Povežite se sa nama

FOKUS

Od cara junaka do kraljeva kokaina

Objavljeno prije

na

Stogodišnjica proglašenja Kraljevine Crne Gore prošla je bez princa Nikole Petrovića, direktnog potomka dinastije Petrović. Bili su najvažniji: Milo, Filip , Ranko i ,,300 zvanica”. Bez princa bilo je „falično” tek predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću. Al, ne može ništa, viša sila. Državnicima nije smetalo da po ko zna koji put iskoriste ime prinčevog prađeda za prigodni govor na Cetinju. Vujanović je upozorio Crnogorce da ,,nikada ne smiju prestati da brinu o opstanku svoje države”. Neprijatelj nikad ne spava.

Zbog nedolaska, Đukanović je princa javno ukorio: „Smatrao sam, i dalje smatram da mu je mjesto ovdje. Ne dijelim njegov sud da se Crna Gora neodgovorno odnosi prema dinastiji i njenoj ulozi u istoriji”. Poslije premijera isto su ponovili i dvorski stručnjaci.

PRINC DRUGOG REDA : Princ Nikola prethodno je saopštio da neće prisustvovati nijednoj javnoj manifestaciji, pa ni proslavi jubileja kraljevine, „dok se ne riješi pitanje statusa dinastije i njenih potraživanja”.

On za Monitor otkriva da nije ni dobio pozivnicu za jubilej!

„Bilo mi je veoma teško da odlučim da ne prisustvujem proslavi. Moju odluku diktirao je način na koji je Vlada ignorisala moj zahtjev nekoliko prethodnih godina, posebno pred samu proslavu kada je napravila restriktivni nacrt čiji sadržaj nije bio dogovoren, niti je davao dinastiji mjesto koje joj pripada, a u potpunosti ignorisao moje zahtjeve. Moje prisustvo na tom jubileju bi značilo da se slažem sa takvim tretmanom. To bi bilo protumačeno kao hepi end mog dugogodišnjeg mučnog nastojanja i zahtjeva za rehabilitacijom dinastije”, objašnjava princ Nikola.

Princ Petrović najavljuje da će, ukoliko se ubrzo ne iznađe pravedno rješenje, pokrenuti sudski postupak za povraćaj imovine. „Šta mi preostaje poslije toliko godina čekanja? To bi ipak za mene značilo, ne samo neuspjeh, nego i veliko razočarenje i dalje otuđivanje od Crne Gore. Mislim da je naša zajednička odgovornost da iznađemo zadovoljavajuće rješenje i izbjegnemo dalje polemisanje i povlačenje po sudovima”.

Da podsjetimo: Nacrt zakona o rehabilitaciji dinastije Petrović Njegoš koji je Vlada, bez konsultacija za princom, usvojila neposredno pred jubilej, nudi mu 3.000 eura mjesečno i 450 kvadrata stambenog prostora koji tek treba izgraditi. Za novogradnju i apanažu, princ se uskraćuje ustavno pravo da, kao građanin, učestvuje u političkom životu Crne Gore.

Uz takav zakon, ocijenio je princ, ne bi mogao „osuditi bombardovanje Dubrovnika ili etničko čišćenje u Bosni”. Niti bi „mogao učestvovati u kampanji za nezavisnost”.

Princ je dao aktivan doprinos antiratnom otporu 1990-ih i kampanji za nezavisnost Crne Gore. Tada je Đukanović volio da pomene da „nema časti Crne Gore , dok se ne povrati čast Petrovića”, i tome slično.

U nezavisnoj Crnoj Gori, smatra Vlada, princ bi trebalo da prima platu i ćuti. Istina, ponekad bi mu Milo i Filip dopustili da obavi, „pojedine protokolarne i nepolitičke poslove”. Pojavljivao bi se valjda na svečanostima, prigodno se smješkajući. Kao Đukanovićev živi spomenik.

Princ je još ranije ocijenio da je posebno razočaran time što se u nacrtu ne pominju moralna rehabilitacija i obeštećenje. „Mislim da je i u svim crnogorskim udžbenicima naznačeno da je odluka o konfiskovanju imovine mojih predaka, kralja Nikole i njegove djece, bila motivisana tobožnjom izdajom kralja Nikole. To i jeste razlog zašto su ta dva pitanja moralne rehabilitacije i pravednog obeštećenja vezana”, objašnjava. Znači li to da je svojevremeno svrgavanje dinastije bilo opravdano i da je oduzimanje imovine moje porodice bilo zakonito, legalno?”, upitao je princ.

PRAKSA U OKRUŽENJU: Vlada je ostala pri stavu da je nacrt u skladu sa republikanskim duhom i demokratskim standardima. Nije pomagalo ni što su ih domaći pravnici podsjetili na primjere država iz okruženja, takođe republika, koje su na drugačiji način uredile odnos prema svojim dinastijama.

Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, komentarišući član nacrta koji princu zabranjuje političku aktivnost, podsjetio je da se posljednji bugarski kralj Simeon vratio u zemlju 1999. godine, osnovao partiju i postao premijer, te da je i Konstatin Karamanalis 1974. godine postao prvi premijer u demokratskoj Grčkoj.

Radulović je naveo i primjer rumunske vlade koja je 2005. godine usvojila lex specialis i izvršila novčano obeštećenje i povraćaj većeg dijela nepokretne imovine kralju Mihaelu. Da su albanskom kralju Leki I Zoguu vraćene dvije rezidencije u Tirani i Draču, a da srpski prestolonasljednik Aleksandar II sa porodicom od 2001. godine živi u Kraljevskom dvoru i ima pravo na korišćenje Bijelog dvora, čije se održavanje plaća iz državnog budžeta. Podsjetio je i na slične primjere Portugala i Grčke, te da su se u svim tim republikanskim zemljama građani na referendumu izjasnili protiv monarhije. Konačno, princ Nikola se već izjasnio da je republikanac.

TRAŽI I NEĆE TI SE DATI : Đukanović je na proslavi ocijenio da je ,,politička generacija koja i danas vodi crnogorsko društvo učinila najviše na rehabilitaciji lika i djela Petrovića dinasta”. Lijepo zvuči ovo dinasta!

Po Đukanoviću, jedini problem su prinčeva ,,imovinskih prava”. Istina, ogradio se, to pitanje diktiraju pravni zastupnici princa Nikole, a ne sam princ. Valjda nije htio da uvrijedi princa. Da se ne pomisli da je princ neki nezasiti materijalista kome nije dovoljno što je Crna Gora postala nezavisna država u kojoj se podignuta dva spomenika njegovom prađedu. A ispred jednog je čak sam Đukanović tražio ,,oprost od Gospodara”.

Tu Đukanovićevu ocjenu princ je ocijenio ,,skandaloznom”. Pitao je primijera misli li da on nije u stanju da procjeni da li je nacrt dobar i šta je dobrobit njegove porodice.

A šta zapravo traži princ Nikola?

„Oduvijek isto, rehabilitaciju sa dostojnim statusom dinastije i rješenje pitanja restitucije dobara koja su pripadala mojoj porodici”, objašnjava on za naš list. U posljednjem dopisu crnogorskim zvaničnicima s kraja prošle godine, princ precizno navodi tri zahtjeva: donošenje deklaracije kao specifičnog pravno-političkog akta, kojom se eksplicitno moralno rehabilituje dinastija odnosno uspostavlja dostojanstvo dinastije Petrović – Njegoš; da mu se na raspolaganje stavi bar jedan od visoko-simboličnih objekata koji je pripadao Petrovićima; i konačno – rješavanje pitanja restitucije dinastičke imovine koja bi, u nemogućnosti materijalne restitucuje po crnogorskim važećim propisima, podrazumijevala obeštećenje u dogovorenoj novčanoj sumi.

„Što se tiče visine obeštećenja, pošto me to svi često pitaju, uvijek mi se činilo da je na zvaničnicima Crne Gore da ponude sumu obeštećenja koja uzima u obzir kako ono sto je oduzeto, tako i realne ekonomske uslove u Crnoj Gori”, kaže princ za Monitor. „Moje materijalno potraživanje nije samo po sebi cilj mog zahtjeva. Za mene je to povezano sa mjestom i ulogom koju crnogorska dinastija može imati u Crnoj Gori”

Princ je i ranije napominjao da bi veći dio novca od obeštećenja završio u fondaciji koja bi pomagala kulturne i humanitarne akcije u Crnoj Gori, nezavisno od Vlade. Svoje zahtjeve princ Nikola je Đukanoviću iznio 2004. godine. Đukanović je tada objasnio da se ti zahtjevi ne mogu realizovati dok Crna Gora ne postane samostalna.

Kad je postala samostalna Đukanović je imao novo objašnjenje: „Uvjerenje ukupne, a posebno javnosti Crne Gore koja je bila naklonjena nezavisnosti, da je rezultatima demokratskog referenduma ne samo obnovljena država Crna Gora, nego da je i rehabilitovana dinastija Petrović”.

Princa je u isto vrijeme novinar Boro Krivokapić priupitao misli li da je svojevrsna rehabilitacija dinastije Petrović i to što su kralju Nikoli podignuti spomenici u Podgorici i Nikšiću. Princ Nikola je bio jasan: „Drago mi je zbog toga, ali na Balkanu je tradicija da se spomenici postavljaju, pa skidaju. Nijesam praunuk statue od mermera ili bronze, već čovjeka koji je patio i umro u nemaštini boreći se za Crnu Goru”.

Princ nam kaže da je poslije nezavisnosti i uprkos brojnim dopisima njegovog savjetnika, komunikacija sa Vladom bila faktički nepostojeća. ,,Posljednjih mjeseci ta komunikacija, kao sto vidite ide preko medija”.

„Naše se ime često koristi isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima kojih ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje dinastija i dinastički simboli predstavljaju. Mi, živi nasljednici Petrovića, smo i svjedoci i potomci te istorije. A ne simboli od kamena ili lijeporiječivih fraza”.

SKOROJEVIĆI I PLEMIĆI: Đukanović je nekoliko puta podsjetio javnost kako je „odlukom Vlade Crne Gore princu Nikoli Petroviću data na korišćenje kuća kralja Nikole na Njegušima, sa pripadajućom parcelom zemljišta, te da su obezbijeđena sredstva za njenu adaptaciju”. Džaba što su pravni zastupnici princa Nikole javno tvrdili da je princ od Vlade dobio tek dvije fotografije tog objekta. A da nikada nije dobio tražena uputstva o načinu na koji bi trebao da koristi tu imovinu. Premijer zna najbolje.

„Nikada nijesam dobio odgovor na zahtjev da se konkretno definiše način korišćenja tih objekata”, potvrđuje princ. Kada dođe u Crnu Goru, „odsjeda kod prijatelja”.

Crnogorska vlada poigrala se sa princem i kada je ministar kulture nedavno najavio da će sa Marinom Abramović oživjeti Bijenale. Princ se naknadno oglasio tvrdeći da nikada nije dao pristanak za to.

„Želio bih da crnogorski zvaničnici znaju da ja nijesam ni skorojević ni političar. Čovjek sam od kulture, arhitekta, koji prije svega voli pravičnost. U svemu. I koji želi dobro Crnoj Gori. Odgojen sam u republikanskom i demokratskom duhu. Smatram da mogu biti koristan Crnoj Gori”, kaže princ. „Želio bih da znaju da i moja djeca iskreno vole Crnu Goru. I da su tužna radi ove situacije zbog toga što nemaju nikakvu mogućnost da očuvaju vezu sa zemljom svojih predaka”.

Princ Nikola poručuje: „Ako premijer smatra da nam je mjesto u Crnoj Gori, neka pokaže crnogorskoj javnosti kakvo nam to mjesto nudi. Neka pokaže javnosti na koji način rehabilituje čast Petrovića. I koju konkretnu ulogu vidi za nas u razvoju crnogorskog društva”. Teško da vide ikakvu osim ukrasnu za kraljevstvo Dona.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo