Povežite se sa nama

MONITORING

O karakteru je riječ

Objavljeno prije

na

Vlada je dobila podršku koju nije zaslužila, za ono za što je nije tražila. KAP će dobiti šansu – onakvu kakva mu ne može pomoći. Parlament je potvrdio svoje mjesto u društvu: na dnu je. Sposobni i nekorumpirani ostaju ubjedljiva manjina u zemlji kojom gazduju šef državne partije Milo Đukanović i šef državne televizije Rade Vojvodić. Sve u svemu, bio je to, za crnogorske prilike, sasvim običan 29. februar.

U čemu je, onda, problem? Ono što je premijer Igor Lukšić, prije nepunih mjesec dana, pompezno najavio kao skupštinsku raspravu o povjerenju njegovoj Vladi, pretvorilo se u nepotrebno izjašnjavanje o tome mora li Vlada ispuniti obaveze koje je garantovala. Podrazumijeva se da je vladajuća glasačka mašina u Parlamentu prihvatila da građani Crne Gore vrate Dojče banci 22 miliona eura koje su bestragali vlasnici KAP-a, sakriveni iza of šora pod nazivom Centralno evropska aluminijumska kompanija (CEAC). Uostalom, prije nešto više od godinu dana, ista ova Vlada je Švajcarskoj kreditnoj banci vratila 30-ak miliona eura kredita koje je garantovala vlasnicima nikšićke Željezare iz MNSS-a, još jednog of šora preko koga se gospodarilo vitalnim crnogorskim resursima. Samo što tada Lukšić i društvo nijesu tražili dozvolu parlamenta. Željezara je otišla u stečaj, a uskoro i bankrotirala. Nikome ništa.

Pitanje odgovornosti nije se ni ovoga puta našlo na dnevnom redu. Pokušaj PZP-a ostao je bez podrške. Poslanici vladajuće koalicije su umjesto toga usvojili ,,zaključak” o budućnosti nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici: ,,Skupština, imajući u vidu da strani partner nije poštovao ključne ugovorne obaveze, zadužuje Vladu da na osnovu zakona ili ugovora, na najefikasniji način raskine saradnju sa CEAC-om i preuzme kontrolu u KAP-u”.

Ako ovo ne spasi KAP, neće ništa. Zamislite podvig: Skupština je pozvala Vladu da poštuje ugovorne obaveze i pridržava se zakona!? I to ,,na najefikasniji način”. Iz Vlade su obavezu hrabro prihvatili. Samo se, kažu, ne zna koliko će sve to potrajati.

Priča je imala i zanimljivu uvertiru. Dok su pregovarači DPS i SDP usaglašavali zaključke, predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić je, u jednoj rečenici, objasnio suštinu višegodišnjeg problema sa KAP-om: ,,Kada se ovakve loše privatizacije dese, imate samo ili ogromno neznanje ili korupciju. Vrijeme će pokazati šta je u pitanju, na nama je sada da spašavamo što se spasiti može”.

Neznanje ili korupcija – to smo i mi iz Monitora bezbroj puta ponovili u tekstovima koji su od 2005. godine napisani na temu privatizacije KAP-a ali i pljački koje su prethodile i slijedile nakon kafanskog dogovora Mila Đukanovića i Olega Deripaske. Krivokapiću ne smeta da i ubuduće dijeli vlast sa neznalicama i(li) lupežima. Kao što to radi već 14 godina. Predsjednik SDP-a možda ne zna, a možda je posrijedi nešto drugo, da su privatizacije Jugopetrola, Telekoma, Željezare, EPCG… ali i Avale, HTP Boke, hotela iz sastava Ulcinjske rivijere… izvedene po istom modelu, a nerijetko i na isti način kao prodaja KAP-a. Enigma – neznanje ili korupcija – važi samo za one koji više vjeruju partijskim direktivama nego vlastitim očima i ušima.

Obratimo pažnju na to kako je premijer Lukšić prokomentarisao opasku koalicionog partnera (podsjetimo se, on je u vladi ludih, zbunjenih i korumpiranih bio ministar finansija) kao i to što je Parlament, faktički, odbio da usvoji prijedlog koji mu je Vlada uputila na izjašnjavanje. Iz Vladinih zaključaka je nestalo sve ono što je, zapravo, bila suština obnovljene DPS ideje da KAP-ove gubitke treba još jednom nacionalizovati a fabriku onda prodati u paketu sa Termoelektranom i Rudnikom uglja. Kada je shvatio da ni on kroz Skupštinu ne može progurati ono što 2007. nijesu uspjeli Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, Lukšić je – umjesto da podnese ostavku – počeo da se hvališe: Vlada ni o jednom pitanju nije imala podršku kao što ima po pitanju KAP-a. Ako je to tačno, onda – teško nama i Vladi.

Vlasnici CEAC-a nijesu spremni da bez borbe ustupe svoju zlatnu koku iz Golubovaca. To je potvrdio predsjednik Odbora direktora KAP-a i izvršni direktor En plus grupe, Aleksej Kuznjecov (ako neko ne zna: KAP je u vlasništvu CEAC-a, CEAC je u vlaništvu En plus grupe, ona je u vlasništvu Rusala, Rusal je u vlaništvu Olega Deriaske, Deripaska je u vlasništvu, pardon, pod komandom Sergeja Šojgua i Vladimira Putina…).

Kuznjecov, dakle, u momentu kada KAP kasni sa isplatom zarada, poreza, dorpinosa, kredita, računa za struju, raznih ,,pozajmica” iz sindikalne i drugih kasa, vrti ,,moskovsku verziju” priče: ,,Kupili smo nerentabilnu fabriku, investirali u njenu modernizaciju i pokrivanje operacionih gubitaka ukupno 200 miliona eura, izvršili temeljnu rekonstrukciju proizvodnje, i zahvaljujući tome, fabrika prvi put od 2006. godine posluje bez gubitaka. Čim je fabrika počela da ostvaruje dobit, Vlada Crne Gore počinje sa pokušajem da nas eliminiše iz sastava akcionara…”.

Slijedilo je upozorenje. ,,Mi ćemo”, kaže Kuznjecov, ,,štititi svoja prava kao prevarenog investitora i obratićemo se međunarodnim sudovima sa tužbama prema Vladi”. Postane li stvar ozbiljna, nije isključeno da će i ruski general-maršal Šojgu, vječiti ministar za vanredne situacije, ponovo u Podgoricu da ,,gasi požar”. Bez obzira da li su Rusi u KAP i oko KAP-a investirali 200 miliona kao što kaže Kuznjecov, 300 kako kaže Šojgu, 408 koliko pokazuje računica službeno prezentovana iz Moskve. Ili nepunih 30 miliona, kao što ovih dana elaboriraju Lukšićevi ministri.

Pripremajući se za ovaj tekst njegov autor je živio u iluziji da će čitaocima Monitora ponuditi makar dva ,,ekskluzivna” tumačenja cijela priče. Prvo – podsjećanje da se aktuelni problemi u KAP-u (uključijići u tu priču i gotovo ugašene: Rudnik boksita, Glinicu, Anode, Preradu, Kovačnicu…) moraju posmatrati u kontinuitetu od dvije decenije. Današnje priče ne bi bilo bez sprege vlasti u Podgorici sa Slobodanom Miloševićem, oružane agresije na Hrvatsku i BiH, međunarodnih sankcija; Bez Vektre, Glenkora, Standard banke, ugovora o poravnanju sa pomenutim kompanijama koje su samostalno odlučivale koliko im duguje KAP a koji su – bez ovlašćenja Vlade – potpisali Đukanovićevi ministri od povjerenja; Državne politike koja je omogućila da KAP 50.000 tona aluminijuma probranim kupcima iz vladajućih struktura 1993. proda za 50.000 maraka (jedna tona –jedna marka); Odluke Vlade Mila Đukanovića da 2004. krene u prodaju KAP-a po modelu kojem se protivila kompletna stručna javnost u Crnoj Gori; Konačno, odluke Mila Đukanovića (zašto ne – i Igora Lukšića) da 2009. godine ne raskine ugovor sa Deripaskom, nego dokazano nepouzdanom partneru obezbijedi subvencije, garancije i oprost duga vrijedne dodatnih 200 miliona eura – našeg novca…

Međutim, taj je argument – na veliko iznenađenje – u skupštinskoj raspravi iskoristio premijer Igor Lukšić. Pokušavajući da ubijedi crnogorsku javnost kako on i njegova Vlada nemaju nikakve veze sa onim što se dešavalo prije 2009. godine. A onda je potegao drugi adut. Opisujući šta se dešavalo te 2009. Lukšić je precizirao ,,Sve što smo radili, radili bi i da je KAP bio 100 postotno vlasništvo države”. Baš to je bilo ono zašto je Monitor htio da optuži i njega i njegovog prethodnika i DPS i SDP.

Izvršna vlast je u KAP sipala naš novac kao da je riječ o našem preduzeću. A KAP je radio za račun CEAC-a, En plus grupe, Rusala, Deripaske… Da li je vlast to radila zato što nije znala, ili zato što je bila korumpirana? Da se razumijemo: ovaj tekst ne problematizuje činjenicu da je u Kombinat aluminijuma otišao ogroman državni novac, bez jasne računice da li je to dobro, jedino moguće ili možda najgore rješenje za crnogorsku ekonomiju. Za to je potrebna analiza koju može i mora da naruči, plati u učini javnom država Crna Gora – preko Vlade ili parlamenta.

Cilj ovog teksta je da podsjeti na djelić problematičnih poslova sa kontroverznim akterima, koji su KAP i Crnu Goru doveli tu gdje jesu. Zaključno sa tim da je 2009. godine Vlada, iz nama nepoznatih razloga, odbila da raskine ugovor sa CEAC-om. Sa istom argumentacijom sa kojom će to pokušati nakon dvije i po godine i potrošenih 200 miliona eura.

Poslije toliko bačenog vremena i novca Krivokapić i Lukšić su ozbiljno naumili da relativizuju svoj udio u poslu koji prijeti da Crnu Goru gurne u dužničko ropstvo. Prema njihovom tumačenju, za stanje u KAP-u krivi smo mi (građani Crne Gore), neka viša sila i evropska ekonomska kriza. Najneznaveniji, ili vođama najodaniji, počeli su proturati još jednu monstruoznu tezu – za buduće ekonomske probleme Crne Gore najveći krivci biće radnici Kombinata aluminijuma. Oni su, tvrde verbalni snajperisti vladajuće koalicije, svojom privilegijom da rade i sebičnim zahtjevom da im taj rad bude plaćen uzrokovali sve nevolje. Još jedna KAP u moru laži.

,,Razlike među nama nijesu razlike karaktera, nego razlike uvjerenja”, tvrdio je Ranko Krivokapić tokom skupštinske debate. Međutim, mi se slažemo – sudbinu KAP-a odredili su neznalice i lopovi. Zahvaljujući njima, privatizovana fabrika našla se na državnim jaslama. Moglo je da fali za školstvo, zdravstvo, puteve, poljoprivredu, socijalu – ali nije smjelo da nema za Deripasku i njegove javne i tajne partnere.

To nije stvar ni politike ni ekonomije. To je, da parafraziramo Krivokapića, stvar karaktera.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo