Povežite se sa nama

MONITORING

O karakteru je riječ

Objavljeno prije

na

Vlada je dobila podršku koju nije zaslužila, za ono za što je nije tražila. KAP će dobiti šansu – onakvu kakva mu ne može pomoći. Parlament je potvrdio svoje mjesto u društvu: na dnu je. Sposobni i nekorumpirani ostaju ubjedljiva manjina u zemlji kojom gazduju šef državne partije Milo Đukanović i šef državne televizije Rade Vojvodić. Sve u svemu, bio je to, za crnogorske prilike, sasvim običan 29. februar.

U čemu je, onda, problem? Ono što je premijer Igor Lukšić, prije nepunih mjesec dana, pompezno najavio kao skupštinsku raspravu o povjerenju njegovoj Vladi, pretvorilo se u nepotrebno izjašnjavanje o tome mora li Vlada ispuniti obaveze koje je garantovala. Podrazumijeva se da je vladajuća glasačka mašina u Parlamentu prihvatila da građani Crne Gore vrate Dojče banci 22 miliona eura koje su bestragali vlasnici KAP-a, sakriveni iza of šora pod nazivom Centralno evropska aluminijumska kompanija (CEAC). Uostalom, prije nešto više od godinu dana, ista ova Vlada je Švajcarskoj kreditnoj banci vratila 30-ak miliona eura kredita koje je garantovala vlasnicima nikšićke Željezare iz MNSS-a, još jednog of šora preko koga se gospodarilo vitalnim crnogorskim resursima. Samo što tada Lukšić i društvo nijesu tražili dozvolu parlamenta. Željezara je otišla u stečaj, a uskoro i bankrotirala. Nikome ništa.

Pitanje odgovornosti nije se ni ovoga puta našlo na dnevnom redu. Pokušaj PZP-a ostao je bez podrške. Poslanici vladajuće koalicije su umjesto toga usvojili ,,zaključak” o budućnosti nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici: ,,Skupština, imajući u vidu da strani partner nije poštovao ključne ugovorne obaveze, zadužuje Vladu da na osnovu zakona ili ugovora, na najefikasniji način raskine saradnju sa CEAC-om i preuzme kontrolu u KAP-u”.

Ako ovo ne spasi KAP, neće ništa. Zamislite podvig: Skupština je pozvala Vladu da poštuje ugovorne obaveze i pridržava se zakona!? I to ,,na najefikasniji način”. Iz Vlade su obavezu hrabro prihvatili. Samo se, kažu, ne zna koliko će sve to potrajati.

Priča je imala i zanimljivu uvertiru. Dok su pregovarači DPS i SDP usaglašavali zaključke, predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić je, u jednoj rečenici, objasnio suštinu višegodišnjeg problema sa KAP-om: ,,Kada se ovakve loše privatizacije dese, imate samo ili ogromno neznanje ili korupciju. Vrijeme će pokazati šta je u pitanju, na nama je sada da spašavamo što se spasiti može”.

Neznanje ili korupcija – to smo i mi iz Monitora bezbroj puta ponovili u tekstovima koji su od 2005. godine napisani na temu privatizacije KAP-a ali i pljački koje su prethodile i slijedile nakon kafanskog dogovora Mila Đukanovića i Olega Deripaske. Krivokapiću ne smeta da i ubuduće dijeli vlast sa neznalicama i(li) lupežima. Kao što to radi već 14 godina. Predsjednik SDP-a možda ne zna, a možda je posrijedi nešto drugo, da su privatizacije Jugopetrola, Telekoma, Željezare, EPCG… ali i Avale, HTP Boke, hotela iz sastava Ulcinjske rivijere… izvedene po istom modelu, a nerijetko i na isti način kao prodaja KAP-a. Enigma – neznanje ili korupcija – važi samo za one koji više vjeruju partijskim direktivama nego vlastitim očima i ušima.

Obratimo pažnju na to kako je premijer Lukšić prokomentarisao opasku koalicionog partnera (podsjetimo se, on je u vladi ludih, zbunjenih i korumpiranih bio ministar finansija) kao i to što je Parlament, faktički, odbio da usvoji prijedlog koji mu je Vlada uputila na izjašnjavanje. Iz Vladinih zaključaka je nestalo sve ono što je, zapravo, bila suština obnovljene DPS ideje da KAP-ove gubitke treba još jednom nacionalizovati a fabriku onda prodati u paketu sa Termoelektranom i Rudnikom uglja. Kada je shvatio da ni on kroz Skupštinu ne može progurati ono što 2007. nijesu uspjeli Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, Lukšić je – umjesto da podnese ostavku – počeo da se hvališe: Vlada ni o jednom pitanju nije imala podršku kao što ima po pitanju KAP-a. Ako je to tačno, onda – teško nama i Vladi.

Vlasnici CEAC-a nijesu spremni da bez borbe ustupe svoju zlatnu koku iz Golubovaca. To je potvrdio predsjednik Odbora direktora KAP-a i izvršni direktor En plus grupe, Aleksej Kuznjecov (ako neko ne zna: KAP je u vlasništvu CEAC-a, CEAC je u vlaništvu En plus grupe, ona je u vlasništvu Rusala, Rusal je u vlaništvu Olega Deriaske, Deripaska je u vlasništvu, pardon, pod komandom Sergeja Šojgua i Vladimira Putina…).

Kuznjecov, dakle, u momentu kada KAP kasni sa isplatom zarada, poreza, dorpinosa, kredita, računa za struju, raznih ,,pozajmica” iz sindikalne i drugih kasa, vrti ,,moskovsku verziju” priče: ,,Kupili smo nerentabilnu fabriku, investirali u njenu modernizaciju i pokrivanje operacionih gubitaka ukupno 200 miliona eura, izvršili temeljnu rekonstrukciju proizvodnje, i zahvaljujući tome, fabrika prvi put od 2006. godine posluje bez gubitaka. Čim je fabrika počela da ostvaruje dobit, Vlada Crne Gore počinje sa pokušajem da nas eliminiše iz sastava akcionara…”.

Slijedilo je upozorenje. ,,Mi ćemo”, kaže Kuznjecov, ,,štititi svoja prava kao prevarenog investitora i obratićemo se međunarodnim sudovima sa tužbama prema Vladi”. Postane li stvar ozbiljna, nije isključeno da će i ruski general-maršal Šojgu, vječiti ministar za vanredne situacije, ponovo u Podgoricu da ,,gasi požar”. Bez obzira da li su Rusi u KAP i oko KAP-a investirali 200 miliona kao što kaže Kuznjecov, 300 kako kaže Šojgu, 408 koliko pokazuje računica službeno prezentovana iz Moskve. Ili nepunih 30 miliona, kao što ovih dana elaboriraju Lukšićevi ministri.

Pripremajući se za ovaj tekst njegov autor je živio u iluziji da će čitaocima Monitora ponuditi makar dva ,,ekskluzivna” tumačenja cijela priče. Prvo – podsjećanje da se aktuelni problemi u KAP-u (uključijići u tu priču i gotovo ugašene: Rudnik boksita, Glinicu, Anode, Preradu, Kovačnicu…) moraju posmatrati u kontinuitetu od dvije decenije. Današnje priče ne bi bilo bez sprege vlasti u Podgorici sa Slobodanom Miloševićem, oružane agresije na Hrvatsku i BiH, međunarodnih sankcija; Bez Vektre, Glenkora, Standard banke, ugovora o poravnanju sa pomenutim kompanijama koje su samostalno odlučivale koliko im duguje KAP a koji su – bez ovlašćenja Vlade – potpisali Đukanovićevi ministri od povjerenja; Državne politike koja je omogućila da KAP 50.000 tona aluminijuma probranim kupcima iz vladajućih struktura 1993. proda za 50.000 maraka (jedna tona –jedna marka); Odluke Vlade Mila Đukanovića da 2004. krene u prodaju KAP-a po modelu kojem se protivila kompletna stručna javnost u Crnoj Gori; Konačno, odluke Mila Đukanovića (zašto ne – i Igora Lukšića) da 2009. godine ne raskine ugovor sa Deripaskom, nego dokazano nepouzdanom partneru obezbijedi subvencije, garancije i oprost duga vrijedne dodatnih 200 miliona eura – našeg novca…

Međutim, taj je argument – na veliko iznenađenje – u skupštinskoj raspravi iskoristio premijer Igor Lukšić. Pokušavajući da ubijedi crnogorsku javnost kako on i njegova Vlada nemaju nikakve veze sa onim što se dešavalo prije 2009. godine. A onda je potegao drugi adut. Opisujući šta se dešavalo te 2009. Lukšić je precizirao ,,Sve što smo radili, radili bi i da je KAP bio 100 postotno vlasništvo države”. Baš to je bilo ono zašto je Monitor htio da optuži i njega i njegovog prethodnika i DPS i SDP.

Izvršna vlast je u KAP sipala naš novac kao da je riječ o našem preduzeću. A KAP je radio za račun CEAC-a, En plus grupe, Rusala, Deripaske… Da li je vlast to radila zato što nije znala, ili zato što je bila korumpirana? Da se razumijemo: ovaj tekst ne problematizuje činjenicu da je u Kombinat aluminijuma otišao ogroman državni novac, bez jasne računice da li je to dobro, jedino moguće ili možda najgore rješenje za crnogorsku ekonomiju. Za to je potrebna analiza koju može i mora da naruči, plati u učini javnom država Crna Gora – preko Vlade ili parlamenta.

Cilj ovog teksta je da podsjeti na djelić problematičnih poslova sa kontroverznim akterima, koji su KAP i Crnu Goru doveli tu gdje jesu. Zaključno sa tim da je 2009. godine Vlada, iz nama nepoznatih razloga, odbila da raskine ugovor sa CEAC-om. Sa istom argumentacijom sa kojom će to pokušati nakon dvije i po godine i potrošenih 200 miliona eura.

Poslije toliko bačenog vremena i novca Krivokapić i Lukšić su ozbiljno naumili da relativizuju svoj udio u poslu koji prijeti da Crnu Goru gurne u dužničko ropstvo. Prema njihovom tumačenju, za stanje u KAP-u krivi smo mi (građani Crne Gore), neka viša sila i evropska ekonomska kriza. Najneznaveniji, ili vođama najodaniji, počeli su proturati još jednu monstruoznu tezu – za buduće ekonomske probleme Crne Gore najveći krivci biće radnici Kombinata aluminijuma. Oni su, tvrde verbalni snajperisti vladajuće koalicije, svojom privilegijom da rade i sebičnim zahtjevom da im taj rad bude plaćen uzrokovali sve nevolje. Još jedna KAP u moru laži.

,,Razlike među nama nijesu razlike karaktera, nego razlike uvjerenja”, tvrdio je Ranko Krivokapić tokom skupštinske debate. Međutim, mi se slažemo – sudbinu KAP-a odredili su neznalice i lopovi. Zahvaljujući njima, privatizovana fabrika našla se na državnim jaslama. Moglo je da fali za školstvo, zdravstvo, puteve, poljoprivredu, socijalu – ali nije smjelo da nema za Deripasku i njegove javne i tajne partnere.

To nije stvar ni politike ni ekonomije. To je, da parafraziramo Krivokapića, stvar karaktera.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo