Morali smo čekati dvije nedjelje da čujemo šta crnogorski državni zvaničnici smiju i umiju da kažu o aferi Telekom. Precizno, o saznanju da su njemački Dojče telekom i njegova podružnica iz Mađarske pristali da američkom Ministarstvu finansija plate 95 miliona dolara kako bi izbjegli tužbu u kojoj se tvrdi da su pomenute telekomunikacione kompanije podmitile zvaničnike Crne Gore i Makedonije. Bilo je dovoljno sročiti dvije prostoproširene rečenice i pokazati odgovornost, dostojanstvo i pošten odnos prema povjerenom državnom poslu. Otprilike: U Crnoj Gori niko nije i neće biti iznad zakona. Vlada (ili – parlament, Predsjednik, Tužilaštvo…) će insistirati da se otkriju i kazne svi koji su profitirali trgujući državnim interesima.
Umjesto toga, dobili smo još jednu potvrdu obećanja premijera Igora Lukšića da će njegova vlada biti vlada kontinuiteta sa prethodnim kabinetima Mila Đukanovića. Da će se, dakle, svim silama truditi da prikriju protagoniste mnogobrojnih afera, a zagorčaju život onima koji o kriminalu i korupciji govore i pišu.
Prvi se za riječ javio Petar Ivanović, direktor vladine Agencije za promociju stranih investicija. ,,Ako želimo da privučemo atraktivnije investitore, moramo promijeniti stil rada”, poručio je Ivanović, a onda pojasnio da njemu ne smetaju oni koji su, po svoj prilici, prodali državni interes za mito, već oni koji o tome govore i pišu tražeći da se počinioci imenuju i kazne.
,,Slučajevi poput afere Telekom ne idu u prilog promociji Crne Gore, već jako negativno utiču na njen imidž, naročito u svijetu potencijalnih investitora”, dokazao je Ivanović povjerenje svog mentora i vodiča kroz institucije profesora Veselina Vukotića, inače dugogodišnjeg potpredsjednika Savjeta za privatizaciju.
Potom se, u izjavi za Radio Slobodna Evropa, mrvicu korigovao, pojašnjavajući da on nije protiv slobode medija: ,,Sva moja upozorenja su bila da se možda ovdje previše žuri sa iznošenjem nekih konstatacija i osuda, a da još nemamo na raspolaganju sve činjenice”.
Zaista, za razliku od američkih istražitelja i čelnika DT-a koji su odlučili da odriješe kasu, mi još ne znamo – na čije račune je uplaćeno 7,5 miliona eura mita? Da li je to dovoljno dobar razlog da šutimo o aferi Telekom?
Stvar je mnogo jasnija kada se govori o Ivanovićevoj (i ne samo njegovoj) tvrdnji da oni koji insistiraju na javnosti rada državnih institucija i poštovanju važećih zakona, razgone stvarne, fiktivne i potencijalne investitore. To, prosto, nije tačno.
Prvi čovjek Crnogorskog Telekoma Rudiger Šulc je, za razliku od crnogorskih zvaničnika, potvrdio ono o čemu govore američka dokumenta – ,,prema mojim saznanjima, u cijelom ovom poslu postoje određeni elementi koruptivnih uplitanja”, ali i otklonio dileme oko eventualnog (dobrovoljnog) povlačenja Dojče Telekoma iz Crne Gore, objašnjavajući novinarima da se ne plaši potencijalnog raskida ugovora.
Uostalom, nije samo DT imun na afere. Nekadašnji Promonte (danas Telenor), grčki Helenik Petroleum, italijanska A2A, slovenački Hit, belgijski Interbruv, kao i niz ruskih, domaćih i svakojakih of-šor kompanija bile su predmet manjih ili većih (post)privatizacionih afera, pa niko od njih nije otišao iz Crne Gore. Otišli su, odnosno nijesu došli i pored iskazanog interesa: češki ČEZ, norveški Statkfart, švedski Elektrolux, Kempinski… i još niz potencijalnih investitora. I iza svih njih je ostao utisak: otjerala ih je nezajažljivost ovdašnje poslovne i političke elite. Korupcija.
Ali, crnogorski zvaničnici nijesu radi govoriti na tu temu. Umjesto o tome šta i kako rade oni, ovdašnji ministri mnogo radije govore o tome šta ne bi trebalo da čine – drugi. Tako nas je i Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade, podučio da nije vrijeme za pokretanje parlamentarne istrage o otkrivenoj korupciji. Nije zgodno, kaže, jer bi se to moglo protumačiti kao pritisak na tužilaštvo. ,,Principijelno, mislim da nije u redu da se, dok tužilaštvo vodi pretkrivični postupak, otvara takav parlamentarni proces, iako Skupština na to ima pravo”, razmišlja Lazović. ,,Mislim da se sve to može tretirati kao pritisak na Tužilaštvo”.
Lazović bi trebalo da zna da tužilaštvo nekakav postupak vodi od 2006. godine. I da je do sada makar dva, a možda i tri ili četiri puta došlo do zaključka da sporni ugovori ne sadrže ništa nezakonito. Zašto su onda Njemci prikrivanje prljavih tragova platili taman onoliko koliko su 2005. godine platili za većinsko vlasništvo nad Crnogorskim Telekomom?
Isto tužilaštvo već skoro tri godine istražuje da li Veselin Barović na zakonit način troši novac akcionara Eurofonda kada kupuje svoje akcije, po cijeni i nekoliko puta većim od onih na berzi. Toliko, otprilike, traju i provjere zakonitosti poslovanja Prve banke pod komandom Aca Đukanovića. Da li je u redu kada gradonačelnik Bara Žarko Pavićević posluje sa samim sobom? Tužilaštvo, koje bi Lazović da zaštiti od pritisaka, već pet godina pokušava istražiti da li je prilikom gradnje hotela Avala kršen zakon. Do danas nije razriješena enigma – ko je sve od nekadašnjih Đukanovićevih ministara imao kiparske i švajcarske račune na koje se slivao novac crnogorskih brodara i međunarodnih švercera duvanom? I ko je sve taj novac zadržao nakon odlaska sa državne funkcije. Još jedno nagradno pitanje: čijom voljom je beogradski advokat Mark Harison postao akter skoro pa svake privatizacione papazjanije u Crnoj Gori?
U svaku od tih istraga tužilaštvo pod komandom Ranke Čarapić uložilo je neuporedivo manje truda nego u pokušaj da se urednik jednog dnevnog lista iz žrtve uličnog nasilja proizvede u nasilnika.
Ovo je samo dio svega onoga što profesora Milana Popovića navodi na zaključak da je Lukšićeva Vlada – ukoliko želi da poštuje Ustav Crne Gore – dužna da izvrši pritisak na tužilaštvo i konačno pokuša da ga natjera da obavlja poslove koje su mu povjereni u ime države. ,,U suprotnom i jedni i drugi postaju saučesnici u kriminalnim aktivnostima”, kaže profesor koga je tužilaštvo, ne tako davno, saslušavalo kao autora teksta o korupciji i kriminalu. Da li će mu se sada neko izviniti?
Nakon visokorangiranog vladinog službenika i potpredsjednika Vlade, koji su nam pokušali objasniti zbog čega nam je sve bolje da nikad ne saznamo ko nas je opljačkao, riječ je uzeo premijer. Njegova poruka bila je neka vrsta zavjeta krupnom kapitalu i uticajnim igračima na međunarodnoj političkoj sceni. ,,Ne vidim da je realno poništavanje privatizacije (Telekoma)”, poručio je Igor Lukšić, uz tumačenje: ,,Jedno je privatizacioni postupak na koji, ako se ne varam, nije bilo žalbi. Drugo je ono što se dešavalo u narednoj fazi.”
Pravnici nijesu tako sigurni u ono što premijer tvrdi. Jedni kažu da ugovor o prodaji Telekoma može biti poništen ukoliko istraga u Crnoj Gori potvrdi podatke koji su stigli iz SAD. Drugi su oprezniji. Taj posao se može preispitivati tek poslije pravosnažne presude protiv njegovih aktera. Treći kažu da će Telekom ostati u rukama Mađara, odnosno Njemaca, čak i u slučaju da oni koji su dali i uzeli mito odu na ,,zasluženu robiju”. U tom slučaju, kažu sagovornici Monitora, može se govoriti samo o zloupotrebi položaja, odnosno da je neko sklapanje zakonski utemeljenog ugovora iskoristio da bi ostvario privatnu korist.
Posebnu prepreku, i to ne treba smetnuti sa uma, predstavlja činjenica da u eventualnom postupku arbitraže na drugoj strani ne bi imali neku of-šor kompaniju, već njemačku vladu. Ona je najveći akcionar Dojče Telekoma (sa tzv. zlatnom akcijom).
I otuda dilema koju bi, recimo, Igor Lukšić mogao da nam razjasni: zašto govorimo o privatizaciji Telekoma kada je, činjenice govore, Vlada Crne Gore svoje akcije prodala drugoj vladi. Faktički, u toj transakciji privatan je bio samo onaj dio posla u kome se pregovaralo o količini i načinu isplate novca kojim su potkupljeni ovdašnji pregovarači. Ili njihovi nalogodavci.
Kada bi, slučajno, krenuo u tu priču, nekadašnji ministar finansija bi o istom trošku mogao da pojasni kako to da smo monopole u oblasti telekomunikacija, električne energije i naftnih derivata ,,privatizovali” prodajući ih kompanijama koje su u vlasništvu država ili lokalnih samouprava drugih zemalja. I ima li to bilo kakve veze sa činjenicom da danas plaćamo najskuplje gorivo, impulse i kilovate u regionu.
Ili ni tu priču ne treba pominjati. Da ne streknu vlasnici.
Zoran RADULOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice