Povežite se sa nama

Izdvojeno

O NASILJU NA CRNOGORSKIM ULICAMA, OPET: Bez straha od kažnjivosti

Objavljeno prije

3 sedmice

na

Za samo nedjelju dana mediji su pisali o četiri slučaja nasilničkog ponašanja u školskim dvorištima i na crnogorskim ulicama

 

Protekle sedmice u medijima su zabilježena četiri slučaja nasilničkog ponašanja. Uglavnom je bila riječ o napadu više osoba na jednu. Ako uzmemo duži vremenski period od, na primjer, dvije sedmice ili mjesec, registrovaćemo veći broj slučajeva vršnjčkog, maloljetničkog, porodičnog i klasičnog uličnog nasilja. Stiče se utisak da se na crnogorskim ulicama otvoreno demonstrira nasilje bez straha od kažnjivosti.

Građane najviše pogađa nasilničko ponašanje u školskim dvorištima i kada su počinioci i žrtve djeca ili tinejdžeri. Prije nekoliko sedmica je biolog i aktivista Darko Saveljić podijelio na društvenim mrežama kako je njegovo dijete u nekoliko navrata zlostavljala grupa vršnjaka iz druge škole. Riječ je o djeci uticajnih ljudi u crnogorskom društvu. Potom je u Baru grupa, uglavnom, maloljetnika pretukla dvojicu atletičara i Sarajeva, a na društvenim mrežama objavljen je video snimak jednog od njih u kojem pokazuje da ne žali zbog počinjenog djela. Najsvježiji primjer dogodio se prošle sedmice, kada je grupa četrdesetogodišnjaka pretukla učenika Osnovne škole „Štampar Makarije“ i njegovog starijeg brata. Navodno je pretučeni učenik ucjenjivao ćerku jednog od njih i od nje iznuđivao novac.

Roditelj djevojčice i njegovi prijatelji privedeni su na informativni razgovor. Direktor škole Novica Gačević kazao je da je do incidenta došlo u blizini dvorišta, ali da u školi nisu imali informacije da učenica ima probleme sa učenikom iz devetog razreda. Prema njegovim riječima, ni roditelji ih nisu obavijestili da postoji bilo kakav problem.

Drugi slučaj „školskog nasilja“ dogodio se na Cetinju, gdje su u dvorištu Srednje likovne škole pretučena dva maturanta. Njih su pretukli par godina stariji muškarci. Jedan od njih je teže povrijeđen, polomljen mu je nos. Dan kasnije je druga grupa mladića u podgoričkom Bloku 5 pretukla jednog Podgoričanina.

Posljednji slučaj dogodio se u Ulcinju. Objavljen je snimak na kojem se vidi da dva mladića metalnim predmetima udaraju dva Ulcinjanina koji pokušavaju da bježe. Sjutradan su, tek nakon što se pojavio snimak, privedeni Podgoričani Andrija Lambulić (20) i Andrej Šuškavčević (22). Navodno su obojica iste noći privedena u ulcinjski Centar bezbjednosti, ali drugim povodom i ubrzo su pušteni.

Zabrinuti roditelji i građani u više navrata pisali su Vladi Crne Gore da preduzme konkretne korake kako bi se zaštitila omladina. Iz Udurženja Roditelji upozorili su odlazećeg premijera Dritana Abazovića i ministra Filipa Adžića da svi ovi slučajevi pokazuju da se ne radi dovoljno da bi djeca bila zaštićena od nasilnika, kao i da nasilnici ne dobijaju jasnu poruku da će biti sankcionisani. Oni poručuju  da znaju da je dio institucija reagovao, ali da na osnovu onoga što su, kako kažu, dobili kao infomaciju, primjećuju da su reakcije bile prilično spore i nedovoljo snažne.

Skupštinski Odbor za prosvjetu, nauku, kulturu i sport organizovao je konsultativno saslušanje povodom vršnjačkog nasilja. Ministar Adžić je odgovornost prebacio na medije.

„Danas mi se čini da svaka svađa između vršnjaka, da li punoljetnih ili maloljetnih, osvane na naslovnici određenih medija. Negdje bih rekao da je i to, možda u nedostatku nekih značajnijih kriminalnih obračuna, nekih većih incidenata koji u posljednje godinu i po, dvije ili tri godine ne pune medijski prostor, možda medijima postalo mnogo interesantnije da se bave ovim temama“, kaže Adžić.

Kaže i da je to što se vršnjačko nasilje prijavljuje, odraz povjerenja u institucije. Tvrdi da je riječ o izuzetno složenom problemu, koji datira mnogo prije nego „što smo pojedini i rođeni“.

„Pamtim i kad smo svakodnevno, poslije škole, imali zakazane tuče. To je bila ustaljena praksa. Bilo je i incidenata gdje su i roditelji učestvovali. Nismo bili toliko prisutni u medijima. Sad svaki incident dobije mjesto na naslovnoj strani. Te teme jesu opterećujuće, ali možda su pojedinim maloljetnicima podsticaj da rade te stvari, kako bi se šira javnost za njih zainteresovala“, elaborira dalje Adžić svoju tezu.

Jovan Bojović, pravni savjetnik u NVO Juventas, poručio je da je ovakav način komunikacije Adžića za svaku kritiku. On smatra da neko ko je na ministarskoj poziciji ne bi smio da relativizuje ozbiljan problem vršnjačkog nasilja na ovaj način. Bojović poručuje da bi Adžić trebalo da shvati ozbiljnost problema i preuzme odgovornost u njegovom rješavanju, jer to nije samo „opterećujuća tema“, već nešto što zahtijeva brzu i djelotvornu akciju.

„Izjava Adžića da bi medijska pažnja mogla biti podsticaj za maloljetnike da čine nasilje je takođe neprihvatljiva i pokazuje manjak razumijevanja i osjećaja zaštite žrtava nasilja. Nasilje ne bi trebalo biti predmet senzacionalizma i pažnje medija, već bi trebalo biti tretirano kao ozbiljan problem koji zahtijeva stručno i odgovorno rješavanje“, rekao je Bojović.

Tokom pripreme za ovaj članak stigla vijest o tragediji u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“. U školi je trinaestogodišnjak iz očevog pištolja usmrtio osmoro djece i čuvara, dok je sedmoro ranjeno. Učenik se po zakonu Srbije ne može krivično goniti, dok je njegov otac zadržan u zatvoru, a majka privedena.

U Crnoj Gori neće biti bolje sve dok djeca trpe nasilje u školama, a ministar priča o medijskom podsticaju na nasilje i normalizaciji „zakazanih tuča poslije nastave“. Ako se ne preduzmu konkretne akcije, nasilja će biti još više i biće još brutalnije.

 

U martu maloljetnici pretučeni zbog fudblskog dresa

Za 24. maj odgođeno je suđenje petorici optuženih za brutalno prebijanje Podgoričanina D. R. i nasilničko ponašanje na štetu M. P. početkom marta u glavnom gradu. Za to krivično djelo odgovaraju Lazar Radulović (19), Matija Vlahović (19), Aleksa Grgović (20), Obren Kovačević (20) i Petar Božović (19) zbog sumnje da su početkom marta brutalno pretukli maloljetne D. R. i M. P. Sudija je obrazložio da se glavni pretres odgađa, jer okrivljeni Božović nije primio poziv za suđenje.

„Dok je sa društvom sjedio u PC Gejmeru, s leđa mu je prišao Vlahović, uhvatio ga za desno rame i pitao: ‘Kakva ti je to majica, da li je to majica ‘Crvene zvezde’?. Nakon što je oštećeni potvrdno odgovorio, Vlahović mu je rekao da je skine, što je D. R. odbio. Vlahović mu je potom povišenim tonom ponovio da skine majcu i udario ga šakom u predjelu vilice, a onda i više puta u predjelu glave. Pridružili su mu se okrivljeni Radulović Lazar i Kovačević Obren, pa su sva trojica oštećenom zadali više udaraca – rukama u predjelu glave, i nogama u predjelu tijela“, piše u tužilačkim spisima.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

2 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo