Povežite se sa nama

MONITORING

Trougao Đukanović, Rašid, Saviris

Objavljeno prije

na

Crnogorska tužiteljica je izjavila početkom ove sedmice da je, uprkos brojnim napisima medija, u Prvoj banci – sve čisto. Pregled najvećih dužnika te banke, međutim, ukazuje da su vlasnici Prve, braća Đukanović, čim su preuzeli banku, davali milionske kredite sumnjivim firmama i licima sa potjernica. Jedan od njih je i Palestinac Muhamed Rašid (Mohamed Rachid).

Rašid je bio jedan od najvećih dužnika Prve 2007. godine, kada je ova banka počela nekontrosliano da raste i tone istovremeno. Ovog bivšeg finansijskog savjetnika Jasera Arafata, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, aktuelne palestinske vlasti sumnjiče za višemilionsku pronevjeru i kriminalne novčane transakcije.

Dok su Rašida procesuirale palestinske vlasti, u banci Đukanovića su njegove firme podigle 12,8 miliona eura.

Poznato je da je Prva banka prijateljima, partijskim uglednicima, mafijaškim bosovima izdavala kredite od kojih su mnogi bili bez pokrića zbog čega je bila pod specijalnim mjerama Centralne banke i zbog čega je Đukanovićeva vlada obilno pomogla pozajmicom od više desetina miliona eura.

Za razliku od drugih dužnika, Rašid je imao pokriće. On je proveo godine uz Jasera Arafata, čiji je bio finansijski stručnjak. I borac za oslobođenje Palestine, Arafat, sumnjičio se za koruptivne poslove, proglašavan je od svjetskih medija za jednog od najbogatijih političara na svijetu. Dešava se to borcima i tvorcima nezavisnosti. Kada je umro, govorilo se da šifre njegovih tajnih računa imaju Arafatova žena i – Rašid.

Antikorupcijska komisija palestinskih vlasti tereti Rašida da je pronevjerio preko 15 miliona eura iz palestinskih javnih fondova te da je taj novac prebacio van zemlje. Za Rašidom, poznatijim pod imenom Kaled Salam, izdata je međunarodna potjernica. On je palestinsku teritoriju napustio poslije smrti Arafata 2004. godine.

Da li se dio tog novca legalizuje preko Crne Gore?

Rašidove kompanije su, prema revizorskom izvještaju iz 2007, dobile dva kredita od braće Đukanović. Veći, u iznosu od 8,4 miliona eura povukla je kompanija Monte Mena. Taj kredit garantovan je kolateralom od 7,8 miliona eura. Drugi, manji kredit, od 4,4 miliona eura, povukla je preko prve kompanije Trast holding (Trust holding), čiji je osnivač odbjegli Palestinac. Kolateral kojim je garantovan taj kredit iznosio je 3,87 miliona eura. Prema podacima podgoričkog Privrednog suda iz juna i maja ove godine, račun te Rašidove kompanije je blokiran. Blokiran je i račun Monte Mene.

Visoki keš kolaterali, ako su prijavljeni, morali su biti predmet istrage Uprave za sprečavanje pranja novca, ali i CBCG, koja ih je vjerovatno i tretirala u svom izvještaju o Prvoj. Ovo, međutim, nijesu jedini visoki keš kolaterali koje je ova banka primila pošto su je preuzeli Đukanovićevi.

Prema mišljenjima bankarskih stručnjaka, keš kolateral je najbolja garancija za banku, ali ovako visoki iznosi često se koriste da bi se oprao sumnjivo stečeni novac. Šarićev narko kartel je preko brojnih of- šor kompanija, polagajući kolaterale i povlačeći kredite iz ovdašnjih banaka, oprao milionske svote novca. Na sudu je utvrđeno da su Šarić i njegov novac legalizovali preko više crnogorskih banaka, među kojima se u optužnici tužilaštva pominjala i Prva.

Monitor je u prošlom broju objavio da je Mohamed Rašid u direktnim poslovnim vezama sa Milom Đukanovićem ne samo preko bankarskih transakcija. Direktorica Đukanovićeve kompanije Prajmari invest (Primary invest) Dragica Mrvaljević istovremeno je bila i direktorica firme Muhameda Rašida, Monte Mena investment. Ta firma je osnovana u Crnoj Gori 2007, baš kada je Rašid podigao milionske kredite. Prije ovoga Mrvaljevićeva je bila sekretar u nikšićkom AD Napredak, firmi koja je sada obrisana.

Muhamed Rašid je prema privrednom registru osnivač četiri kompanije u Crnoj Gori: Monte Mena investments, Trast holding, tivatske Prima invest (koja je obrisana iz registra) i podgoričke Montenegro kompani (Montenegro company for real estates, investments and development). Zanimljivo je da su tri, od te četiri kompanije registrovane na adresi Bulaver Svetog Petra Cetinjskog 141 u Podgorici, gdje su smještene nekretnine Aca Đukanovića, brata bivšeg premijera.

U vrijeme Arafatove vladavine, Rašid je dobio nadimak ,,gospodin deset posto”. Njegov potpis je navodno bio neophodan kako bi bio sklopljen bilo koji veći posao, izdat ugovor ili koncesija, a on sam je postao vlasnik brojnih kompanija koje su se bavile različitim poslovima – reklamiranjem, benzinom, električnom energijom, cementom…

Iste godine kada je podigao višemilionske kredit od Prve banke Muhamed Rašid je registrovao u Panami firmu Monte Mena investment fond čiji je kapital iznosio 100.000.00 eura. Partneri su mu bili veoma zanimljivi ljudi: Samih Saviris (Samih Sawiris), Vojin Vlahović, Veselin Vukotić, Hišam Abou Sena (Hisham Abou Senna), Jusuf el Saraj (Yousef Al Sarraj) i Majed Škuirat (Majed Shquirat).

I ovo društvo višestruko je povezano sa crnogorskom političkom i biznis elitom i njenim prvim čovjekom Milom Đukanovićem.

Egipćanin Samih Saviris sa svojim Oraskomom ušao je u jedan od najvećih projekata u Crnoj Gori – izgradnju luksuznog kompleksa na poluostrvu Luštica, investiciju koja bi navodno trebalo da pređe milijardu eura. Đukanovićeva Vlada to je najavila kao kapitalni projekat, najveću investiciju u istoriji.

Saviris je, kao i Rašid, imao probleme sa zakonom u sopstvenoj zemlji. Ovaj egipatski Kopt pripada jednoj od tamošnjih najbogatijih porodica, bliskoj režimu Mubaraka. Ubrzo nakon egipatske revolucije Saviris je osuđen na dvije godine zatvora zbog finansijskih malverzacija, ali kasnije je ušao u proces nagodbe sa sudom. Saviris je inače crnogorski državljanin. Odlazeći premijer Lukšić pojašnjavao je da je zbog visokih ulaganja Vlada Savirisu izdala pasoš.

Otkud sa Rašidom i Savirisom u panamskom registru Đukanovićeve uzdanice Veselin Vukotić i Vojin Vlahović? Veselin Vukotić je bio Đukanovićev ekonomski učitelj. On je operativno godinama vodio Savjet za privatizaciju i jedan je od tvoraca modela po kojem su brojna crnogorska preduzeća i resursi prešla u ruke odabranih. Vukotić je kasnije postao i poslovni partner Mila Đukanovića u Univerzitetu Donja Gorica, gdje imaju po četvrtinu vlasništva. Nakon što su ranije objavljene informacije, iz panamskog registra izbrisano je ime Veselina Vukotića.

Vojin Vlahović je bio dugogodišnji najbliži saradnik i savjetnik Mila Đukanovića, a sada pored panamskih poslova, služi domovini kao ambasador u Rimu.

Rašid i Saviris u Panami imaju više kompanija zajedno. Pored Monte Mene, oni su i u Džud fondu (Joud Fund). Džud fond i Monte Mena najavljeni su prije više godina kao veliki investitori nadomak Petrovca, na kompleksu Skočiđevojka, gdje je trebalo da grade luksuzni turistički kompleks na više desetina hiljada kvadratnih kilometara.

Ništa, međutim, od toga. Privredni sud je dosudio privremenu mjeru otuđenja nepokretnosti Monte Meni jer kompleks Skočiđevojka nije u potpunosti isplaćen bivšem vlasniku kompanije Kaldero trejdng (Caldero trading limited) Zoranu Bećiroviću. Bećirović, još jedan Đukanovićev prijatelj, tu je zemlju kupio od dvojice ruskih državljana za 14,2 miliona a prodao Monte Meni za fantastičnih 41,7 miliona eura.

To zemljište potražuju i nekadašnji vlasnici mještani Paštrovića. Nima je taj prekrasni posjed od više desetina hiljada kvadrata, sa jednim od najljepših pogleda na našem Jadranu, konfiskovan od strane nekadašnjih komunističkih vlasti. Ruskim državljanima tu je zemlju iako je bila pod sporom, prodao Svetozar Marović dok je upravljao Srbijom i Crnom Gorom, za simboličnu sumu. Vezama nikada kraja. Bećirović i Marovićev sin Miloš u isprepletanim su poslovnim vezama.

Iako je cijeli kompleks pod različitim vrstama zabrana, hipoteka i sporova, Rašidova Monte Mena i dalje preko svog sajta reklamira grandiozni turistički projekat na Skočiđevojci. I ne samo taj, firma odbjeglog Palestinca reklamira i projekat na Potkošljunu, nadomak Budve. Baš tu, na Podkošljunu, Đukanovićeva kompanija Global Montenegro, posjeduje ogroman kompleks od 20.229 kvadratnih metara zemlje, koji je kupljen na kredit.

Rašidov, Savirisov, Vlahovićev i Vukotićev partner iz panamskog registra Jusif el Saraj, prema crnogorskom Privrednom sudu, ovdje je u više kompanija: Monte Mena, Monte Mena arhitektonski studio, Y-Axis i A Good Start in Montenegro. Tri od četiri te kompanije su na adresi Bulevar Svetog Petra Cetinjskog 141, gdje stoluje mlađi Đukanovićev brat Aco, većinski vlasnik Prve.

Očito se radi o dobro organizovanoj grupi, koja djeluje sa jedne – Đukanovićeve adrese. Ko u tom lancu ima kakvu ulogu, za što koriste crnogorske institucije i banke, peru li se sumnjive bjelosvjetske pare – to bi trebalo da razmrsi neko drugo tužilaštvo, ne ovo Rankino. Jer njoj je , kao što smo čuli i početkom ove sedmice, tu sve – čisto.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

p

Komentari

Izdvojeno

UNESCO TRAŽI TRENUTNI MORATORIJUM NA GRADNJU U KOTORU: Obustava gradnje i za Tivat, Hereg Novi i dio Cetinja

Objavljeno prije

na

Objavio:

U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana

 

Status Kotora i Bokotorskog zaliva na listi zaštićene svjetske kulturne i prirodne baštine, ponovo je u fokusu pažnje građana, vlasti i medija u Crnoj Gori. Nedavni bizarni predlog ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slavena Radunovića,  o mogućem raspisivanju referenduma na kojem bi se građani Boke izjasnili da li žele i dalje da uživaju zašitu UNESCO ili ne, izazvao je ogromnu pažnju javnosti.

Ova izjava ministra Radunovića izazavala je brojne negativne reakcije političara, mnogih nevladinih organizacija, aktivista i građana Kotora. Oni  su iskazali duboko neodobravanje i odijum prema stavu vladinog funkcioneru koji na neprihvatljiv način govori o najznačajnijoj tekovini Kotora i gradova u zalivu Boke ostvarenoj prije 46 godina – upis na listu područja od izuzetne univerzalne vrijednosti svjetske kulturne i prirodne baštine.

Ministar Radunović samo je  otvorenije govorio o izgradnji i razvoju, ono  što su njegovi prethodnici bez mnogo buke godinama sprovodili u praksi, zbog čijih su radnji preijdlozi i prijetnje o skidanju Kotora sa liste UNESCO redovno stizali iz ove svjetske organizacije. Pravo je čudo da je zaštićeno područje ostalo na listi svjetske baštine, nakon decenijske nebrige nekadašnjih vlasti i divljanja građevinske mafije po Boki, koju su nemilice betonirali.

Ministar je zabrinut, nakon što su polovinom jula iz Pariza stigle uznemirujuće vijesti o zabrani gradnje i izostanku milionskih investicija na dijelu primorja.  U okviru 47. sesije održane od 6-16. jula u Parizu, stručni tim zajedničke misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO/ICOMOS, usvojio je izvještaj za Kotor, po kojem Crna Gora ima rok da do 01. februara 2026.  dostavi ažuriran izvještaj o stanju očuvanja za prirodni i kulturno-istorijski region Kotora, radi razmatranja na 48. sesiji UNESCO Komiteta.

Odluka 47 COM 7B dio je šireg paketa koji se odnosi na mnoge UNESCO lokalitete gdje države članice imaju rok do 1. februara 2026. da dostave izvještaje o očuvanju svojih područja. Odluka za Kotor nosi broj 47 COM 7B.115 i predstavlja rezime nedostataka u implementaciji preporučenih mjera iz monitoringa i misija iz februara 2025., te planiranih i sprovedenih mjera za zaštitu izuzetne univerzalne vrijednosti područja (OUV).

U najnovijem izvještaju UNESCO traži trenutnu obustavu svih građevinskih projekata unutar zaštićenog dobra i njegove zaštitne zone. Ove mjere predviđene su kao nužne kako bi se srpiječile negativne posljedice kumulativnih uticaja novih projekata na izuzetnu univerzalnu vrijednost Kotora. Traži se revizija PUP-a Kotor i Menadžment plana, uvođenje strategije za smanjenje rizika i integrisanje OUV u planska dokumenta.

Nalaže se privremena obustava svih razvojnih projekata – uključujući i one za koje je od 2023., na osnovu HIA studija, dobijena saglasnost UNESCO.  dok se ne izradi kumulativna procjena uticaja na OUV. Odnosno, da su unaprijed uradi studija o tome kako bi se realizacija Prostorno urbanističkog plana Kotora u cjelosti, odrazila na kulturno nasljeđe Boke. U praksi to znači zaustavljanje razvoja dok se ne uspostave adekvatni planovi, primijeni uravnoteženo planiranje uz obavezu izrade HIA studije i unutar buffer zone u svim pogođenim opštinama u široj zoni Boke.

Pored Kotora moratorijum na izgradnju objekata odnosi se i na djelove opština Tivat, Herceg Novi i jedan mali dio opštine Cetinje, koje su u zahvatu zaštitne buffer zone.

Ako se preporuke iz poslednjeg izještaja ne sprovedu do 1. februara 2026. Kotor bi mogao doživjeti poraz koji bi imao ogroman međunarodni odjek, brisanje Kotora sa liste Svjetske baštine i upis na listu Svjetske baštine u opasnosti.

Vlada premijera Milojka Spajića našla se pred velikim izazovom. Da sprovede privremenu zabranu izvođenja svih planiranih projekata, da uspori razvoj primorskih opština i sačuva UNESCO status Kotora i zaliva Boke, ili da popusti pred pritiskom kapitala građevinskog lobija koji na ovom dijelu Crnogorskog primorja ima ogromne planove.

Premijer Spajić preuzeo je kormilo u Nacionalnoj komisiji za UNESCO  kojom će predsjedavati narednih šest mjeseci i obećao da status UNESCO za Kotor neće biti doveden u pitanje.

„Uključio sam se u predsjedavanje Nacionalnoj komisiji za UNESCO i zajedno sa stručnjacima učinićemo sve da posebne vrijednosti naše države ostanu očuvane i međunarodno prepoznate“, kazao je premijer.

Nacionalna komisija za UNESCO je jedna glomazna neučinkovita radna grupa na čijem se čelu obično smjenjuju ministri kulture. Ovo je prvi put da takvu komisiju predvodi jedan premijer.

Država je osnovala više tijela čiji je posao bio cjelovita zaštita područja. Pored Nacionalne komisije formiran je i Savjet za upravljanje prirodnim i kulturno-istorijskim područjem Kotora. Postoji i Kancelarija za UNESCO u sklopu Ministarstva kulture i medija. Na desetine biranih vodilo je ove grupacije osnivane forme radi, njihov učinak na obezbjeđenju zaštite i sprovođenju dosadašnjih preporuka UNESCO ravan je nuli.

Iako je prošlo 46 godina od stavljanja Kotora pod zaštitu UNESCO, vlast nije uspjela da ovu teritoriju pravno zaštiti kao zonu specifičnog kulturnog pejzaža.

Interesi investitora stavljeni su iznad interesa države i građana Crne Gore, kojima je pitanje opstanka na listi svjetske kulturne baštine neupitno. To su nedavno poručili odbornici Opštine Kotor koji su jednoglasno usvojili Deklaraciju o očuvanju Kotora.

„UNESCO satus nije političko pitanje već civilizacijska obaveza“, poručili su kotorski parlamentarci.

Međutim, u prethodnim dekadama nije bilo tako. Na zaštićenom području vodila se borba između dva esktrema, gradnja stanova i apartmana na svakoj parceli sa jedne strane i zahtjevi da se stanje konzervira, sa druge. Između toga, urbanizacija prostora kotorske opštine dobila je nevjerovatne razmjere.

U izvještajima ICOMOS-a  o kojima je Monitor u više brojeva izvještavao, ukazivano je na zabrinjavajući talas novogradnje koji je zahvatio područje Kotora. Napadnute su upravo one lokacije za koje je UNESCO zahtijevao poštedu ili bar kontrolisanu urbanizaciju. Navedeni su primjeri poražavajuće degradacije  dijela zaliva, ribarskog naselja Morinj, Kostanjice, Dobrote, Škaljara, Orahovca, zelene zone Glavati,  prostora čije prirodne vrijednosti su djelimično izgubile odlike,  instituta Izuzetne univerzalne vrijednosti koje su ga dovele na listu bisera Svjetske baštine.

Od države Crne Gore u prethodnom periodu dva puta je zahtijevano uvođenje moratorijuma na gradnju objekata. Prvi put na sastanku UNESCO-vog Komiteta za svjetsku baštinu u Dohi, glavnom gradu Katara, u ljeto 2014., sa koga je izvještaj bio veoma negativan. Međutim, protiv uvođenja moratorijuma tada su se zdušno izborile članice crnogorske delagacije u Dohi, među kojima i Anastazija Miranović, tadašnja direktorica Uprave za zašitu kulturnih dobara, koja je imala značajnu ulogu u degradaciji kulturnog dobra Boke.

Najoštriji je bio izvještaj UNESCO za 2017. godinu,  kada je zatražen moratorijum na gradnju u Kotoru, do donošenja novog PUP-a i stavljanje van snage svih planskih dokumenata koji su se odnosili na zaštićeno područje.

Vlada i Ministarstvo održivog razvoja i turizma našli su se tada neočekivanoj ulozi. Morali su poništiti sve planove koje su sami donosili, sve one državne studije lokacije kojima je betonirana obala Bokokotorskog zaliva, kao i lokalne urbanističke planove na koje su davali saglasnost. Donijetim uglavnom po instrukcijama moćnog građevinskog lobija i tajkuna bliskih DPS -u. Njihova stambena naselja po Kostanjici, Morinju, Dobroti, Orahovcu, Glavatima i gradnja na Turskom Rtu, područjima na koje je ICOMOS posebno ukazivao, ostaće kao spomenik jedne osione vlasti kojoj je najveće zadovoljstvo predstavljala gradnja stambenih kompleksa u netaknutim prirodnim rezervatima.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ NAKON ZASTARE  AFERE TELEKOM: Ruganje pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce

Afera Telekom koja je počela od privatizacije ovog državnog preduzeća 2005. godine opet je dobila zamah. Nakon šest godina, specijalna tužiteljka Ana Petrović-Vojinović odbacila je krivičnu prijavu MANS-a, iz 2019, protiv bivšeg šefa države Mila Đukanovića, njegove sestre Ane Đukanović i više drugih osoba, koje je ta NVO sumnjičila za zloupotrebu službenog položaja, primanje mita i stvaranje kriminalne organizacije.

Ostala lica, za koje je odbačena prijava, su dobitnici DPS tranzicije – bivši predstavnik Telekoma Oleg Obradović, Eurofonda Veselin Barović, preduzeća Monte Adria Damjan Hosta, kao i predstavnik  Mađar Telekoma Tomaš Morvaiv. Tužiteljka je u obrazloženju navela da je zastara za djelo krivičnih djela nastupila još prije 15 godina, dok su neka zastarjela prije nešto više od četiri godine. Samo to niko, svih ovih godina, nije imao kad da saopšti zainteresovanim stranama i crnogorskoj javnosti.

Državna kompanija Crnogorski Telekom prodata je 2005. godine Mađar Telekomu za 114 miliona, od čega su tri miliona izdvojena za dotaciju otkupa akcija manjinskih akcionara. Par godina nakon privatizacije, Ambasada SAD zvanično je potvrdila da je njihova Komisija za hartije od vrednosti i berzu (SEC) došla do dokaza da je bilo podmićivanja u Crnoj Gori u slučaju privatizacije Telekoma.

U tužbi američke Komisije ukazivano je da su podmićivanje omogućila dva člana uprave crnogorskog Telekoma i advokatica, sestra jednog od vodećih funkcionera. U pitanju su četiri lažna konsultantska ugovora, preko četiri of-šor firme koje su angažovane navodno od Mađar Telekoma za konsalting ali su u stvari poslužile da bi se isplatio mito kako bi mađarski investitor došao do željenog procenta vlasništva.

Postupak u SAD, pred njujorškim sudom, vođen je protiv trojice mađarskih direktora, ali je u kasnijoj fazi dio o Crnoj Gori obustavljen. Optužnica se bazirala na navodima o korupciji u Sjevernoj Makedoniji, gdje je takođe Telekom privatizovan na sumnjiv način. Postupak u SAD je završen vansudskim poravnanjem.

Mediji koji su u američkim dokumentima prepoznali Anu Đukanović, tada Kolarević, sestru najmoćnijeg čovjeka u državi Mila Đukanovića, bili su tuženi. U oktobru 2013. Osnovni sud u Podgorici odbacio je kao neosnovanu tužbu Ane Kolarević protiv nedjeljnika Monitor zbog tekstova u kojima se sestra premijera  Đukanovića pominje u vezi sa korupcionaškom aferom Telekom. Kolarević je od Monitora kao i dnevnika Vijesti i Dan tražila ukupno 300.000 eura na ime povrede časti i duševnih bolova. Presuda je bila suprotna od one u julu te godine kada je sudija Osnovnog suda Miodrag Pešić utvrdio da su zbog sličnih tekstova Vijesti povrijedile čast i ugled advokatice Ane Kolarević i dosudio joj 5.000 eura kao naknadu štete za pretrpljene duševne bolove. Sudija Pešić je u ranijoj karijeri bio predsjednik mladih DPS-a.

Nakon najnovije odluke tužilaštva, izvršna direktorica Akcije za socijalnu pravdu Ines Mrdović ističe da bi SDT trebalo da preispita odgovornost postupajućih tužilaca.

Ova afera je bila i ostala tabu za tužilaštvo. Još 2007. Vesna Medenica, tada državna tužiteljica, ustvrdila je da korupcije prilikom privatizacije Telekoma nije bilo. Medenica se sada tereti da je bila dio kriminalne organizacije.

U aprilu 2015. godine, crnogorsko tužilaštvo je dobilo dokumentaciju iz SAD.  Prethodni postupajući tužilac u tom slučaju bio je Saša Čađenović, kojeg kolege specijalni tužioci terete da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja. Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, sada optužen za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja, tvrdio je početkom 2019. da Milo i Ana Đukanović nijesu uključeni u malverzacije oko prodaje Crnogorskog Telekoma.

Katnić je ipak izvukao opredmet iz fioke i sveo optužnicu na nekadašnje direktore Telekoma Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića. Teretio ih je da  su zloupotrebom položaja sebi tokom privatizacije obezbijedilli 2, 3 miliona eura. U junu 2022. Viši sud je donio oslobađajuću presudu za  Obradovića i  Ivanovića.

U krivičnoj prijavi MANS-a iz marta 2019. godine Đukanovići i ostali se terete da su ,,kroz organizovanje kriminalne grupe, koristeći privredne i poslovne strukture Crne Gore, preko uticaja na izvršnu vlast obezbijedili da Vlada Crne Gore omogući ‘Mađar Telekomu’ da po povoljnijim uslovima kupi akcije manjinskih akcionara i tako dođe u posjed dvije trećine akcija Telekoma CG, a što je bio uslov za kupovinu državnog paketa akcija kompanije”.

U prijavi se tvrdi da je preko lažnih ugovora Đukanoviću i ostalima isplaćen mito od 7,4 miliona eura. ,,Dio mita u iznosu od 580.000 eura isplaćen je preko prijavljene Ane Đukanović (tada Kolarević)”, navodi se u prijavi.

,,Sve proizilazi iz dokaza koji je proveden na saslušanju direktora Mađar Telekoma u SAD, u okviru sudskog procesa koji je protiv trojice direktora vođen pred Federalnim sudom na Menhetnu”, piše u MANS-ovoj prijavi, uz dodatak da je Mađar Telekom je pred organima SAD priznao i prihvatio odgovornost za postupanje svojih zvaničnika.

Đukanović je ljut nakon dosadašnjeg epiloga ove afere: ,,Razlog za odbacivanje je nepostojanje krivičnog djela. A pokretanje postupka je politikantski iskonstruisala osoba koja je svojevremeno imala potpisan ugovor sa EK koji je podsticao i veoma izdašno finansijski nagrađivao podnošenje krivičnih prijava protiv nosilaca javnih funkcija u Crnoj Gori“, izjavio je Đukanović za Pobjedu.

Osvrnuo se i na nepravdu Brisela, jačanje desnice u Evropi, fašizam i velikosrpstvo. Jedna od tekovina Đukanovićeve politike je rasprodaja državnih preduzeća, pa i onih uspješnih poput Telekoma. S druge strane, Telekom Srbije je u državnom vlasništvu i ima kompanije u Crnoj Gori i BiH, a time i finansijsku i drugu moć da utiče i na događaje u susjednim državama.

Jedna od prvih ideja nove vlasti nakon promjena 2020. bila je da se Crnogorski Telekom vrati u državno vlasništvo jer je, tvrdli su, to otpočetka bio korupcionaški posao. Protokom vremena pravosuđe nije potvrdilo političke ocjene ni za Telekom ni za druge afere vezane za 30-godišnju vladavinu Đukanovića.

U novoj vlasti bi  da ono što ne može ili neće da dokaže pravosuđe, oni  ,,riješe”. ZBCG je najavila iniciranje formiranja Anketnog odbora u Skupštini koji će se baviti ulogom i odgovornošću državnih organa, prvenstveno tužilaštva kada je u pitanju zastara afere Telekom.

Kako sada stvari stoje podržaće ih i Pokret Evropa sad. Vladajuća stranka je takođe najavila formiranje Anketnog odbora ,,u cilju rasvjetljavanja svih bitnih činjenica u slučaju Telekom, ali i drugim slučajevima privatizacija u Crnoj Gori, poput privatizacije Nikšićke banke, Primorke, Metalca.

Prije više od deceniju u Skupštini je formiran anketni odbor koji je prikupljao informacije o privatizaciji Telekom. Rezultati su jasni – nema ih.

,,Slučaj Telekom je morao biti predmet provjera nadležnog tužilaštva mnogo ranije, a ovakav ishod dodatna potvrda potrebe neodložnog vetinga u crnogorskom pravosuđu”, kazao je  direktor istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.

MANS je najavio da će, sljedeće sedmice, podnijeti pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom za utvrđivanje svih okolnosti koje su dovele do zastare ovog predmeta.

„Nema ponta u našoj vlasti da im se pošalje poruka da uzalud kojevitezaju i da naši državni organi efikasno i profesionalno rade svoj posao: optužuju ko je odgovoran, a odbacuju pamflete. Umjesto toga, kod nas zastarijeva. Da se niko ne naljuti. A valjda će i onaj kome zastari biti zadovoljan. Eto, poneko neće. Nego ima veća očekivanja od države. Ne za sebe, nego jednako za sve“, poručio je, između ostalog, Đukanović.

Skoro pet godina od pada Đukanovićevog DPS, očekivanja da će nova vlast sprovesti neophodne reforme, posebno u pravosuđu, gotovo i da ne postoje. Zato Đukanović i može da drži lekcije. Dok DPS i crnogorsko društvo drži kao taoce.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STIŽE LI AFERA BEHTEL-ENKA I U CRNU GORU: Početak skupog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hrvatska, Rumunija, Albanija, Kosovo, Srbija i Sjeverna Makedonija svjedoče kako partnerstvo sa američkim konzorcijumom može mnogo da košta. Pošto je, izgleda, u pitanju specifičan posao,  kojim vlasti u regionu nijesu plaćale samo građevinske poslove već i političku naklonost republikanskih vlasti

 

Zahvaljujući premijeru Milojku Spajiću i njegovoj Vladi, dobili smo još dva potencijalna partnera spremna da postanu “dio uspjeha u Crnoj Gori”. Bez opterećenja u vidu tendera, javnih nabavki i transparentnosti ugovorenih uslova saradnje. Jednostavniji je model: ruka-ruci, paf-paf.

Na fonu sa skorašnjim bilateralnim ugovorima sa UAE i nesuđenim/presuđenim strateškim investitorom Muhamedom Alabarom, Vlada  je, pozivajući se na prošlogodišnji bilateralni sporazum o ekonomskoj saradnji sa SAD, potpisala Memorandum o razumijevanju sa američkom kompanijom Behtel i turskom građevinskom firmom Enka.

Memorandum su, uz prisustvo američke ambasadorke Džudi Rajzing Rajnke, potpisali Spajić, regionalni predsjednik Behtela Džastin Siberel i član Izvršnog odbora EnkaOzger Inal.

“Dugo smo sanjali razvoj infrastrukture u Crnij Gori, govorili o tome kako bi bilo lijepo da imamo auto-puteve do mora i sjevera, do svih prirodnih ljepota koje imamo”, napisao je premijer na X, nakon potpisivanja Memoranduma. “Taj višedecenijski san postaje realnost. Naši strateški američki partneri su spremni da pomognu na tom putu i poslali su svoje najbolje inženjerske i građevinske kompanije da budu dio uspješnog razvoja Crne Gore, zajedničkog uspjeha Crne Gore i SAD.”

Enka je turska kompanija, ali bi se ta nepreciznost mogla pokazati kao najmanji problem buduće saradnje. Za koju se premijer zalaže još od vremena kada je, kao ministar finansija u Vladi Zdravka Krivokapića, iskoračio na ovdašnju političku scenu. “Dogovorena sveobuhvatna saradnja kompanije Behtel i Crne Gore”, pohvalio se Spajić u decembru 2021. na tadašnjem tviteru . “Sledeće sedmice Zdravko Krivokapić potpisuje Memorandum o razumijevanju sa predstavnikom kompanije. Jedan od prvih projekata Jadransko-jonski autoput, investicija od preko milijardu eura čija realizacija kreće krajem 2022.”

Umjesto najavljene investicije – pala je Vlada. Iz Behtela su razgovore o saradnji nastavili sa Dritanom Abazovićem. “Želimo da sarađujemo na obostrano zadovoljstvo i u interesu daljeg razvoja vaše zemlje”, poručili su nakon sastanka u septembru 2022. I  Abazović je  bio optimista: “Naše ambicije su da sa pouzdanim partnerima krenemo u intenzivniji infrasturkturni razvoj”. Kako je taj sastanak upriličen nekih 30-40 dana nakon što je Abazovićevoj Vladi izglasano nepovjerenje, još jednom se završilo samo na lijepim željama.

Baš kao i desetak godina ranije, kada su predstavnici konzorcijuma Behtel-Enke tadašnjem premijeru Milu Đukanoviću u januaru 2013.  “predstavili planove za saradnju i iskazali zainteresovanost da učestvuju u realizaciji najznačajnijeg projekta u Crnoj Gori, izgradnji auto-puta od Bara do granice sa Srbijom” . I tada je neđe zapalo.

Da li je, konačno, došlo vrijeme za Behtel-Enka? “Crna Gora bira razvoj, stabilnost i partnerstvo sa saveznicima”, napisala je na mreži X ministarka javnih radova Majda Adžović, “Premijer Spajić potpisao je Memorandum koji otvara vrata investicijama, snažnijim vezama sa SAD i ravnomjernom razvoju. Zahvalnost ambasadi SAD-a na podršci”.

Nije slučajno da ova poruka ima politički koliko i ekonomski kontekst.

Behtel je mega korporacija blisko povezana sa republikanskim administracijama u SAD – o tim vezama napisane su čak i knjige”, piše nedjeljnik Vreme 2019., u vrijeme kada je Aleksandar Vućić ušao u aranžmane sa tom kompanijom. List pravi popis visokopozicioniranih funkcionera SAD koji su prije i poslije državne funkcije imali angažman u toj kompaniji. Uz konstatciju kako je “Behtel poznat po tome da nije konkurentan sa cijenama i da izbegava javne tendere, odnosno da poslove dobija preko političkih činilaca.”

Zanimljivo je ispratiti poslove Behtela i Enka u regionu.

Počelo je 1998. kada je američka kompanija, direktnom pogodbom bez tendera, ugovorila gradnju autoputa Zagreb-Split. Do početka 2005., kada je Behtel odustao od daljeg angažmana u Hrvatskoj, preselivši mehanizaciju u Rumuniju, izgrađena je manja polovina ugovorene ceste, oko 145 kilometara. Za to im je plaćeno 990 miliona dolara. “Kasnije je tadašnji ministar obnove Jure Radić priznao medijima da je cijena mogla biti barem trećinu manja da je bilo tendera. Razlog zašto to nisu uradile, kazao je tom prilikom Jurić, bila je odluka da se novcem poreskih obveznika plati učvršćivanje političkih odnosa Hrvatske i SAD”, navodi regionalno izdanje Forbsa u prošlogodišnjem tekstu. “Niko, pritom, ne spori da Behtel slovi za kvalitetnog građevinskog giganta, odnosno da su putevi koje gradi kvalitetni, ali ako ste spremni da ih papreno platite”.

Slijedili su poslovi u Rumuniji. Tamo je Behtel, opet bez tendera, 2004. dobio posao gradnje 415 kilometara autoputa uz cijenu od 2,2 milijarde eura. Rok za završetak bila je 2011. Evropska komisija je, uzalud, prijetila da će zbog kršenja EU propisa o tenderima/javnim nabavkama Rumuniji uskratiti pristup finansijskim fondovima. Posao je krenuo.

Do 2007. cijena je narasla na 4,7, a onda na 9,9 milijardi eura. Investitor je izvođača optuživao da sporo gradi a izvođač investitora da sporo plaća. Ugovor je raskinut 2013. Behtelu je za završene dvije dionice dužine 52 kilometra i polovinu radova na trećoj od 60-tak kilometara isplaćena 1,4 milijarda eura, plus obeštećenje za raskid ugovora.  Svjetski i regionalni mediji pisali su o raskidu „kontroverznog ugovora“ dok su Rumuni odlučili da buduće izvođače radova na autoputu traže na tenderima.

Behtel i Enka su, u međuvremenu, počeli gradnju autoputa Drač – Tirana – Priština. Ugovor u Albaniji potpisan je 2006., nakon tendera za koji su savjetnici Svjetske banke zaključili da je netransparentan i nezakonit. Dok je posao završen  cijena je porasla sa 418 miliona na blizu milijardu eura.

Kosovski ugovor za nastavak autoputa do Prištine potpisan je 2010., bez tendera, uz pozivanje na međudržavni sporazum sa SAD. Tamo su troškovi radova porasli sa inicijalnih 400 miliona za 102 kilometra na 838 miliona eura za izgrađenih 77 kilometara.

Zvanična Priština je istim partnerima povjerila gradnju autoputa do Skoplja, dok im je Tirana prepustila pripremu projekta za gradnju hidroelektrane Crni Drin.

Jedna zanimljivost iz Prištine 2010. godine. Tadašnji ambasador SAD na Kosovu je po isteku mandata posao nastavio u Behtelu. Dok je nekadašnji član uprave Behtela, u vrijeme potpisivanja ugovora sa Kosovom, bio specijalni savjetnik kosovskog premijera Hašima Tačija. Riječ je o američkom generalu Vesliju Klarku koji je, 1999. komandovao NATO snagama tokom vojne intervencije na Kosovu/SRJ.

Na red je došla Srbija. Behtel je u avgustu 2019. godine potpisao ugovor vrijedan 745 miliona eura za izgradnju autoputa dužine 112 kilometara koji povezuje Kruševac i Kraljevo. I ovdje je ugovoru prethodio Memorandum, a detalji o realizaciji posla proglašeni su tajnom.  Javnost je iz prošlogodišnjeg izvještaja Fiskalnog savjeta Srbije saznala da je cijena, u međuvremenu, duplirana – na 1,6 milijardi eura. Što ne mora biti i konačan iznos. U Srbiji, Behtel radi i na pripremi gradnje hidroelektrane Đerdap 3 na Dunavu.

U Sjevernoj Makedoniji Behtel i Enka imaju, od 2023, ugovor o gradnji dionica autoputa na koridorima 8 i 10. Da bi započeli partnerstvo, vlasti u Skoplju su opozvale odluku da se te ceste grade uz pokroviteljstvo EU, promijenili sedam važećih zakona  i usvojili osmi – Zakon o strateškom partnerstvu sa kompanijama Behtel i Enka za izgradnju autoputeva. Uobičajeno, ključni detalji ugovora su tajna.

Behtel i Enka imaju snažan rekord uspjeha u izgradnji visokokvalitetnih infrastrukturnih koridora širom Balkana koji su osvojili brojne nagrade kao priznanje za naše izvrsne mogućnosti u području zaštite životne sredine, upravljanja projektima i finansiranja,“ kazao je Džastin Siberel, nakon potpisivanja Memoranduma u Podgorici. Oduševljen je, kaže, zbog potencijalne saradnje s Vladom Crne Gore na strateškom regionalnom koridoru koji će uključivati saobraćajne, energetske i tehnološke projekte.

“Memorandum o saradnji Vlade Crne Gore i kompanija Bechtel i Enka ne predstavlja dokument kojim će se razvijati crnogorska infrastruktura. Milojko Spajić, uz punu podršku lokalne štetočinske dipolomatske zajednice, na mala vrata uvodi, iz aviona vidljivu netransparentnost u izgradnju putne infrastrukture koja je susjede koštala premnogo”, kaže za Monitor Mila Kasalica. “U neobičnoj ali očekivanoj kolhoznoj dogovornosti, gomilaju se indikatori koruptivnosti. Japanski đak je kineski pojas i put zamijenio američkim tajnovitostima, koje će Crnu Goru koštati car je go suočenja”.

Skupo partnerstvo je počelo.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo