. Ali da je bolje nego u Turskoj ili Rusiji, to jeste, bez sumnje. Može čak i da se organizuje Parada ponosa, iako, samo u evakuisanom centru Podgorice, dok je već Nikšić zabranjeni grad. S druge strane, vlast se uspešno brani od toga da postane lider bar u odnosu na zaštitu nekih prava – npr. da su asistenti za decu za posebnim obrazovnim potrebama sistematizovani tako da se o njima stara Ministarstvo prosvjete i da je njihovo finansiranje održivo obezbeđeno, to bi bio najbolji primer u celom regionu, uključujući Sloveniju.

MONITOR: Predsjednik Sudskog savjeta Mladen Vukčević kaže da dok god Vlada predlaže budžet, sudstvo se ne može smatrati samostalnim, jer je dobro plaćen sudija garant nezavisnog i beskompromisnog sudstva.
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da to jeste u načelu tačno. Ipak, predsednik Sudskog savjeta predlaže budžet Vladi i može u parlamentu da dokazuje da Vladin predlog nije dobar i da ubeđuje poslanike da je sudstvu potrebno više novca – ako je raspoložen da se zamera Vladi. Plate sudija su ipak bolje nego pre, početnička plata je 2,4 puta veća od prosečne u državi i to je evropski prosek. Plate su više nego u Srbiji, niže nego u Hrvatskoj i BiH. Ali mislim i da bi Vlada mogla mnogo odgovornije da štedi na drugim stavkama a ne na platama sudija, npr. tako što bi se mnogo više trudila oko poravnanja umesto da plaća troškove unapred izgubljenih sporova.

MONITOR: U izvještajima iz EU navodi se da je Crna Gora „umjereno spremna” za primjenu pravne tekovine EU i evropskih standarda u oblasti ljudskih prava…
GORJANC-PRELEVIĆ: Evropska komisija je bila vrlo jasna – u slobodi izražavanja nema napretka, nekažnjivost za ratne zločine je i dalje kritična, nezavisnost sudija i sudska statistika i dalje ne ulivaju poverenje. Videćemo kako će da izgleda naredni izveštaj, kada se prevaziđe pitanje NATO-a i prođe period u kome se čekalo na implementaciju svih planova.

Lista najviše ugroženih

MONITOR: U kojoj se oblasti najviše krše ljudska prava?
GORJANC-PRELEVIĆ: Pravo pitanje za Ombudsmana, on ima najbolji uvid jer dobija najveći broj pritužbi i ima najviše osoblja koje to može dobro da oceni. On kaže da upravni organi najviše krše prava i verujem da je tako, da se u upravnom postupku ,,udave” mnoga prava. I činjenica da tu još nema besplatne pravne pomoći onemogućava siromašnima pristup pravdi. Najviše se krše prava onih koji nisu svesni ni da imaju prava ili koji misle da nema nikakve svrhe ni da se žale. Zato su uvek prvi na listi ugroženih Romi, siromašni, i druge manjine koje se plaše većine, bilo seksualne, političke, etničke. Međutim, država u kojoj ljudi poznaju svoja prava je država bez straha od vlasti.

I mi imamo „američke” sudije

MONITOR: Protiv Trampove zabrane ulaska u SAD državljana sedam zemalja sa muslimanskom većinom podnio je tužbu tužilac države Vašington, uz obrazloženje: ,,Niko nije iznad zakona, čak ni predsjednik”. Može li se kod nas nešto slično desiti kad je riječ o sudijama i predsjedniku države?
GORJANC-PRELEVIĆ: Mislim da ću Vas iznenaditi, jer verujem da u Crnoj Gori postoje sudije koje bi umele da postupe isto kao te američke. Nisu na istaknutim položajima, nisu u većini, ali postoje. Bilo je sudija koje su u prvom stepenu umešno primenile evropske standarde slobode izražavanja u presudama npr. u vezi izveštavanja o tvrdnjama Komisije za hartije od vrednosti SAD o korupciji u privatizaciji Telekoma. Tačno je i da su te njihove presude ukinute, ali, verujem da će ih ipak potvrditi Ustavni sud ili Evropski sud za ljudska prava, pa ćemo se potruditi da te sudije bar dobiju javno priznanje. Građanima su časni profesionalci koji drže do ličnog dostojanstva neophodni na svim javnim funkcijama, a posebno u pravosuđu. Zbog toga pratimo i kritikujemo rad saveta koji ih biraju i odlučuju o tome ko se bira i napreduje. Ohrabrivanje stručnosti i časnog rada je jedini održivi put ka vladavini prava.

Ponovna kriminalizacija klevete

MONITOR: Dosta se polemiše o predlogu da se u Krivični zakonik uvede novo krivično djelo – kažnjavanje kaznom zatvora do godi-nu onih koje „izlože poruzi” tužilaštvo i komentarišu sudske pro-cese prije pravosnažnosti…
GORJANC-PRELEVIĆ: Akcija za ljudska prava i Sindikat medija su upozorili javnost na ovaj retrogradni predlog. Zadovoljni smo da je javnost shvatila o čemu se radi i da se o tome sada raspravlja, jer je jasno da posle u Skupštini neće biti nikakve rasprave. Sloboda izražavanja prema tumačenju Evropskog suda za ljudska prava štiti i duhovitu, satiričnu i ironičnu argumentovanu kritiku rada sudija i tužilaca. Prema sadašnjem predlogu Ministarstva pravde, takva kritika bi mogla da odvede u zatvor. Autoritet suda svakako treba zaštititi od neutemeljene i zlonamerne kritike, koja nije u javnom interesu, ali ,,izlaganje poruzi suda i tužilaštva” može da se tumači mnogo šire, tako da uguši opravdanu kritiku, koja je neophodna. Zbog toga je ovaj pokušaj ponovne kriminalizacije uvrede, u odnosu na sudije i tužioce, suprotan evropskom standardu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo