Povežite se sa nama

FOKUS

Tragovi vode i ka Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

 

Dio prilaza ulice kod zgrade Županijskog suda u Zagrebu zabranjen je za parkiranje tokom trajanja procesa protiv optuženih za ubistva Iva Pukanića i Nika Franjića, ,,osim vozilima crnogorske ambasade koja ima dva rezervisana mjesta”, izvještava hrvatska štampa. Interesovanje Ambasade Crne Gore u Hrvatskoj, na čijem je čelu ambasador Goran Sito Rakočević, kum premijera Mila Đukanovića, za ,,proces stoljeća” ne iznenađuje. U optužnici na 106 stranica kao glavni motiv za Pukanićevu likvidaciju navodi se zaustavljanje pisanja o ,,duvanskoj mafiji”. Sudi se i Slobodanu Đuroviću (sa nadimcima: Kardinal, General i Boban), crnogorskom državljaninu.

No, nakon svjedočenja Ratka Kneževića, postoji i drugo objašnjenje za budnu nazočnost naših diplomata na procesu koji vodi sutkinja Ivana Kršul. „Samo me Vaš metak i Vaši prijatelji mogu zaustaviti”, kazao je Knežević obraćajući se tokom svjedočenja 25. februara Đuroviću. Bivši crnogorski diplomata je Đurovića optužio i da je „usko povezan sa crnogorskom mafijom”. U razgovoru za Monitor Knežević je produbio svoje tvrdnje i Đurovića doveo u vezu sa crnogorskom vladajućom partijom, tajnom službom, Đukanovićem i Stankom Subotićem (vidi okvir).

O Kardinalu Đuroviću se ranije malo znalo; bio je pitomac JNA, potom je, veoma brzo po okončanju vojnog školovanja, emigrirao za Francusku i tamo se, poput Subotića, bavio krojačkim zanatom. Najkasnije od sredine 1980-ih Kardinal je postao kum sa Sretenom Jocom Amsterdamom Jocićem, koji je još tada prolazio kroz policijske evidencije. Navodno se obogatio u Francuskoj, ali je kapital oplođavao i par godina unazad.

 

 

 

Na procesu u Zagrebu svjedočio je Kardinalov ortak Goran Simović. On je kazao da je Kardinal 2007. godine prebacio u neimenovanu srpsku banku veliki kapital iz Francuske koji je imao tzv. trag novca, odnosno, bio je legalan. Svjedok je, međutim, kazao da je Kardinal „novac čuvao i u Crnoj Gori”. U nekoliko navrata, kazao je Simović, investirali su on i Kardinal „desetinu miliona eura u građevinske projekte u Srbiji i Crnoj Gori”, a u Crnu Goru je, tvrdi, Kardinal „često putovao i znao biti po nedjelju dana”.

Kardinal Đurović, prema katastarskoj evidenciji, nema u Crnoj Gori veće nekretnine, dok njegova dva brata u Baru imaju krupan biznis. Pred sutkinjom Kršul objasnio je Kardinal kako on sam ima 10 miliona eura, nakon što je prethodno tvrdio: ,,Tolika mi je imovina da ne bih mogao da je potrošim da živim 100 godina!”

U međuvremenu Nacional tvrdi kako se istražuju nekoliko Kardinalovih finansijskih transakcija uoči ubistva Pukanića. U centru pažnje je 780.760 eura koji su Đuroviću 2. oktobra 2008. legli na privatni račun u Crnogorskoj komercijalnoj banci ,,što je polovina unaprijed dogovorene svote” od 1,5 miliona eura koja je, piše Nacional, trebala biti isplaćena ubicama i saučesnicima smaknuća Pukanića. Novac za Đurovića je do Crne Gore stigao sa Kipra, gdje je uplatu obavila jedan firma, zatim preko jedne njemačke banke.

Kipar je omiljena destinacija sumnjivih uplata, poput onih koje su 1990-ih činile sastavni dio ,,duvanskog šverca”. Nacional tvrdi da je novac za Kardinala transferisan čak ,,preko tri banke”, što navodno ,,upućuje na moguće prikrivanje toka pranja novca”.

Činjenice o ovom transferu su manji dio sudskih spisa koji imaju čak 6.700 strana, zatim nekoliko DVD-a snimljenih telefonskih razgovora i desetinu foldera koji su skinuti sa mobilnih telefona i kompjutera optuženih.

Prema hrvatskoj optužnici, Robert i njegov brat od strica Luka Matanić, zatim Amir Mafalani i družina, počeli su se okupljati 2002. godine kao sitni dileri, da bi dogurali do ekipe koja je izvela mafijašku likvidaciju u središtu Zagreba. Braća Matanić i Mafalani su radili u Bugarskoj još 2002. za Jocu Amsterdama, koji je tamo godinama obitavao pod lažnim ispravama izbjegavajući potjernicu za ubistvo u Holandiji. Joca Amsterdam je 2002. uhapšen u Bugarskoj i izručen Holandiji gdje je izdržavao kaznu do 2007. godine

Robert Matanić je ostao u Bugarskoj, a uhapšen je u Srbiji 2. marta 2005, po bugarskoj potjernici, nakon što se prethodno sa jednim ortakom bio zabarikadirao u sobi hotela Ineks Krajina u Negotinu.

Advokata za Matanića je u Srbiji angažovao i platio Kardinal Đurović, koji je novčani dug (15.000 eura) Matanića zbog angažovanja advokata u istrazi pominjao kao navodni razlog njegovog dolaska u Hrvatsku kada je krajem oktobra 2008. i uhapšen.

Matanić je 2005. bio osuđen i upućen na izdržavanje kazne u Sremsku Mitrovicu a iz zatvora je izašao sredinom 2007. nakon čega je izručen Bugarskoj, koja ga je teretila za krivična djela, ali kako ništa nije dokazano, oslobođen je 18. maja 2008. godine.

Upravo od tog perioda, prema hrvatskoj optužnici, „u razdoblju od kraja maja do kraja oktobra 2008. Slobodan Đurović je sa Robertom Matanićem dogovorio da okupi osobe od povjerenja koje će izraditi i realizovati plan Pukanićevog ubistva”.

Prvi dokaz o pripremama smaknuća otkriven je 25. maja 2008. kada je zabilježeno poklapanje mobilnih telefona Pukanića i Roberta Matanića na istoj lokaciji u Zagrebu, na baznoj stanici Pantovčak.

Praćenje je nastavljeno do kraja ljeta, a postalo je učestalo u danima prije likvidacije. Kako se vrijeme likvidacije približavalo tako je Pukanića pratilo više članova družine. Praćenje je organizovao Matanić, kao i smještaj za Željka Milovanovića i Bojana Gudurića koji su radi ubistva došli u Zagreb.

Dio spisa o hronologiji kretanja Roberta Matanića čine i dokumenti o njegovom boravku u Crnoj Gori. Objavljeno je kako je Matanić 27. septembra 2008, pola sata iza ponoći, u svom automobilu folksvagen (registracija KC 963-DT) ušao u Crnu Goru; vratio se u Hrvatsku dva dana kasnije. Nacional je objavio da folderi mobilinih telefona Matanića i/ili Kardinala Đurovića sadrže međusobne SMS poruke; tvrđeno je da su oni „sa još nekim osobama iz Crne Gore” tada navodno razgovarali o atentatu na Pukanića.

Jesenas smo objavili da hrvatsko tužilaštvo raspolaže video snimkom na kojem se nalaze Kardinal i Matanić sa Branislavom Branom Mićunovićem i Radojicom Božovićem, nekadašnjim direktorom FK Zeta. Božović nije želio ni da potvrdi ni da demantuje da se zbilja nalazi na tom snimku. „Ukoliko imaju snimak, neka ga pokažu”, kazao je Božović za Monitor.

