Povežite se sa nama

FOKUS

Tragovi vode i ka Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

 

Dio prilaza ulice kod zgrade Županijskog suda u Zagrebu zabranjen je za parkiranje tokom trajanja procesa protiv optuženih za ubistva Iva Pukanića i Nika Franjića, ,,osim vozilima crnogorske ambasade koja ima dva rezervisana mjesta”, izvještava hrvatska štampa. Interesovanje Ambasade Crne Gore u Hrvatskoj, na čijem je čelu ambasador Goran Sito Rakočević, kum premijera Mila Đukanovića, za ,,proces stoljeća” ne iznenađuje. U optužnici na 106 stranica kao glavni motiv za Pukanićevu likvidaciju navodi se zaustavljanje pisanja o ,,duvanskoj mafiji”. Sudi se i Slobodanu Đuroviću (sa nadimcima: Kardinal, General i Boban), crnogorskom državljaninu.

No, nakon svjedočenja Ratka Kneževića, postoji i drugo objašnjenje za budnu nazočnost naših diplomata na procesu koji vodi sutkinja Ivana Kršul. „Samo me Vaš metak i Vaši prijatelji mogu zaustaviti”, kazao je Knežević obraćajući se tokom svjedočenja 25. februara Đuroviću. Bivši crnogorski diplomata je Đurovića optužio i da je „usko povezan sa crnogorskom mafijom”. U razgovoru za Monitor Knežević je produbio svoje tvrdnje i Đurovića doveo u vezu sa crnogorskom vladajućom partijom, tajnom službom, Đukanovićem i Stankom Subotićem (vidi okvir).

O Kardinalu Đuroviću se ranije malo znalo; bio je pitomac JNA, potom je, veoma brzo po okončanju vojnog školovanja, emigrirao za Francusku i tamo se, poput Subotića, bavio krojačkim zanatom. Najkasnije od sredine 1980-ih Kardinal je postao kum sa Sretenom Jocom Amsterdamom Jocićem, koji je još tada prolazio kroz policijske evidencije. Navodno se obogatio u Francuskoj, ali je kapital oplođavao i par godina unazad.

 

 

 

Na procesu u Zagrebu svjedočio je Kardinalov ortak Goran Simović. On je kazao da je Kardinal 2007. godine prebacio u neimenovanu srpsku banku veliki kapital iz Francuske koji je imao tzv. trag novca, odnosno, bio je legalan. Svjedok je, međutim, kazao da je Kardinal „novac čuvao i u Crnoj Gori”. U nekoliko navrata, kazao je Simović, investirali su on i Kardinal „desetinu miliona eura u građevinske projekte u Srbiji i Crnoj Gori”, a u Crnu Goru je, tvrdi, Kardinal „često putovao i znao biti po nedjelju dana”.

Kardinal Đurović, prema katastarskoj evidenciji, nema u Crnoj Gori veće nekretnine, dok njegova dva brata u Baru imaju krupan biznis. Pred sutkinjom Kršul objasnio je Kardinal kako on sam ima 10 miliona eura, nakon što je prethodno tvrdio: ,,Tolika mi je imovina da ne bih mogao da je potrošim da živim 100 godina!”

U međuvremenu Nacional tvrdi kako se istražuju nekoliko Kardinalovih finansijskih transakcija uoči ubistva Pukanića. U centru pažnje je 780.760 eura koji su Đuroviću 2. oktobra 2008. legli na privatni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci ,,što je polovina unaprijed dogovorene svote” od 1,5 miliona eura koja je, piše Nacional, trebala biti isplaćena ubicama i saučesnicima smaknuća Pukanića. Novac za Đurovića je do Crne Gore stigao sa Kipra, gdje je uplatu obavila jedan firma, zatim preko jedne njemačke banke.

Kipar je omiljena destinacija sumnjivih uplata, poput onih koje su 1990-ih činile sastavni dio ,,duvanskog šverca”. Nacional tvrdi da je novac za Kardinala transferisan čak ,,preko tri banke”, što navodno ,,upućuje na moguće prikrivanje toka pranja novca”.

Činjenice o ovom transferu su manji dio sudskih spisa koji imaju čak 6.700 strana, zatim nekoliko DVD-a snimljenih telefonskih razgovora i desetinu foldera koji su skinuti sa mobilnih telefona i kompjutera optuženih.

Prema hrvatskoj optužnici, Robert i njegov brat od strica Luka Matanić, zatim Amir Mafalani i družina, počeli su se okupljati 2002. godine kao sitni dileri, da bi dogurali do ekipe koja je izvela mafijašku likvidaciju u središtu Zagreba. Braća Matanić i Mafalani su radili u Bugarskoj još 2002. za Jocu Amsterdama, koji je tamo godinama obitavao pod lažnim ispravama izbjegavajući potjernicu za ubistvo u Holandiji. Joca Amsterdam je 2002. uhapšen u Bugarskoj i izručen Holandiji gdje je izdržavao kaznu do 2007. godine

Robert Matanić je ostao u Bugarskoj, a uhapšen je u Srbiji 2. marta 2005, po bugarskoj potjernici, nakon što se prethodno sa jednim ortakom bio zabarikadirao u sobi hotela Ineks Krajina u Negotinu.

Advokata za Matanića je u Srbiji angažovao i platio Kardinal Đurović, koji je novčani dug (15.000 eura) Matanića zbog angažovanja advokata u istrazi pominjao kao navodni razlog njegovog dolaska u Hrvatsku kada je krajem oktobra 2008. i uhapšen.

Matanić je 2005. bio osuđen i upućen na izdržavanje kazne u Sremsku Mitrovicu a iz zatvora je izašao sredinom 2007. nakon čega je izručen Bugarskoj, koja ga je teretila za krivična djela, ali kako ništa nije dokazano, oslobođen je 18. maja 2008. godine.

Upravo od tog perioda, prema hrvatskoj optužnici, „u razdoblju od kraja maja do kraja oktobra 2008. Slobodan Đurović je sa Robertom Matanićem dogovorio da okupi osobe od povjerenja koje će izraditi i realizovati plan Pukanićevog ubistva”.

Prvi dokaz o pripremama smaknuća otkriven je 25. maja 2008. kada je zabilježeno poklapanje mobilnih telefona Pukanića i Roberta Matanića na istoj lokaciji u Zagrebu, na baznoj stanici Pantovčak.

Praćenje je nastavljeno do kraja ljeta, a postalo je učestalo u danima prije likvidacije. Kako se vrijeme likvidacije približavalo tako je Pukanića pratilo više članova družine. Praćenje je organizovao Matanić, kao i smještaj za Željka Milovanovića i Bojana Gudurića koji su radi ubistva došli u Zagreb.

Dio spisa o hronologiji kretanja Roberta Matanića čine i dokumenti o njegovom boravku u Crnoj Gori. Objavljeno je kako je Matanić 27. septembra 2008, pola sata iza ponoći, u svom automobilu folksvagen (registracija KC 963-DT) ušao u Crnu Goru; vratio se u Hrvatsku dva dana kasnije. Nacional je objavio da folderi mobilinih telefona Matanića i/ili Kardinala Đurovića sadrže međusobne SMS poruke; tvrđeno je da su oni „sa još nekim osobama iz Crne Gore” tada navodno razgovarali o atentatu na Pukanića.

Jesenas smo objavili da hrvatsko tužilaštvo raspolaže video snimkom na kojem se nalaze Kardinal i Matanić sa Branislavom Branom Mićunovićem i Radojicom Božovićem, nekadašnjim direktorom FK Zeta. Božović nije želio ni da potvrdi ni da demantuje da se zbilja nalazi na tom snimku. „Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu”, kazao je Božović za Monitor.

Izgleda kako su Kardinal i Matanić zbilja u istom periodu boravili u Crnoj Gori, jer se u Kardinalovom mobilnom (br.+381 62 408 571) nalazi SMS poruka dobrodošlice Promontea od 24. septembra 2008, Matanić je u Crnu Goru stigao tri dana kasnije.

Nakon hapšenja Matanić je navodno htio da se dogovori sa hrvatskim tužilaštvom i postane „svjedok saradnik”, no tvrdi kako je izigran, pa je na procesu opovrgnuo svoj iskaz iz istrage. Nakon svog obraćanja na Županijskom sudu, Matanić je insistirao da se u zapisnik uvede da je ,,rasteretio” Vladimira Zagorca (penzionisani hrvatski general, optužen za pronevjere dijamanata, bio u sukobu sa Pukanićem), ali i Đukanovića i Jocu Amsterdama koje je, tvrdi, ,,teretio na nagovor USKOK-a uz obećanje da će postati zaštićeni svjedok”.

 

 

 

RATKO KNEŽEVIĆ, SVJEDOK

 

Advokati optuženih u Zagrebu brane Đukanovića i Subotića

 

 

 

 

MONITOR: Kakvi su Vaši utisci sa svjedočenja na Sudu u Zagrebu?

 

KNEŽEVIĆ: Simptomatično je bilo da advokati Mlinarić i Zganjer u tom procesu, bar kad je moje svjedočenje u pitanju, ne brane optužene već direktno Subotića i Đukanovića. I u istrazi, kada sam pred njima davao iskaz, postavljali su mi pitanja na osnovu brifinga koje su dobijali iz Podgorice. To je bilo očito. Isto je sa optuženima. Nijesu branili sebe i svoju neodbranjivu poziciju ljudi koji su izvršili strašni zločin. Ne, oni su branili poimenice Subotića i Đukanovića. Davno sam – mislim u jednom intervjuu 2002. – rekao Đukanoviću da, što se tiče procesa u Bariju, nađe dobre advokate. Poslušao me, izgleda. I uzeo Tućila koji ga je, za sada, spasio sigurnog zatvora. Mislim da mu izbor u Zagrebu, na tom procesu, nije najbolji. Možda zato što je prva liga hrvatskih advokata listom odbila da brani počinitelje ovog terorističkog akta u centru glavnog grada Hrvatske.

 

 

 

MONITOR: Rekli ste, obraćajući se optuženom Đuroviću, tokom svjedočenja, sljedeće: ,,Samo me Vaš metak i Vaši prijatelji mogu zaustaviti”. Na koje ste sve njegove prijatelje mislili?

KNEŽEVIĆ: Đurović je jako dobro inkorporiran u crnogorske mafijaške-udbaške-DPS veze. U to nema više sumnje. Na te sam prijatelje i mislio. Na one koji plaćaju odbranu i koji brifinguju advokate.

 

 

 

MONITOR: Da li Vas je iznenadila činjenica što ste pozvani da svjedočite praktično na samom početku procesa?

KNEŽEVIĆ: Ne, nije. Znao sam da ću biti saslušan i znao sam da sud i hrvatsku javnost zanima geneza Pukanićevog sukoba sa crnogorskom vladajućom elitom i sa crnogorskom mafijom. U toj se genezi krije motiv i, najvjerovatnije, siguran trag prema naručiocima. Nervoza počinitelja i njihovih branitelja iskazana na procesu to pokazuje.

 

 

 

MONITOR: Još uvijek crnogorsko pravosuđe od Vas nije uzelo iskaz. Kada bi se to napokon moglo desiti?

KNEŽEVIĆ: Kada god hoće sada, nakon mog svjedočenja u Zagrebu. Samo da uskladimo termine. To sam i saopštio direktoru hrvatskog USKOK-a.

 

 

 

 

Vladimir JOVANOVIĆ

 

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo