Povežite se sa nama

MONITORING

Treća ruka

Objavljeno prije

na

Treca_ruka-intro

Treca_ruka-tekst1Nakon šesnaest godina ćutanja i pokušaja da zločin zataška, država je povukla dva poteza u slučaju deportacije bosanskih izbje glica, koje je početkom devedesetih servirala pod nož zlikovcima Rado vana Karadžića. Gotovo istovremeno sklopljeno je sudsko poravnanje s porodicama nastradalih i nekolicinom preživjelih i okonča na istraga protiv po licijskih funkcionera iz tog vremena. 
Spisi predmeta proslijeđeni su Spe cijalnom tužilaštvu, a prema pisanju podgoričkog Dana optužnica bi trebalo da stigne u Viši sud ovih dana. Prema istom izvoru, spe cijalni tužilac je zatražio i pritvor za ljude koji se terete za ovo djelo. Na spisku ih je devetoro. Za zločin protiv civilnog stanovništva osumnjičeni suBoško Bojović, bivši šef SDB-a, Ra doje Radunović, nekadašnji načelnik Centra državne bezbjednosti za Boku, Sreten Glendža iz Ulcinja, Milorad Šljivančanin, tadašnji komandir sta nice milicije u Herceg Novom, Duško Bakrač, bivši operativac Državne be­zbjednosti u Herceg Novom, Milorad Ivanović, tada načelnik CB-a Herceg Novi, Milisav Marković, pomoćnik ministra policije za javnu bezbjednost i Branko Bujić, bivši načelnik CB u Baru. Spisku osumnjičenih, prema pisanju medija, pridružen je iBožidar Stojović, nekadašnji službenik Držav ne bezbjednosti iz Ulcinja. 
U zahtjevu za sprovođenje istra ge tvrdi se da su funkcioneri jav ne i tajne policije izbjeglice poslali u smrt, izvršavajući direktnu naredbu pokojnog ministra policije Pavla Bu latovića, koja im je proslijeđena preko Boška Bojovića. U to vrijeme, baš kao i danas, premijer je bio Milo Đukanović a predsjednik države Momir Bulatović. Njih nema na spisku osumnjičenih. 
Ðukanović i Svetozar Maro vić u istrazi su saslušani čisto protokolarno. Istražni sudija im nije postavio ni jedno pitanje niti je omogućio da njihovom svjedočenju prisustvuju advokati i drugi osumnji čeni. Odbrana osumnjičenih tvrdi da je na ovaj način ozbiljno povrijeđen istražni proces, iako njihovo prisustvo ne bi ništa promijenilo. Ranije je iz cr nogorske Skupštine volšebno nestala ključna dokumentacija koja, vjeruje se, direktno povezuje crnogorsku vlast s najgorim crnogorskim zloči nom u posljednjih dvadeset godina. A bilo ih je. 
Osumnjičeni su negodovali, izgo varajući se da su izvršavali naređenja. Mnogi od njih i nijesu bili tako nisko pozicionirani u bezbjedno snoj hijerarhiji. Ako već nijesu mogli po ništiti monstruozna naređenja pretpo stavljenih, imali su izlaz koji je izabrao bivši po licijski inspektor iz Herceg No vog Slobodan Pejović. On je odbio da učestvuje u zločinu i danas svje doči o nje mu. Njegov je, više puta ponovljeni utisak, da se odgovornost za smrt 83 izbjeglice pokušava svaliti na mrtve ljude. Inicijalno osumnji čeni Damjan Turko vić, pomoćnik načelnika CB Herceg Novi, preminuo je tokom istrage, a bivši ministar policije Pavle Bulatović ubijen je još 2000. u Beogradu.
Država se punih šesnaest godina svojski trudila da ovaj slučaj zadrži pod tepihom. Tek kada su je porodice nastradalih zasule tužbama za obešte ćenje, dosjetila se da pokrene krivični postupak protiv odgovornih. Tada se tužilaštvo, preciznije Vesna Medeni ca, našla u nemogućoj ulozi. Sa jedne strane tužioci su tobože tražili dokaze protiv ousmnjičenih za ratni zločin, a sa druge, u parničnom postupku, branili su državnu kasu, dokazujući da ne postoji ,,uzročno-posljedična veza između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”. 
U tu se propagandu svom snagom uključio i ministar pravde Miraš Radović, koji je u jeku sudskog postupka u otvorenom pismu ustvrdio da državnog zločina nije bilo – ni u slučaju deportacije, ni u slućaju etničkog čišćenja Bukovice. Isti je taj ministar nedavno bio na čelu komisije koja je s porodicama oštećenih dogovo rila sudsko poravnanje od četiri miliona eura. Tako je država, pod pritiskom, priznala zločin.
Krivični postupak ne obuhvata političke naredbodavce iz ratnog vre mena. Oni će se postarati da se zločin u svijesti građana svede na policijski incident. Žrtvama i sebi smo dužni da to ne dozvolimo.

 

Petar KOMNENIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

PROSLAVA JUBILEJA RTCG: Rijaliti jedne državne televizije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis,  govore mnogo manje o toj istini od ovonedeljne proslave. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, a ni ovi sa RTCG

 

Izgledalo je kao da se u hotelu Hilton održava kongres vladajuće DPS. Dobro, možda je pomalo ličilo i na proslavu Dana državnosti. Pokatkad, doduše,   i na gostovanje Crne Gore na Evroviziji.  Bilo je i onih kojima se  moglo učiniti i da se vremeplovom pošlo u prošlost, i da tek treba izmisliti medijski pluralizam i slobodne medije. I digitalni signal. Moguće da se  nekom priviđalo i  da u prvom redu u Hiltonu sjedi Josip Broz, i raduje se poprilično zakašnjeloj modernizaciji  državne televizije.  Svakako bi neupućenome bilo gotovo nemoguće da pogodi da je to bila proslava jubileja takozvanog crnogorskog javnog servisa – svečana akademija povodom 27. novembra –  Dana RTCG i prelaska na HD signal. Ne baš uspješnog, i zakašnjelog decenijicu, ali dobro sad.

Jedno je sigurno –  veče u Hiltonu u stvari je najistinitije stanje RTCG danas.  Sva silna upozorenja domaćih i međunarodnih organizacija, i Evropske komisije, da je DPS izvršio udar na javni servis, zaustavivši i onako sporu i mučnu transformaciju bivše državne televizije u servis svih građana, govore mnogo manje o toj istini, od proslave u Hiltonu. Niko tu nije krio da je RTCG državna, odnosno servis DPS.  Ni depeesovci, ni ovi sa RTCG.

,,Mislim da iznosim stav velike većine građana kada kažem da RTCG kroz istinite, pouzdane i pravovremene informacije značajno utiče na poboljšanje života zajednice i stvaranje pozitivne atmosfere u društvu”, ocijenio je predsjednik države Milo Đukanović u uvodnom govoru na proslavi. ,,Time RTCG postaje partner i oslonac državnim organima, političkim i društvenim subjektima, stvaralačkoj zajednici i građanima u izgradnji boljeg društva”, dodao je Predsjednik. Oslonac, nego šta. Posebno pred izbore.

Generalni direktor RTCG Božidar Šundić imao je još bolje pojašnjenje: „RTCG ima zadatak da sačuva mentalno zdravlje nacije“.  A ružičaste naočare, poznato je, majka su mentalnog zdravlja. Šundić je inicirao i promjenu zvaničnog naziva iz RTCG u Crnogorska Radio televizija. E to će tek da popravi mentalno zdravlje nacije.

Kako god, otkako je Šundić došao na čelo RTCG, nakon što je vladajuća partija preko institucija koje kontroliše, smijenila prethodni menadžment i dio Savjeta koji se trudio da sprovede proces transformacije državne televizije u javni servis, povjerenje u tu televiziju pada.

Goran Đurović, jedan od nezakonito smijenjenih članova Savjeta, podsjeća  za Monitor, komentarišući ovonedjeljni prelazak na HD signal i proslavu jubileja RTCG, da je za svega nekoliko mjeseci od smjene prethodnog menadžmenta povjerenje građana u RTCG palo za 11 posto.

,,RTCG je danas dalji od svoje javne funkcje nego što je bio 2012 godine. Rezultati istraživanja iz novembra 2018. godine ukazuju na činjenicu da je povjerenje u TVCG palo na 22% samo za nekoliko mjeseci od kako je Šundić imenovan za generalnog direktora iako je početkom 2018. godine, dok su na čelu RTCG bili Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, povjerenje bilo na 33%“, kaže Đurović.

„ Podaci o povjerenju građana u RTCG za 2019. godinu još nisu objavljeni. Ukoliko građani nemaju povjerenje u RTCG, što je mjerljiva kategorija, onda ni proces digitalizacije neće doprinijeti ostvarenju svrhe javnog servisa. O povjerenju građana treba da brine Savjet RTCG, a očigledno da aktuelni Savjet RTCG o tome ne brine. Neka gledaoci sami uporede kvalitet programa iz 2017 (i prve polovine 2018)  i  ove godine  i neka razmisle u kojoj od dvije referentne godine su mogli da čuju i vide na RTCG više suprotstavljenih stavova, dobiju više izbalansiranih i objektivnih informacija o životnim temama“ , zaključuje on.

Crnogorski građani  su 17 godina nakon što je 2002. godine donešen prvi medijski zakon kojim je započet proces transformacije, dobili ono što su imali još tada – državnu televiziju. Paralelno sa pokušajem da se RTCG transformiše u servis građana, na čemu su radili pojedinci izabrani u rukovodeća tijela zadužena za tu transformaciju, tekao je i proces pokušaja vlasti da tu transformaciju onemogući. Najprije je u parlamentu počeo da se krši zakon i da se glasa za članove Savjeta, umjesto da se samo verifikuje njihov izbor od strane civilnog društva i Univerziteta. Tako je vlast počela da utiče  na izbor rukovodećeg tijela RTCG. A samim tim i da kontroliše program, odnosno proces transformacije. Ubrzo je ova nezakonita praksa u parlamentu ozakonjena izmjenama zakona iz 2002, a izmjene od dobrih ka gorim rješenjima medijskih zakona nastavila su se  i posle toga.

Do onoga da je RTCG postala i finansijski zavisna od vladajuće partije, odnosno Vlade. Pokušaj da joj se obezbijedi finansijska nezavisnost, te da je finansiraju direktno građani preko računa za sruju, propao je, da bi konačno zakon bio izmijenjen, a RTCG počela da se finansira direktno iz budžeta.

Pokušaj kontrole od strane DPS poljuljan je nakon formiranja vlade izbornog povjerenja, kada je jedan od zahtjeva opozicije bio i smjena DPS-u lojalnog menadžmenta i urednika.  No, vladajuća partija je uzvratila udarac, kada je prije dvije godine preko Agencije za sprečavanje korupcije pokrenula smjene u Savjetu RTCG pojedinaca koji su joj ometali stavljanje  javnog servisa pod punu kontrolu. Ubrzo je smijenjen i tadašnji menadžment, Andrijana Kadija i Vladan Mićunović, za čije je vrijeme RTCG počela da liči na ono što treba da bude. Iako su sudovi presudili da su smjene u RTCG bile nezakonite, smijenjeni nijesu vraćeni natrag. A oni koji su ih zamijenili, od Božidara Šundića, do članova Savjeta,  pomogli su vladajućoj partiji da preuzme RTCG.

Sada svi skupa slave u Hiltonu. Na naš račun.

 

Milu Svečana akademija, Dušku HD signal

Đukanović je možda dobio glavnu ulogu na Svečanoj akademiji, ali je i premijer imao važno mjesto u proslavi  jubileja RTCG.  Njemu je pripala čast da se pojavi u prvoj sekundi prelaska RTCG na digitalni signal. Trenutak je svakako istorijski. Kad je stari sistem državne, sa decenijskim zakašnjenjem od ostatka svijeta, prešao na digitalno emitovanje, u programu se pojavio premijer Duško Marković, sa menadžmentom RTCG. Izgledalo je kao da lebde u nekom zelenom praznom prostoru, ili da su se iskrcali na Mjesec. Sljedeća slika: Marković i drugovi lebde iznad vode, možda i zatvorenog bazena u Sportskom centru u Podgorici.

Možda se nekom čini da nema napretka. Ili mu dođe da se grohotom nasmije.  Ipak, prelaskom na HD signal, crnogorski građani mogli su jasno da vide čiji je servis RTCG. Klikneš na dugme, ono – premijer.

Ili, kako to Marković lijepo reče u HD izdanju: ,,RTCG ima državne atribute”.

,,Javni servis ima svetu misiju, ne samo da obavještava građane, nego da svaku informaciju stavi u realan kontekst”, dodao je premijer. Koliko je Marković stručan za realni kontekst možda najbolje govori njegovo viđenje sebe i onoga što je njegova Vlada napravila u protekle tri godine. Premijer je sebi dao „čistu peticu“, a njegova realnost izgleda ovako: nema javnog duga, plate rastu, otvaraju se fabrike na sjeveru, nezaposlenost se smanjuje… To će se valjda i gledati na RTCG.

Kako god, digitalizacija će građane koštati više od 17 miliona eura.  Strategiju digitalizacije RTCG donijela je daleke 2010. godine, kada je ponosno saopšteno da je zbog toga bila „u ovom procesu među prvima u regionu“. Par godina kasnije našla se na začelju. Trenutno, puštanje digitalnog signala, sa aspekta modernizacije, izgleda kao kad natjerate penzionera da sa fiksnog pređe na mobilni telefon.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JOŠ JEDAN NAPAD NA NOVINARE: Tajkun, zaštitar i tužilac – ogledalo sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta biva kada se u tužilaštvu, policiji, parlamentu ili TC Delti ugase kamere

 

Mladen Mijatović, službenik MUP CG raspoređen u Direktoratu za vanredne situacije i tjelohranitelj Zorana Bećirovića napao je, ovog utorak u Tržnom centru Delta, novinara Dana Vladimira Otaševića.

Mijatović je, kako prenose mediji na osnovu svjedočenja i snimaka nadzornih kamera, Otaševića vukao, čupao, psovao i prijetio mu pokušavajući da ga primora da sa svog mobilnog telefona izbriše zajedničke fotografije njegovog poslodavca (privatnog a ne državnog) i višeg državnog tužioca Miloša Šoškića.

Otašević priča kako je Bećirovića i Šoškića primijetio u jednoj od prodavnica mobilnih telefona. „Smatrao sam interesantnim da propratim činjenicu da je Bećirović, protiv kog je ranije podnijeta prijava tužilaštvu, u društvu tužioca.Sačekao sam da izađu i napravio par fotografija. Tada je na mene nasrnuo čovjek, obezbjeđenje Zorana Bećirovića“, objašnjava novinar, „Ja sam im se odmah predstavio… međutim, ovaj čovjek se na to nije obazirao, već me je uhvatio za zadnji dio vrata i privukao me sebi i počeo da me vrijeđa „bubašvabo, p….a ti materina, izbriši te slike”. Na to mu je Bećirović rekao: „Nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to”. Ovaj me je pustio, pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i ovaj čovjek, udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić”.

Nemoj ovdje, kamere su…?! Kolegu su, dakle, od ozbiljnijih (fizičkih) posljedica spasile nadzorne kamere. U prisustvu  tužioca. A  da nije bilo dotičnog policajca ne bi bilo ni problema. Makar ne u tom trenutku. Riješićemo to, kako reče čovjek koji godinama medije krivi za (još uvijek ne razjašnjeno) ubistvo njegovog brata Dragana Bećirovića.

Vijest o bliskom susretu tajkuna, tužioca i policajca sa novinarom stigla je u momentu kada se Bećirović (ponovo) našao u žiži interesovanja javnosti zbog nedavnog privođenja i saslušanja, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.

Iz medija bliskih Tužilaštvu mogli smo saznati da se Bećirović tereti zbog SMS prijetnji sudskom vještaku ekonomske struke iz Kolašina (naknadno smo doznali kako je riječ o Aleksandru Rakočeviću). Pobjeda citira prijavu: “Bećirović je vještaku poslao više prijetećih poruka u kojima je u prijetećem tonu pominjao imena nekih istaknutih tužioca, ali i nekih ljudi iz vlasti”.

Bećirovićje saslušan zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo pokušaj sprječavanja dokazivanja. Intrigirala je činjenica da se ni SDT ni Osnovno državno tužilaštvo (ODT) nijesu potrudili da pojasne sporna mjesta u ovoj priči: osumnjičeni je priveden po nalogu SDT, predmet je proslijeđen na postupanje u ODT, a određivanje pritvora zahtijevao je glavni SDT Milivoje Katnić… Jednako, čudilo je i odsustvo volje čelnika tužilaštva da se pohvale hvatanjem u koštac sa jednim od reprezentativnih predstavnika onog dijela ovdašnje biznis elite čiji su poslovi „neuobičajeno bliski vlastima“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARSTVO PROSVJETE I REZULTATI PISA TESTIRANJA: Gore je bolje

Objavljeno prije

na

Objavio:

PISA testiranje je opet potvrdilo da je skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno nepismen. Dok se u okruženju, i oni bolje rangirani od Crne Gore hvataju za glavu zbog loših rezultata, u Ministarstvu prosvjete Crne Gore pominju i radost

 

Crna Gora je na PISA testiranju koje je sprovedeno 2018. zauzela 52. mjesto, objavljeno je ove nedjelje na sajtu Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) koja sprovodi ovaj program. Kao i prilikom prošlog testiranja 2015, potvrđeno je da je skoro svaki drugi učenik u Crnoj Gori funkcionalno nepismen.

Na listi je rangirano 79 država a prva dva mjesta zauzimaju Kina i Singapur, slijede kineski Makao i Hong Kong, a najbolje plasirana evropska država, na petom mjestu  je Estonija. Od zemalja bivše Jugoslavije od Crne Gore su slabije plasirani BiH (62), Sjeverna Makedonija (67) i Kosovo (75). Slovenija je zauzela 21, Hrvatska 29, a Srbija 45. mjesto.

Dok se u okruženju, i oni bolje rangirani od Crne Gore hvataju za glavu zbog rezultata, u saopštenju Ministarstva prosvjete pominju i radovanje.  ,,Posebno nas raduje napredak iz matematičke pismenosti, bolji smo za 12 bodova, a statistički posmatrano bilježimo trend rasta od početka učešća u PISA testiranju za 31 bod. Rezultati iz naučne pismenosti su za nijansu bolji od prethodnog ciklusa. U ciklusu PISA 2018 fokus je bio na čitalačkoj pismenosti, gdje je novina bila uvođenje digitalnog čitanja. Neznatna razlika u rezultatima i na nivou OECD-a i na nivou Crne Gore u odnosu na prethodni ciklus je zenemarljiva upravo zbog uvođenja digitalnog čitanja, pa možemo reći da su rezultati iz čitalačke pismenosti na nivou prethodnog ciklusa. Takođe, i iz čitalačke pismenosti napredak je u odnosu na 2006. godinu 29 bodova’’.

Ponavlja se priča s testiranja 2015. godine kada su petnaestogodišnjaci iz Crne Gore bili u drugom dijelu liste. Daleko ispod traženog prosjeka zauzeli su 56. mjesto od 70 zemalja u kojima je obavljeno testiranje. Ministarstvo prosvjete je i tada hvalilo napredak u procentima u odnosu na stanje od prije deset godina (2006), iako je taj napredak i tada i sada bio mali.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo