Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TEMELJNI UGOVOR SA SPC: Ni na nebu ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Odnosi države i SPC ne tiču se samo prava na slobodu vjeroispovijesti. Tu je izuzetno vrijedna imovina. Ali i mnogo toga što spada u identitetska pitanja pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori

 

Nedoumice se množe.

„Uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja (Temeljnog) ugovora“, tvitnuo je početkom prošle nedjelje premijer Zdravko Krivokapić, insistirajući da pitanje odnosa države Crne Gore i SPC „ne smije biti predmet politizacije i podmetanja“. Da bi već u sljedećoj rečenici istog tvita poručio: „Ako je SPC zadovoljna, nije mi jasno što su nezadovoljni neki koji se danas predstavljaju njenim zaštitnicima“.

Krivokapić se nije osvrnuo na onu polovinu Crne Gore koja se pribojava  naglašenog zadovoljstva glasnogovornika SPC koji najavljuju skoro potpisivanje Temeljnog ugovora. Tajeći njegov sadržaj i od javnosti i od onih sa kojima bi taj ugovor  da potpišu. Pa Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade za politički sistem i predsjednik istoimene vladine Komisije, i dalje nije u prilici da sebe i nas upozna sa tekstom koji su usaglasili predstavnici SPC i odmetnuti ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Do izbora u  Vladu, član pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske.

Oglasio se i patrijarh SPC Porfirije.  Potvrđujući saglasnost između njega i  Krivokapića, najavio je da će poslije Vaskrsa doći iz Beograda da potpiše pripremljeni ugovor.

Kada je izgledalo da je sve dogovoreno, priča je dobila novi smjer. „Ugovor još nije usaglašen“, obznanio je Krivokapić u srijedu na premijerskom satu. „Sve drugo što vidite i čujete u medijima, nije tačno“. Potom su iz Vlade stigla pojašnjenja. „Nacrt ugovora koji je usvojio Sveti Arhijerejski Sinod dostavljen je Vladi Crne Gore, a Vlada će sa svoje strane ubrzo zvanično odgovoriti, nakon što utvrdi da li su sve odredbe nacrta ugovora u saglasnosti sa Ustavom i zakonima“.

U svemu, čuju se i oni koji misle da sa tim poslom ne bi trebalo žuriti. (Vidjeti  intervju sa Miodragom Lekićem u Monitoru).

Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić problematizuje imovinske odnose i pravni aspekt ugovora: „Ovo je klasičan primjer pravnog odnosa sa takozvanim stranim elementom. U tom slučaju bilo kakav ugovor, pa i ovaj kojim će biti rješavane neke imovinsko-pravne stvari, potpisuje se između država”, kaže Mitrić za RFE.

Imovinsko-pravna pitanja koja će, pretpostavlja se, biti sastavni dio Temeljnog ugovora nijesu nimalo beznačajna.

Pođimo od nekretnina. I pored nesređenih imovinskih knjiga osnovni podaci su, iako neprecizni, dijelom poznati. U Crnoj Gori postoji između 650–700 pravoslavnih crkava i manastira oko čije se imovine, skoro tri decenije, spore Crnogorska i Srpska pravoslavna crkva. One predstavljaju značajan ekonomski resurs zbog pratećih posjeda – šuma, livada, građevinskog zemljišta, stambenih i poslovnih objekata. Između 1996. i 2006. godine SPC je, nezakonito na sebe prepisala dvanaest kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta od ukupno 54 kvadratna kilometra koliko je inače u vlasništvu crkava i manastira, prezentuje Stevo Vučinić podatke dostupne Savjetu Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). „Do 1996. godine crkve i manastiri i zemljište su bili u vlasništvu sela, bratstava, plemena, odnosno države Crne Gore. Niko nije raspolagao time, ni CPC, a tek SPC nije mogla biti vlasnik toga“. Vučinić računa da je tržišna vrijednost tog zemljišta oko milijardu eura. Plus višemilionski prihod od donacija koje vjernici i hodočasnici svake godine ostavljaju u manastirima Ostrog, Cetinje, Morača, Piva, Reževići…

Zvaničnici CPC vjeruju da bi se najznačajniji dio te imovine trebao naći pod njihovim okriljem. Kao što je to, kažu, i bio slučaj do proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i dekreta kralja Aleksandra Karađorđevića kojim su sve pravoslavne crkve (mitropolije i episkopije) na prostoru novoformirane države stavljene pod nadležnost SPC (pod tim imenom uspostavljena 1920). Slijedeći pravilo: u jednoj državi – jedna pravoslavna crkva.

U SPC, između redova, priznaju da je pitanje crkvene imovine u Crnoj Gori specifično, ali se nerado upuštaju u raspravu zašto je to tako. „Zbog osetljivosti pitanja prava svojine nad svetinjama u Temeljnom ugovoru moraju biti odredbe koje daju dodatne garancije na nepovredivost imovine SPC, koja nikada ne sme doći u opasnost da bude potezom pera oteta, prostim preknjižavanjem“, insistrira advokat Predrag Savić, član Pravnog savjeta SPC. „Eparhijama i crkveno pravnim licama mora se garantovati pravo da kupuju, poseduju, koristite ili otuđuju pokretna i nepokretna dobra“, naglašava. Dosipajući so na ranu onima koji tvrde da će crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe postati vlasništvo države Srbije. Sve sa pravom otuđenja pokretnih i nepokretnih dobara.

Na skupu održanom u CANU u julu 2019, akademik Dorđe Borozan navodi kako je, nakon aneksije Crne Gore „proveden postupak protiv-pravnog i nekanonskog ukidanja autokefalne CPC. Postupak likvidacije bio je suprotan propisima kanonskog prava. Sproveden je na način suprotan normama Ustava Crne Gore iz 1905…“. Borozan najavljuje kako je „stoga za očekivati da CPC zatraži od crnogorske Vlade da poštuje Ustav i da se CPC vrati ono što joj pripada“.

Vlast se u međuvremenu promijenila. Dok CANU ćuti, ona se svojski trudi da zacemenetira stanje stvoreno prije sto godina. Uz opasnost da ponovi greške prethodnika.

DPS je 2012. godine krenuo u postupak uređenja „odnosa od zajedničkog interesa“ sa vjerskim zajednicama i organizacijama u Crnoj Gori. Bez ugovora sa državom ostale su pravoslavne crkve – Crnogorska i Srpska.

Čuje se da su zvaničnici SPC insistirali da se Temeljni ugovor sa njima naslovi kao ugovor sa Pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, čime bi oni monopolisali poziciju jedinog korisnika/vlasnika pravoslavnih bogomolja i čuvara duša većinskog, pravoslavnog, življa. I glasnogovornici CPC su tražili neku vrstu privilegovanog položaja.  „Posve je razumljivo da se potpiše ugovor sa vjerskim zajednicama čiji su centri u drugim državama, u Rimu, Beogradu ili Jerusalimu. Ali, CPC ne vidi nikakvu logiku, niti je razumno, da se potpisuje ugovor sa sopstvenom, našom državom, jer mi smo njen temelj i postojimo u njoj 800 godina“, govorio je tada Vučinić.

Vlastima se nije žurilo pošto su zađevice između pravoslavnih crkvi i njihovih sljedbenika stvarale  manevarski prostor za očuvanje vlasti. Sve dok se nijesu preigrali u decembru 2019.

Kada ukazuje na potrebu potpisivanja međudržavnog ugovora kojim bi se rješavao položaj SPC u Crnoj Gori, Blagota Mitrić se poziva na ugovor potpisan u Vatikanu. ﮼Temeljni ugovor između Crne Gore i Katoličke crkve potpisan je sa državom Vatikan. Tačno je da Vatikan zastupa sve katoličke crkve u svijetu, ali SPC ima nacionalnu odrednicu i njena matica je Srbija i ona zastupa interese svoje crkve. Utoliko prije sam u pravu”, ističe on.

Na isti ugovor poziva se i premijer Krivokapić. ﮼Ako nije problem ugovor sa Svetom stolicom i Islamskom zajednicom ne vidim što bi ovaj ugovor bio problem. Manje je važno ko će ugovor potpisati“, kaže on, pokušavajući da priguši negodovanja zbog najava da će potpis na Temeljni ugovor staviti patrijarh SPC. A ne, kao što je to dugo najavljivao pokojni Mitropolit Amfilohije, prvi čovjek Mitropolije crnogorsko-primorske. Kao što je to u Hrvatskoj 2002. uradio mitropolit Jovan, kao predsjednik Episkopskog savjeta SPC u toj državi.

Tu ideju prate dva problema. MCP trenutno ima v.d. starješinu, vladiku Joanikija, koji  uoči odluke Sinoda o imenovanju novog mitropolita nema ni volje ni snage da se usprotivi naumu Beograda. Još značajnija je činjenica da su vjernici SPC u Crnoj Gori, od maja 2006, podijeljeni u četiri organizacione jedinice: Mitropolija crnogorsko-primorska i Budimljansko-nikšićka, te djelovi Mileševske i Zahumsko-hercegovačke eparhije, sa sjedištima u Prijepolju i Mostaru. Pitanje je zašto bi potpis mitropolita MCP obavezivao njegove kolege iz eparhija čije su centrale u drugim državama?

Opet, na Ugovor Hrvatske i SPC pozivaju se i zagovornici i protivnici potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC. Predrag Savić ukazuje kako taj ugovor „daje dobar primer kako se reguliše pitanje veronauke“ (dozvoljena je, i finansijski podržana, od predškolskih do visokoškolskih ustanova – prim. Monitora). Kao na „posebno interesantan“ Savić ukazuje na dio Ugovora koji predviđa obavezu država da (izdašno) finansira aktivnosti SPC. Najavljuje li to moguća iznenađenja u dokumentu koji je na čitanju kod premijera?

Na druge članove istog ugovora fokus stavlja istoričar i poslanik DPS Dragutin Papović. „Da SPC u Crnoj Gori može, ako želi, poštovati i svoje i državne propise svjedoči Ugovor koji je SPC potpisala sa Vladom  Hrvatske“, navodi Papović u autorskom tekstu. Pa nabraja: SPC  je prihvatila da se kod nadležnog ministarstva evidentira u skladu sa važećim zakonom u Hrvatskoj; SPC je prihvatila obavezu da Vladu RH na prikladan način obavijesti o izboru episkopa, a prije objave ovog izbora. „Kada je ovo predloženo SPC u Crnoj Gori, odgovorila je da je to komunistički metod“. I konstatuje: „SPC je u RH prihvatila sve ono što u Crnoj Gori ne želi da prihvati, i što u Crnoj Gori naziva svojim progonom. Ova neprincipijelnost ima isključivo interesno-političke, a ne vjerske i crkvene motive. SPC ne želi partnerski odnos sa Vladom, već hoće da dominira Crnom Gorom i da bude iznad zakona.“

Još jedna u moru dilema glasi – da li ugovor sa SPC treba da potpišu Vlada ili Skupština. Praksa poznaje i jednu i drugu opciju. Premijer je decidan: „Ugovor ima takav karakter da je dovoljno da ga potpiše Vlada“.

Problem može biti karakter potpisnika. Pošto nema dilema da se odnosi Crne Gore i SPC ne tiču samo prava na slobodu vjeroispovijesti. „SPC ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“, navodi se u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije.

Šta to znači, pokazuje i  citat iz teksta pokojnog Mirka Đorđevića, dobrog  poznavaoca SPC: „Godine 1995. u raspravama o usponu i padu srpske ideje jedan politički publicista je izveo ovakav zaključak – od vremena sv. Save do danas SPC je bila ‘više nosilac i čuvar srpstva dakle srpske narodne svesti, nego što je bila verska ustanova’. Ovde nije važno koliko je generalizacija ovog tipa ispravna ili nije, važno je nešto drugo – ovaj obrazac je prihvaćen i u SPC i to se vidi po njenom stavu ne samo u publicistici već i u službenim aktima Sinoda i Sabora“.

Temeljni ugovor potpisuje se na neodređeno vrijeme. I ostaje na snazi sve dok strane potpisnice ne usaglase novi sporazum.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER I DALJE ZATVORENI: Statis optužuje premijera za prijetnje sudijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javni poziv kompanije Adriatic properties na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih optužbi i kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića, kojeg potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva

 

Prepiska između predstavnika Vlade i zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, kompanije Adriatic properties povodom zatvaranja/otvaranja hotela za ovu turističku sezonu, dostigla je krajem jula kulminaciju. Više se ne  biraju riječi i uvrede koje jedna strana upućuje drugoj.

U posljednjem u nizu javnih saopštenja kompanije Adriatic properties i Aman resorts pozvale su predstavnike Vlade na saradnju u rješavanju nezavidne trenutne situacije. Najpoznatije ljetovalište na Crnogorskom primorju i dalje je zatvoreno, uprkos poodmakloj turističkoj sezoni.

Ponovljen je zahtjev  u kojem tvrde da jedino  traže uvjerenje da mogu nastaviti da upravljaju luksuznim risortom u skladu sa međunarodnim standardima. ,,Bez upada, uznemiravanja, zastrašivanja ili oštećenja rizorta”.

Međutim, ovaj javni poziv  na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića. Njega  potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva.

,,U lokalnim medijima čitamo šokantne izvještaje da premijer prijeti lokalnom sudiji da će, ukoliko odluči u našu korist, zahtijevati da se protiv njega podnese krivična prijava tvrdeći da je institucija radila protiv interesa države”, navodi se u saopštenju koje su objavile Vijesti.

Da bi se zabrinuto upitali kakva se poruka ovakvim aktivnostima premijera šalje aktuelnim i potencijalnim investitorima u smislu demokratije i političke stabilnosti u Crnoj Gori.

Petros Statis nije potpisan ispod teksta saopštenja za javnost. Ali  prepoznatljiva je retorika predsjednika Odbora direktora kompanije Adriatic properties, čiji je osnivač of-šor kompanija Aidway investments Ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

I pored detaljne pretrage nije bilo moguće naći niti jedan tekst u medijima na temu u kojoj se pominju prijetnje premijera Krivokapića nekom od sudija. Ko je, gdje i kada objavio  takvu informaciju, Statis nije podijelio sa čitaocima. Teško je povjerovati da bi informacija o direktnom miješanju premijera Crne Gore u nadležnost pravosuđa ostala na marginama medijske scene u Crnoj Gori. Naprotiv, takva skandalozna vijest, našla bi se na naslovnicima vodećih medija i bila važna  vijest na svim TV stanicama i portalima. Ne bi bila ekskluziva tamo nekog lokalnog medija, ili onih medija koje Statis kontroliše.

Problematičan je i drugi dio neutemeljenog javnog opanjkavanja premijera, po kojem je u pitanju prijetnja lokalnom sudiji nekog lokalnog suda.

Od nižih sudova u Budvi radi samo Sud za prekršaje, dok se sporovi građana i privrednih subjekata sa teritorije opštine Budva uglavnom vode pred Osnovnim sudovima u Kotoru ili na Cetinju. U slučaju spora o kome govore u Adriatic propertiesu, navedeni sudovi nisu nadležni, pa ne može biti riječi o lokalnom sudu ni o lokalnom sudiji.

Podsjećamo, početkom jula kompanija Adriatic properties preko svojih advokata predala je Privrednom sudu u Podgorici predlog za određivanje privremene mjere kojom se državi Crnoj Gori zabranjuje da preduzima mjere i radnje koje mogu  nanijeti štetu ovoj kompaniji kao i zabranu da se vrše promjene na imovini koja je predmet Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer kao i ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE STANOVNIKA UMIRE NEGO ŠTO SE RAĐA: Epidemija Bijele kuge u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Korona, siromaštvo, iseljavanje, besperspektivnost neki su od razloga što je u Crnoj Gori prošle godine, prvi put od Drugog svjetskog rata, zabilježen negativni prirodni priraštaj. Negativan trend se ove godine pogoršava

 

Prirodni priraštaj u Crnoj Gori na kraju aprila bio je čak minus 1.218, a bijela kuga je prisutna u 21 od 24 opštine, pokazali su, početkom ovog mjeseca prezentovani, podaci Monstata. Od početka godine do kraja aprila rođeno je 2.178 beba, a preminulo je 3.396 građana. Pozitivan prirodni priraštaj bilježi se u Budvi gdje je broj rođenih za sedam veći od umrlih, Rožajama 13, a u Podgorici, koja je grad koji ima najviše rođenih, svega dva.

Crna Gora je prošlu godinu završila sa negativnim prirodnim priraštajem, jer je broj preminulih za 1 odsto veći od broja rođenih. To je prvi put od Drugog svjetskog rata, da je priraštaj negativan. Na kraju 2020. prirodni priraštaj je bio negativan u 17 opština, a tokom ove došlo je do povećanja negativnih trendova u još četiri grada, najviše na sjeveru zemlje. U pljevaljskoj opštini natalitet je u konstantnom padu, za šest mjeseci 2021. godine rođene su 62 bebe. U maju je rođeno 17, a u junu 10 beba. Statitički podaci govore da se posljednjih godina u Pljevljima na godišnjem nivo rađa do 200 beba, a prije dvadeset godina rađalo se i do 1.300 djece. Ove godine se prvi razred upisuje 160 đaka prvaka, a prije 30 godina upisivalo se 450.

Sa prosječnom platom od 300 eura na sjeveru ne može se planirati porodica, pa se mladi iz ovih krajeva stalno sele u inostranstvo i prema jugu države. Nezvanični, pošto zvaničnih nema, podaci govore da je Crnu Goru u posljednje tri decenije napustilo oko 150.000 građana. Nezaposlenost, male plate a ogromne cijena stanova, razlog su što se mladi u Crnoj Gori, najkasnije u Evropi, odvajaju od porodice, tek sa 32 godine.

Poslovna politika većine preduzeća je da se žene još uvijek prilikom intervjua pitaju da li planiraju zasnivanje porodice, što im se ubraja u otežavajuću okolnost. A majke su prve koje, kada nastupi kriza, ostaju bez posla.

Na sve ovo tokom prošle i ove godine nadodala se i korona kriza. ,,Kada je pandemija počela već smo imali najavu negativnih trendova kada je u pitanju priraštaj. Ta priča o koroni je bila iznenađujuća i razarajuća za društvo. Tako da su se pored svih društvenih faktora sada umiješali i biološko medicinski faktori koji su doveli do pada prirodnog priraštaja”, ocjenio je nedavno za Radio Slobodnu Evropu demograf Miroslav Doderović.

U Crnoj Gori je, do sada, od korona virusa umrlo 1624 osoba. Prema analizi Vijesti u periodu od jula 2020. do aprila 2021. svaka peta smrt bila je povezana s koronavirusom.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat i Instituta za javno zdravlje porast mortaliteta ne ogleda se samo u preminulima od posljedica virusa. Od jula (2020) do aprila (2021), izuzevši zvanične žrtve korone, umrlo je 535 osoba više u odnosu na petogodišnji prosjek. Kada se uporedi sa istim mjesecima 2020. i 2019. godine, umrlo je 598 osoba više.

,,Dodatan broj smrtnih slučajeva može biti indirektno vezan za koronavirus ili može biti posljedica oslabljenog pristupa zdravstvenoj zaštiti tokom kovid krize”, izjavio je za Vijesti direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić.

U prvim mjesecima pandemije sami pacijenti su izbjegavali odlaziti u bolnice zbog rizika od COVID19, a tokom prošle godine  imali smo zatvaranje ambulanti na sekundarnom i tercijarnom nivou, podsjeća za Monitor epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Milena Popović Samardžić: ,,Kad se tome pridruže dugoročne posljedice COVID-19 infekcije može se postaviti sumnja da konačan broj umrlih od COVIDa nije definitivan i da može biti značajno veći”.

Ona kaže da porast broja smrtnih slučajeva daje potpuniju sliku uticaja pandemije na mortalitet, što se samo iz prijavljenih smrtnih slučajeva od COVID 19 ne može zaključiti. ,,Da bismo izmjerili stvarni uticaj pandemije na moratalit pored registrovanih umrlih od COVID 19 potrebno je analizirati i excess deaths, tj. promjenu u broju umrlih u poređenju sa prosjekom za isti period prethodne godine”, kaže.

Podaci govore da je tokom 2020. umrlo 430 muškaraca i 268 žena više u poređenju sa 2019. Najveći porast u broju smrtnih slučajeva u odnosu na 2019. godinu zabilježen je starosnoj strukturi iznad 65 godina. ,,Trend rasta mortaliteta tokom 2021 nastavio je da raste. Tokom januara broj preminulih je veći za preko 200 u odnosu na isti period prethodne godine. Taj trend rasta mortaliteta se nastavio i u narednim mjesecima što samo govori o ozbiljnosti ove pandemije. Kada se uz to uzmu u obzir i dugoročne posljedice COVIDa ili nešto što je već u literaturi poznato kao long COVID a što je čest uzrok vraćanja pacijenata u bolnicu u periodu od tri do šest mjeseci nakon inicijalne pojave simptoma, ponovno zauzimanje hospitalnih kapaciteta, pa i povećan rizik od smrti u prvih šest mjeseci od inicijalne infekcije, jasno je da će konačna slika ove pandemije što se tiče broja žrtava biti mnogo ozbiljnija”, zaključuje Popović-Samardžić.

Usljed kovid krize, tokom prošle godine, jedna od preporuka Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti bila je da parovi odgode planove za proširenje porodice.

Kovid je dodatno ogolio negativne trendove koji odavno traju, a koje država do sada nije preduprjeđivala. Nakon što su početkom ovog mjeseca  objavljeni alarmanti podaci o padu nataliteta, reagovala je jedino Socijalistička narodna partija koja je poručila da nova vlast rješavanju problema negativne stope prirodnog priraštaja mora pristupiti krajnje ozbiljno, jer se radi o trendovima koji bi upalili „crveni alarm“ i kod država sa neuporedivo većim brojem stanovnika. U većini ostalih partija alarm se pali samo na priče iz davnina.

Sredinom aprila je objavljeno da će se pitanjima koja se tiču nataliteta baviti skupštinski odbor za Rodnu ravnopravnost.

Dugoročne prognoze, koje su još 2017. godine objavile Ujedinjene nacije govore da će u 2100. Broj stanovnika u Crnoj Gori biti za 200.000 manji nego danas i iznositi 437.000 ljudi. Polovinu stanovništva će činiti stariji od 60 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Vakcinacija zakočila

Objavljeno prije

na

Objavio:

U grupi od 20 do 29 godina u procesu vakcinacije je oko 18 odsto mladih ljudi. Tokom zimskih mjeseci jedan od važnijih oslonaca pored vakcinacije biće poštovanje propisanih mjera, nošenje maske u zatvorenom prostoru, najavljuje epidemiološkinja Milena Popović-Samardžić

 

U Crnoj Gori je do srijede prvu dozu vakcine primilo 165.022 građanina (36,1 odsto punoljetnog stanovništva), a dvije doze 147.184 (32,2 odsto). Od 4. maja, kada je počela masovna vakcinacija protiv korona virusa, ukupno je dato 312.206 doza vakcina.

Vakcinacija ne teče brzinom kojom bismo željeli, kaže za Monitor epidemiološkinja Instituta za javno zdravlje Milena Popović – Samardžić. ,,Građani odlažu vakcinaciju za septembar. Moramo ih upozoriti da je za kompletiranje vakcinacije i konsolidaciju imunog odgovora potrebno dva mjeseca od primanja prve doze. Sada se vakcinišemo da bismo bili bezbjedni u oktobru”.

Ona ponavlja apel Instituta na građane da ne oklijevaju i ne odlažu vakcinaciju. ,,Vakcine protiv COVID-19 su bezbjedne i učinkovite u domenu prevencije teških formi bolesti i fatalnih ishoda. Efikasnost vakcina u prevenciji simptomatske infekcije izazvane delta sojem je niža nego što je bila u odnosu na alfa soj. Svaka nova mutacija virusu daje veću otpornost na vakcinu. To je upravo jedan od razloga zašto vakcinacija mora biti brža i obuhvat mora biti veći jer virus mutira u osjetljivom domaćinu”, kaže Popović-Samardžić.

Predviđa se da nas očekuje teška zima, ako se globalni proces vakcinacije nastavi ovom dinamikom i virus nastavi da mutira ovom brzinom.

,,Podsjetiću da je u Jugoslaviji tokom 1972. za mjesec dana vakcinisano 18 miliona ljudi od variole vere. U epidemiji najvažniji je brz odgovor. Vakcinacija je dobrovoljna i umnogome zavisimo od solidarnosti. Mladi ljudi koji upravljaju pandemijom vakcinisani su u veoma malom procentu. U grupi od 20 do 29 godina u procesu vakcinacije je oko 18 odsto mladih ljudi. To je  bolje nego prije mjesec dana ali i dalje nedovoljno. Tokom zimskih mjeseci jedan od važnijih oslonaca pored vakcinacije biće nam poštovanje propisanih mjera, nošenje maske u zatvorenom prostoru”, zaključuje Popović-Samardžić.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo