MONITORING
Trula daska
Predsjednica Vrhovnoga suda (VS) bi mogla vječno ostati na sadašnjoj dužnosti; ili, u boljoj varijanti, dok joj ne dosadi. Vesna Medenica nema vremenski utvrđen mandat. Izjavila je 23. februara da je „neko propustio da ga Ustavom oroči”. Njen status, između ostalog, aktuelizuju najavljeni ustavni amandmani za pravosuđe. O njima su otpočeli razgovori vlasti opozicije, jer je za izglasavanje potrebna 2/3 većina poslaničkih glasova. Predlaže se prekompozicija modela izbora i šefova sudova.
Medenica je, obećavši borbu protiv „trulih dasaka” u pravosuđu, za predsjednicu VS-a izabrana 19. decembra 2007, dva mjeseca nakon donošenja Ustava. Dok se u njemu za predsjednike drugih sudova propisuje mandat na pet godina, nema ništa o tome koliko traje predsjedniku VS-a. To je presedan i van sudstva, jer je Medenica jedini državni funkcioner sa neograničenim mandatom.
Ona je i predsjednica Sudskoga savjeta, gdje je praktično koncentrisana sudska vlast. Sudski savjet je „samostalan i nezavisan organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija”. Prema Ustavu: bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; predlaže Vladi iznos novca za rad sudova, itd.
Ustav, takođe, propisuje da je predsjednik VS-a po automatizmu i predsjednik Sudskoga savjeta. Za razliku od VS-a, Medeničin i mandat Sudskom savjetu u cjelini je utvrđen na četiri godine; sadašnji je konstituisan 20. aprila 2008.
To otvara još jednu dilemu. Dr Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnoga suda, tvrdi da se predsjednica VS-a, „grubom greškom ustavotvorca”, našla u „pravnoj praznini”, koju je „potrebno odlukom nadležnog organa popuniti primjenom slične ustavne norme a to je, prije svega, čl. 127 Ustava po kojem je mandat Sudskoga savjeta četiri godine; ovo zbog toga što je Sudski savjet viši organ od predsjednika VS-a”.
Medenici bi, prema toj varijanti, vrlo brzo mogao prestati mandat predsjednice
VS-a, jer se sadašnji saziv Sudskoga savjeta raspušta. No, to je malo vjerovatno, jer vlast praktikuje da se i „pravne praznine” koriste kao prilike za primjenu čuvenih „korisnih nejasnoća” .
Predsjednica VS-a je izabrana kao favoritkinja vladajuće koalicije; konkretno, predložili su je predsjednik Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i tadašnji premijer Željko Šturanović. Sinopsis o tome je poslanicima državnog parlamenta saopštio Vujanović; njih trojica su se „za kratko vrijeme dogovorili o kandidatkinji”, no problem je bio druge naravi, naime, „ubjeđivali su je jako dugo”
„Ona je kazala da postoji harmonično stanje u tužilaštvu”, ispričao je Vujanović, „da ima odličan stručni sastav i međunarodnu komunikaciju, te da zbog toga misli da treba da se opredijelimo za drugog kandidata… E, onda smo je sva trojica, neko manje, neko više, nagovarali da treba da prihvati”. Vujanović je, kao ministar pravde, 1993. bio nadležan za transfer Medenice iz Opštinskog suda u Kolašinu u Viši sud u Podgorici.
Tokom svoje 31 godinu duge karijere u pravosuđu, Medenica je pretežno tužiteljka a sutkinja svega šest godina. U Kolašinu je bila četiri godine (1982 – 1986) a u podgoričkom Višem sudu dvije (2001 – 2003). Preostalih 25 godina u pravosuđu je tužiteljka.
„Korisnu nejasnoću” o njenoj uspješnoj karijeri sutkinje krajem 2007. je podupirao i Ranko Krivokapić.„Medenica je radila u sudstvu”, kazao je, „i tamo imala rezultate i pokazala ono što je najpotrebnije u ovom trenutku, a to su promjene”.
No, rezultati kao sutkinje bili su joj u najmanju ruku upitni, ukoliko se njene davne presude za tuče, pijančenja ili saobraćajke u Kolašinu ne smatraju relevantne za izbor nominalne šefice sudske vlasti. Riječ je o sudanijama za krivična djela u podgoričkom Višem sudu. Bivši zamjenik Višeg državnog tužioca Vladimir Vukčević, koga je Medenica optužila za zloupotrebe – a postupak protiv njega je okončan oslobađajućom pravosnažnom presudom – dostavio je javnosti službene podatke o njenom učinku.
Prema izvještajima o radu Višeg suda u Podgorici za 2002 – 2003, Medenica je za naznačeni period imala 22 presude koje su joj, kao nezakonite, oborene po žalbama. Pa je postala neslavna rekorderka, jer je sama imala više ukinutih presuda nego sve sudije – krivičari Višeg suda u Podgorici zajedno!
Glavna preporuka u javnosti za Medenicu bio je, za dotadašnju praksu, srazmjerno veliki broj podignutih ili preuzetih optužnica ili pokrenutih postupaka zbog privrednog kriminala, među kojima su bili: Elektroprivreda (istraga protiv bivšeg generalnog direktora Slobodan Dakovića) i Hidrometeorološki zavod, zatim Crnogorski Telekom, Banka za razvoj Crne Gore, JP Nacionalni parkovi, UTIP Crna Gora, Podgorička banka, Ekos banka, Zetatrans, AD Gorica, Hipotekarna banka, AD Mljekara, AD Higijena, Obod, Sanitas, Montenegrobanka, Montenegroerlajnz…
No, ispostaviće se da, osim medijske prašine, njeni pretkrivični postupci ili optužnice nijesu okončani pravosnažnim okrivljujućim presudama, dok je, poput Crnogorskoga Telekoma spriječila izvršenje pravde – zaključila je predmet, iako su u toku bile istrage i u toj kompaniji i u SAD.
Od juna 2003, kada je imenovana za vrhovnu državnu tužiteljku, pa do decembra 2007, kada postaje predsjednica VS-a, Medenica je, kroz različite modele uspjela ili pokušala da zataška i niz drugih najkrupnijih crnogorskih privatizacionih afera: Avala, Jugopetrol, KAP, Ski-centar u Kolašinu…
To nas dovodi i do najpoznatijih procesa za zločine organizovanog kriminala – ubistava Duška Jovanovića (2004) i Slavoljuba Šćekića (2005) – kao i predmeta za ratne zločine: Morinj, deportacije, Bukovica.
Medenica je bila šefica tužilaštva kada je podignuta prva optužnica za ubistvo Jovanovića. Tokom istrage i procesa izjavila je kako, izuzev saizvršioca Damira Madića, nema dokaza da optuži bilo koga drugog kao izvršioca i naručioca zločina. Čak je tvrdila (intervju za Vijesti, 31. decembar 2004) da ubistvo Jovanovića nije djelo organizovanog kriminala.
„Mi još nemamo dokaza, niti valjanih činjenica”, kazala je, „koje bi nam dale za pravo da zaključimo kako se u slučaju ubistva Jovanovića radilo o organizovanom kriminalu”. Optužnica Medeničinog tužilaštva je oborena decembra 2007, jer je Mandić tada bio oslobođen krivice!
U predmetu za ubistvo Ščekića je optužnica podignuta takođe za njenog mandata. No, Medenica se, preko ovlašćenja koje ima u Sudskom savjetu, kasnije najdirektnije umiješala u Ustavom garantivanu nezavisnost sudija u radu: faktički oborila prvu presudu (2009) Lazara Akovića i vodila kampanju da se obori i presuda Slavke Vukčević (2011) u ponovljenom postupku. Obje presude su sadržavale i nekoliko maksimalnih kazni na 30 godina zatvora.
Učinak Medenice i kao šefice tužilaštva i sada sudstva u predmetima ratnih zločina je identičan: trula daska. Svi predmeti za ratne zločine vode se tokom njenog mandata predsjednice VS-a, no nema niti jedne pravosnažne presude.
To je nastavak prakse njenog rada dok je bila šefica tužilačke organizacije. Niti jedna optužnica za ratni zločin tada nije podignuta. Iako je Krivični zakonik Crne Gore dopunjen još 2003, za vrijeme njenog mandata, krivičnim djelima Zločin protiv čovječnosti i Nepreduzimanje mjera za sprječavanje vršenja krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (tretira liniju komandne odgovornosti), tokom Medeničinih istraga fokusirani su samo nižerangirani pojedinci – izvršioci.
Kao vrhovna državna tužiteljka, Medenica je zastupala državu u svim parnicama protiv oštećenih porodica iz slučaja deportacija, pa se tako našla u očiglednoj blamaži – sprovodila je krivičnu istragu oko deportacija, i, jednovremeno, branila državu od tužbi po istom zločinu.
Još gore: Medenica je, kao šefica tužilačke organizacije, izričito negirala postojanje zločina deportacija. Preko svoga zamjenika, ukazivala je 2007. tokom jedne od parnica na navodno „nepostojanje uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”.
Negirala je ratni zločin koji je država (Vlada Crne Gore), sudskim poravnanjem s porodicama deportovanih, kasnije, decembra 2008. u konačnom priznala.
Novac
Glavna stavka samoreklame Vesne Medenice je statističko povećanje efikasnosti sudova. Kao reperi su uzete decenije javašluka, jer su u pojedinim sudovima 2007. vukli predmeti još iz 1980-ih.
Previđa se i primjena izmjenjenog Zakonika o krivičnom postupku, kojim se posao sudija prepolovio, jer od 2009. istrage nijesu nadležnost istražnih sudija već isključivo tužilaca.
U međuvremenu, uvećan je budžet za sudstvo; plate su nekoliko puta veće. Čak 74 odsto budžeta sudstva, objavilo je Ministarstvo finansija decembra 2011, izdvaja se na plate; broj zaposlenih u našem sudstvu iznad je prosjeka zemalja EU; srazmjerno su veća i izdvajanja za naše sudstvo.
Medenica novcem suvereno gospodari. Državna revizorska institucija (DRI) u izvještaju za 2010. (objavljen tek jesenas) utvrdila je nezakonitosti i nenamjenska trošenja. DRI je skicirala model kako Medenica utiče na ponašanje sudija, birajući: ko će imati dobro plaćena dežurstva (i po 30 dana u mjesecu, iako je propisano svega 10 prekovremenih sati); kome će plaćati podstanarske kirije; ko će dobiti 180 – 250 eura mjesečno za učešće u raznim komisijama a po 300 eura dobiti za neko predavanje…
Glavna Medeničina nagrada sastoji se koga će poslati na „ispomoć” u drugi sud, iako, tvrde u Vladi, imamo i previše sudija; njeni izabranici time dobijaju naknade: od 1.023 do 1.072 eura mjesečno.
Šampion „ispomoći”, ali i drugih finansijskih blagodeti Medeničinog sudstva kroz članstva u bogtepita kakvim komisijama je njen zamjenik u VS-u i Sudskom savjetu: Radule Kojović. On je 2011. prijavio godišnji prihod od sudstva od najmanje 43.000 eura.
Iako je imao od države dobijen stan u Podgorici, uz to veliku kuću u Bijelom Plju, Kojoviću je, na zahtjev Vesne Medenice (Su. I. br. 416/208) Vlada Mila Đukanovića (Odluka Br. 09-12345/7 od 05. decembra 2008) odobrila stambeni kredit.
Kojovićev kum, sudija Apelacionog suda Zoran Smolović, kako smo pisali, bio je (dva puta) sudija-izvjestilac u predmetima za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Sada izvještava u predmetu deportacije…
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju
Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.
Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.
Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.
Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000 eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.
Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.
Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Sistem je opet pokazao da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli
Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.
,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.
Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.
Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.
Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.
Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.
U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.
Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.
Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile kao obilježje svoje politike
Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.
Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.
,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve. Da se nema granica jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.
Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.
I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.
Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti