Izdvojeno
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
Objavljeno prije
1 godinana
Objavio:
Monitor onlineSedam učenica, jedan učenik i radnik obezbjeđenja stradali su u srijedu ujutro u pucnjavi u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu. Pobio ih je trinaestogodišnji učenik iste škole. Teško je povrijeđeno još šest učenika i jedna nastavnica. Na pres konferenciji održanoj skoro pet sati nakon masakra javnost je saznala dio užasa koji je mjesec dana sklapan u jednoj tinejdžerskoj glavi
Osam sati je prošlo i školski dan je mogao da počne. Neko brine hoće li ga nastavnik prozvati da odgovara, neko što je zaboravio domaći ili što tajna simpatija gleda neke tuđe čuperke. Neko sjedi za klavirom u školskom holu, neko je redar… Niko ne razmišlja o tome da će neko krenuti u krvavi školski pir.
U 8:42 policija dobija poziv od maloljetnog K. K. koji im govori o počinjenom masakru. Sedam učenica, jedan učenik i radnik obezbjeđenja stradali su u srijedu ujutro u pucnjavi u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu. Pobio ih je upravo on – trinaestogodišnjak koji je, po izjavi osoblja škole, bio uzoran đak bez uočenih problema sa ponašanjem. Teško je povrijeđeno još šest učenika i jedna nastavnica. Veoma brzo su društvene mreže i mnogi mediji objavili puno ime i prezime maloljetnog počinioca ovog zločina, a ono se moglo čuti i na pres konferenciji u Vladi Srbije.
Na toj konferenciji održanoj skoro pet sati nakon masakra, javnost je imala prilike da sazna dio užasa koji je sklapan u jednoj tinejdžerskoj glavi mjesec dana.
Veselin Milić, načelnik Policijske uprave za Beograd tada je izjavio da je počinilac duže vremena planirao izvršenje djela. Učionica u kojoj je stradalo najviše djece odabrana je zbog blizine ulaza. U njoj je bilo ubicino odjeljenje. Javnost je saznala i jezive detalje kakav je spisak djece planirane za likvidaciju i nacrtan plan ulaza i izlaza škole.
Maloljetnik je dva pištolja kojima je počinio zločin uzeo iz stana svog oca. I on je uhapšen, određeno mu je zadržavanje do 48 sati. Na teret mu se stavljaju teška djela protiv opšte sigurnosti. Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić saopštio je da je, prema nezvaničnim informacijama, dijete sa ocem išlo u streljanu. Mediji su prenijeli da je otac potvrdio ove navode. K. K. je uz pištolje imao i četiri neiskorištena Molotovljeva koktela.
U razgovoru u prisustvu Centra za socijalni rad, K.K. je izjavio da je bio ignorisan od strane društva u kojem se nalazio, da je kroz svoj društveni život bio izopšten od komunikacije i igre na odmoru ili ekskurziji, i da ga je to navelo da kroz svoje misli i radnje učini to, rekao je Veselin Milić za RTS. To je, naravno, njegova priča, a njenu vjerodostojnost treba tek ustanoviti. Ozbiljno i temeljno. Ona, kakva god bila ne opravdava i ne umanjuje zločin, ali može pomoći da shvatimo šta nam se to zbiva.
Teško je poslije ovakve tragedije koja oduzima dah govoriti o razlozima, ali je nužno. Mnogo je stvari koje ukazuju na teška društvena i sistemska izopačenja. Pubertetlija sa pristupom smrtonosnom naoružanju, koje je vješto i s lakoćom spreman da upotrijebi, nije i ne može biti slučajnost.
Gotovo pet sati turobne tišine nadležnih institucija otvorili su prostor za gomilu medijskih spekulacija, fabrikata, lažnih vijesti i poluistina.
Na sve to dolazi poziv MUP-a da se roditelji koji još nijesu stupili u kontakt sa svojom djecom jave u policijsku stanicu na Vračaru.
„Mediji su već preplavljeni raznim nezvaničnim informacijama, pa je pitanje da li je moguće da nadležni nisu u stanju da brže raguju i javnosti podele relevantne informacije”, pisala je ekipa nedeljnika Vreme tokom tog medijskog vakuuma.
U lešinarenju su učestvovali brojni mediji, tradicionalni i online, ne samo iz Srbije, već i iz regiona. Narativ, njegova razrada i potpis sličan je onom nakon avgustovskog pokolja na Cetinju. Nekontrolisano fabrikovanje medijskih napisa potom je pokrenulo internet rulju.
Ministar Gašić je rekao da svu anomaliju trenutka „možemo da vidimo i kroz snimke djece prilikom hapšenja izvršioca ovog događaja koji su već na internetu“.
Dokle se palo govori i jedan skrinšat prepiske tinejdžera koji kruži internetom. U žargonu prepoznatljivom iz pucačkih video igara, djeca se rugaju ovom događaju, brojeći krvavi skor maloljetnog ubice. Dan nakon masakra osnovci jedne obrenovačke škole su se „igrali“ sa plastičnim pištoljem, jedan od njih je završio u MUP-u prenijeli su mediji.
Da su igrice krive za sve, i naravno zapad, prigodno je naglasio ministar prosvjete Srbije Branko Ružić. „Evidentan je kancerogen i poguban uticaj interneta, video igrica, takozvanih zapadnih vrijednosti i svima nama je jasno da je potreban krupan preokret, pooštravanje mjera, ali i sistemsko iznalaženje rješenja kako ova tragedija ne bi prerasla u društveno prihvatljiv model ponašanja kakav je slučaj u nekim zapadnim društvima“, rekao je ministar. Odmah potom je otkrio da su danas imali „veoma sadržajan i emocijama nabijen, svešću o odgovornosti protkan razgovor“ sa predsjednikom republike i predsjednicom vlade Srbije.
„Ako Ružić vidi preokret u jačanju patrijarhalizma i sličnih ‘porodičnih vrednosti’, onda upravo otvara vrata uvozu najmračnijeg konzervativizma iz Amerike“, osvrnuo se na ministrov govor novinar Filip Švarm.
Urednik u Danasu Vlada Živanović podsjetio je da sistem koji nije funkcionisao danas nije funkiconisao ni 2011. kada je Aleksa Janković iz Niša zbog vršnjačkog nasilja izvršio samoubistvo, a njegova majka do danas nije uspjela da natjera državne organe da pronađu rješenje za ovakve probleme. „Svako malo i danas slušamo o vršnjačkom nasilju i o tome kako se najčešće žrtva premesti u drugu školu, valjda da ne smeta nasilniku. Sve su češće priče i da roditelji sami uzmu pravdu u svoje ruke i obračunavaju se s roditeljima ili samim nasilnikom”, piše Živanović o svima nama veoma poznatim problemima.
Istina je: alarmantna je učestalost ovakvih jezivih događaja u školama u SAD. Međutim, pucnjave u školama dogodile su se i u mnogim drugim zemljama. I evropske države imaju svoj zapis u crnoj knjizi. Od 1913. osam takvih događaja zabilježeno je u Njemačkoj, tri od 1967. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od masakra iz 1996. nije se tamo desio nijedan. U Finskoj su od 1989. zabilježena tri. Francuska pamti dva, a Holandija, Litvanija, Švedska, Danska, Mađarska, Estonija, Španija po jednu školsku pucnjavu… U Rusiji je zabilježeno pet ovakvih pucnjava. Statistika govori da se najčešće radi o jednom ili dva počinioca, dok u Aziji i Africi ove situacije nekada budu teroristički akti.
Govoreći na državnom RTS-u profesorka psihologije i socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka Jasna Hrnčić rekla je da se počinioci ovih zločina „vrlo često nalaze u situaciji koja je konfliktna i ne znaju da je reše. Vuku ga različite strane, na primer, roditelji pritiskaju na jednu, škola na drugu stranu, vršnjaci na treću“.
Igor Jurić, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, upozorava da je ovaj događaj „posledica onoga što smo radili i što nismo radili u prethodnom periodu upravo mi, odrasli…“. Pitanje je samo ima li ko da ga čuje.
U Srbiji, kao i u drugim zemljama, sistemski je sijano sjeme zla. Nasilje je na ulici, televizijskim ekranima i pametnim telefonima. U kući, klupi i na javnim servisima. Često necenzurisano, uz laganu najavu eksplicitnog sadržaja. Odavno je poznato da ovakva obavještenja više služe kao klik-bejt strategija nego zaštita od pogleda maloljetnika.
Iz izlaganja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića moglo zaključiti da je sistem kojim suvreno upravlja ponegdje zatajio. Predložio je da se razmotri mogućnost snižavanja starosne granice za krivično-pravnu odgovornost maloljetnika sa 14 na 12 godina. Pomenuo je uvođenje moratorijuma za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja u sledeće dvije godine, vršenje revizije svih izdatih dozvola, provjere uslova za smještaj oružja kod lica koja imaju dozvolu, kao i da li je spriječen pristup maloljetnicima i drugim neovlašćenim licima. Pomenuo je Vučić i obavezne šestomjesečne testove za narkotike u srednjim školama.
Tu je i pooštravanje sankcija propisanih obaveza pružalaca medijskih usluga, uključujući internet, televiziju, druge elektronske platforme i društvene mreže u pogledu zabrane programskih sadržaja kojima se ističe i podržava nasilje, kriminalno i drugo nedozvoljeno ponašanje, emitovanje scena brutalnog nasilja i drugih sadržaja koji mogu teško da naškode fizičkom, moralnom ili mentalnom razvoju maloljetnika.
Na njegovu pres konferenciju i iznijete predloge reagovali su mnogi. Među njima i poslanica dr Jelena Jerinić iz skupine Ne davimo Beograd. Po njenom mišljenju ovakve mjere rijetko daju rezultate „jer ne odvraćaju od činjenja krivičnih djela, jer su njihovi uzroci u drugim problemima“. Ona je napomenula da se skupštinski Odbor za prava djeteta u toku ovog saziva nije sastao ni jednom, a da predsjednik Skupštine, Vladimir Orlić, kadar SNS-a uporno odbija da ga sazove.
I prosvjetni radnici su svjesni da je u njihovoj profesiji mnogo toga falično. Iz Foruma srednjih stručnih škola zatražili su zaštitu od roditelja, učenika pa i samog ministarstva. „Tražimo da nastavnik ima autoritet, ugled i čast”, rekao je njihov predstavnik.
Za petak, peti maj, najavljena je potpuna obustava rada tokom koje će zaposleni biti u školama, ali neće izvoditi nastavu. Granski sindikat prosvjetnih radnika Srbije „Nezavisnost” zahtijeva hitno postavljanje detektora metala na ulazu u osnovne i srednje škole, obavezno angažovanje profesionalnog osiguranja i bolje organizovanje rada školskih policajaca, kao i zabranu promovisanja i javnog pojavljivanja svih osuđenih kriminalaca i zločinaca, kao i svih reality emisija u kojima se učesnici nasilno ponašaju.
„Imali smo vapaje za pomoć kroz različite druge vrste nasilja i kroz različite slučajeve, a onda dolazimo do toga da čak i u školi u kojoj postoji čuvar, on bude ubijen. Ti neki signali su se odavno pojavili, samo je pitanje zašto na drugačije načine nismo reagovali na te signale, nego smo dozvolili da nam se desi ovo što nam se desilo danas”, kaže za Insajder sociološkinja Jelena Radović.
Nakon gubitka toliko nevinih života ostaje jedino nada da će vrisak sa Vračara oglasiti uzbunu, za društvo u Srbiji i za sve nas. Direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja dr Ivana Stevanović kazala je: „Moramo kao društvo i kao država da se vratimo korak unazad. Radi se o školi koja važi za jednu od elitnih škola u Beogradu. Da li smo dovoljno radili sa tom decom da budu drugovi i drugarice?” Ovo pitanje je i optužnica i poziv za suočavanje sa istinom.
Naoružani i ljuti
Gotovo svi stručnjaci koji su iskomentarisali nemile beogradske događaje naveli su kao jedan od ključnih problema dostupnost oružja i neadekvatno čuvanje oružja. Londonski Gardijan je kroz svoju analizu događaja na Vračaru pomenuo i činjenicu vezanu za ogromnu količinu naoružanja zaostalog nakon ratova devedesetih godina prošlog vijeka. I pored brojnih apela i akcija za vraćanje ovakvog naoružanja, značajna količina je sigurno ostala u vlasništvu velikog broja pojedinaca. U međuvremenu se kupovalo i novo. Legalno i ispod ruke.
Da je količina naoružanja jedan od problema sa kojim se bori društvo potvrdio je i Aleksandar Vučić. Tokom pres konferencije iznio je podatak da u Srbiji građani trenutno posjeduju više od 766.665 komada oružja, od čega 232.310 pištolja i revolvera. Ovo su brojke onih koji su upisani u knjige te države.
Prema podacima nezavisne organizacije World population review od evropskih zemalja najviše prijavljenog oružja po stanovniku imaju Srbija i Crna Gora. Njihove procjene o broju naoružanja su znatno veće od onih zvaničnih. Na toj listi peto i šesto mjesto dijele Srbija i Crna Gora. Na drugoj listi koju je napravio Small Army Survey dijelimo treće mjesto.
Ministar bez portfelja Crne Gore i stručnjak za bezbjednost Zoran Miljanić je gostujući na TV Vijesti kazao da legalnu dozvolu za držanje oružja u Crnoj Gori ima 52.340 građana, a da bi broj onih koji ilegalno posjeduju naoružanje, po nekim istraživanjima, mogao biti između 40 i 80 hiljada.
„Po nekim istraživanjima, koje su radile svjetske istraživačke kuće, Crna Gora dijeli treće i četvrto mjesto sa Srbijom po broju izdatih dozvola građanima u svijetu, iza SAD i Jemena. Ako to nije upozorenje, onda ne znam šta je”, ukazao je ministar.
Treći ili peti, po listama koje su dostupne na internetu može se vidjeti da su obje zemlje već dugo među predvodnicima ne samo u Evropi, već i u svijetu.
Dragan LUČIĆ
Komentari
FOKUS
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
Objavljeno prije
7 danana
27 Septembra, 2024U posljednjoj predizbornoj sedmici ne nedostaje neodrživih obećanja, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe, te iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima. U svim tim disciplinama učestvuju gotovo sve predizborne liste. Zato su ono što obećavaju – bajke.
Kako se bliže izbori, koji će se u nedjelju održati u Pogorici i Kotoru, tako se pojačava sve ono što krasi ovu jesenju predizbornu groznicu: obećanja o savršenim evropskim gradovima u kojima ćemo živjeti nakon nedjelje su sve veća, primjera zloupotreba javnih funkcija i resursa u predizborne svrhe sve je više, ali i iznošenja kompromitujućih detalja o političkim konkurentima.
Silna obećanja su izgleda postala degutantna i samim akterima izborne trke, pa je to moguće natjeralo nosioca liste Demokratske partije socijalista (DPS), Nermina Abdića da u posljednjoj sedmici predizborne kampanje ode u drugu krajnost i izađe sa spotom koji glasi – Dobri moji, ne obećavam vam ništa. Politički takmaci su izgleda zaboravili da ne bi trebali baš ni da ne obećavaju ništa, isto kao ni svašta, već da to budu održiva obećanja koja će potom biti i ispunjena. Što se dosada, dobri moji, znate i sami, nije dešavalo. Ili baš rijetko.
Da se zahuktala i funkcionerska kampanja, te zloupotrebe javnih resursa i funkcija u predizborne svrhe, izvještavaju organizacije civilnog sektora koje prate proces.
Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević to naziva “besprizornom zloupotrebom svih institucionalinih kapaciteta u predizborne svrhe”.
“Pukom slučajnošću, baš u sedmici pred izbore, ministri obilaze otpravnike poslova koji obećavaju goleme investicije, otvaraju laboratorije po školama, svečano obilježavaju upis studenata… Iznenada i bez najave, nakon potpuno netransparentnog procesa pripreme, potpisuju se međuvladini ugovori koji najavljuju nove hidroelektrane…Pred izbore je potpisan i ugovor za rekonstrukciju KBC-a i bolnica na Cetinju i Bijelom Polju”, ukazuje Kovačević.
Ona je podsjetila i da je sedmica pred izbore iskorišćena za promociju Reformske agende Crne Gore, koja je uslov za dodjelu finansijske podrške u okviru Plana rasta EU. “Ta Reformska agenda, po već standardnoj praksi ove Vlade, nije prošla proces javnih konsultacija i javne rasprave.”
Kovačević ocjenjuje da je “vrhunac žanra” dosegnut kroz “fikciju o izgradnji čitavog grada na Veljem brdu, sa obećanjima koja su u suprotnosti sa važećim planovima, propisima, ali i geografijom, matematikom i bazičnom logikom.“. Obećanje da će se prvi građani useliti u novi grad 2026. godine „ostaće zabilježeno kao vrhunac političkog licemjerstva Vlade u ovoj izbornoj kampanji”, kazala je.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) ove sedmice donijela je i prvu odluku o utvrđenoj preizbornoj zloupotrebi. To je odluka o besplatnom prevozu u prigradskom i gradskom linijskom saobraćaju na teritoriji Glavnog grada, na linijama koje obavlja preduzeće “Putevi” d.o.o.
Agencija je utvrdila da je donošenjem ove Odluke prekršen član 42, stav 2 Zakona.
Optužbe za zloupotrebu javnih resursa stigle su i na račun predsjednika Jakova Milatovića.
MANS je Agenciji za sprečavanje korupcije ove sedmice podnio inicijativu za pokretanje postupka zbog sumnje da je Predsjednik Crne Gore, prekršio Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. Posebna inicijativa je podnijeta i protiv kandidata za gradonačelnika Podgorice, aktuelnog zamjenika gradonačelnice, Luke Rakčevića.
MANS je reagovao nakon što je izborna lista „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“ objavila promotivni video koji je snimljen u kabinetu Predsjednika Crne Gore.
“Nakon što je spot emitovan na YouTube platformi, dodatno je promovisan kao politički marketing na online portalu jednih dnevnih novina koji je takođe plaćen od strane Izborne liste „Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović“, ukazao je Dejan Milovac iz MANS-a.
“Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja u članu 36 izričito zabranjuje korišćenje prostorija državnih organa, organa državne uprave, organa lokalne samouprave…ukoliko se isti uslovi ne obezbijede svim učesnicima u izbornom procesu. Kako drugi učesnici na predstojećim lokalnim izborima u Podgorici nisu imali mogućnost da svoje promotivne spotove snimaju u kabinetu predsjednika države, postoji osnovana sumnja da je Predsjednik Milatović prekršio Zakon i omogućio svojoj izbornoj listi ekskluzivan pristup prostorijama predsjedništva”, navodi se u saopštenju MANS-a.
Pojačalo se i sa predizbornim dosijeima grjehova. Rat na relaciji Milatović – Spajić, odnosno dvije sada suprotstavljene liste nekadašnjih partijskih saoboraca, iznjedrio je ove sedmice aferu navodne nelegalne gradnje porodice kandidata za gradonačelnika Podorice Luke Rakčevića, koja se potom pretvorila u aferu navodne nelegalne gradnje Rakčevićevog brata, u koju se sumnja na osnovu njegovog zahtjeva za legalizaciju.
Najprije je predizborna kolaicija PES Demokrate ustvrdila da „listovi nepokretnosti oca i brata Luke Rakčevića, Nemanje i Gorana, dokazuju da su vlasnici više stambenih zgrada i prostora sagrađenih bez dozvole”.
Uzvratila je Milatovićeva lista. “Politika nije monolog neistina, saopštio je predsjednik Crne Gore, na konferenciji za novinare koju su organizovali jer se “ htjelo da se preko nosioca te liste Luke Rakčevića diskredituje lista i ljudi koji je predstavljaju”. Oni su ustvrdili da se radi o podmetanju i zloupotrebi.
“Ljudi koje su pominjali i čije su podatke zloupotrijebili uopšte nijesi ljudi koje oni navode, jer su pogrešno protumačili i mog oca koji se isto tako zove i preziva. To što rade PES i Demokrate, to nije radila ni DPS na vrhuncu svoje moć”, navodi Rakčević.
Spajićevi su opet ustvrdili da nijesu zloupotrijebili podatke , nego do njih došli legitimnim putem. “Tragom nelegalne gradnje bratovljeve (koju nije demantovao) došlo se do lista nepokretnosti Gorana Rakčevića, ne samo zbog toga što se i Lukin otac zove Goran već i zato što su parcele sve u istom obuhvatu”, poručili su koalicije Još jače. Dok su se iz preizbornih lista premijera i presjednika prepucavali listama nepokretnosti i demantijima, institucije su uobičajeno ćutale.
Ranijih sedmica na meti je bio nosilac Spajićeve liste, ministar energetike Saša Mujović, zbog političke prošlosti. Danima su objavljivane footografije Mujovića sa skupova koje su trebale da dokažu da je nekada imao saradnju sa DPS-om. Portparol DPS-a je ustvrdio da je „Mujović duže glasao DPS od mene“. On je ustvrdio i da je Mujović bio dugogodišnji aktivista tokom predizbornih kampanja nekadašnje vladajuće partije. Mujović tvrdi da nije imao nikakve veze sa DPS-om.
Šta god da je istina u oba slučaja, njeno utvrđivanje svejedno nije cilj izvlačenja dosijea grjehova u predizborne kampanje. Suština je diskreditovati protivnika. A u toj disciplini učestvuju gotovo sve predizborne liste.
Glavna disciplina gotovo svih izbornih takmaca je i dalje – sve za vlast, vlast za uske interese. Ostalo su bajke.
Zloupotrebe i u Kotoru
U Kotoru je nekoliko dana pred izbore lokalna vlast organizovala “otvaranje” Slavljanske čitaonice, iako taj objekat nije prošao tehnički prijem, niti je predat od strane izvođača.
Otvaranju nijesu prisustvovali izvođač, nadzor ni projektant, a obavljeno je bez prisustva mještana, novinara i članova Savjeta mjesne zajednice. Fotografije lokalnih funkcionera kako se smiješe kraj Slavljanske čitaonice završile su potom na lokalnom javnom servisu. Ali ne i fotorgafije koje pokazuju da je na prozorima čitaonice – najlon. „Otvaranju su prisustvovali predsjednik opštine Vladimir Jokić, predsjednica Skupštine Maja Mršulja, nekoliko opštinskih sekrteara i funkcionera, direktor Turističke organizacije Jovan Ristić, direktorica muzeja grada Perasta Dušica Ivetić i predsjednik mjesne zajednice Dobrota I Vedran Milošević.
Tim povodom reagovala je članica savjeta Mjesne zajednice Dobrota I Paula Petričević
“Niti je građanstvo dobilo bilo kakvu informaciju o ovom ”svečanom” činu, niti su takvu informaciju dobili članice i članovi Savjeta Mjesne zajednice Dobrota I. Prema mojim saznanjima, Predsjednik Savjeta je dobio poziv da sa čelnicima Opštine obiđe objekat, a ne da objekat bude ”svečano otvoren””, kazala je ona.
Objasnila je da je informaciju o ”svečanom otvaranju” objavio lokalni javni servis, “čijim novinarkama i novinarima ne pada na pamet da pitaju kakvo je to otvaranje kad objekat nije gotov, i kakva je to svečanost na koju, osim učesnica i učesnika programa – niko nije pozvan?”
Ne ulazeći u ogromne probleme u vezi sa realizacijom rekonstrukcije Slavjanske čitaonice čije su otvaranje ”za dvadesetak dana” krajem juna ove godine najavili ti isti koji su je, uoči izbora, koncem septembra nedovršenu krišom ”svečano otvorili”, niti u ostala ozbiljno otvorena pitanja uvezi sa ovim projektom, osjećam odgovornost i smatram svojom dužnošću da kao članica Savjeta MZ javno reagujem povodom ovog ”svečanog otvaranja. Nisam željela da se oglašavam u toku lokalne predizborne histerije, ali budući da članice i članovi Savjeta MZ nisu postigli dogovor o održavanju hitne sjednice po ovom pitanju, ipak smatram da se mora reagovati i pozvati na odgovornost – nadležne za obmanu, a lokalni medij za njenu nekritičku promociju”, ocijenila je ona.
Kome odgovaraju stara izborna pravila
“Na biračkom spisku za lokalne izbore u Podgorici 29. septembra nalazi se više od 3.300 osoba koje imaju pravo glasa u bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska i Srbiji”, saopštio je predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković.
On je ocijenio da “parlamentarna većina želi dovođenjem ljudi da ostvari pobjedu u Podgorici”. Kazao je da za tu tvrdnju imaju nepobitne dokaze i pozvao tužilaštvo da reaguje.
Lider DPS je poručio i da će “na izborni dan spriječiti svako od tih lica da glasaju”. Kazao je da će dokazi koje imaju biti dostavljeni i biračkim odborima, te da će na taj način biti spriječeni.
Iz Demokrata su uzvratili da je “birački spisak koji danas imamo, usljed još nereformisanog izbornog zakonodavstva, ništa drugo do suštinsko nasljeđe onih koji su upravljali zemljom više od tri decenije.
“Upravo su oni, koji sada kritikuju, kreirali i održavali taj spisak”, saopšteno je iz Demokrata. Ocijenili su i da je simptomatično što se eventualne primjedbe ističu tek sada, kad je birački spisak zaključen i kad više nema mogućnosti za bilo kakve promjene.
Simptomatično je i što izborne reforme nije bilo ni nakon pada DPS, 2020.
Milena PEROVIĆ
Komentari
HORIZONTI
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
Objavljeno prije
7 danana
27 Septembra, 2024Amfilohijevi sljedbenici ne pomažu Crnoj Gori da se suoči sa sobom i okrene leđa dubokim podjelama. Oni koji su donijeli politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, sada ćute o potrebi obilježavanja 100. godišnjice mirnodopskog pokolja Bošnjaka u Šahovićima (danas Tomaševo) kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine
Odluka crnogorske Vlade da dozvoli podizanje spomenika počivšem mitropolitu crnogorsko – primorskom Amfilohiju Radoviću je, za sada, prošla bez problema. Odlazak bošnjačkih i albanskih članova sa sjednice Vlade prije glasanja je bio simbolički protest. I Vladi suprotstavljeni tabor predsjednika Jakova Milatovića i URA-e je podržao podizanje spomenika koji je mitropolit „zaslužio“. Šef države je rekao da on ima „njegovo poštovanje“ i da je „važna ličnost naše skorije istorije“. Predsjednik svih građana nije htio hvaliti mitropolita u mjeri u kojoj je to uradio navodno građanski nastrojeni vicepremijer Aleksa Bečić koji je podsjetio Vladu i javnost na Amfilohijevu „ljubav prema Crnoj Gori i vjeri“.
Skoro svi se slažu da su nedavni performansi svih strana u službi podgoričkih i drugih nadolazećih izbora jer pokojni mitropolit i dalje uživa poštovanje kod velikog broja Crnogoraca, kako god se zvali ili pisali. Nesporno je da je Amfilohije „važna ličnost naše istorije“ i mudar, i na momente ostrašćen orator. Osim pohvala i kritika njegovih djela i riječi o čemu je već puno rečeno sa raznih strana, većina lako zaboravlja da je on ujedno i osoba koja je od 1997. godine bila pritajeni i najbliži partner Mila Đukanovića i njegovog režima ogrezlog u korupciji i kriminalu.
Dok se u normalnim zemljama crkve, osim propovijedanja Jevanđelja, bave pravima obespravljenih, siromašnih ili na drugi način ugroženih, to je u Crnoj Gori teško zamislivo. Mitropolit nije ni riječ rekao a kamoli protestvovao javno zbog uništavanja državnih preduzeća i ostavljanja desetina hiljada radnika na ulici dok su Đukanovićevi prijatelji, kumovi i porodica grabili vrijednu imovinu. Duhovno trovanje i zaglupljivanje naroda rijalitijima, tabloidima i kladionicama nikada nije izazvalo otpor niti cetinjske katedre niti Patrijaršije u Beogradu.
Mitropolit je,međutim, uvijek priskakao u pomoć svom partneru kad mu je trebalo skrenuti pažnju sa gorućih problema i pljačkaških privatizacija ka nacionalizmu, Kosovu, epskoj mitomaniji itd. Za uzvrat je Mitropolija izdašno nagrađivana državno-švercerskim novcem uz toleranciju na razne sumnjive građevinske poduhvate, devastaciju spomenika kulture i kontroverzna upisivanja u katastar.
Većina će se složiti da je dobro za Crnu Goru da je koristoljubni brak između dvoje najuticajnijih ljudi u zemlji pukao nakon što je Đukanović posegnuo prema crkvenoj imovini čije uvećavanje je on obilato pomogao. Naknadni protesti u formi crkvenih litija predvođenih mitropolitom su do srži uzdrmale režim Đukanovića “koji je istrulio kroz korupciju i postao sigurna luka narko dilerima i švercerima cigareta“, kako ga je nedavno u autorskom tekstu opisao uticajni Njujork Tajms.
Amfilohijevo udaljavanje od svetovnih gospodara u Beogradu i Moskvi i početak omeđavanja crnogorskog identiteta unutar srpske crkve (SPC) su bili najava nekih novih procesa koji su njegovom smrću naprasno prekinuti. Međutim, Amfilohijevi sljedbenici ne pomažu Crnoj Gori da se suoči sa sobom i okrene leđa dubokim podjelama. Oni koji su donijeli politikantsku rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, sada ćute o potrebi obilježavanja 100. godišnjice mirnodopskog pokolja Bošnjaka u Šahovićima (danas Tomaševo) kod Bijelog Polja 9. i 10. novembra 1924. godine.
Tada se razularena crnogorska masa spustila u Vranešku dolinu i „popalila sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” – po kasnijem opisu jednog učesnika pogroma. Ubijeno je između stotinu i hiljadu ljudi. Državne vlasti Kraljevine SHS nikada nisu sprovele istragu, pa je pravi broj nemoguće utvrditi. Milovan Đilas, čiji otac je takođe učestvovao u pogromu, navodi preko 350 masakriranih Bošnjaka uz brojna silovanja i pljačke. Izgovor je bila osveta za ubijenog službenika MUP-a i lokalnog nasilnika Boška Boškovića čije ubistvo je lažno pripisano muslimanskim odmetnicima. Zločin je direktno podstaknut od državnih vlasti i kasnije zataškan. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva od strane srpske žandarmerije i uzet je 31 talac koji je kasnije takođe predat rulji i masakriran. Lokalne vlasti su naredile i zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako savjesni žandarmi ne bi probali spriječiti zločin.
Rezolucija o genocidu u Šahovićima je sada u skupštinskoj proceduri pošto su je, nakon priličnog odugovlačenja, potpisali poslanici Bošnjačke stranke (BS) i koji je inicirao odbor za obilježavanje koje predvode Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik Šerbo Rastoder. Osovina vladajuće koalicije (PES-Demokrate) i dalje se ne izjašnjava o rezoluciji iako su ranije podržali rezoluciju o pokoljima propartizanskog stanovništva u Pivi i Velici koji su proglašeni za genocid. Patrijarh Porfirije je otišao još dalje – proglasio je nastradalo prokomunističko crnogorsko stanovništvo u Pivi i Velici stradalnicima za srpstvo i pravoslavlje.
O Šahovićima se jedino početkom godine glasnuo Milan Knežević iz Demokratske narodne partije (DNP) rekavši da rezolucija „u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Dio pravoslavnog stanovništva od muslimana etnički očišćene Vraneške doline se žestoko protivi komemoraciji nastradalih Bošnjaka.
Prije osam dana je osvanulo upozorenje izvjesnog profesora Moma Radovića da „decenijama polako i podmuklo djeluje sa pozicija radikalnog islamizma“ islamska zajednica u Bijelom Polju. On tvrdi da su pravoslavci u gradu i okolini „izloženi uznemiravanju i nesigurnosti“ zbog inicijative o genocidu u Vraneškoj dolini. Za njega je masakr u Šahovićima „laž, podmetanje, ucjena“ i „nešto što nema istorijsko utemeljenje“. Neki mještani su takođe poručili preko vučićevskih medija da neće dozvoliti postavljanje obilježja genocida i pokušajima da se u selu Radulići obnovi stara džamija iz 17. stoljeća koju su u drugom svjetskom ratu uništili četnici. Gradske vlasti su dale dozvolu za obnovu. Izgovor je da u tom selu više ne žive muslimani i da ne žele čuti „urlik ostrašćenih islamskih fundamentalista.“ Forsira se i izmišljotina da je džamija izgrađena na mjestu nekadašnje crkve i pravoslavnog groblja te da mještani „po cijenu života neće dozvoliti“ obnovu. Zavod za zaštitu spomenika kulture i Polimski muzej u Beranama nisu našli nikakve ostatke crkve.
Skup u Vranešu od 18. februara ove godine je izrazio neslaganje sa komemoracijom i pozvao na alternativna tumačenja. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, Nikolaj Stamatović. Poslata su i pisma nadležnom episkopu budimljansko-nikšičkom Metodiju Ostojiću u kome se traži da on zaštiti Vraneš koji „sav gori“ zbog pokušaja komemoracije nevino nastradalih žrtava svih uzrasta. Episkop Metodije nije pozvao „vjerni narod“ na toleranciju i pokajanje. Metodije je poznat kao podržavalac diktatora Vladimira Putina i četničke ideologije.
Islamska zajednica će u subotu u Bijelom Polju organizovati dženazu (simbolični sprovod i molitve za nastradale) koja „predstavlja čin sjećanja i odavanja počasti nevino stradalim Bošnjacima brutalno ubijenim prije jednog vijeka u stravičnom genocidu“. Time će „poslati jasnu poruku da žrtve nisu i neće biti zaboravljene“.
Lopta je u dvorištu Vlade, ali i pravoslavnih episkopa. Njihovo ponašanje će strateški opredijeliti put kojim će Crna Gora ići dalje.
Crkva nakon Amfilohija
Nasljeđe koje je Amfilohije ostavio unutar crkve, osim velikog broja obnovljenih crkvi i manastira, je prilično upitno. Građevinski bum nije pratilo i prosvjećivanje naroda koji i dalje jako malo zna o apostolskoj vjeri uz ljubav i toleranciju koja bi je trebala pratiti. Primat je data mitomanijama, Njegoševim spjevovima bez istorijskog utemeljenja i raznim teorijama zavjera protiv srpstva i Majke Rusije.
Episkopski savjet u Crnoj Gori više ne postoji. Teritorija Mitropolije svedena je na manje od 40 odsto crnogorske teritorije i tome je Amfilohije direktno kumovao. Tako je stvorena Eparhija budimljansko-nikšićka koja obuhvata 52 odsto teritorije države. Pljevlja i Sutorina sa Igalom su date eparhijama čije sjedište je van Crne Gore.
Sadašnji mitropolit Joanikije, koji se po smrti Amfilohija drznuo suprotstavati gospodaru Srbije, je sada potpuno u saglasju sa Andrićevim vencem i načelnikom operative BIA-e Markom Parezanovićem. Posebno je vidljiva njegova i episkopa nikšičko-budimljanskog Metodija sinergija sa Kremljom i ruskom državnom bezbjednošću. Prije pet dana je u Hramu Svetog Save u Beogradu srbijanski patrijarh hirotonisao igumana cetinjskog manastira Pajsija Đerkovića za episkopa dioklijskog i vikarnog (pomoćnog/zamjenskog) episkopa Mitropolije crnogorsko-primorske. U svojoj pristupnoj besjedi novi episkop je naglasio da „osjeća dug prema svojoj Crkvi i mom srpskom narodu“ za službu u koju je posvećen. Sa patrijarhom Porfirijem su osim sadašnjih dvojice episkopa iz Crne Gore sasluživale i druge putinovske vladike – ruski mitropoliti tverski i kašinski Amvrosije, krfski Nektarije, tetovsko-gostivarski Josif, bački Irinej, žički Justin, vranjski Pahomije…Ovim je poslana i jasna poruka kuda i kako se treba kretati pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Objavljeno prije
7 danana
27 Septembra, 2024I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.
,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.
U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.
CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.
Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…
Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.
Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.
Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.
Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.
Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.
Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.
Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.
Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.
Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.
Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“, istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.
CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.
Iskustvo Rječnika
Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.
Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.
Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.
Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….
Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
Novi broj
PREDIZBORNE BAJKE I DOSIJEI GRJEHOVA: Još kad bi im vjerovali
DUPLI ARŠINI: Slava Amfilohiju, muk o Šahovićima
CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja
Izdvajamo
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV REŽIM OTVORENO O PLANOVIMA ZA CRNU GORU: Srpski svet i narko biznis pod istom kapom
-
DANAS, SJUTRA4 sedmice
Strategija neuspjeha
-
FOKUS3 sedmice
POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV BIVŠIH ČELNIKA PLANTAŽA: U nebranom grožđu
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Sjaši Kurta, da uzjaše Murta
-
FOKUS4 sedmice
NOSIOCI IZBORNIH LISTA ZA PODGORIČKE IZBORE: Dva lica kampanje
-
Izdvojeno4 sedmice
IZMJENE ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: MUP će viriti u džepove policajaca
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Predizborna groznica
-
INTERVJU4 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: UK pokazuje da može odbiti da slijedi američku politiku kada su osnovni principi u pitanju