Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica često se hvali da su crnogorski sudovi efikasni, zasipajući javnost procentima o pravovremeno okončanim sudskim procesima.
Pravnici kažu da je suđenje u razumnom roku jedan od aspekata pravičnosti. Ono podrazumijeva poštovanje standarda Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
Razuman rok suđenja je način na koji se štiti ljudsko dostojanstvo, istakao je i ministar pravde Zoran Pažin na konferenciji Dužina trajanja postupka – pravo na pravično suđenje, koja je održana krajem juna ove godine.
Kako pojedini sudovi poštuju razumni rok suđenja svjedoče i tri naredna slučaja.
IZUZET CIJELI SUD: Porodica Stijepović iz Žabljaka vodi sudski spor još od 2008. godine. Spor je započet pred Osnovnim sudom u Žabljaku zato što se sedmoro braće nije složilo oko prodaje nasljeđa.
,,Tri ročišta su protekla na utvrđivanju valjanosti punomoćja datog u Osnovnom sudu u Podgorici, pa je na kraju tužilac, bolesna žena od 82 godine, morala da dođe u Osnovni sud u Žabljaku da potvrdi da je dala punomoćje pred sudom u Podgorici. Problem punomoćja je izmislio postupajući sudija poslije šest godina suđenja i četiri donesene odluke po žalbi viših sudova, te odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda”, kaže u razgovoru za Monitor jedan od učesnika tog sudskog procesa Darko Stijepović.
Pet ročišta je održao sudija Osnovnog suda u Žabljaku da bi utvrđivao validnost punomoćja izdatih od ovlašćenih organa Sjedinjenih Američkih Država. Tri ročišta su održana da se utvrdi validnost punomoćja koje je izdao sud u Čačku.
Ovi sudski sporovi su mnogo koštali tužitelje i novca i vremena. Uz to, dvoje tužitelja nije doživjelo kraj suđenja, kao ni advokat koji je angažovan na početku sudskog procesa. Troje tužitelja je sada u devedesetim i osamdesetim godinama, pa maratonski sudski proces nastavljaju sinovi i unuci. U međuvremenu penzionisano je pet službenika i jedan sudija Osnovnog suda u Žabljaku.
,,Sve ovo dovoljno govori o ispraznom hvalisanju predsjednika Sudskog savjeta Mladena Vukčevića i predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice o ažurnosti i kvalitetu crnogorskog pravosuđa”, kaže Stijepović.
Vrhovni državni tužilac obavijestio je Stijepoviće da je proslijedio predmet Specijalnom državnom tužiocu.
,,Kad je u pitanju sumnja na korupciju u pravosuđu onda to mora da istražuje samo Specijalni tužilac za organizovani kriminal. Ovakva optužba i prihvatanje istrage od strane tako visokog organa u Crnoj Gori do sada nije zabilježena”, kaže Stijepović.
Viši sud iz Bijelog Polja je, prema dokumentaciji koju su nam dostavili Stijepovići, ukazao sudiji da se postupak ne smije prekidati ako ima šest tužilaca pa jedan umre. Postupak se nastavlja sa ostalih pet. Sudija je uprkos tome prekidao postupak dva puta. Drugi put čak šest mjeseci. Isti sudija je, poslije četiri godine suđenja, odbacio tužbu kao neurednu iako je tužba kao uredna prošla kontrole Višeg suda, Vrhovnog suda, Ustavnog suda i ponovo Vrhovnog suda. I još jedan apsurd.
,,Viši sud u Bijelom Polju je izuzeo Osnovni sud u Žabljaku iz suđenja i naš predmet je ustupljen Osnovnom sudu u Pljevljima, što nije zabilježeno u istoriji crnogorskog pravosuđa”, kaže Stijepović.
Stijepovići se nakon ulaska ove sudanije u desetu godinu pitaju da li je to razuman rok ili besuđe.
OD RISNA DO CETINJA: Kotorska firma Alseir Properties prije osam godina počela je u Risnu da gradi dvije zgrade na prostoru koji je pod zaštitom države i UNESKO-a iako je građevinsku dozvolu, koju je izdao kotorski Sekretarijat za urbanizam i stambeno-komunalne poslove, sedam puta poništavao Upravni sud Crne Gore i jednom Ministarstvo za uređenje prostora i zaštitu životne sredine. Zbog toga, ni kriva ni dužna, ispašta porodica Jovović.
Prije sedam godina, Monitor je o tome već pisao, ispred njihove kuće stigli su bageri da pripremaju teren za podizanje zgrada, čiji su investitori Rusi. Kada je saznala o čemu se radi, Marija Jovović se obratila nadležnim službama, ali njene žalbe bile su uzaludne. Sve do današnjeg dana.
,,Kuća, čiji je dio sagrađen još 1487. godine i u čijem se sklopu nalaze turska kula i bunar iz rimskog perioda, potpuno je zaklonjena dvjema zgradama, tako da sada imamo samo pogled u – nebo! Bunar, nekada pun žive pitke vode, presušio je, jer je tok prirodnog izvora poremećen i voda izbija iz soba tako da moja porodica nema ni elementarnih uslova za normalan život “, objašnjava Marija Jovović. ,,Godinama trpimo nepravdu, uzaludno pokušavajući da privolimo opštinske službe da ispoštuju sudske presude”.
Marija kaže da joj je dosuđena i odšteta, ali pošto se radi o stranim državljanima koji su gradili pomenute zgrade ko zna da li će je i kada naplatiti.
Upravni sud Crne Gore je posljednji put krajem 2012. godine usvojio tužbu Marije Jovović protiv firme Alseir Properties. Tužbom je poništeno rješenje glavnog administratora Opštine Kotor. Ni to sudsko rješenje nije bilo od pomoći porodici Jovović.
Jovovići su se obraćali i Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, pošto im se kuća nalazi na prostoru koji je pod zaštitom UNESKO-a i države Crne Gore.
„Išla sam čak i u Zadar da iz tamošnjeg arhiva pribavim dokumenta o starosti kuće, odnosno zašto je pod zaštitom države, ali ni to mi nije pomoglo. Godinu dana uzvraćali su na moje zahtjeve praznim obećanjima i na tome se sve završilo”, kaže Marija.
Prije dvije godine podnijela je i krivičnu prijavu protiv Sekretarijata za urbanizam iz Kotora. Ni od toga nije bilo pomoći.
Već tri godine ,,slučaj Jovović” nalazi se u Osnovnom sudu na Cetinju, nakon odluke Vrhovnog suda da rastereti osnovne sudove od nagomilanih predmeta. Od tada sa te adrese Marija Jovović nije dobila nikakvu vijest kada će se neki od tamošnjih sudija smilovati da bar nastavi ovaj sudski proces.
PRITUŽBE ZA GINISA: Porodica Jelić iz Herceg Novog vodi sudski spor sa komšijom Milovanom Puticom još od 2007. godine zbog toga što je Putica bez odgovarajuće dozvole dogradio kuću na udaljenosti od svega pola metra od kuće Jelića.
,,Sa lokalnom upravom razmijenio sam oko pedeset akata, a sa državnom administracijom oko 190, što je za Ginisovu knjigu rekorda. Investitor je inače iz Londona, a po potrebi iz okoline Trebinja, Herceg Novog i Beograda”, kaže Rihard Jelić, dodajući da ima 88 godina i da nije siguran da će sa ovakvim sudovima i inspekcijama doživjeti pravdu.
Prvo je porodica Jelić uložila žalbu kada je komšiji Sekretarijat za prostorno planiranje i izgradnju odobrio proširenje kuće, jer to nije bilo u saglasnosti sa odobrenim projektom. Žalbu usvaja glavni administrator Opštine Herceg Novi i poništava dozvolu. No, žali se i Putica, ali Jelići uspijevaju da ponište i drugu i treću dozvolu. Potom podnose krivičnu prijavu Osnovnom tužilaštvu Herceg Novi zbog zloupotrebe službenog položaja protiv savjetnika i sekretara Sekretarijata za urbanizam, koji su potpisali dozvole. Prijava podnesena u februaru prošle godine završila je kod Vrhovnog državnog tužilaštva, a zatim kod Specijalnog državnog tužioca, gdje se i danas nalazi.
Pošto je komšija nastavio nelegalnu gradnju, Jelići podnose prijavu građevinskoj inspekciji u Podgorici, uvjereni da će ona staviti tačku na ovo bezakonje. I zaista Putica dobija rješenje o rušenju nelegalne gradnje, a gradilište je zapečaćeno. No, i pored toga objekat je završen i useljen. Putica je tužio Upravnom sudu i građevinsku inspekciju koja je donijela rješenje o rušenju zgrade, ali tužba mu je odbijena kao neosnovana.
,,Sve tužbe i žalbe su mu odbijene, ali dobio je na vremenu i gradio”, kaže Rihard Jelić, stavljajući nam na uvid brdo dokumentacije koja potvrđuje njegove navode.
I dok se Jelić žalio i sa nadležnim tužiocima, sudijama i komisijama dopisivao trošeći živce i novce Putica je zidao. A ko je za sve to odgovoran, kao za ostala dva navedena slučaja, teško će se saznati ako istjerivanje pravde bude teklo ovim tempom.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
HORIZONTI3 sedmice