Izgleda kako su Kardinal i Matanić zbilja u istom periodu boravili u Crnoj Gori, jer se u Kardinalovom mobilnom (br.+381 62 408 571) nalazi SMS poruka dobrodošlice Promontea od 24. septembra 2008, Matanić je u Crnu Goru stigao tri dana kasnije.

Nakon hapšenja Matanić je navodno htio da se dogovori sa hrvatskim tužilaštvom i postane „svjedok saradnik”, no tvrdi kako je izigran, pa je na procesu opovrgnuo svoj iskaz iz istrage. Nakon svog obraćanja na Županijskom sudu, Matanić je insistirao da se u zapisnik uvede da je ,,rasteretio” Vladimira Zagorca (penzionisani hrvatski general, optužen za pronevjere dijamanata, bio u sukobu sa Pukanićem), ali i Đukanovića i Jocu Amsterdama koje je, tvrdi, ,,teretio na nagovor USKOK-a uz obećanje da će postati zaštićeni svjedok”.

 

 

 

RATKO KNEŽEVIĆ, SVJEDOK

 

Advokati optuženih u Zagrebu brane Đukanovića i Subotića

 

 

 

 

MONITOR: Kakvi su Vaši utisci sa svjedočenja na Sudu u Zagrebu?

 

KNEŽEVIĆ: Simptomatično je bilo da advokati Mlinarić i Zganjer u tom procesu, bar kad je moje svjedočenje u pitanju, ne brane optužene već direktno Subotića i Đukanovića. I u istrazi, kada sam pred njima davao iskaz, postavljali su mi pitanja na osnovu brifinga koje su dobijali iz Podgorice. To je bilo očito. Isto je sa optuženima. Nijesu branili sebe i svoju neodbranjivu poziciju ljudi koji su izvršili strašni zločin. Ne, oni su branili poimenice Subotića i Đukanovića. Davno sam – mislim u jednom intervjuu 2002. – rekao Đukanoviću da, što se tiče procesa u Bariju, nađe dobre advokate. Poslušao me, izgleda. I uzeo Tućila koji ga je, za sada, spasio sigurnog zatvora. Mislim da mu izbor u Zagrebu, na tom procesu, nije najbolji. Možda zato što je prva liga hrvatskih advokata listom odbila da brani počinitelje ovog terorističkog akta u centru glavnog grada Hrvatske.

 

 

 

MONITOR: Rekli ste, obraćajući se optuženom Đuroviću, tokom svjedočenja, sljedeće: ,,Samo me Vaš metak i Vaši prijatelji mogu zaustaviti”. Na koje ste sve njegove prijatelje mislili?

KNEŽEVIĆ: Đurović je jako dobro inkorporiran u crnogorske mafijaške-udbaške-DPS veze. U to nema više sumnje. Na te sam prijatelje i mislio. Na one koji plaćaju odbranu i koji brifinguju advokate.

 

 

 

MONITOR: Da li Vas je iznenadila činjenica što ste pozvani da svjedočite praktično na samom početku procesa?

KNEŽEVIĆ: Ne, nije. Znao sam da ću biti saslušan i znao sam da sud i hrvatsku javnost zanima geneza Pukanićevog sukoba sa crnogorskom vladajućom elitom i sa crnogorskom mafijom. U toj se genezi krije motiv i, najvjerovatnije, siguran trag prema naručiocima. Nervoza počinitelja i njihovih branitelja iskazana na procesu to pokazuje.

 

 

 

MONITOR: Još uvijek crnogorsko pravosuđe od Vas nije uzelo iskaz. Kada bi se to napokon moglo desiti?

KNEŽEVIĆ: Kada god hoće sada, nakon mog svjedočenja u Zagrebu. Samo da uskladimo termine. To sam i saopštio direktoru hrvatskog USKOK-a.

 

 

 

 

Vladimir JOVANOVIĆ

 

Komentari

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo