Povežite se sa nama

OKO NAS

TURISTIČKA SARADNJA CRNE GORE I ALBANIJE: Putevima integracija

Objavljeno prije

na

skadar

„Postala je tradicija da praznične dane krajem novembra gosti iz Albanije provode u našem hotelu”, saopšteno je iz poslovodstva Bjanke u Kolašinu. Turisti iz ove susjedne zemlje već godinama su najbrojniji gosti u ovom turističkom gradu na sjeveru Crne Gore, a sve više posjeta s tog tržišta bilježi i Žabljak.

Tokom ove godine gosti iz Albanije zvanično su ostvarili preko sto hiljada noćenja u Crnoj Gori, a u Nacionalnoj turističkoj organizaciji (NTO) uvjereni su da taj broj može biti znatno nadmašen.

Zato su nedavno u saradnji s Ambasadom Crne Gore u Albaniji, lokalnim turističkim organizacijama i privredom, organizovali promociju turističke ponude Crne Gore u Tirani i Skadru.

Prema riječima ambasadora Crne Gore u Albaniji Dušana Mrdovića, infrastrukturno povezivanje ove dvije države poboljšaće ukupnu saradnju i posebno uticati na turizam. „Očekujemo obnavljanje brodskih linija između Bara, odnosno Rijeke Crnojevića i Skadra, potom Ulcinja i Drača, te Budve i Sarande, od čega će dvije zemlje imati obostranu korist”, rekao je on.

Da Albanija ozbiljno pristupa infrastrukturnom povezivanju sa Crnom Gorom potvrđuje činjenica da je upravo ovih dana završen put kroz tu zemlju koji povezuje Skadar s Grnčarom, odnosno graničnim prijelazom kod Gusinja. Kako su i obećali albanski zvaničnici, ovaj put, dužine 70 kilometara, koji dijelom prolazi kroz prekrasni dio Prokletija i u koji je uloženo 45 miliona dolara, skratiće vezu od Gusinja i Plava do Podgorice za preko 120 kilometara.

Pretpostavka za to je da se izgradi 18 kilometara puta na crnogorskoj strani od Dinoše do granice i novog graničnog prijelaza Grabon – Cijevna zatrijebačka. Jer, osim izrade projekta, zvanična Podgorica nije započela realizaciju obaveza koje je preuzela ugovorom o otvaranju tog graničnog prijelaza.

Ipak, mještani Gusinja i Plava već sada se odlučuju da za Podgoricu, Ulcinj ili Bar putuju novom saobraćajnicom preko Albanije, prije svega da bi skratili vrijeme vožnje i izbjegli kanjon Morače.

Odličan put je, inače, i od Skadra prema graničnom prijelazi Hani i Hotit, odnosno Božaju, kao i od Skadra prema Murićanu, odnosno Sukobinu, a koji dalje jednim krakom vodi prema Ulcinju, a drugi prema Baru. Ali, nakon što je rekonstruisan put od Sukobina do Vladimirskih Kruta, tu se zastalo, pa svi oni koji dođu iz Albanije ili idu prema toj zemlji prolaze veoma lošim lokalnim putevima od Vladimirskih Kruta do Ulcinja, odnosno od tog mjesta prema Baru preko Mrkovskog polja.

Iako su obje ove lokalne samouprave i Uprava za nekretnine izdvojile sredstva za eksproprijaciju zemljišta na tim dionicama, kojima tokom ljeta prođe oko pet hiljada vozila, sve je ostalo na obećanjima. Odnosno na propalim tenderima, koji se za dionicu do Ulcinja dugu 13,5 kilometara raspisuju već dvije godine.

A granični prijelaz Sukobin sada je najfrekventniji u zemlji. Njime svake godine pređe dva miliona putnika. I na kojem još uvijek nema robnog prometa iako tako nešto stalno od crnogorske Vlade traže privrednici Ulcinja, Bara i Budve.

Albanija je takođe pri kraju s izgradnjom puta koji će od Lješa preko Velipoje doći na granicu Crne Gore kod Svetog Nikole, na rijeci Bojani, pa je iz Ulcinja potekla inicijativa da se i tu otvori granični prijelaz. Kako se podsjeća, u Kraljevini Jugoslaviji, na potezu od Ade do Skadarskog jezera bilo je pet graničnih prijelaza, a tek od 2002. godine postoji samo jedan.

Odlične saobraćajnice i ulaganje u hotelsku industriju, učinile su Albaniju turističkim hitom u evropskim razmjerama. Nedavno je New York Times uvrstio albansku obalu među 50 destinacija koje ne treba zaobići. Opisujući je kao kombinaciju hrvatskog primorja i neotkrivenih područja Turske, Grčke i Italije, NYT piše da se ovdje nalazi najbolje što Evropa može ponuditi kada je primorski turizam u pitanju, a sve po znatno nižim cijenama.

To je ključni razlog što tokom vikenda u Skadar dolazi sve veći broj crnogorskih građana, koji pri povratku, zbog cijena koje su za 40-50 odsto niže nego u našoj državi, kupuju ponajviše hranu i druge namirnice.

,,Imamo baš dosta aranžmana za Albaniju. Bukvalno jednom mjesečno ili češće imamo aranžmane za Skadar i Tiranu, ali sada se sve više traže Kruja i Drač. Turisti za sada odlaze na jednodnevne izlete. U Albaniju naši ljudi odlaze najčešće u kupovinu jer je tamo mnogo jeftinije nego ovdje, naročito u Skadru”, kaže Nina Đurišić iz agencije Elite events iz Podgorice.

Ljubitelje dobrog zalogaja posebno privlači restoran koji se nalazi u selu Fište, nekoliko kilometara južno od Skadra – Mrizi i Zanave, koji je postao omiljeno mjesto građana Crne Gore.

Vlasnik restorana Altin Prenga dugo je živio u Italiji prije nego što se odlučio na povratak u domovinu. ,,Prema mojim procjenama, 10 posto naših gostiju dolazi iz Crne Gore. Godišnje ugostimo 55.000 gostiju i prema tome oko pet hiljada je iz Crne Gore. Mislim da nas posjećuju iz više razloga – zbog kvalitetne usluge, kvalitetne hrane i zbog karakteristika te hrane. Mi ovdje nudimo domaću, tradicionalnu hranu od sastojaka prozvedenih ovdje, na mom imanju. Dakle, sve je organsko – i povrće i voće i meso. Imati ideju kako ponuditi domaću hranu, kako je servirati, proizvesti, jako je važno za turizam. Moram da kažem i da su gosti iz Crne Gore fantastični, ne žale da plate za kvalitet, razumiju se u gastronomiju i zaista sam sretan što nam dolaze”, ističe Prenga za RFE.

A iz kolašinske Bjanke kažu da su za katolički Božić gosti iz Albanije kompletno rezervisali taj objekat. ,,Veoma dobra posjeta nastaviće se sve do kraja zimske turističke sezone”, dodaju iz rukovodstva Bjanke.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo