Povežite se sa nama

MONITORING

Trula daska

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnoga suda (VS) bi mogla vječno ostati na sadašnjoj dužnosti; ili, u boljoj varijanti, dok joj ne dosadi. Vesna Medenica nema vremenski utvrđen mandat. Izjavila je 23. februara da je „neko propustio da ga Ustavom oroči”. Njen status, između ostalog, aktuelizuju najavljeni ustavni amandmani za pravosuđe. O njima su otpočeli razgovori vlasti opozicije, jer je za izglasavanje potrebna 2/3 većina poslaničkih glasova. Predlaže se prekompozicija modela izbora i šefova sudova.

Medenica je, obećavši borbu protiv „trulih dasaka” u pravosuđu, za predsjednicu VS-a izabrana 19. decembra 2007, dva mjeseca nakon donošenja Ustava. Dok se u njemu za predsjednike drugih sudova propisuje mandat na pet godina, nema ništa o tome koliko traje predsjedniku VS-a. To je presedan i van sudstva, jer je Medenica jedini državni funkcioner sa neograničenim mandatom.

Ona je i predsjednica Sudskoga savjeta, gdje je praktično koncentrisana sudska vlast. Sudski savjet je „samostalan i nezavisan organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija”. Prema Ustavu: bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; predlaže Vladi iznos novca za rad sudova, itd.

Ustav, takođe, propisuje da je predsjednik VS-a po automatizmu i predsjednik Sudskoga savjeta. Za razliku od VS-a, Medeničin i mandat Sudskom savjetu u cjelini je utvrđen na četiri godine; sadašnji je konstituisan 20. aprila 2008.

To otvara još jednu dilemu. Dr Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnoga suda, tvrdi da se predsjednica VS-a, „grubom greškom ustavotvorca”, našla u „pravnoj praznini”, koju je „potrebno odlukom nadležnog organa popuniti primjenom slične ustavne norme a to je, prije svega, čl. 127 Ustava po kojem je mandat Sudskoga savjeta četiri godine; ovo zbog toga što je Sudski savjet viši organ od predsjednika VS-a”.

Medenici bi, prema toj varijanti, vrlo brzo mogao prestati mandat predsjednice

VS-a, jer se sadašnji saziv Sudskoga savjeta raspušta. No, to je malo vjerovatno, jer vlast praktikuje da se i „pravne praznine” koriste kao prilike za primjenu čuvenih „korisnih nejasnoća” .

Predsjednica VS-a je izabrana kao favoritkinja vladajuće koalicije; konkretno, predložili su je predsjednik Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i tadašnji premijer Željko Šturanović. Sinopsis o tome je poslanicima državnog parlamenta saopštio Vujanović; njih trojica su se „za kratko vrijeme dogovorili o kandidatkinji”, no problem je bio druge naravi, naime, „ubjeđivali su je jako dugo”

„Ona je kazala da postoji harmonično stanje u tužilaštvu”, ispričao je Vujanović, „da ima odličan stručni sastav i međunarodnu komunikaciju, te da zbog toga misli da treba da se opredijelimo za drugog kandidata… E, onda smo je sva trojica, neko manje, neko više, nagovarali da treba da prihvati”. Vujanović je, kao ministar pravde, 1993. bio nadležan za transfer Medenice iz Opštinskog suda u Kolašinu u Viši sud u Podgorici.

Tokom svoje 31 godinu duge karijere u pravosuđu, Medenica je pretežno tužiteljka a sutkinja svega šest godina. U Kolašinu je bila četiri godine (1982 – 1986) a u podgoričkom Višem sudu dvije (2001 – 2003). Preostalih 25 godina u pravosuđu je tužiteljka.

„Korisnu nejasnoću” o njenoj uspješnoj karijeri sutkinje krajem 2007. je podupirao i Ranko Krivokapić.„Medenica je radila u sudstvu”, kazao je, „i tamo imala rezultate i pokazala ono što je najpotrebnije u ovom trenutku, a to su promjene”.

No, rezultati kao sutkinje bili su joj u najmanju ruku upitni, ukoliko se njene davne presude za tuče, pijančenja ili saobraćajke u Kolašinu ne smatraju relevantne za izbor nominalne šefice sudske vlasti. Riječ je o sudanijama za krivična djela u podgoričkom Višem sudu. Bivši zamjenik Višeg državnog tužioca Vladimir Vukčević, koga je Medenica optužila za zloupotrebe – a postupak protiv njega je okončan oslobađajućom pravosnažnom presudom – dostavio je javnosti službene podatke o njenom učinku.

Prema izvještajima o radu Višeg suda u Podgorici za 2002 – 2003, Medenica je za naznačeni period imala 22 presude koje su joj, kao nezakonite, oborene po žalbama. Pa je postala neslavna rekorderka, jer je sama imala više ukinutih presuda nego sve sudije – krivičari Višeg suda u Podgorici zajedno!

Glavna preporuka u javnosti za Medenicu bio je, za dotadašnju praksu, srazmjerno veliki broj podignutih ili preuzetih optužnica ili pokrenutih postupaka zbog privrednog kriminala, među kojima su bili: Elektroprivreda (istraga protiv bivšeg generalnog direktora Slobodan Dakovića) i Hidrometeorološki zavod, zatim Crnogorski Telekom, Banka za razvoj Crne Gore, JP Nacionalni parkovi, UTIP Crna Gora, Podgorička banka, Ekos banka, Zetatrans, AD Gorica, Hipotekarna banka, AD Mljekara, AD Higijena, Obod, Sanitas, Montenegrobanka, Montenegroerlajnz…

No, ispostaviće se da, osim medijske prašine, njeni pretkrivični postupci ili optužnice nijesu okončani pravosnažnim okrivljujućim presudama, dok je, poput Crnogorskoga Telekoma spriječila izvršenje pravde – zaključila je predmet, iako su u toku bile istrage i u toj kompaniji i u SAD.

Od juna 2003, kada je imenovana za vrhovnu državnu tužiteljku, pa do decembra 2007, kada postaje predsjednica VS-a, Medenica je, kroz različite modele uspjela ili pokušala da zataška i niz drugih najkrupnijih crnogorskih privatizacionih afera: Avala, Jugopetrol, KAP, Ski-centar u Kolašinu…

To nas dovodi i do najpoznatijih procesa za zločine organizovanog kriminala – ubistava Duška Jovanovića (2004) i Slavoljuba Šćekića (2005) – kao i predmeta za ratne zločine: Morinj, deportacije, Bukovica.

Medenica je bila šefica tužilaštva kada je podignuta prva optužnica za ubistvo Jovanovića. Tokom istrage i procesa izjavila je kako, izuzev saizvršioca Damira Madića, nema dokaza da optuži bilo koga drugog kao izvršioca i naručioca zločina. Čak je tvrdila (intervju za Vijesti, 31. decembar 2004) da ubistvo Jovanovića nije djelo organizovanog kriminala.

„Mi još nemamo dokaza, niti valjanih činjenica”, kazala je, „koje bi nam dale za pravo da zaključimo kako se u slučaju ubistva Jovanovića radilo o organizovanom kriminalu”. Optužnica Medeničinog tužilaštva je oborena decembra 2007, jer je Mandić tada bio oslobođen krivice!

U predmetu za ubistvo Ščekića je optužnica podignuta takođe za njenog mandata. No, Medenica se, preko ovlašćenja koje ima u Sudskom savjetu, kasnije najdirektnije umiješala u Ustavom garantivanu nezavisnost sudija u radu: faktički oborila prvu presudu (2009) Lazara Akovića i vodila kampanju da se obori i presuda Slavke Vukčević (2011) u ponovljenom postupku. Obje presude su sadržavale i nekoliko maksimalnih kazni na 30 godina zatvora.

Učinak Medenice i kao šefice tužilaštva i sada sudstva u predmetima ratnih zločina je identičan: trula daska. Svi predmeti za ratne zločine vode se tokom njenog mandata predsjednice VS-a, no nema niti jedne pravosnažne presude.

To je nastavak prakse njenog rada dok je bila šefica tužilačke organizacije. Niti jedna optužnica za ratni zločin tada nije podignuta. Iako je Krivični zakonik Crne Gore dopunjen još 2003, za vrijeme njenog mandata, krivičnim djelima Zločin protiv čovječnosti i Nepreduzimanje mjera za sprječavanje vršenja krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (tretira liniju komandne odgovornosti), tokom Medeničinih istraga fokusirani su samo nižerangirani pojedinci – izvršioci.

Kao vrhovna državna tužiteljka, Medenica je zastupala državu u svim parnicama protiv oštećenih porodica iz slučaja deportacija, pa se tako našla u očiglednoj blamaži – sprovodila je krivičnu istragu oko deportacija, i, jednovremeno, branila državu od tužbi po istom zločinu.

Još gore: Medenica je, kao šefica tužilačke organizacije, izričito negirala postojanje zločina deportacija. Preko svoga zamjenika, ukazivala je 2007. tokom jedne od parnica na navodno „nepostojanje uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”.

Negirala je ratni zločin koji je država (Vlada Crne Gore), sudskim poravnanjem s porodicama deportovanih, kasnije, decembra 2008. u konačnom priznala.

Novac

Glavna stavka samoreklame Vesne Medenice je statističko povećanje efikasnosti sudova. Kao reperi su uzete decenije javašluka, jer su u pojedinim sudovima 2007. vukli predmeti još iz 1980-ih.

Previđa se i primjena izmjenjenog Zakonika o krivičnom postupku, kojim se posao sudija prepolovio, jer od 2009. istrage nijesu nadležnost istražnih sudija već isključivo tužilaca.

U međuvremenu, uvećan je budžet za sudstvo; plate su nekoliko puta veće. Čak 74 odsto budžeta sudstva, objavilo je Ministarstvo finansija decembra 2011, izdvaja se na plate; broj zaposlenih u našem sudstvu iznad je prosjeka zemalja EU; srazmjerno su veća i izdvajanja za naše sudstvo.

Medenica novcem suvereno gospodari. Državna revizorska institucija (DRI) u izvještaju za 2010. (objavljen tek jesenas) utvrdila je nezakonitosti i nenamjenska trošenja. DRI je skicirala model kako Medenica utiče na ponašanje sudija, birajući: ko će imati dobro plaćena dežurstva (i po 30 dana u mjesecu, iako je propisano svega 10 prekovremenih sati); kome će plaćati podstanarske kirije; ko će dobiti 180 – 250 eura mjesečno za učešće u raznim komisijama a po 300 eura dobiti za neko predavanje…

Glavna Medeničina nagrada sastoji se koga će poslati na „ispomoć” u drugi sud, iako, tvrde u Vladi, imamo i previše sudija; njeni izabranici time dobijaju naknade: od 1.023 do 1.072 eura mjesečno.

Šampion „ispomoći”, ali i drugih finansijskih blagodeti Medeničinog sudstva kroz članstva u bogtepita kakvim komisijama je njen zamjenik u VS-u i Sudskom savjetu: Radule Kojović. On je 2011. prijavio godišnji prihod od sudstva od najmanje 43.000 eura.

Iako je imao od države dobijen stan u Podgorici, uz to veliku kuću u Bijelom Plju, Kojoviću je, na zahtjev Vesne Medenice (Su. I. br. 416/208) Vlada Mila Đukanovića (Odluka Br. 09-12345/7 od 05. decembra 2008) odobrila stambeni kredit.

Kojovićev kum, sudija Apelacionog suda Zoran Smolović, kako smo pisali, bio je (dva puta) sudija-izvjestilac u predmetima za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Sada izvještava u predmetu deportacije…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo