Povežite se sa nama

DRUŠTVO

TEMELJNI UGOVOR SA SPC: Ni na nebu ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Odnosi države i SPC ne tiču se samo prava na slobodu vjeroispovijesti. Tu je izuzetno vrijedna imovina. Ali i mnogo toga što spada u identitetska pitanja pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori

 

Nedoumice se množe.

„Uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja (Temeljnog) ugovora“, tvitnuo je početkom prošle nedjelje premijer Zdravko Krivokapić, insistirajući da pitanje odnosa države Crne Gore i SPC „ne smije biti predmet politizacije i podmetanja“. Da bi već u sljedećoj rečenici istog tvita poručio: „Ako je SPC zadovoljna, nije mi jasno što su nezadovoljni neki koji se danas predstavljaju njenim zaštitnicima“.

Krivokapić se nije osvrnuo na onu polovinu Crne Gore koja se pribojava  naglašenog zadovoljstva glasnogovornika SPC koji najavljuju skoro potpisivanje Temeljnog ugovora. Tajeći njegov sadržaj i od javnosti i od onih sa kojima bi taj ugovor  da potpišu. Pa Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade za politički sistem i predsjednik istoimene vladine Komisije, i dalje nije u prilici da sebe i nas upozna sa tekstom koji su usaglasili predstavnici SPC i odmetnuti ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Do izbora u  Vladu, član pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske.

Oglasio se i patrijarh SPC Porfirije.  Potvrđujući saglasnost između njega i  Krivokapića, najavio je da će poslije Vaskrsa doći iz Beograda da potpiše pripremljeni ugovor.

Kada je izgledalo da je sve dogovoreno, priča je dobila novi smjer. „Ugovor još nije usaglašen“, obznanio je Krivokapić u srijedu na premijerskom satu. „Sve drugo što vidite i čujete u medijima, nije tačno“. Potom su iz Vlade stigla pojašnjenja. „Nacrt ugovora koji je usvojio Sveti Arhijerejski Sinod dostavljen je Vladi Crne Gore, a Vlada će sa svoje strane ubrzo zvanično odgovoriti, nakon što utvrdi da li su sve odredbe nacrta ugovora u saglasnosti sa Ustavom i zakonima“.

U svemu, čuju se i oni koji misle da sa tim poslom ne bi trebalo žuriti. (Vidjeti  intervju sa Miodragom Lekićem u Monitoru).

Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić problematizuje imovinske odnose i pravni aspekt ugovora: „Ovo je klasičan primjer pravnog odnosa sa takozvanim stranim elementom. U tom slučaju bilo kakav ugovor, pa i ovaj kojim će biti rješavane neke imovinsko-pravne stvari, potpisuje se između država”, kaže Mitrić za RFE.

Imovinsko-pravna pitanja koja će, pretpostavlja se, biti sastavni dio Temeljnog ugovora nijesu nimalo beznačajna.

Pođimo od nekretnina. I pored nesređenih imovinskih knjiga osnovni podaci su, iako neprecizni, dijelom poznati. U Crnoj Gori postoji između 650–700 pravoslavnih crkava i manastira oko čije se imovine, skoro tri decenije, spore Crnogorska i Srpska pravoslavna crkva. One predstavljaju značajan ekonomski resurs zbog pratećih posjeda – šuma, livada, građevinskog zemljišta, stambenih i poslovnih objekata. Između 1996. i 2006. godine SPC je, nezakonito na sebe prepisala dvanaest kvadratnih kilometara crkvenog zemljišta od ukupno 54 kvadratna kilometra koliko je inače u vlasništvu crkava i manastira, prezentuje Stevo Vučinić podatke dostupne Savjetu Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). „Do 1996. godine crkve i manastiri i zemljište su bili u vlasništvu sela, bratstava, plemena, odnosno države Crne Gore. Niko nije raspolagao time, ni CPC, a tek SPC nije mogla biti vlasnik toga“. Vučinić računa da je tržišna vrijednost tog zemljišta oko milijardu eura. Plus višemilionski prihod od donacija koje vjernici i hodočasnici svake godine ostavljaju u manastirima Ostrog, Cetinje, Morača, Piva, Reževići…

Zvaničnici CPC vjeruju da bi se najznačajniji dio te imovine trebao naći pod njihovim okriljem. Kao što je to, kažu, i bio slučaj do proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i dekreta kralja Aleksandra Karađorđevića kojim su sve pravoslavne crkve (mitropolije i episkopije) na prostoru novoformirane države stavljene pod nadležnost SPC (pod tim imenom uspostavljena 1920). Slijedeći pravilo: u jednoj državi – jedna pravoslavna crkva.

U SPC, između redova, priznaju da je pitanje crkvene imovine u Crnoj Gori specifično, ali se nerado upuštaju u raspravu zašto je to tako. „Zbog osetljivosti pitanja prava svojine nad svetinjama u Temeljnom ugovoru moraju biti odredbe koje daju dodatne garancije na nepovredivost imovine SPC, koja nikada ne sme doći u opasnost da bude potezom pera oteta, prostim preknjižavanjem“, insistrira advokat Predrag Savić, član Pravnog savjeta SPC. „Eparhijama i crkveno pravnim licama mora se garantovati pravo da kupuju, poseduju, koristite ili otuđuju pokretna i nepokretna dobra“, naglašava. Dosipajući so na ranu onima koji tvrde da će crnogorsko kulturno-istorijsko nasljeđe postati vlasništvo države Srbije. Sve sa pravom otuđenja pokretnih i nepokretnih dobara.

Na skupu održanom u CANU u julu 2019, akademik Dorđe Borozan navodi kako je, nakon aneksije Crne Gore „proveden postupak protiv-pravnog i nekanonskog ukidanja autokefalne CPC. Postupak likvidacije bio je suprotan propisima kanonskog prava. Sproveden je na način suprotan normama Ustava Crne Gore iz 1905…“. Borozan najavljuje kako je „stoga za očekivati da CPC zatraži od crnogorske Vlade da poštuje Ustav i da se CPC vrati ono što joj pripada“.

Vlast se u međuvremenu promijenila. Dok CANU ćuti, ona se svojski trudi da zacemenetira stanje stvoreno prije sto godina. Uz opasnost da ponovi greške prethodnika.

DPS je 2012. godine krenuo u postupak uređenja „odnosa od zajedničkog interesa“ sa vjerskim zajednicama i organizacijama u Crnoj Gori. Bez ugovora sa državom ostale su pravoslavne crkve – Crnogorska i Srpska.

Čuje se da su zvaničnici SPC insistirali da se Temeljni ugovor sa njima naslovi kao ugovor sa Pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, čime bi oni monopolisali poziciju jedinog korisnika/vlasnika pravoslavnih bogomolja i čuvara duša većinskog, pravoslavnog, življa. I glasnogovornici CPC su tražili neku vrstu privilegovanog položaja.  „Posve je razumljivo da se potpiše ugovor sa vjerskim zajednicama čiji su centri u drugim državama, u Rimu, Beogradu ili Jerusalimu. Ali, CPC ne vidi nikakvu logiku, niti je razumno, da se potpisuje ugovor sa sopstvenom, našom državom, jer mi smo njen temelj i postojimo u njoj 800 godina“, govorio je tada Vučinić.

Vlastima se nije žurilo pošto su zađevice između pravoslavnih crkvi i njihovih sljedbenika stvarale  manevarski prostor za očuvanje vlasti. Sve dok se nijesu preigrali u decembru 2019.

Kada ukazuje na potrebu potpisivanja međudržavnog ugovora kojim bi se rješavao položaj SPC u Crnoj Gori, Blagota Mitrić se poziva na ugovor potpisan u Vatikanu. ﮼Temeljni ugovor između Crne Gore i Katoličke crkve potpisan je sa državom Vatikan. Tačno je da Vatikan zastupa sve katoličke crkve u svijetu, ali SPC ima nacionalnu odrednicu i njena matica je Srbija i ona zastupa interese svoje crkve. Utoliko prije sam u pravu”, ističe on.

Na isti ugovor poziva se i premijer Krivokapić. ﮼Ako nije problem ugovor sa Svetom stolicom i Islamskom zajednicom ne vidim što bi ovaj ugovor bio problem. Manje je važno ko će ugovor potpisati“, kaže on, pokušavajući da priguši negodovanja zbog najava da će potpis na Temeljni ugovor staviti patrijarh SPC. A ne, kao što je to dugo najavljivao pokojni Mitropolit Amfilohije, prvi čovjek Mitropolije crnogorsko-primorske. Kao što je to u Hrvatskoj 2002. uradio mitropolit Jovan, kao predsjednik Episkopskog savjeta SPC u toj državi.

Tu ideju prate dva problema. MCP trenutno ima v.d. starješinu, vladiku Joanikija, koji  uoči odluke Sinoda o imenovanju novog mitropolita nema ni volje ni snage da se usprotivi naumu Beograda. Još značajnija je činjenica da su vjernici SPC u Crnoj Gori, od maja 2006, podijeljeni u četiri organizacione jedinice: Mitropolija crnogorsko-primorska i Budimljansko-nikšićka, te djelovi Mileševske i Zahumsko-hercegovačke eparhije, sa sjedištima u Prijepolju i Mostaru. Pitanje je zašto bi potpis mitropolita MCP obavezivao njegove kolege iz eparhija čije su centrale u drugim državama?

Opet, na Ugovor Hrvatske i SPC pozivaju se i zagovornici i protivnici potpisivanja Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC. Predrag Savić ukazuje kako taj ugovor „daje dobar primer kako se reguliše pitanje veronauke“ (dozvoljena je, i finansijski podržana, od predškolskih do visokoškolskih ustanova – prim. Monitora). Kao na „posebno interesantan“ Savić ukazuje na dio Ugovora koji predviđa obavezu država da (izdašno) finansira aktivnosti SPC. Najavljuje li to moguća iznenađenja u dokumentu koji je na čitanju kod premijera?

Na druge članove istog ugovora fokus stavlja istoričar i poslanik DPS Dragutin Papović. „Da SPC u Crnoj Gori može, ako želi, poštovati i svoje i državne propise svjedoči Ugovor koji je SPC potpisala sa Vladom  Hrvatske“, navodi Papović u autorskom tekstu. Pa nabraja: SPC  je prihvatila da se kod nadležnog ministarstva evidentira u skladu sa važećim zakonom u Hrvatskoj; SPC je prihvatila obavezu da Vladu RH na prikladan način obavijesti o izboru episkopa, a prije objave ovog izbora. „Kada je ovo predloženo SPC u Crnoj Gori, odgovorila je da je to komunistički metod“. I konstatuje: „SPC je u RH prihvatila sve ono što u Crnoj Gori ne želi da prihvati, i što u Crnoj Gori naziva svojim progonom. Ova neprincipijelnost ima isključivo interesno-političke, a ne vjerske i crkvene motive. SPC ne želi partnerski odnos sa Vladom, već hoće da dominira Crnom Gorom i da bude iznad zakona.“

Još jedna u moru dilema glasi – da li ugovor sa SPC treba da potpišu Vlada ili Skupština. Praksa poznaje i jednu i drugu opciju. Premijer je decidan: „Ugovor ima takav karakter da je dovoljno da ga potpiše Vlada“.

Problem može biti karakter potpisnika. Pošto nema dilema da se odnosi Crne Gore i SPC ne tiču samo prava na slobodu vjeroispovijesti. „SPC ima izuzetnu istorijsku, državotvornu i civilizacijsku ulogu u oblikovanju, očuvanju i razvijanju identiteta srpskog naroda“, navodi se u Zakonu o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije.

Šta to znači, pokazuje i  citat iz teksta pokojnog Mirka Đorđevića, dobrog  poznavaoca SPC: „Godine 1995. u raspravama o usponu i padu srpske ideje jedan politički publicista je izveo ovakav zaključak – od vremena sv. Save do danas SPC je bila ‘više nosilac i čuvar srpstva dakle srpske narodne svesti, nego što je bila verska ustanova’. Ovde nije važno koliko je generalizacija ovog tipa ispravna ili nije, važno je nešto drugo – ovaj obrazac je prihvaćen i u SPC i to se vidi po njenom stavu ne samo u publicistici već i u službenim aktima Sinoda i Sabora“.

Temeljni ugovor potpisuje se na neodređeno vrijeme. I ostaje na snazi sve dok strane potpisnice ne usaglase novi sporazum.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo