Povežite se sa nama

MONITORING

Trula daska

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnoga suda (VS) bi mogla vječno ostati na sadašnjoj dužnosti; ili, u boljoj varijanti, dok joj ne dosadi. Vesna Medenica nema vremenski utvrđen mandat. Izjavila je 23. februara da je „neko propustio da ga Ustavom oroči”. Njen status, između ostalog, aktuelizuju najavljeni ustavni amandmani za pravosuđe. O njima su otpočeli razgovori vlasti opozicije, jer je za izglasavanje potrebna 2/3 većina poslaničkih glasova. Predlaže se prekompozicija modela izbora i šefova sudova.

Medenica je, obećavši borbu protiv „trulih dasaka” u pravosuđu, za predsjednicu VS-a izabrana 19. decembra 2007, dva mjeseca nakon donošenja Ustava. Dok se u njemu za predsjednike drugih sudova propisuje mandat na pet godina, nema ništa o tome koliko traje predsjedniku VS-a. To je presedan i van sudstva, jer je Medenica jedini državni funkcioner sa neograničenim mandatom.

Ona je i predsjednica Sudskoga savjeta, gdje je praktično koncentrisana sudska vlast. Sudski savjet je „samostalan i nezavisan organ koji obezbjeđuje nezavisnost i samostalnost sudova i sudija”. Prema Ustavu: bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; predlaže Vladi iznos novca za rad sudova, itd.

Ustav, takođe, propisuje da je predsjednik VS-a po automatizmu i predsjednik Sudskoga savjeta. Za razliku od VS-a, Medeničin i mandat Sudskom savjetu u cjelini je utvrđen na četiri godine; sadašnji je konstituisan 20. aprila 2008.

To otvara još jednu dilemu. Dr Blagota Mitrić, bivši predsjednik Ustavnoga suda, tvrdi da se predsjednica VS-a, „grubom greškom ustavotvorca”, našla u „pravnoj praznini”, koju je „potrebno odlukom nadležnog organa popuniti primjenom slične ustavne norme a to je, prije svega, čl. 127 Ustava po kojem je mandat Sudskoga savjeta četiri godine; ovo zbog toga što je Sudski savjet viši organ od predsjednika VS-a”.

Medenici bi, prema toj varijanti, vrlo brzo mogao prestati mandat predsjednice

VS-a, jer se sadašnji saziv Sudskoga savjeta raspušta. No, to je malo vjerovatno, jer vlast praktikuje da se i „pravne praznine” koriste kao prilike za primjenu čuvenih „korisnih nejasnoća” .

Predsjednica VS-a je izabrana kao favoritkinja vladajuće koalicije; konkretno, predložili su je predsjednik Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić i tadašnji premijer Željko Šturanović. Sinopsis o tome je poslanicima državnog parlamenta saopštio Vujanović; njih trojica su se „za kratko vrijeme dogovorili o kandidatkinji”, no problem je bio druge naravi, naime, „ubjeđivali su je jako dugo”

„Ona je kazala da postoji harmonično stanje u tužilaštvu”, ispričao je Vujanović, „da ima odličan stručni sastav i međunarodnu komunikaciju, te da zbog toga misli da treba da se opredijelimo za drugog kandidata… E, onda smo je sva trojica, neko manje, neko više, nagovarali da treba da prihvati”. Vujanović je, kao ministar pravde, 1993. bio nadležan za transfer Medenice iz Opštinskog suda u Kolašinu u Viši sud u Podgorici.

Tokom svoje 31 godinu duge karijere u pravosuđu, Medenica je pretežno tužiteljka a sutkinja svega šest godina. U Kolašinu je bila četiri godine (1982 – 1986) a u podgoričkom Višem sudu dvije (2001 – 2003). Preostalih 25 godina u pravosuđu je tužiteljka.

„Korisnu nejasnoću” o njenoj uspješnoj karijeri sutkinje krajem 2007. je podupirao i Ranko Krivokapić.„Medenica je radila u sudstvu”, kazao je, „i tamo imala rezultate i pokazala ono što je najpotrebnije u ovom trenutku, a to su promjene”.

No, rezultati kao sutkinje bili su joj u najmanju ruku upitni, ukoliko se njene davne presude za tuče, pijančenja ili saobraćajke u Kolašinu ne smatraju relevantne za izbor nominalne šefice sudske vlasti. Riječ je o sudanijama za krivična djela u podgoričkom Višem sudu. Bivši zamjenik Višeg državnog tužioca Vladimir Vukčević, koga je Medenica optužila za zloupotrebe – a postupak protiv njega je okončan oslobađajućom pravosnažnom presudom – dostavio je javnosti službene podatke o njenom učinku.

Prema izvještajima o radu Višeg suda u Podgorici za 2002 – 2003, Medenica je za naznačeni period imala 22 presude koje su joj, kao nezakonite, oborene po žalbama. Pa je postala neslavna rekorderka, jer je sama imala više ukinutih presuda nego sve sudije – krivičari Višeg suda u Podgorici zajedno!

Glavna preporuka u javnosti za Medenicu bio je, za dotadašnju praksu, srazmjerno veliki broj podignutih ili preuzetih optužnica ili pokrenutih postupaka zbog privrednog kriminala, među kojima su bili: Elektroprivreda (istraga protiv bivšeg generalnog direktora Slobodan Dakovića) i Hidrometeorološki zavod, zatim Crnogorski Telekom, Banka za razvoj Crne Gore, JP Nacionalni parkovi, UTIP Crna Gora, Podgorička banka, Ekos banka, Zetatrans, AD Gorica, Hipotekarna banka, AD Mljekara, AD Higijena, Obod, Sanitas, Montenegrobanka, Montenegroerlajnz…

No, ispostaviće se da, osim medijske prašine, njeni pretkrivični postupci ili optužnice nijesu okončani pravosnažnim okrivljujućim presudama, dok je, poput Crnogorskoga Telekoma spriječila izvršenje pravde – zaključila je predmet, iako su u toku bile istrage i u toj kompaniji i u SAD.

Od juna 2003, kada je imenovana za vrhovnu državnu tužiteljku, pa do decembra 2007, kada postaje predsjednica VS-a, Medenica je, kroz različite modele uspjela ili pokušala da zataška i niz drugih najkrupnijih crnogorskih privatizacionih afera: Avala, Jugopetrol, KAP, Ski-centar u Kolašinu…

To nas dovodi i do najpoznatijih procesa za zločine organizovanog kriminala – ubistava Duška Jovanovića (2004) i Slavoljuba Šćekića (2005) – kao i predmeta za ratne zločine: Morinj, deportacije, Bukovica.

Medenica je bila šefica tužilaštva kada je podignuta prva optužnica za ubistvo Jovanovića. Tokom istrage i procesa izjavila je kako, izuzev saizvršioca Damira Madića, nema dokaza da optuži bilo koga drugog kao izvršioca i naručioca zločina. Čak je tvrdila (intervju za Vijesti, 31. decembar 2004) da ubistvo Jovanovića nije djelo organizovanog kriminala.

„Mi još nemamo dokaza, niti valjanih činjenica”, kazala je, „koje bi nam dale za pravo da zaključimo kako se u slučaju ubistva Jovanovića radilo o organizovanom kriminalu”. Optužnica Medeničinog tužilaštva je oborena decembra 2007, jer je Mandić tada bio oslobođen krivice!

U predmetu za ubistvo Ščekića je optužnica podignuta takođe za njenog mandata. No, Medenica se, preko ovlašćenja koje ima u Sudskom savjetu, kasnije najdirektnije umiješala u Ustavom garantivanu nezavisnost sudija u radu: faktički oborila prvu presudu (2009) Lazara Akovića i vodila kampanju da se obori i presuda Slavke Vukčević (2011) u ponovljenom postupku. Obje presude su sadržavale i nekoliko maksimalnih kazni na 30 godina zatvora.

Učinak Medenice i kao šefice tužilaštva i sada sudstva u predmetima ratnih zločina je identičan: trula daska. Svi predmeti za ratne zločine vode se tokom njenog mandata predsjednice VS-a, no nema niti jedne pravosnažne presude.

To je nastavak prakse njenog rada dok je bila šefica tužilačke organizacije. Niti jedna optužnica za ratni zločin tada nije podignuta. Iako je Krivični zakonik Crne Gore dopunjen još 2003, za vrijeme njenog mandata, krivičnim djelima Zločin protiv čovječnosti i Nepreduzimanje mjera za sprječavanje vršenja krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom (tretira liniju komandne odgovornosti), tokom Medeničinih istraga fokusirani su samo nižerangirani pojedinci – izvršioci.

Kao vrhovna državna tužiteljka, Medenica je zastupala državu u svim parnicama protiv oštećenih porodica iz slučaja deportacija, pa se tako našla u očiglednoj blamaži – sprovodila je krivičnu istragu oko deportacija, i, jednovremeno, branila državu od tužbi po istom zločinu.

Još gore: Medenica je, kao šefica tužilačke organizacije, izričito negirala postojanje zločina deportacija. Preko svoga zamjenika, ukazivala je 2007. tokom jedne od parnica na navodno „nepostojanje uzročno-posljedične veze između protivpravnog lišenja slobode izbjeglica, njihove predaje neprijateljskoj vojsci za vrijeme rata i činjenice da ih je ta vojska odmah ili naknadno lišila života, odnosno mučila u logoru”.

Negirala je ratni zločin koji je država (Vlada Crne Gore), sudskim poravnanjem s porodicama deportovanih, kasnije, decembra 2008. u konačnom priznala.

Novac

Glavna stavka samoreklame Vesne Medenice je statističko povećanje efikasnosti sudova. Kao reperi su uzete decenije javašluka, jer su u pojedinim sudovima 2007. vukli predmeti još iz 1980-ih.

Previđa se i primjena izmjenjenog Zakonika o krivičnom postupku, kojim se posao sudija prepolovio, jer od 2009. istrage nijesu nadležnost istražnih sudija već isključivo tužilaca.

U međuvremenu, uvećan je budžet za sudstvo; plate su nekoliko puta veće. Čak 74 odsto budžeta sudstva, objavilo je Ministarstvo finansija decembra 2011, izdvaja se na plate; broj zaposlenih u našem sudstvu iznad je prosjeka zemalja EU; srazmjerno su veća i izdvajanja za naše sudstvo.

Medenica novcem suvereno gospodari. Državna revizorska institucija (DRI) u izvještaju za 2010. (objavljen tek jesenas) utvrdila je nezakonitosti i nenamjenska trošenja. DRI je skicirala model kako Medenica utiče na ponašanje sudija, birajući: ko će imati dobro plaćena dežurstva (i po 30 dana u mjesecu, iako je propisano svega 10 prekovremenih sati); kome će plaćati podstanarske kirije; ko će dobiti 180 – 250 eura mjesečno za učešće u raznim komisijama a po 300 eura dobiti za neko predavanje…

Glavna Medeničina nagrada sastoji se koga će poslati na „ispomoć” u drugi sud, iako, tvrde u Vladi, imamo i previše sudija; njeni izabranici time dobijaju naknade: od 1.023 do 1.072 eura mjesečno.

Šampion „ispomoći”, ali i drugih finansijskih blagodeti Medeničinog sudstva kroz članstva u bogtepita kakvim komisijama je njen zamjenik u VS-u i Sudskom savjetu: Radule Kojović. On je 2011. prijavio godišnji prihod od sudstva od najmanje 43.000 eura.

Iako je imao od države dobijen stan u Podgorici, uz to veliku kuću u Bijelom Plju, Kojoviću je, na zahtjev Vesne Medenice (Su. I. br. 416/208) Vlada Mila Đukanovića (Odluka Br. 09-12345/7 od 05. decembra 2008) odobrila stambeni kredit.

Kojovićev kum, sudija Apelacionog suda Zoran Smolović, kako smo pisali, bio je (dva puta) sudija-izvjestilac u predmetima za ubistvo Slavoljuba Šćekića. Sada izvještava u predmetu deportacije…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo