Povežite se sa nama

FOKUS

Od cara junaka do kraljeva kokaina

Objavljeno prije

na

Stogodišnjica proglašenja Kraljevine Crne Gore prošla je bez princa Nikole Petrovića, direktnog potomka dinastije Petrović. Bili su najvažniji: Milo, Filip , Ranko i ,,300 zvanica”. Bez princa bilo je „falično” tek predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću. Al, ne može ništa, viša sila. Državnicima nije smetalo da po ko zna koji put iskoriste ime prinčevog prađeda za prigodni govor na Cetinju. Vujanović je upozorio Crnogorce da ,,nikada ne smiju prestati da brinu o opstanku svoje države”. Neprijatelj nikad ne spava.

Zbog nedolaska, Đukanović je princa javno ukorio: „Smatrao sam, i dalje smatram da mu je mjesto ovdje. Ne dijelim njegov sud da se Crna Gora neodgovorno odnosi prema dinastiji i njenoj ulozi u istoriji”. Poslije premijera isto su ponovili i dvorski stručnjaci.

PRINC DRUGOG REDA : Princ Nikola prethodno je saopštio da neće prisustvovati nijednoj javnoj manifestaciji, pa ni proslavi jubileja kraljevine, „dok se ne riješi pitanje statusa dinastije i njenih potraživanja”.

On za Monitor otkriva da nije ni dobio pozivnicu za jubilej!

„Bilo mi je veoma teško da odlučim da ne prisustvujem proslavi. Moju odluku diktirao je način na koji je Vlada ignorisala moj zahtjev nekoliko prethodnih godina, posebno pred samu proslavu kada je napravila restriktivni nacrt čiji sadržaj nije bio dogovoren, niti je davao dinastiji mjesto koje joj pripada, a u potpunosti ignorisao moje zahtjeve. Moje prisustvo na tom jubileju bi značilo da se slažem sa takvim tretmanom. To bi bilo protumačeno kao hepi end mog dugogodišnjeg mučnog nastojanja i zahtjeva za rehabilitacijom dinastije”, objašnjava princ Nikola.

Princ Petrović najavljuje da će, ukoliko se ubrzo ne iznađe pravedno rješenje, pokrenuti sudski postupak za povraćaj imovine. „Šta mi preostaje poslije toliko godina čekanja? To bi ipak za mene značilo, ne samo neuspjeh, nego i veliko razočarenje i dalje otuđivanje od Crne Gore. Mislim da je naša zajednička odgovornost da iznađemo zadovoljavajuće rješenje i izbjegnemo dalje polemisanje i povlačenje po sudovima”.

Da podsjetimo: Nacrt zakona o rehabilitaciji dinastije Petrović Njegoš koji je Vlada, bez konsultacija za princom, usvojila neposredno pred jubilej, nudi mu 3.000 eura mjesečno i 450 kvadrata stambenog prostora koji tek treba izgraditi. Za novogradnju i apanažu, princ se uskraćuje ustavno pravo da, kao građanin, učestvuje u političkom životu Crne Gore.

Uz takav zakon, ocijenio je princ, ne bi mogao „osuditi bombardovanje Dubrovnika ili etničko čišćenje u Bosni”. Niti bi „mogao učestvovati u kampanji za nezavisnost”.

Princ je dao aktivan doprinos antiratnom otporu 1990-ih i kampanji za nezavisnost Crne Gore. Tada je Đukanović volio da pomene da „nema časti Crne Gore , dok se ne povrati čast Petrovića”, i tome slično.

U nezavisnoj Crnoj Gori, smatra Vlada, princ bi trebalo da prima platu i ćuti. Istina, ponekad bi mu Milo i Filip dopustili da obavi, „pojedine protokolarne i nepolitičke poslove”. Pojavljivao bi se valjda na svečanostima, prigodno se smješkajući. Kao Đukanovićev živi spomenik.

Princ je još ranije ocijenio da je posebno razočaran time što se u nacrtu ne pominju moralna rehabilitacija i obeštećenje. „Mislim da je i u svim crnogorskim udžbenicima naznačeno da je odluka o konfiskovanju imovine mojih predaka, kralja Nikole i njegove djece, bila motivisana tobožnjom izdajom kralja Nikole. To i jeste razlog zašto su ta dva pitanja moralne rehabilitacije i pravednog obeštećenja vezana”, objašnjava. Znači li to da je svojevremeno svrgavanje dinastije bilo opravdano i da je oduzimanje imovine moje porodice bilo zakonito, legalno?”, upitao je princ.

PRAKSA U OKRUŽENJU: Vlada je ostala pri stavu da je nacrt u skladu sa republikanskim duhom i demokratskim standardima. Nije pomagalo ni što su ih domaći pravnici podsjetili na primjere država iz okruženja, takođe republika, koje su na drugačiji način uredile odnos prema svojim dinastijama.

Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, komentarišući član nacrta koji princu zabranjuje političku aktivnost, podsjetio je da se posljednji bugarski kralj Simeon vratio u zemlju 1999. godine, osnovao partiju i postao premijer, te da je i Konstatin Karamanalis 1974. godine postao prvi premijer u demokratskoj Grčkoj.

Radulović je naveo i primjer rumunske vlade koja je 2005. godine usvojila lex specialis i izvršila novčano obeštećenje i povraćaj većeg dijela nepokretne imovine kralju Mihaelu. Da su albanskom kralju Leki I Zoguu vraćene dvije rezidencije u Tirani i Draču, a da srpski prestolonasljednik Aleksandar II sa porodicom od 2001. godine živi u Kraljevskom dvoru i ima pravo na korišćenje Bijelog dvora, čije se održavanje plaća iz državnog budžeta. Podsjetio je i na slične primjere Portugala i Grčke, te da su se u svim tim republikanskim zemljama građani na referendumu izjasnili protiv monarhije. Konačno, princ Nikola se već izjasnio da je republikanac.

TRAŽI I NEĆE TI SE DATI : Đukanović je na proslavi ocijenio da je ,,politička generacija koja i danas vodi crnogorsko društvo učinila najviše na rehabilitaciji lika i djela Petrovića dinasta”. Lijepo zvuči ovo dinasta!

Po Đukanoviću, jedini problem su prinčeva ,,imovinskih prava”. Istina, ogradio se, to pitanje diktiraju pravni zastupnici princa Nikole, a ne sam princ. Valjda nije htio da uvrijedi princa. Da se ne pomisli da je princ neki nezasiti materijalista kome nije dovoljno što je Crna Gora postala nezavisna država u kojoj se podignuta dva spomenika njegovom prađedu. A ispred jednog je čak sam Đukanović tražio ,,oprost od Gospodara”.

Tu Đukanovićevu ocjenu princ je ocijenio ,,skandaloznom”. Pitao je primijera misli li da on nije u stanju da procjeni da li je nacrt dobar i šta je dobrobit njegove porodice.

A šta zapravo traži princ Nikola?

„Oduvijek isto, rehabilitaciju sa dostojnim statusom dinastije i rješenje pitanja restitucije dobara koja su pripadala mojoj porodici”, objašnjava on za naš list. U posljednjem dopisu crnogorskim zvaničnicima s kraja prošle godine, princ precizno navodi tri zahtjeva: donošenje deklaracije kao specifičnog pravno-političkog akta, kojom se eksplicitno moralno rehabilituje dinastija odnosno uspostavlja dostojanstvo dinastije Petrović – Njegoš; da mu se na raspolaganje stavi bar jedan od visoko-simboličnih objekata koji je pripadao Petrovićima; i konačno – rješavanje pitanja restitucije dinastičke imovine koja bi, u nemogućnosti materijalne restitucuje po crnogorskim važećim propisima, podrazumijevala obeštećenje u dogovorenoj novčanoj sumi.

„Što se tiče visine obeštećenja, pošto me to svi često pitaju, uvijek mi se činilo da je na zvaničnicima Crne Gore da ponude sumu obeštećenja koja uzima u obzir kako ono sto je oduzeto, tako i realne ekonomske uslove u Crnoj Gori”, kaže princ za Monitor. „Moje materijalno potraživanje nije samo po sebi cilj mog zahtjeva. Za mene je to povezano sa mjestom i ulogom koju crnogorska dinastija može imati u Crnoj Gori”

Princ je i ranije napominjao da bi veći dio novca od obeštećenja završio u fondaciji koja bi pomagala kulturne i humanitarne akcije u Crnoj Gori, nezavisno od Vlade. Svoje zahtjeve princ Nikola je Đukanoviću iznio 2004. godine. Đukanović je tada objasnio da se ti zahtjevi ne mogu realizovati dok Crna Gora ne postane samostalna.

Kad je postala samostalna Đukanović je imao novo objašnjenje: „Uvjerenje ukupne, a posebno javnosti Crne Gore koja je bila naklonjena nezavisnosti, da je rezultatima demokratskog referenduma ne samo obnovljena država Crna Gora, nego da je i rehabilitovana dinastija Petrović”.

Princa je u isto vrijeme novinar Boro Krivokapić priupitao misli li da je svojevrsna rehabilitacija dinastije Petrović i to što su kralju Nikoli podignuti spomenici u Podgorici i Nikšiću. Princ Nikola je bio jasan: „Drago mi je zbog toga, ali na Balkanu je tradicija da se spomenici postavljaju, pa skidaju. Nijesam praunuk statue od mermera ili bronze, već čovjeka koji je patio i umro u nemaštini boreći se za Crnu Goru”.

Princ nam kaže da je poslije nezavisnosti i uprkos brojnim dopisima njegovog savjetnika, komunikacija sa Vladom bila faktički nepostojeća. ,,Posljednjih mjeseci ta komunikacija, kao sto vidite ide preko medija”.

„Naše se ime često koristi isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima kojih ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje dinastija i dinastički simboli predstavljaju. Mi, živi nasljednici Petrovića, smo i svjedoci i potomci te istorije. A ne simboli od kamena ili lijeporiječivih fraza”.

SKOROJEVIĆI I PLEMIĆI: Đukanović je nekoliko puta podsjetio javnost kako je „odlukom Vlade Crne Gore princu Nikoli Petroviću data na korišćenje kuća kralja Nikole na Njegušima, sa pripadajućom parcelom zemljišta, te da su obezbijeđena sredstva za njenu adaptaciju”. Džaba što su pravni zastupnici princa Nikole javno tvrdili da je princ od Vlade dobio tek dvije fotografije tog objekta. A da nikada nije dobio tražena uputstva o načinu na koji bi trebao da koristi tu imovinu. Premijer zna najbolje.

„Nikada nijesam dobio odgovor na zahtjev da se konkretno definiše način korišćenja tih objekata”, potvrđuje princ. Kada dođe u Crnu Goru, „odsjeda kod prijatelja”.

Crnogorska vlada poigrala se sa princem i kada je ministar kulture nedavno najavio da će sa Marinom Abramović oživjeti Bijenale. Princ se naknadno oglasio tvrdeći da nikada nije dao pristanak za to.

„Želio bih da crnogorski zvaničnici znaju da ja nijesam ni skorojević ni političar. Čovjek sam od kulture, arhitekta, koji prije svega voli pravičnost. U svemu. I koji želi dobro Crnoj Gori. Odgojen sam u republikanskom i demokratskom duhu. Smatram da mogu biti koristan Crnoj Gori”, kaže princ. „Želio bih da znaju da i moja djeca iskreno vole Crnu Goru. I da su tužna radi ove situacije zbog toga što nemaju nikakvu mogućnost da očuvaju vezu sa zemljom svojih predaka”.

Princ Nikola poručuje: „Ako premijer smatra da nam je mjesto u Crnoj Gori, neka pokaže crnogorskoj javnosti kakvo nam to mjesto nudi. Neka pokaže javnosti na koji način rehabilituje čast Petrovića. I koju konkretnu ulogu vidi za nas u razvoju crnogorskog društva”. Teško da vide ikakvu osim ukrasnu za kraljevstvo Dona.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo