Povežite se sa nama

OKO NAS

TRADICIONALNE IGRE KOLAŠINSKOG KRAJA UVRŠTENE U NEMATERIJALNA KULTURNA DOBRA: Upornost istraživača

Objavljeno prije

na

Iza neobičnih naziva Šećer, Tanac , Maglica, Điđije, Trusa, Kaloper… kriju se najstarija kola i plesovi kolašinskog kraja koji, prenošene generacijama, i danas žive u koreografijama KUD Mijat Mašković. Svojevrsna garancija da će još dugo opstati i, navažnije, biti važan dio autentičnosti tog dijela Crne Gore, obezbijeđena je prije nekoliko sedmica, kada su proglašene nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja. Taj status dodijelila im je Uprava za zaštitu nematerijalnih dobara, a predhodio mu je naporan višegodišnji terensko istraživački etnomuzikološki i etnokoreološki rad lokalnog KUD-a. Preko 100 kazivača volonterima etno kampa i članovima KUD-a mjesecima su prenosili svoja i sjećanja predaka, a sve je to uobličeno u projekat, koji je Kolašinu obezbijedio do sada najveći uspjeh u očuvanju nasljeđa.

U kolašinskom KUD-u kažu da je riječ o plesovima, kojima je prijetilo potpuno nestajanje kako iz prakse tako i iz sjećanja. Podsjećaju da je projekat realizovala zajednica amatera, hobista i građana bez ikakvih finansijskih ili medijskih potpora. Smatraju da je sad potrebna promocija tog dobra, a dobra koordinacija biće neophodna za sve društvene subjekte u gradu, ali i u državi.

Tradicionalne igre kolašinskog kraja, kako piše u obrazloženju Uprave, čine stara kola, koja se igraju uz pjesmu i topot koraka, a izvode se u tradicionalnoj narodnoj svakodnevnoj suknenoj ili svečanoj, zlatovezom ukrašenoj nošnji.

Kola karakteriše igra momaka i djevojaka. Najpoznatije i najomiljenije tradicionalne igre kolašinskog kraja su Šećer, Tanac i Maglica. Tanac i Maglica ušli su u govor zajednice kao izraz za okupljanje uz igru i pjesmu. Tradicionalne igre kolašinskog kraja nemaju instrumentalnu pratnju, već podršku i pratnju igri daju pjesma i topot koraka.

Poret tih, status nematerijalnog dobra dobile su igre trusa, Što drijemaš, jadna, Đidije, Kaloper. Dobro veče, gospo, Oj, Jovo, Jovo, Leše gora, Šbljika, Glas se čuje u glavici, Vukić i Stambol. Davor Sedlarević, koji je i najzaslužniji za to što je vrijedno narodno blago otrgnuto od zaborava, kaže da su mu već početna istraživačka saznanja iz korijena promijenila shvatanja o crnogorskoj igri.

“Ispostavilo se da je sve ono što je bilo upakovano u razne koreografije nije tradicija iz više razloga. Prvo, jer 100 posto kazivača na terenu tvrde da se crnogorsko kolo nikada nije izvodilo uz neku svirku već je, isključivo, praćeno pjesmom i ritmom koraka. Drugo, nije moguće da je cijela Crna Gora pjevala apsolutno iste napjeve… Dok su u okruženju pod zaštitu države stavljali pjevanje ,,na glas”, bećarce, glamočko kolo…mi smo, moj je utisak, imali ogroman stid od tog dijela stare i, mahom, seoske kulture”, kaže on.

Među četrnaest igara iz kolašinskog kraja, za nematerijalno kulturno dobro proglašena je i veoma stara igra trusa, specifična po tome što se za vrijeme njenog izvođenja ne čuje ni pjesma ni svirka. Kako objašnjavaju u tom KUD-u, u mnoštvu neistraženih elemenata crnogorskog plesnog nasljeđa nijeme igre u kolu se ne spominju, osim sporadično u okviru posmrnih rituala. Zastupljene su parovne igre iz Crmnice i Spiča, ali „nijema” zajednička mještovita igra u kolu nije zabilježena sve do Sedlarevićevih istraživanja.

Ta je igra otkrivena slučajno, ali uz veliku upornost i nadahnutost istraživača. Priča o trusi počinje 2009. godine, kada na preporuku prof. Gordane Roganović i dr Olivere Vasić, Sedlarević započinje istraživanje u Kruščiću, selu u Bačkoj koje su kolonizovali stanovnici nekadašnjeg sreza kolašinskog. Cilj je bio da se u toj izdvojenoj oazi zapišu i analiziraju sjećanja najstarijih stanovnika koji su 1945. godine napustili svoje razrušene domove i otišli na dalek i neizvjestan put. Mišljenja iskusnih etnokoreologa da su tamo očuvani mnogi zaboravljeni dijelovi nasljeđa pokazala su se kao tačna.

Istraživački tim koji su činili tada student Sedlarević i Nebojša Tepić, uz mentorstvo dr Vesne Karin, započinje mukotrpan proces prikupljanja plesne i muzičke tradicije, ali i značajne etnološke građe. Kako do tada skoro ništa vezano za plesove nekadašnjih crnogorskih Brda nije publikovano, kreće „borba” sa terenskim upitnicima i nepoznatom narodnom terminologijom. Od jednog od najstarijih kazivača Radisava Vidakovića bilježi se igra bez muzike Kukunješ, a od Jelene Šćepanović neimenovana „nijema” igra u trokoracima. Trusa je izvođena šutke, bez ikakve pjesme ili svirke.

„Zanimljivo je koliko je starih igara zaboravljeno te da nije postojala želja da se istraže. Ušuškani u jugoslovenski folklorizam zaboravili smo na sopstveno nasljeđe i trudili se da ga ‘umjetnički upakujemo’, oduzimajući mu osnovne odlike, a najviše autentičnost, koja je, po mom mišljenju, prednost, a ne mana crnogorskih igara”, zaključuje Sedlarević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo