Povežite se sa nama

MONITORING

O karakteru je riječ

Objavljeno prije

na

Vlada je dobila podršku koju nije zaslužila, za ono za što je nije tražila. KAP će dobiti šansu – onakvu kakva mu ne može pomoći. Parlament je potvrdio svoje mjesto u društvu: na dnu je. Sposobni i nekorumpirani ostaju ubjedljiva manjina u zemlji kojom gazduju šef državne partije Milo Đukanović i šef državne televizije Rade Vojvodić. Sve u svemu, bio je to, za crnogorske prilike, sasvim običan 29. februar.

U čemu je, onda, problem? Ono što je premijer Igor Lukšić, prije nepunih mjesec dana, pompezno najavio kao skupštinsku raspravu o povjerenju njegovoj Vladi, pretvorilo se u nepotrebno izjašnjavanje o tome mora li Vlada ispuniti obaveze koje je garantovala. Podrazumijeva se da je vladajuća glasačka mašina u Parlamentu prihvatila da građani Crne Gore vrate Dojče banci 22 miliona eura koje su bestragali vlasnici KAP-a, sakriveni iza of šora pod nazivom Centralno evropska aluminijumska kompanija (CEAC). Uostalom, prije nešto više od godinu dana, ista ova Vlada je Švajcarskoj kreditnoj banci vratila 30-ak miliona eura kredita koje je garantovala vlasnicima nikšićke Željezare iz MNSS-a, još jednog of šora preko koga se gospodarilo vitalnim crnogorskim resursima. Samo što tada Lukšić i društvo nijesu tražili dozvolu parlamenta. Željezara je otišla u stečaj, a uskoro i bankrotirala. Nikome ništa.

Pitanje odgovornosti nije se ni ovoga puta našlo na dnevnom redu. Pokušaj PZP-a ostao je bez podrške. Poslanici vladajuće koalicije su umjesto toga usvojili ,,zaključak” o budućnosti nekadašnjeg Kombinata aluminijuma u Podgorici: ,,Skupština, imajući u vidu da strani partner nije poštovao ključne ugovorne obaveze, zadužuje Vladu da na osnovu zakona ili ugovora, na najefikasniji način raskine saradnju sa CEAC-om i preuzme kontrolu u KAP-u”.

Ako ovo ne spasi KAP, neće ništa. Zamislite podvig: Skupština je pozvala Vladu da poštuje ugovorne obaveze i pridržava se zakona!? I to ,,na najefikasniji način”. Iz Vlade su obavezu hrabro prihvatili. Samo se, kažu, ne zna koliko će sve to potrajati.

Priča je imala i zanimljivu uvertiru. Dok su pregovarači DPS i SDP usaglašavali zaključke, predsjednik Parlamenta Ranko Krivokapić je, u jednoj rečenici, objasnio suštinu višegodišnjeg problema sa KAP-om: ,,Kada se ovakve loše privatizacije dese, imate samo ili ogromno neznanje ili korupciju. Vrijeme će pokazati šta je u pitanju, na nama je sada da spašavamo što se spasiti može”.

Neznanje ili korupcija – to smo i mi iz Monitora bezbroj puta ponovili u tekstovima koji su od 2005. godine napisani na temu privatizacije KAP-a ali i pljački koje su prethodile i slijedile nakon kafanskog dogovora Mila Đukanovića i Olega Deripaske. Krivokapiću ne smeta da i ubuduće dijeli vlast sa neznalicama i(li) lupežima. Kao što to radi već 14 godina. Predsjednik SDP-a možda ne zna, a možda je posrijedi nešto drugo, da su privatizacije Jugopetrola, Telekoma, Željezare, EPCG… ali i Avale, HTP Boke, hotela iz sastava Ulcinjske rivijere… izvedene po istom modelu, a nerijetko i na isti način kao prodaja KAP-a. Enigma – neznanje ili korupcija – važi samo za one koji više vjeruju partijskim direktivama nego vlastitim očima i ušima.

Obratimo pažnju na to kako je premijer Lukšić prokomentarisao opasku koalicionog partnera (podsjetimo se, on je u vladi ludih, zbunjenih i korumpiranih bio ministar finansija) kao i to što je Parlament, faktički, odbio da usvoji prijedlog koji mu je Vlada uputila na izjašnjavanje. Iz Vladinih zaključaka je nestalo sve ono što je, zapravo, bila suština obnovljene DPS ideje da KAP-ove gubitke treba još jednom nacionalizovati a fabriku onda prodati u paketu sa Termoelektranom i Rudnikom uglja. Kada je shvatio da ni on kroz Skupštinu ne može progurati ono što 2007. nijesu uspjeli Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, Lukšić je – umjesto da podnese ostavku – počeo da se hvališe: Vlada ni o jednom pitanju nije imala podršku kao što ima po pitanju KAP-a. Ako je to tačno, onda – teško nama i Vladi.

Vlasnici CEAC-a nijesu spremni da bez borbe ustupe svoju zlatnu koku iz Golubovaca. To je potvrdio predsjednik Odbora direktora KAP-a i izvršni direktor En plus grupe, Aleksej Kuznjecov (ako neko ne zna: KAP je u vlasništvu CEAC-a, CEAC je u vlaništvu En plus grupe, ona je u vlasništvu Rusala, Rusal je u vlaništvu Olega Deriaske, Deripaska je u vlasništvu, pardon, pod komandom Sergeja Šojgua i Vladimira Putina…).

Kuznjecov, dakle, u momentu kada KAP kasni sa isplatom zarada, poreza, dorpinosa, kredita, računa za struju, raznih ,,pozajmica” iz sindikalne i drugih kasa, vrti ,,moskovsku verziju” priče: ,,Kupili smo nerentabilnu fabriku, investirali u njenu modernizaciju i pokrivanje operacionih gubitaka ukupno 200 miliona eura, izvršili temeljnu rekonstrukciju proizvodnje, i zahvaljujući tome, fabrika prvi put od 2006. godine posluje bez gubitaka. Čim je fabrika počela da ostvaruje dobit, Vlada Crne Gore počinje sa pokušajem da nas eliminiše iz sastava akcionara…”.

Slijedilo je upozorenje. ,,Mi ćemo”, kaže Kuznjecov, ,,štititi svoja prava kao prevarenog investitora i obratićemo se međunarodnim sudovima sa tužbama prema Vladi”. Postane li stvar ozbiljna, nije isključeno da će i ruski general-maršal Šojgu, vječiti ministar za vanredne situacije, ponovo u Podgoricu da ,,gasi požar”. Bez obzira da li su Rusi u KAP i oko KAP-a investirali 200 miliona kao što kaže Kuznjecov, 300 kako kaže Šojgu, 408 koliko pokazuje računica službeno prezentovana iz Moskve. Ili nepunih 30 miliona, kao što ovih dana elaboriraju Lukšićevi ministri.

Pripremajući se za ovaj tekst njegov autor je živio u iluziji da će čitaocima Monitora ponuditi makar dva ,,ekskluzivna” tumačenja cijela priče. Prvo – podsjećanje da se aktuelni problemi u KAP-u (uključijići u tu priču i gotovo ugašene: Rudnik boksita, Glinicu, Anode, Preradu, Kovačnicu…) moraju posmatrati u kontinuitetu od dvije decenije. Današnje priče ne bi bilo bez sprege vlasti u Podgorici sa Slobodanom Miloševićem, oružane agresije na Hrvatsku i BiH, međunarodnih sankcija; Bez Vektre, Glenkora, Standard banke, ugovora o poravnanju sa pomenutim kompanijama koje su samostalno odlučivale koliko im duguje KAP a koji su – bez ovlašćenja Vlade – potpisali Đukanovićevi ministri od povjerenja; Državne politike koja je omogućila da KAP 50.000 tona aluminijuma probranim kupcima iz vladajućih struktura 1993. proda za 50.000 maraka (jedna tona –jedna marka); Odluke Vlade Mila Đukanovića da 2004. krene u prodaju KAP-a po modelu kojem se protivila kompletna stručna javnost u Crnoj Gori; Konačno, odluke Mila Đukanovića (zašto ne – i Igora Lukšića) da 2009. godine ne raskine ugovor sa Deripaskom, nego dokazano nepouzdanom partneru obezbijedi subvencije, garancije i oprost duga vrijedne dodatnih 200 miliona eura – našeg novca…

Međutim, taj je argument – na veliko iznenađenje – u skupštinskoj raspravi iskoristio premijer Igor Lukšić. Pokušavajući da ubijedi crnogorsku javnost kako on i njegova Vlada nemaju nikakve veze sa onim što se dešavalo prije 2009. godine. A onda je potegao drugi adut. Opisujući šta se dešavalo te 2009. Lukšić je precizirao ,,Sve što smo radili, radili bi i da je KAP bio 100 postotno vlasništvo države”. Baš to je bilo ono zašto je Monitor htio da optuži i njega i njegovog prethodnika i DPS i SDP.

Izvršna vlast je u KAP sipala naš novac kao da je riječ o našem preduzeću. A KAP je radio za račun CEAC-a, En plus grupe, Rusala, Deripaske… Da li je vlast to radila zato što nije znala, ili zato što je bila korumpirana? Da se razumijemo: ovaj tekst ne problematizuje činjenicu da je u Kombinat aluminijuma otišao ogroman državni novac, bez jasne računice da li je to dobro, jedino moguće ili možda najgore rješenje za crnogorsku ekonomiju. Za to je potrebna analiza koju može i mora da naruči, plati u učini javnom država Crna Gora – preko Vlade ili parlamenta.

Cilj ovog teksta je da podsjeti na djelić problematičnih poslova sa kontroverznim akterima, koji su KAP i Crnu Goru doveli tu gdje jesu. Zaključno sa tim da je 2009. godine Vlada, iz nama nepoznatih razloga, odbila da raskine ugovor sa CEAC-om. Sa istom argumentacijom sa kojom će to pokušati nakon dvije i po godine i potrošenih 200 miliona eura.

Poslije toliko bačenog vremena i novca Krivokapić i Lukšić su ozbiljno naumili da relativizuju svoj udio u poslu koji prijeti da Crnu Goru gurne u dužničko ropstvo. Prema njihovom tumačenju, za stanje u KAP-u krivi smo mi (građani Crne Gore), neka viša sila i evropska ekonomska kriza. Najneznaveniji, ili vođama najodaniji, počeli su proturati još jednu monstruoznu tezu – za buduće ekonomske probleme Crne Gore najveći krivci biće radnici Kombinata aluminijuma. Oni su, tvrde verbalni snajperisti vladajuće koalicije, svojom privilegijom da rade i sebičnim zahtjevom da im taj rad bude plaćen uzrokovali sve nevolje. Još jedna KAP u moru laži.

,,Razlike među nama nijesu razlike karaktera, nego razlike uvjerenja”, tvrdio je Ranko Krivokapić tokom skupštinske debate. Međutim, mi se slažemo – sudbinu KAP-a odredili su neznalice i lopovi. Zahvaljujući njima, privatizovana fabrika našla se na državnim jaslama. Moglo je da fali za školstvo, zdravstvo, puteve, poljoprivredu, socijalu – ali nije smjelo da nema za Deripasku i njegove javne i tajne partnere.

To nije stvar ni politike ni ekonomije. To je, da parafraziramo Krivokapića, stvar karaktera.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo