Izdvojeno
TRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame

Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Sedam učenica, jedan učenik i radnik obezbjeđenja stradali su u srijedu ujutro u pucnjavi u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu. Pobio ih je trinaestogodišnji učenik iste škole. Teško je povrijeđeno još šest učenika i jedna nastavnica. Na pres konferenciji održanoj skoro pet sati nakon masakra javnost je saznala dio užasa koji je mjesec dana sklapan u jednoj tinejdžerskoj glavi
Osam sati je prošlo i školski dan je mogao da počne. Neko brine hoće li ga nastavnik prozvati da odgovara, neko što je zaboravio domaći ili što tajna simpatija gleda neke tuđe čuperke. Neko sjedi za klavirom u školskom holu, neko je redar… Niko ne razmišlja o tome da će neko krenuti u krvavi školski pir.
U 8:42 policija dobija poziv od maloljetnog K. K. koji im govori o počinjenom masakru. Sedam učenica, jedan učenik i radnik obezbjeđenja stradali su u srijedu ujutro u pucnjavi u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu. Pobio ih je upravo on – trinaestogodišnjak koji je, po izjavi osoblja škole, bio uzoran đak bez uočenih problema sa ponašanjem. Teško je povrijeđeno još šest učenika i jedna nastavnica. Veoma brzo su društvene mreže i mnogi mediji objavili puno ime i prezime maloljetnog počinioca ovog zločina, a ono se moglo čuti i na pres konferenciji u Vladi Srbije.
Na toj konferenciji održanoj skoro pet sati nakon masakra, javnost je imala prilike da sazna dio užasa koji je sklapan u jednoj tinejdžerskoj glavi mjesec dana.
Veselin Milić, načelnik Policijske uprave za Beograd tada je izjavio da je počinilac duže vremena planirao izvršenje djela. Učionica u kojoj je stradalo najviše djece odabrana je zbog blizine ulaza. U njoj je bilo ubicino odjeljenje. Javnost je saznala i jezive detalje kakav je spisak djece planirane za likvidaciju i nacrtan plan ulaza i izlaza škole.
Maloljetnik je dva pištolja kojima je počinio zločin uzeo iz stana svog oca. I on je uhapšen, određeno mu je zadržavanje do 48 sati. Na teret mu se stavljaju teška djela protiv opšte sigurnosti. Ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić saopštio je da je, prema nezvaničnim informacijama, dijete sa ocem išlo u streljanu. Mediji su prenijeli da je otac potvrdio ove navode. K. K. je uz pištolje imao i četiri neiskorištena Molotovljeva koktela.
U razgovoru u prisustvu Centra za socijalni rad, K.K. je izjavio da je bio ignorisan od strane društva u kojem se nalazio, da je kroz svoj društveni život bio izopšten od komunikacije i igre na odmoru ili ekskurziji, i da ga je to navelo da kroz svoje misli i radnje učini to, rekao je Veselin Milić za RTS. To je, naravno, njegova priča, a njenu vjerodostojnost treba tek ustanoviti. Ozbiljno i temeljno. Ona, kakva god bila ne opravdava i ne umanjuje zločin, ali može pomoći da shvatimo šta nam se to zbiva.
Teško je poslije ovakve tragedije koja oduzima dah govoriti o razlozima, ali je nužno. Mnogo je stvari koje ukazuju na teška društvena i sistemska izopačenja. Pubertetlija sa pristupom smrtonosnom naoružanju, koje je vješto i s lakoćom spreman da upotrijebi, nije i ne može biti slučajnost.
Gotovo pet sati turobne tišine nadležnih institucija otvorili su prostor za gomilu medijskih spekulacija, fabrikata, lažnih vijesti i poluistina.
Na sve to dolazi poziv MUP-a da se roditelji koji još nijesu stupili u kontakt sa svojom djecom jave u policijsku stanicu na Vračaru.
„Mediji su već preplavljeni raznim nezvaničnim informacijama, pa je pitanje da li je moguće da nadležni nisu u stanju da brže raguju i javnosti podele relevantne informacije”, pisala je ekipa nedeljnika Vreme tokom tog medijskog vakuuma.
U lešinarenju su učestvovali brojni mediji, tradicionalni i online, ne samo iz Srbije, već i iz regiona. Narativ, njegova razrada i potpis sličan je onom nakon avgustovskog pokolja na Cetinju. Nekontrolisano fabrikovanje medijskih napisa potom je pokrenulo internet rulju.
Ministar Gašić je rekao da svu anomaliju trenutka „možemo da vidimo i kroz snimke djece prilikom hapšenja izvršioca ovog događaja koji su već na internetu“.
Dokle se palo govori i jedan skrinšat prepiske tinejdžera koji kruži internetom. U žargonu prepoznatljivom iz pucačkih video igara, djeca se rugaju ovom događaju, brojeći krvavi skor maloljetnog ubice. Dan nakon masakra osnovci jedne obrenovačke škole su se „igrali“ sa plastičnim pištoljem, jedan od njih je završio u MUP-u prenijeli su mediji.
Da su igrice krive za sve, i naravno zapad, prigodno je naglasio ministar prosvjete Srbije Branko Ružić. „Evidentan je kancerogen i poguban uticaj interneta, video igrica, takozvanih zapadnih vrijednosti i svima nama je jasno da je potreban krupan preokret, pooštravanje mjera, ali i sistemsko iznalaženje rješenja kako ova tragedija ne bi prerasla u društveno prihvatljiv model ponašanja kakav je slučaj u nekim zapadnim društvima“, rekao je ministar. Odmah potom je otkrio da su danas imali „veoma sadržajan i emocijama nabijen, svešću o odgovornosti protkan razgovor“ sa predsjednikom republike i predsjednicom vlade Srbije.
„Ako Ružić vidi preokret u jačanju patrijarhalizma i sličnih ‘porodičnih vrednosti’, onda upravo otvara vrata uvozu najmračnijeg konzervativizma iz Amerike“, osvrnuo se na ministrov govor novinar Filip Švarm.
Urednik u Danasu Vlada Živanović podsjetio je da sistem koji nije funkcionisao danas nije funkiconisao ni 2011. kada je Aleksa Janković iz Niša zbog vršnjačkog nasilja izvršio samoubistvo, a njegova majka do danas nije uspjela da natjera državne organe da pronađu rješenje za ovakve probleme. „Svako malo i danas slušamo o vršnjačkom nasilju i o tome kako se najčešće žrtva premesti u drugu školu, valjda da ne smeta nasilniku. Sve su češće priče i da roditelji sami uzmu pravdu u svoje ruke i obračunavaju se s roditeljima ili samim nasilnikom”, piše Živanović o svima nama veoma poznatim problemima.
Istina je: alarmantna je učestalost ovakvih jezivih događaja u školama u SAD. Međutim, pucnjave u školama dogodile su se i u mnogim drugim zemljama. I evropske države imaju svoj zapis u crnoj knjizi. Od 1913. osam takvih događaja zabilježeno je u Njemačkoj, tri od 1967. u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od masakra iz 1996. nije se tamo desio nijedan. U Finskoj su od 1989. zabilježena tri. Francuska pamti dva, a Holandija, Litvanija, Švedska, Danska, Mađarska, Estonija, Španija po jednu školsku pucnjavu… U Rusiji je zabilježeno pet ovakvih pucnjava. Statistika govori da se najčešće radi o jednom ili dva počinioca, dok u Aziji i Africi ove situacije nekada budu teroristički akti.
Govoreći na državnom RTS-u profesorka psihologije i socijalnog rada na Fakultetu političkih nauka Jasna Hrnčić rekla je da se počinioci ovih zločina „vrlo često nalaze u situaciji koja je konfliktna i ne znaju da je reše. Vuku ga različite strane, na primer, roditelji pritiskaju na jednu, škola na drugu stranu, vršnjaci na treću“.
Igor Jurić, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, upozorava da je ovaj događaj „posledica onoga što smo radili i što nismo radili u prethodnom periodu upravo mi, odrasli…“. Pitanje je samo ima li ko da ga čuje.
U Srbiji, kao i u drugim zemljama, sistemski je sijano sjeme zla. Nasilje je na ulici, televizijskim ekranima i pametnim telefonima. U kući, klupi i na javnim servisima. Često necenzurisano, uz laganu najavu eksplicitnog sadržaja. Odavno je poznato da ovakva obavještenja više služe kao klik-bejt strategija nego zaštita od pogleda maloljetnika.
Iz izlaganja predsjednika Srbije Aleksandra Vučića moglo zaključiti da je sistem kojim suvreno upravlja ponegdje zatajio. Predložio je da se razmotri mogućnost snižavanja starosne granice za krivično-pravnu odgovornost maloljetnika sa 14 na 12 godina. Pomenuo je uvođenje moratorijuma za izdavanje dozvola za držanje i nošenje oružja u sledeće dvije godine, vršenje revizije svih izdatih dozvola, provjere uslova za smještaj oružja kod lica koja imaju dozvolu, kao i da li je spriječen pristup maloljetnicima i drugim neovlašćenim licima. Pomenuo je Vučić i obavezne šestomjesečne testove za narkotike u srednjim školama.
Tu je i pooštravanje sankcija propisanih obaveza pružalaca medijskih usluga, uključujući internet, televiziju, druge elektronske platforme i društvene mreže u pogledu zabrane programskih sadržaja kojima se ističe i podržava nasilje, kriminalno i drugo nedozvoljeno ponašanje, emitovanje scena brutalnog nasilja i drugih sadržaja koji mogu teško da naškode fizičkom, moralnom ili mentalnom razvoju maloljetnika.
Na njegovu pres konferenciju i iznijete predloge reagovali su mnogi. Među njima i poslanica dr Jelena Jerinić iz skupine Ne davimo Beograd. Po njenom mišljenju ovakve mjere rijetko daju rezultate „jer ne odvraćaju od činjenja krivičnih djela, jer su njihovi uzroci u drugim problemima“. Ona je napomenula da se skupštinski Odbor za prava djeteta u toku ovog saziva nije sastao ni jednom, a da predsjednik Skupštine, Vladimir Orlić, kadar SNS-a uporno odbija da ga sazove.
I prosvjetni radnici su svjesni da je u njihovoj profesiji mnogo toga falično. Iz Foruma srednjih stručnih škola zatražili su zaštitu od roditelja, učenika pa i samog ministarstva. „Tražimo da nastavnik ima autoritet, ugled i čast”, rekao je njihov predstavnik.
Za petak, peti maj, najavljena je potpuna obustava rada tokom koje će zaposleni biti u školama, ali neće izvoditi nastavu. Granski sindikat prosvjetnih radnika Srbije „Nezavisnost” zahtijeva hitno postavljanje detektora metala na ulazu u osnovne i srednje škole, obavezno angažovanje profesionalnog osiguranja i bolje organizovanje rada školskih policajaca, kao i zabranu promovisanja i javnog pojavljivanja svih osuđenih kriminalaca i zločinaca, kao i svih reality emisija u kojima se učesnici nasilno ponašaju.
„Imali smo vapaje za pomoć kroz različite druge vrste nasilja i kroz različite slučajeve, a onda dolazimo do toga da čak i u školi u kojoj postoji čuvar, on bude ubijen. Ti neki signali su se odavno pojavili, samo je pitanje zašto na drugačije načine nismo reagovali na te signale, nego smo dozvolili da nam se desi ovo što nam se desilo danas”, kaže za Insajder sociološkinja Jelena Radović.
Nakon gubitka toliko nevinih života ostaje jedino nada da će vrisak sa Vračara oglasiti uzbunu, za društvo u Srbiji i za sve nas. Direktorka Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja dr Ivana Stevanović kazala je: „Moramo kao društvo i kao država da se vratimo korak unazad. Radi se o školi koja važi za jednu od elitnih škola u Beogradu. Da li smo dovoljno radili sa tom decom da budu drugovi i drugarice?” Ovo pitanje je i optužnica i poziv za suočavanje sa istinom.
Naoružani i ljuti
Gotovo svi stručnjaci koji su iskomentarisali nemile beogradske događaje naveli su kao jedan od ključnih problema dostupnost oružja i neadekvatno čuvanje oružja. Londonski Gardijan je kroz svoju analizu događaja na Vračaru pomenuo i činjenicu vezanu za ogromnu količinu naoružanja zaostalog nakon ratova devedesetih godina prošlog vijeka. I pored brojnih apela i akcija za vraćanje ovakvog naoružanja, značajna količina je sigurno ostala u vlasništvu velikog broja pojedinaca. U međuvremenu se kupovalo i novo. Legalno i ispod ruke.
Da je količina naoružanja jedan od problema sa kojim se bori društvo potvrdio je i Aleksandar Vučić. Tokom pres konferencije iznio je podatak da u Srbiji građani trenutno posjeduju više od 766.665 komada oružja, od čega 232.310 pištolja i revolvera. Ovo su brojke onih koji su upisani u knjige te države.
Prema podacima nezavisne organizacije World population review od evropskih zemalja najviše prijavljenog oružja po stanovniku imaju Srbija i Crna Gora. Njihove procjene o broju naoružanja su znatno veće od onih zvaničnih. Na toj listi peto i šesto mjesto dijele Srbija i Crna Gora. Na drugoj listi koju je napravio Small Army Survey dijelimo treće mjesto.
Ministar bez portfelja Crne Gore i stručnjak za bezbjednost Zoran Miljanić je gostujući na TV Vijesti kazao da legalnu dozvolu za držanje oružja u Crnoj Gori ima 52.340 građana, a da bi broj onih koji ilegalno posjeduju naoružanje, po nekim istraživanjima, mogao biti između 40 i 80 hiljada.
„Po nekim istraživanjima, koje su radile svjetske istraživačke kuće, Crna Gora dijeli treće i četvrto mjesto sa Srbijom po broju izdatih dozvola građanima u svijetu, iza SAD i Jemena. Ako to nije upozorenje, onda ne znam šta je”, ukazao je ministar.
Treći ili peti, po listama koje su dostupne na internetu može se vidjeti da su obje zemlje već dugo među predvodnicima ne samo u Evropi, već i u svijetu.
Dragan LUČIĆ
Komentari
FOKUS
JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

Objavljeno prije
5 danana
9 Maja, 2025
Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji SPC i njima bliska srpska državna bezbjednost je prošle subote doživio zenit. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je za heroja i mučenika proglasio Pavla Đurišića. Godinama se na prostoru i MCP i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke održavaju javni parastosi uz veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata. Niko od visokih zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića
„Obmana se nikada ne iznosi u svom golom, izvitoperenom obliku, jer bi tada, tako ogoljena, odmah bila prepoznata“ napisao je Irinej Lionski, episkop i svetititelj rane hrišćanske crkve s kraja drugog vijeka. „Umjesto toga, ona se lukavo prikriva privlačnim ruhom, kako bi svojim spoljašnjim izgledom neiskusnima djelovala istinitije od same istine” zaključuje Irinej. Narativ istorijskog revizionizma u Crnoj Gori, koji već tri decenije razvijaju glavni arhijereji Srpske crkve (SPC) i njima bliska srpska državna bezbjednost (BIA), je prošle subote doživio zenit, prikriven zlatnim episkopskim ruhom i krstom. Crnogorski mitropolit Joanikije Mićović je služio liturgiju u novoj crkvi na Lijevča Polju, u selu Razboj na sjeveru Bosne.
Tamo je, kako ga SPC naziva, „sveti sveštenomučenik Joanikije (Lipovac) služio svoju posljednju lirurgiju prije svoga stradanja i stradanja sveštenika i naroda i pripadnika Jugoslavenske vojske u otadžbini prije 80 godina“. Uz Joanikija su sasluživali i pakračko – slavonski episkop Jovan Ćulibrk i episkop marčanski Sava (ujedno i vikarni episkop banjalučki). Episkop Jovan je poznat po tome što mu je Sinod SPC-a zabranio da dovodi u pitanje (i naučno ispita) četničko-komunističku brojku o navodnih 700 hiljada stradalih Srba u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Episkop Sava je ranije bio šef kabineta patrijarha Porfirija Perića koji je na vaskršnji utorak izvršio podaničko poklonjenje u Kremlju Vladimiru Putinu i njegovom kolegi iz bogoboračkog KGB-a (ujedno i ruskom patrijarhu) Kirilu Gunđajevu.
U besjedi nakon liturgije, Joanikije je poručio da se obilježava 80 godina od stradanja njegovog prethodnika Joanikija Lipovca i hiljada ljudi koji su „bježali ispred komunističkog noža i ispred zločinaca“ koji su „napunili jame po Crnoj Gori“. Po Joanikiju oni su „bili ponajviše krivi zato što su srušili nacističku tvorevinu Nezavisnu državu Crnu Goru pod Musolinijevom Italijom“ koja je „opstala jedan dan“. Tu tvorevinu su srušili „oficiri kraljevske jugoslovenske vojske u otadžbini, a istaknuta ličnost među njima po svome junaštvu i nepobjedivom karakteru bio je Pavle Đurišić koga pominjemo kao prvoga“. Dodao je ime i vojvode Petra Baćovića i njegovu „ujediniteljsku ulogu 1918.,“ kada je Crna Gora u krvi i plamenu nestala. Joanikije je podsjetio na riječi svog prethodnika, prijatelja nacista Joanikija Lipovca koji je 1943. prorekao da „ako komunisti pobijede…ubiće dušu našem narodu, crkve će zatvoriti…“.
Joanikije Mićović namjerno ne pominje je da je u stvaranju „nacističke tvorevine“ Crne Gore učestvovao mitropolit Joanikije Lipovac. Tadašnjem crnogorskom mitropolitu je sa desne strane na Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. organizovanom od strane italijanskih fašista, sjedio „zloglasni Sekula Drljević“ kako ga je sadašnji Joanikije nazvao u subotnjoj besjedi. SPC je dugo negirala da je Lipovac učestvovao u Petrovdanskom saboru tvrdeći da je on to odbio. Nakon što su prije desetak godina objavljene fotografije sa Sabora iz arhive italijanskog Ministarstva inostranih poslova u Rimu, vrh SPC-a je samo utihnuo na tu temu bez riječi kajanja i izvinjenja.
Mitropolit Joanikije je posebno uzdignuo Đurišića, „čije se junaštvo (na Lijevča Polju) može porediti sa junaštvom Pavla Orovića“. Pomenuo je „težak položaj u kojem se našao veliki junak Pavle Đurišić, koji u tom trenutku ima narod, nejač, bolesnike i ranjenike…čije živote štiti“. „Sva muka narodna je pala na njegova pleća“ pa je morao pregovarati sa Drljevićem koji ga je „izdao“ reče mitropolit. Sekula Drljević je „takvog junaka prelastio“ kazao je Joanikije i dodao da je Đurišić „mislio da po svaku cijenu spasi narod, nejač, žene, djecu i starce koji su sa njim krenuli“. „Kako je (Pavle) završio ne zna se, niti će se znati“ zaključio je Joanikije.
Da će se doći do ove ana-kajafovske tačke svijesti, moglo se pretpostaviti na vaskršnji utorak, kada je Porfirije u Kremlju davao izjave lojalnosti ruskom državnom i crkvenom rukovodstvu. Crnogorski mitropolit je tog utorka u crkvi Svetog arhangela Mihaila u Doljanima „osveštao jasenovački krst” koji je Jovan Ćulibrk poklonio. Joanikije je iskoristio jasenovačku tragediju i desetine hiljada nevino postradalih u tom sistemu logora, da u prisustvu Andrije Mandića i srbijanskog ambasadora (bivšeg direktora BIA-a) Nebojše Rodića, veliča Pavla Đurišića. “Mnogi će reći – nema Crna Gora nikakve veze sa Jasenovcem… a ima itekako”, kazao je. I nastavio: “Onaj koga optužuju da je bio saradnik okupatora…. zaštitio je nejač srpsku od saradnika okupatora da ih ne pokolju, Pavle Đurišić, komandant četnički, odnosno komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini“ koji je takođe likvidiran u Jasenovcu.
O „velikom junaštvu Pavla Đurišića“ najbolje govore njegovi izvještaji svom komandantu Draži Mihailoviću u kojima se februara 1943. godine hvali da su njegove jedinice pobile 8000 muslimanskih žena, djeca i staraca u Sandžaku u kampanji uništenja muslimanskog življa bez obzira na pol i uzrast. O tim i drugim zločinima širom Jugoslavije je puno pisano uprkos pokušajima revizionista da dovedu u pitanje četnička dokumenta koja nije ni Draža Mihailović negirao na svom suđenju. Četnički izvještaji iz zime i proljeća 1945. kada se Đurišić povlačio prema Sloveniji kroz sjevernu Bosnu, dovode u pitanje istinitost maltene svake riječi koju je Joanikije izgovorio u Razboju.
Đurišić je rane 1945., otkazao poslušnost i Draži Mihailoviću i kralju Petru II Karađorđeviću i sklopio sporazum sa Drljevićem koji je bio u prijateljskim odnosima s ustaškim režimom u Zagrebu. Po sporazumu njegovi četnici su trebali postati Crnogorska narodna vojska i priznati Drljevićevo Crnogorsko državno vijeće u Zagrebu, dok je Đurišić trebao ostati operativni komandant. Međutim, Đurišić je izigrao dogovor i krenuo u probijanje sjeverozapadnom Bosnom radi spajanja sa četnicima i nacistima u Sloveniji. Pri tome njegovi su poklali oko 500 katolika i muslimana u selima Junuzovci i Donja Dolina prije nego su razbijeni i zarobljeni od strane vojnih snaga NDH na Lijevča Polju. Prije toga ustaški izvori navode da je Đurišića napustilo preko 5000 prisilno mobiliziranih Crnogoraca. Đurišićevu rulju je i Draža Mihailović nazvao „vašarom bez borbene vrednosti“. Za Joanikija su oni bili „prekaljeni borci i vitezovi“. Iz izvještaja drugih četničkih komandanata lojalnih Draži, navodilo se da su Đurišićeve jedinice vršile nasilja i pljačke nad lokalnim bosanskim Srbima i prijetile im pokoljem ako ne slušaju njihove naredbe. Draža Mihailović tada piše: „Obrazovaću od svih komandanta srbijanskih trupa Ravnogorski sud, koji će sve ovo pretresti i utvrditi, na osnovu čega će Pavla Đurišića lišiti čina i oglasiti za izdajnika”.
Dražu su preduhitrile ustaše i presudile Đurišiću i grupi od oko 150-tak najtvrdokornijih koljača na svoj način u Jasenovcu po iskazu ustaše Ljube Miloša nakon rata. Ostali narod, pretežno Crnogorci, propušteni su kroz Slavoniju i Zagreb bez problema.
Joanikijeva hagiografija nacističkih kolaboracionista i zločinaca je ciljano pripremana godinama uz pomoć zvanične Srbije koja je abolirala kolaboracionistički pokret. Godinama se na prostoru i crnogorske Mitropolije i novoformirane Eparhije budimljansko nikšićke (otkinute od Mitropolije u maju 2001. – pokriva 52 odsto teritorije Crne Gore) održavaju javni parastosi uz sve slobodnije veličanje zločinaca iz Drugog svjetskog rata i podsticanje podjela u društvu. Tome doprinosi i glasno ćutanje i tužilaštva i crnogorskih svjetovnih vlasti.
Nakon subotnje liturgije na Lijevča Polju niko od zvaničnika države nije bio voljan ni komentarisati a kamoli osuditi provokacije Mićovića koji se krio iza blještave mitropolitske odore i krsta. Predsjednik Jakov Milatović do sada nije izustio ni riječ. Premijer Milojko Spajić se nevoljno glasnuo kada je direktno upitan o Mićovićevoj besjedi. „Sve izjave koje imaju potencijal da pojačaju već izražene podjele u Crnoj Gori apsolutno ne podržavam i mislim da im nije mjesto u modernoj Crnoj Gori“, rekao je. Vučićevski blok partija (NSD-DNP-SNP) u vladajućoj koaliciji nije želio odgovoriti medijima. Demokrate CG su Vijestima odgovorile da „ne komentarišu stavove vjerskih zajednica“, i da to nijesu radili ni ranije „duboko poštuju princip odvojenosti vjerskih i državnih struktura“. Kao da vjerska odora štiti od odgovornosti za svako nepočinstvo. Predsjednica Asocijacije žena PES-a Jovana Dragović je izjavila za TV Vijesti da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. DPS i URA su osudili izjave Joanikija kao i predstavnici bošnjačkog naroda.
Dan poslije Spajićeve izjave je osvanuo tekst na portalu IN4S sveštenika Eparhije budimljansko nikšićke Ognjena Femića. Femić je od ranije poznat po govoru mržnje prema vlastitoj zemlji i crnogorskom narodu. U tekstu naslovljenom Svi smo mi Pavle Đurišić, on je nastavio elegiju koljačima i iznio niz neistina. Uz komentar: „Stiče se utisak da ova država postoji samo zato što se i dalje sudi četnicima… Jer inače ne bi imala svoj smisao postojanja“, Femić zaključuje da će samo u preobraženoj Crnoj Gori „i ovaj Pavle iz Drugog rata biti slavljen kao veliki borac, narodni heroj i mučenik i tada mu se više neće suditi“.
Nema naznaka da će se pravosuđe pozabaviti kampanjom vrha SPC-a i srbijanske UDBA-e na podsticanju razdora i mržnje u Crnoj Gori. Ćutanje crnogorske vlasti samo će ohrabriti podjele u ionako unakaženom crnogorskom društvu i državi.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Objavljeno prije
5 danana
9 Maja, 2025
Mnogo bure podiglo se nakon saznanja da je Ranko Krivokapić, još od kraja prošle godine, ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore. Dobar dio onoga što smo tim povodom čuli i vidjeli više šteti aktuelnoj većini nego nekadašnjem predsjedniku parlamenta
Kako ono rekoše: meritornost a ne partijska pripadnost/poslušnost, kao kriterijum za angažovanje na poslovima od javnog interesa. Ali, oćeš vraže.
Izgleda da je najveći dio vladajuće većine iz novina i sa portala saznao da je ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović angažovao počasnog predsjednika SDP Ranka Krivokapića u svojstvu ministra-savjetnika. Taj ugovor je potpisan sredinom decembra prošle godine, pa i sama činjenica da su predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti za njega saznali nakon pet mjeseci podosta govori o odnosima unutar vladajuće koalicije. Ali, i o još ponečemu.
Premijer Milojko Spajić isprva je, uz to što je zatečen, bio izgleda i prilično ljut. Pa su iz njegovog kabineta, nezvanično, najavili da će ministar Ibrahimović biti pozvan na konsultacije. Odnosno, na raport.
Da problem precizira potrudio se član Predsjedništva Pokreta Evropa sad (PES) Tihomir Dragaš. Krivokapićevo imenovanje je “neprihvatljivo” ocijenio je i pozvao premijera, i partijskog lidera, da Ibrahimovića razriješi, a Bošnjačku stranku isključi iz vladajuće koalicije. “Ukoliko je za Ibrahimovića poželjan i koristan savjetnik koji je počasni predsjednik vanparlementarne opozicione partije, a čiji funkcioneri svakodnevno, neargumentovano, a vrlo često čak i primitivno osporavaju karakter aktuelne Vlade, onda je vjerovatno BS odlučila da pravi savez sa tom i drugim partijama iz opozicije”.
Ministar vanjskih poslova je, u međuvremenu, zainteresovane uputio na Zakon o vanjskim poslovima, član 72, u kome stoji da ministar može bez javnog oglašavanja donijeti rješenje o zasnivanju radnog odnosa “lica sa odgovarajućim iskustvom u naučno-istraživačkom radu, značajnim diplomatskim iskustvom, profesionalnim zvanjima i vještinom ili iskustvom u radu u međunarodnim i drugim organizacijama”.Uz opasku da je riječ o službeničkom mjestu koje se od sličnih u državnoj administraciji razlikuje samo po zvučnom nazivu.
Iskustva Ranku Krivokapiću, svakako, ne manjka. Za poslanika je biran deset puta. Bio je predsjednik crnogorskog parlamenta u četiri saziva (14 godina). Deset godina je bio šef crnogorske delegacije u Parlamentarnoj Skupštini OEBS-a, a 2014. godine je izabran za njenog predsjednika.
Funkcionerima PES-a i njihovim koalicionim partnerima dodatno ne smeta priličan broj kadrova koji su u sistem ušli sa članskom kartom neke od partija prethodne (DPS) većine.
Pojasnio je , na svoj način, Nebojša Medojević: “Braći Srbima na vlasti je prihvatljiviji fra Ranko Krivokapić nego ja. Korupcija je jača od srpstva, jezika, državljanstva, vjere, nacije, tradicije….Zato je Ranjo ustaša prihvatljiv, a Medo nije…”, ispljunuo je preko X-a bivši lider DF. Njegovi nekadašnji saborci Andrija Mandić i Milan Knežević, u skladu sa proklamovanim evropejstvom, bili su mnogo uzdržaniji.
Spajić je, početkom nedjelje, riješio da spusti loptu. “Nisam još uspio da razgovaram sa gospodinom Ervinom Irahimovićem, ni sa jednim drugim ministrom, po pitanju kriterijuma koje svako ministarstvo treba da ima kada zapošljava kadrove koji su mu potrebni. Koliko znam, to zaposlenje je bilo po zakonu”, kazao je. Što se tiče ovog “koliko znam” mogao je da se konsultuje sa nekim od članova svog Kabineta. Imao je sa kim. Uz šefa Kabineta i njegovu zamjenicu, tim najbližih saradnika predsjednika Vlade broji još osam savjetnika.
“Nije jasno zašto se to desilo ali, svaki ministar treba da odgovara za rad svojih ministarstva”, zaključio je Spajić uz konstataciju kako on “apsolutno” ne bi imenovao Krivokapića za svog savjetnika. Može biti i da bivši predsjednik parlamenta to ne bi prihvatio.
Premijer do sada nije imao sličnih primjedbi na imenovanje savjetnika članova njegove vlade. Ni ostatak vlasti nije problematizovao savjetnike u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti, iako ima zanimljivih kadrovskih rješenja.
U kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića ima interesantnih kadrova, od doskorašnje direktorice podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović, koja je nakon razrješenja udomljena u parlamentu, do Želidraga Nikčevića, književnog kritičara, portparola Narodne stranke Novaka Kilibarde, poslanika Srpske narodne stranke Božidara Bojovića i Mandića, predsjednika žirija koji je 1993. godine književnu nagradu Risto Ratković dodijelio Radovanu Karadžiću za djelo simboličnog naslova Siđimo u gradove da bijemo gadove.
Opet, ne posmatraju svi stvari iz iste perspektive. Tako anonimnim autorima sa šovinističkog portala in4s u Mandićevom kabinetu nije zasmetao čovjek koji je nagradio ratnog zločinca a suprugu angažovao za savjetnicu (o državnom trošku) već, kako su istakli u naslovu, novinarka Šukovićeve Antene M: “Gordana Đuračić se profilisala u javnosti kao jedna od novinara koja je oblikovala medijski prostor za vreme vladavine Demokratske partije socijalista”.
Za čudo, Tihomir Dragaš nije nakon te medijske objave zatražio od predsjednika PES-a da raskine koaliciju sa NSD i razriješi Mandića titule predsjednika Skupštine. Ili Spajić, po pitanju imenovanja Đuračić, nije bio apsolutno nesaglasan, kao u slučaju Ranka Krivokapića.
Nijesu svi savjetnici za naslovne strane. Većina njih su , zapravo,javnosti prilično nepoznate osobe mlađe životne dobi i bez impresivnih profesionalnih referenci. Pa bi se, makar za pojedine, moglo zaključiti da su ih aktuelni poslodavci prepoznali najprije po unutarpartijskim zaslugama ili kao djecu prijatelja i(li) viđenijih funkcionera stranke.
Ove sedmice je iz Budve stigla i vijest da je predsjednik te opštine Nikola Jovanović za svog savjetnika za investicije imenovaoMladena Bojanića. Eto nove drame na pomolu.
Zaludu činjenica da u kasi opštine Budva često ima više novca nego što među lokalnim funkcionerima ima znanja da ga pametno upotrijebe, o čemu svjedoče afere poput one oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode. Neće pomoći ni to što je Bojanić bio predsjednički kandidat ispred značajnog dijela partija sadašnje većine, ali ni to što su ga iste birale, u vladi Zdravka Krivokapića, za ministra kapitalnih investicije. Iz čega bi se moglo zaključiti da je kao nacrtan za posao koji mu je upravo povjeren.
Ovdje se potvrde o meritornosti traže na nekom drugom mjestu. U partijskim arhivama, na primjer. A tamo su se već prisjetili da je Mladen Bojanić u parlament ušao kao poslanik suverenistički nastrojene Pozitivne Crne Gore, dok je Jovanović, praveći neformalnu koaliciju sa DPS, kumovao tome da se stranke vladajuće većine sa državnog nivoa u Budvi presele u opoziciju.
Može se tu uvezati i Jakov Milatović, i eto novih povoda za tugovanke na temu šta nam rade oni od prije avgusta 2020. Ili za novu listu zahtjeva za raspoređivanje po dubini. Ako mogu bivši ministar, poslanik ili predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a biti savjetnici u Vladi, vala može i onaj mali od pašenoga naći neko mjesto, barem u opštini. Makar je naš, pa će naučiti.
Ima u ovoj priči još nešto. Ranko Krivokapić i tadašnji SDP su u opoziciju otišli dobrovoljno, spočitavajući DPS-u manje-više sve ono što im je spočitavala i tadašnja opozicija. A što se, gotovo u potpunosti, može prigovoriti i današnjim vlastima. Previše liče jedni na druge da bi ih neko na to dodatno podsjećao.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
TRAGEDIJE NA CETINJU: Huk tišine i političke zloupotrebe

Objavljeno prije
5 danana
9 Maja, 2025
Umjesto zvaničnih odgovora i utvrđivanja odgovornosti u vezi sa dva masovna zločina na Cetinju, vlast zastrašuje one koji traže odgovore
Građani Cetinja, koji već mjesecima protestuju na Kruševom ždrijelu, i ove srijede su se okupili u znak nezadovoljstva zbog neadekvatne reakcije nadležnih iz bezbjednosnog sektora povodom dvije tragedije koje su zadesile Prijestonicu u prethodne dvije i po godine.
U srijedu se navršilo 1.000 dana od zločina u Medovini kada je Vuk Borilović ubio 10 ljudi, među kojima i dvoje djece – Marka i Mašana. Navršilo se i pet mjeseci i šest dana od zločina u kojem je Aco Martinović ubio 13 svojih sugrađana, među kojima i dva djeteta – Jovana i Vukana.
Nakon ova dva strašna zločina nema odgovora institucija na brojna pitanja koja muče porodice žrtava, Cetinjane i crnogorsku javnost.
Neke od pitanja uputili su ove sedmice građani Cetinja, koji svakodnevno protestuju na Kruševom ždrijelu, u otvorenom pismu ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću.
Zašto je policija kasnila na mjesto događaja nakon poziva građana 12. avgusta 2022. godine u Medovini na Cetinju? Otkud ubici legalno oružje, uprkos krivičnoj prijavi i prvostepenoj presudi? Zašto policija nije adekvatno reagovala u skladu sa situacijom? Zašto je policija došla nenaoružana, odnosno s oružjem bez municije? Zašto policija ispred Cetinjskog manastira nije pružila prvu pomoć ranjenima? Zašto nije uzela učešće u sprječavanju zločina koji se odvijao svega stotinjak metara dalje, gdje su ljudi nemilice ubijani? Gdje su nestali uređaji za snimanje iz Cetinjskog manastira, čijim nestankom su možda uništeni krunski dokazi? Kako i zašto je rukovodilac operacije Goran Jokić protiv kojeg se vodi krivični postupak dobio unapređenje u vašoj administraciji? Zašto policijska forenzika nije izvršila uviđaj temeljno i do kraja i prikupila sve dokaze iz kuće samog Borilovića, već su to naknadno radili članovi porodice Martinović? Kako su neki od stradalih građana prošli policijsku blokadu u toku samog događaja, a potom bili ubijeni?
,,Odgovore koje tražimo ne tražimo samo radi rasvjetljavanja đogađajai privođenja odgovornih pravdi, već i radi sprječavanja budućih sličnih tragedija u cijeloj Crnoj Gori pa i na Cetinju. Ministre Šaranoviću, kada ste se prihvatili funkcije ministra unutrašnjih poslova Crne Gore, obećali ste detaljnu istragu zločina u Medovini, a danas je zaključujete bez ijedne osobe privedene pravdi”, navodi se u pismu građana.
Nema napretka u istrazi, niti valjane komunikacije sa porodicama žrtava i građanima, ni nakon zločina koji se desio 1. januara ove godine.
,,Nakon jučerašnjeg teatralnog nastupa dotičnog (ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović) ostali smo svi duboko potrešeni. Nema granica u gaženju porodica koje su izgubile najmilije 12. avgusta 2022. i 1. januara 2025“, poručila je sestra ubijenog na Medovini, Maja Ljiljanić-Popović u izjavi za TV E. Dan ranije, u utorak, tokom Skupštinskog zasjedanja došlo je do sukoba poslanika DPS-a Oskara Hutera i ministra Šaranovića, a skupštinsko obezbjeđenje je spriječilo fizički kontakt njih dvojice. Verbalni sukob koji je završio sa ,,sram te bilo” sa obje strane, iniciran je tumačenjima policijskog djelovanja tokom i nakon dva zločina na Cetinju.
Umjesto zvaničnih odgovora, pet mjeseci nakon posljednje tragedije, političari i ovaj zločin koriste za svoje ciljeve. Tako su blokade za 1. maj pojedinci iz vlasti oštro kritikovali.
,,Današnje produženje saobraćajne blokade na Cetinju do 21h tokom praznika pokazuje da nije riječ o brizi za efikasnost bezbjednosnog sektora, već o namjernoj opstrukciji turističke sezone. Paradoksalno, među učesnicima su rođaci funkcionera DPS i potraživanih BIL lica”, napisao je u prazničnoj poruci izvršni direktor Pokreta Evropa sad Vlade Bojović. Ovu objavu podijelio je i premijer Milojko Spajić.
Partijski kolega i predsjednik skupštinskog Odbora za bejzbjednost i odbranu Miodrag Laković, pozvao je Ministarstvo unutrašnjih poslova i Upravu policije da, u skladu sa svojim nadležnostima, omoguće prohodnost putne infrastrukture na cijeloj teritoriji države, naročito u toku trajanja turističke sezone.Laković je kazao da ne dovodeći u pitanje demokratsko pravo na protest, smatra da nije prihvatljivo da se javni skupovi, bez prethodne dozvole, održavaju na magistralnim putevima.
Uz prijetnje političara, okupljene građane policija je upozorila da će biti snimljeni i da mogu biti sankcionisani. Dodatno, mediji bliski vlasti problematizuju i sa političkim stankama povezuju proteste, a propaganda ide i dotle da tvrdi da protestanti onima koji su se uputili u bolnicu, pa čak i djeci, zabranjuje prolaz. Ta informacija nije tačna, ali to valjda nije zgodna istina za partijske medije.
Uslijedio je odgovor da će se protesti radikalizovati i da će trajati po tri sata. Prema izjavama onih koji se već mjesecima okupljaju i protestuju dodatno ih iritira uporno ignorisanje nadležnih njihovih zahtjeva, kao i nemanje pijeteta prema žrtvama i njihovim porodicama.
,,Umjesto zastrašivanja protestanata, pozivamo nadležne da im se obrate i odgovore na njihova legitimna pitanja – da li su porodice stradalih u masakru na Medovini dobile podršku države, odnosno lokalne samouprave kao i žrtve poslednjeg masakra? Kada će biti usvojen Zakon o oružju (Markov i Mašanov zakon)? Da li je, kada i kako povećana bezbjednost na Cetinju?“, poručili su iz Akcije za ljudska prava i Centra za ženska prava. Dodali su da je ,,grubo i krajnje neempatično smatrati turističku sezonu važnijom od potreba duboko povrijeđene zajednice, kojoj vlast duguje odgovore”.
Zahtjevi građana koji protestuju na Kruševom ždrijelu su jasni još od januara – traže da neko konačno odgovara, da se istraže svi propusti, da se oružje, legalno i nelegalno, stavi pod kontrolu, da se donese „Markov i Mašanov zakon“.
Premijer Spajić je dan nakon masakra ne Cetinju najvio da će se prilježnije posvetiti ovom zakonu. Inicijativa je, pokrenuta 2023. godinu nakon prvog masovnog ubistava na Cetinju, nazvana je po dječacima, braći, koja su tada ubijena.Ona predviđa rigoroznije kazne za nasilnike, detaljne psihološke procjene i automatsko oduzimanje oružja od lica sklonih nasilju.
Inicijativu, koju je podržalo preko 4.000 građana, je pokrenula Maja Ljiljanić-Popović, sestra jedne od žrtava Borilovićevog masakra 2022.Na to se odlučila nakon što je saznala da su nadležni ignorisali zakonsku obavezu oduzimanja oružja Boriloviću zbog nasilništva.
Inicijativa je i nakon dvije godine još na čekanju. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su svi predlozi iz inicijative Markov i Mašanovi zakon uvršteni u Nacrt zakona o oružju i municiji.
Građani Cetinja ističu da blokade nijesu vid pritiska ili opstrukcije već način da se njihov glas konačno čuje. Ističu da ne traže ništa više osim pravde i odgovornosti za nedužne koje su izgubili. Više puta su ponovili da je nedopustiv huk tišine iz institucija. Da ta tišina vrijeđa žrtve.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu razmatraće 16. maja informacije o aktivnostima koje je policija preduzela povodom dvije tragedije na Cetinju.
Hoće li javnost tada dobiti odgovore koje traži, ili će to biti još jedna simulacija odgovornog ponašanja nadležnih, vidjećemo uskoro.
Kamo śutra ugašena pod pritiskom vlasti
Početkom aprila studentska grupa „Kamo śutra?“ objavila je da prestaje s radom zbog spoljnih pritisaka. ,,Reklo bi se da je vlast uspjela da ih ‘razbije’ zajedničkim snagama svih onih koji su ih od početka i bez dokaza optuživali da su ispostava političkih partija, mafije uglavnom, da su sve samo ne svoji”, ocijenile su, u zajedničkom saopštenju, direktorice Centra za ženska prava Maja Raičević i Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević.
Ova studenska grupa je nastala nakon otkrivanja seksualnog skandala u školama, po ugledu na studentski pokret u Srbiji. Nakon tragedije na Cetinju pridružila se zahtjevima za ostavke nadležnog ministra unutrašnjih poslova Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost Alekse Bečića.
Kamo śutra je podržalo preko 100 profesora i saradnika u nastavi, preko 200 umjetnika i radnika u kulturi, preko 160 građanskih aktivista, više od 190 sportista i drugih radnika u sportu, preko 190 ljekara i medicinskih radnika, preko 330 inženjera. Podršku su im pružili Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Fakultet likovnih umjetnosti, Pravni fakultet Univerziteta Crne Gore… Ispostavilo se uzalud.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


JOANIKIJEV HEROJ I GROMKO ĆUTANJE VLASTI: Šta je njima Pavle Đurišić

KADROVSKA RJEŠENJA (OPET) SVAĐAJU VLAST: Savjetnik bez pitanja

Interno
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
DRŽAVA I BEMAKS: Poslovi se nastavljaju
-
INTERVJU3 sedmice
VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Otvorena je Pandorina kutija
-
INTERVJU4 sedmice
SANJA DAMJANOVIĆ, NAUČNICA, BIVŠA MINISTARKA NAUKE: Šansa koja ne smije biti izgubljena
-
Izdvojeno3 sedmice
HORHE MARIO BERGOLJO – PAPA FRANJO (1936 – 2013 – 2025.): Golemo nasljedstvo čovjeka iz naroda
-
INTERVJU4 sedmice
BORIS MARIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Društvo zaboravljenih reformi
-
INTERVJU2 sedmice
TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA (HRA): Na početku
-
Izdvojeno2 sedmice
SPAJIĆEVA SEDMODNEVNA POSJETA SAD: Bez sastanaka sa zvaničnicima i dijasporom
-
HORIZONTI3 sedmice
SRPSKI PATRIJARH I USKRS SRPSKO – RUSKOG SVETA U KREMLJU: Za vrh SPC-a Crna Gora je otvoreno pitanje