Povežite se sa nama

FOKUS

U ime oca, sina i don Brana

Objavljeno prije

na

Besparica trese Budvu. Sezona je, očigledno, bila prekratka da bi se zadovoljili narasli prohtjevi, pa se sada svako snalazi kako zna i umije. Niko više ne pominje obećanja o Monte Karlu na Jadranu. Zato se, potajno, ipak nadaju dolasku kakvog velikog investitora koji će Budvu zasuti novcem i riješiti sve probleme.

CRNOGORSKI EMIRAT: Zamislimo sada da se takav neko zaista pojavi i dođe u Budvu početkom oktobra, kada se i formalno ozvaniče najavljene promjene u kabinetu predsjednika SO Rajka Kuljače. Sleti, tako, bogati čovjek na heliodrom hotela Splendid, gdje ga dočeka Lana Marović, šefica protokola lokalnih vlasti. Ljubazno se upoznaju i pravac u Opštinu da dogovore investiciju vrijednu, da ne cicijamo, pet stotina miliona eura. Ipak, zastanu već na izlasku iz hotela, pošto šefica protokola insistira da tek pristiglom gostu predstavi dugokosog mladića, uticajnog budvanskog biznismena sa kojim će gospodin investitor, zasigurno, imati priliku da sarađuje: Miloš Marović, inače moj bratanić, objašnjava Lana.

Potom stižu u Opštinu. Domaćini spremno čekaju, a Lana ih predstavlja svom gostu:

– Dragan Marović, moj brat od strica. Inače, potpredsjednik SO Budva zadužen za finansije. On odlučuje o prilivu i odlivu novca sa opštinskih računa, zaključuje i obračunava ugovore o komunalijama, kontroliše premjer izgrađenih objekata i odlučuje o formiranju urbanističkih parcela za nove projekte…, nabraja Lana Marović. Gospodin investitor ljubazno klima glavom.

– Milena Marović, moja bratanična. Inače, glavni menadžer Opštine, zadužena za sve poslove privatno-javnog partnerstva na teritoriji Budve. Gospodin investitor ljubazno klimne glavom.

– Naša strina Mirjana Marović, načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine, u čijoj je nadležnosti upis prava nad objektima i zemljištem, katastarski premjer i izdavanje lista nepokretnosti… Investitor klimne glavom.

– Dragica Popović, opštinski načelnik za investicije, inače naša prija… nastavlja Lana pa pošto joj se gospodin investitor učini pomalo zbunjen, dodatno objašnjava: Znate njena ćerka Tamara je supruga mladog biznismena sa kojim sam vas upoznala na izlasku iz Splendida… Žao nam je što prvi čovjek Budve nije u mogućnosti da prisustvuje ovom sastanku. Naš dragi brat, prijatelj i roditelj Svetozar Marović će nam se priključiti kasnije, pošto se vrati sa sjednice Vlade u Podgorici.

Vidno zbunjeni investitor se naginje ka svom sekretaru i na uvo mu, tiho ali ljutito, postavlja pitanje: Zašto mi nijeste rekli da smo stigli u jednu od članica Ujedinjenih Arapskih Emirata? Spremio bih poklone za šeika i njegovu porodicu. Jednako zbunjeni sekretar odgovara: Ja nijesam znao za ovu dinastiju. Niko mi nije rekao da je Crna Gora postala monarhija podijeljena na lokalne feude…

A SAD SVI NA ŠALTER: Ako je događaj izmišljen, imena i funkcije čelnih ljudi SO Budva nijesu. Zapravo, njihova moć je mnogo veća od onoga što bi bilo ko neupućen mogao pretpostaviti, o čemu bi mogli svjedočiti mnogobrojni budvanski investitori, koji opštini, na ime neplaćenih obaveza, duguju desetine i desetine miliona eura.

,,Ja se trudim da ne idem na šalter i čekam platu”, pohvalio se prije dvije godine Svetozar Marović, u jednom od rijetkih trenutaka u minule dvije decenije kada nije bio na nekoj od državnih funkcija. ,,Trenutno pomažem svome sinu (Milošu Maroviću) koji se bavi biznisom na jedan novi način. Ove mlađe generacije su mnogo efikasnije i brže od nas ali nekako, u krajnjem, svakako uspijevam da se snađem u realnom svijetu…”.

Snalažljiv kao što bez sumnje jeste, Marović se ubrzo vratio državnom poslu i postao potpredsjednik Vlade. Ne može škoditi. U međuvremenu, sin je razvio poslove. Prema dostupnim informacijama Miloš se bavi građevinarstvom, nekretninama, ugostiteljstvom, nautičkim turizmom, trgovinom… Mlađi Marović vodi odbojkaški klub Budvanska rivijera (stric Dragan je predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore), kafe Palma, jedan je od suvlasnika budvanske marine u partnerstvu sa porodicom Brana Mićunovića, a ima i građevinsku firmu koja posluje i sa SO Budva.

Momačke dane provodio je u hotelu Splendid, ali se skućio nakon prošlogodišnje ženidbe. Svadba, na kojoj su goste zabavljali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Ceca, Severina… koštala je, prema pisanju estradnih tabloida, tričavih 500 hiljada eura. Marovići su, pak, tvrdili da su goste zabavljali porodični prijatelji. Besplatno. Čudi, u tom slučaju, što se na binu nije popela i Madona ili makar Mik Džeger. Oni, makar, nijesu prekidali svoj koncert na Jazu zbog zahtjeva Miloša Marovića da njemu i njegovom društvu pjevaju za stolom, na uvce. Severina jeste. I to novogodišnji nastup na dočeku 2006. godine u budvanskom klubu Trokadero. Tjelohranitelji su se pohvatali za revere, obezbjeđenje diskoteke smirilo strasti i – rodilo se jedno veliko prijateljstvo.

U proljeće iste, 2006. godine, objelodanjeno je da će tada 23-godišnji Miloš završiti igračku karijeru u OK Budvanska rivijera. ,,Maroviću je zbog porodičnog i ličnog statusa bilo teško igrati i trenirati. Teretili su ga i za odlazak Đorđa Đurića i Vladimira Bateza”, saopštio je Mini strika Dragan, u svojstvu sportskog direktora kluba. ,,On voli odbojku i odmakao se od igračkog dijela da ne bi bio remetilački faktor igračima i trenerima”. Ostalo je biznis.

I Milenu Marović, Miloševu sestru, javnost je upoznala skoro pa slučajno. Naime, pošto je tata Svetozar zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, radoznali su u katastru, 2007. godine, pronašli dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora u Budvi ukupne površine 308 kvadratnih metara. Način sticanja, stajalo je u katastarskom listu, bila je kupovina. Tek tada se aktuelni potpredsjednik Vlade prisjetio da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, potom odustao od njih, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Šta ćete, desi se.

Sada se o mr Mileni Marović govori kao o budućem glavnom menadžeru opštine Budva. Na tom će mjestu zamijeniti Aleksandra Tičića, godinama jednog od najbližih saradnika Svetozara Marovića, koji je nedavno odlučio da promijeni klupske boje, i iz Marovićevog pređe u tabor premijera Mila Đukanovića. Milenin zadatak biće, objašnjavaju verzirani, da ,,poboljša realizaciju velikih projekata na području Budve i animira nove investitore”. Ni oni, međutim, ne umiju da objasne šta je to što je Milenu preporučilo za ovaj odgovoran posao. Ako nije prezime. Ili tatina vizija budućeg razvoja porodične prijestonice.

U KRUGU PORODICE: Konačno, i otac Svetozar je povratkom u izvršnu vlast ojačao svoje pozicije. Sada ga, na primjer, imunitet štiti od krivične prijave koju je prije dvije i po godine podnio MANS zbog njegove uloge u aferi Zavala. Pod uslovom da se istraga završi u ovom vijeku, pošto državna tužiteljica Ranka Čarapić i dalje prikuplja dokaze kako bi odlučila o eventualnom podizanju optužnice. Ajnštajnu i njegovima je manje trebalo da konstruišu atomsku bombu nego što Čarapićka istražuje potpuno očigledan slučaj divlje gradnje.

Svetozaru, u MANS-ovoj prijavi, društvo pravi i brat Dragan. A upravo je on jedan od onih koji su se potrudili da eliminišu eventualne nedoumice o legalnosti mnogobrojnih urbanističkih podviga na teritoriji Budve. Na sjednici SO, krajem marta 2008, Dragan Marović je faktički priznao da je tolerisao divlju gradnju. ,,Oglušivao sam se na pozive Ministarstva da zaustavim gradnju”, saopštio je tadašnji sekretar za investicije SO Budva, potvrđujući da su mnogi projekti u Budvi krenuli bez građevinske dozvole. ,,Ako u tome tražite krivicu, onda jedan od glavnih krivaca za to sam ja”, pohvalio se. Zato na njegovo unaprijeđenje treba gledati kao na nagradu za uspješan posao koji je Budvi donio stotinak miliona eura nenaplaćenih potraživanja. Većinu njih, usput rečeno, nikad neće ni naplatiti.

Urbanistički rodoslov zvanično najuticajnije budvanske porodice nemoguće je zaokružiti bez pomena Mirjane Marović. Strina je već 20 godina načelnica Područne jedinice Uprave za nekretnine. Za vrijeme njene vladavine u Budvi, grad je postao balkanski simbol divlje gradnje. Opozicioni odbornici u SO Budva i danas o njoj govore kao o ,,slučaju za državnog tužioca”, a kao najnoviji grijeh joj spočitavaju to što je “počela da knjiži privremene objekte u zoni Morskog dobra kao stambene”. Zvanične reakcije ili bilo kakvih posljedica po prozvane, podrazumijeva se, nema.

Ili kritičari ne shvataju da se u Budvi, na djelu, sprovodi plan smanjenja biznis barijera koji u ime Vlade Crne Gore realizuje tim okupljen oko Svetozara Marovića. Konkretno, potencijalni investitori više ne moraju obilaziti raznorazne institucije u Budvi i Podgorici kako bi prikupili sve moguće dozvole za gradnju novog hotela. Dovoljno je da odu kod Marovića kući. Ili na jahtu.

DON BRANO: Priču o jačanju uticaja, finansijskog i političkog, porodice Marović u Budvi godinama unazad prate i špekulacije o dobrim vezama prve glave porodice sa Branislavom Branom Mićunovićem, čovjekom koji se smatra najmoćnijom osobom u Crnoj Gori van zvaničnih struktura vlasti.

Mićunović je, nezvanično, dovođen u vezu sa mnogim velikim budvanskim poslovima. Mediji su često pominjali partnerstvo Marovića i Mićunovića kada su pisali o budvanskim projektima. Zvanično, ipak, jedina njihova poslovna veza jeste ona u budvanskoj Marini, čiji su suvlasnici i Miloš Marović i Branovi bratanići Predrag i Nenad Mićunović (Nenad je javnosti poznat zbog proljetošnjeg napada na Nebojšu Medojevića). Doduše, Mićunović je do skora važio za najpoznatijeg crnogorskog biznismena koji, zvanično, nema nikakav biznis. Tek od proljetos se njegovo ime pojavljuje u Registru privrednog suda u Podgorici, nakon što je upisan kao vlasnik polovine akcija i predsjednik Odbora direktora kompanije Džek pot, koja između ostalog upravlja kazinima u hotelu Crna Gora u Podgorici i Queen of Montenegro u Budvi, a navodno planira otvaranje kazina i na Svetom Stefanu.

Pretpostavlja se, ipak, da je – srazmjerno njegovom uticaju koji seže van granica Crne Gore – ozvaničen tek djelić imovine kojom Mićunović zaista upravlja. Sa druge strane, do novinara stižu priče po kojima se jedan od najpoznatijih stanovnika Svetog Stefana i sam iznenadi kada čuje da mu se pripisuje neki posao ili nekretnina, čiji su stvarni vlasnici odlučili da se od javnosti zaklone njegovim imenom. Posebno u Budvi. Pravu istinu znaju samo oni sa vrha crnogorske i budvanske piramide vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo