FOKUS
Od cara junaka do kraljeva kokaina
Objavljeno prije
16 godinana
Objavio:
Monitor online
Stogodišnjica proglašenja Kraljevine Crne Gore prošla je bez princa Nikole Petrovića, direktnog potomka dinastije Petrović. Bili su najvažniji: Milo, Filip , Ranko i ,,300 zvanica”. Bez princa bilo je „falično” tek predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću. Al, ne može ništa, viša sila. Državnicima nije smetalo da po ko zna koji put iskoriste ime prinčevog prađeda za prigodni govor na Cetinju. Vujanović je upozorio Crnogorce da ,,nikada ne smiju prestati da brinu o opstanku svoje države”. Neprijatelj nikad ne spava.
Zbog nedolaska, Đukanović je princa javno ukorio: „Smatrao sam, i dalje smatram da mu je mjesto ovdje. Ne dijelim njegov sud da se Crna Gora neodgovorno odnosi prema dinastiji i njenoj ulozi u istoriji”. Poslije premijera isto su ponovili i dvorski stručnjaci.
PRINC DRUGOG REDA : Princ Nikola prethodno je saopštio da neće prisustvovati nijednoj javnoj manifestaciji, pa ni proslavi jubileja kraljevine, „dok se ne riješi pitanje statusa dinastije i njenih potraživanja”.
On za Monitor otkriva da nije ni dobio pozivnicu za jubilej!
„Bilo mi je veoma teško da odlučim da ne prisustvujem proslavi. Moju odluku diktirao je način na koji je Vlada ignorisala moj zahtjev nekoliko prethodnih godina, posebno pred samu proslavu kada je napravila restriktivni nacrt čiji sadržaj nije bio dogovoren, niti je davao dinastiji mjesto koje joj pripada, a u potpunosti ignorisao moje zahtjeve. Moje prisustvo na tom jubileju bi značilo da se slažem sa takvim tretmanom. To bi bilo protumačeno kao hepi end mog dugogodišnjeg mučnog nastojanja i zahtjeva za rehabilitacijom dinastije”, objašnjava princ Nikola.
Princ Petrović najavljuje da će, ukoliko se ubrzo ne iznađe pravedno rješenje, pokrenuti sudski postupak za povraćaj imovine. „Šta mi preostaje poslije toliko godina čekanja? To bi ipak za mene značilo, ne samo neuspjeh, nego i veliko razočarenje i dalje otuđivanje od Crne Gore. Mislim da je naša zajednička odgovornost da iznađemo zadovoljavajuće rješenje i izbjegnemo dalje polemisanje i povlačenje po sudovima”.
Da podsjetimo: Nacrt zakona o rehabilitaciji dinastije Petrović Njegoš koji je Vlada, bez konsultacija za princom, usvojila neposredno pred jubilej, nudi mu 3.000 eura mjesečno i 450 kvadrata stambenog prostora koji tek treba izgraditi. Za novogradnju i apanažu, princ se uskraćuje ustavno pravo da, kao građanin, učestvuje u političkom životu Crne Gore.
Uz takav zakon, ocijenio je princ, ne bi mogao „osuditi bombardovanje Dubrovnika ili etničko čišćenje u Bosni”. Niti bi „mogao učestvovati u kampanji za nezavisnost”.
Princ je dao aktivan doprinos antiratnom otporu 1990-ih i kampanji za nezavisnost Crne Gore. Tada je Đukanović volio da pomene da „nema časti Crne Gore , dok se ne povrati čast Petrovića”, i tome slično.
U nezavisnoj Crnoj Gori, smatra Vlada, princ bi trebalo da prima platu i ćuti. Istina, ponekad bi mu Milo i Filip dopustili da obavi, „pojedine protokolarne i nepolitičke poslove”. Pojavljivao bi se valjda na svečanostima, prigodno se smješkajući. Kao Đukanovićev živi spomenik.
Princ je još ranije ocijenio da je posebno razočaran time što se u nacrtu ne pominju moralna rehabilitacija i obeštećenje. „Mislim da je i u svim crnogorskim udžbenicima naznačeno da je odluka o konfiskovanju imovine mojih predaka, kralja Nikole i njegove djece, bila motivisana tobožnjom izdajom kralja Nikole. To i jeste razlog zašto su ta dva pitanja moralne rehabilitacije i pravednog obeštećenja vezana”, objašnjava. Znači li to da je svojevremeno svrgavanje dinastije bilo opravdano i da je oduzimanje imovine moje porodice bilo zakonito, legalno?”, upitao je princ.
PRAKSA U OKRUŽENJU: Vlada je ostala pri stavu da je nacrt u skladu sa republikanskim duhom i demokratskim standardima. Nije pomagalo ni što su ih domaći pravnici podsjetili na primjere država iz okruženja, takođe republika, koje su na drugačiji način uredile odnos prema svojim dinastijama.
Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore, komentarišući član nacrta koji princu zabranjuje političku aktivnost, podsjetio je da se posljednji bugarski kralj Simeon vratio u zemlju 1999. godine, osnovao partiju i postao premijer, te da je i Konstatin Karamanalis 1974. godine postao prvi premijer u demokratskoj Grčkoj.
Radulović je naveo i primjer rumunske vlade koja je 2005. godine usvojila lex specialis i izvršila novčano obeštećenje i povraćaj većeg dijela nepokretne imovine kralju Mihaelu. Da su albanskom kralju Leki I Zoguu vraćene dvije rezidencije u Tirani i Draču, a da srpski prestolonasljednik Aleksandar II sa porodicom od 2001. godine živi u Kraljevskom dvoru i ima pravo na korišćenje Bijelog dvora, čije se održavanje plaća iz državnog budžeta. Podsjetio je i na slične primjere Portugala i Grčke, te da su se u svim tim republikanskim zemljama građani na referendumu izjasnili protiv monarhije. Konačno, princ Nikola se već izjasnio da je republikanac.
TRAŽI I NEĆE TI SE DATI : Đukanović je na proslavi ocijenio da je ,,politička generacija koja i danas vodi crnogorsko društvo učinila najviše na rehabilitaciji lika i djela Petrovića dinasta”. Lijepo zvuči ovo dinasta!
Po Đukanoviću, jedini problem su prinčeva ,,imovinskih prava”. Istina, ogradio se, to pitanje diktiraju pravni zastupnici princa Nikole, a ne sam princ. Valjda nije htio da uvrijedi princa. Da se ne pomisli da je princ neki nezasiti materijalista kome nije dovoljno što je Crna Gora postala nezavisna država u kojoj se podignuta dva spomenika njegovom prađedu. A ispred jednog je čak sam Đukanović tražio ,,oprost od Gospodara”.
Tu Đukanovićevu ocjenu princ je ocijenio ,,skandaloznom”. Pitao je primijera misli li da on nije u stanju da procjeni da li je nacrt dobar i šta je dobrobit njegove porodice.
A šta zapravo traži princ Nikola?
„Oduvijek isto, rehabilitaciju sa dostojnim statusom dinastije i rješenje pitanja restitucije dobara koja su pripadala mojoj porodici”, objašnjava on za naš list. U posljednjem dopisu crnogorskim zvaničnicima s kraja prošle godine, princ precizno navodi tri zahtjeva: donošenje deklaracije kao specifičnog pravno-političkog akta, kojom se eksplicitno moralno rehabilituje dinastija odnosno uspostavlja dostojanstvo dinastije Petrović – Njegoš; da mu se na raspolaganje stavi bar jedan od visoko-simboličnih objekata koji je pripadao Petrovićima; i konačno – rješavanje pitanja restitucije dinastičke imovine koja bi, u nemogućnosti materijalne restitucuje po crnogorskim važećim propisima, podrazumijevala obeštećenje u dogovorenoj novčanoj sumi.
„Što se tiče visine obeštećenja, pošto me to svi često pitaju, uvijek mi se činilo da je na zvaničnicima Crne Gore da ponude sumu obeštećenja koja uzima u obzir kako ono sto je oduzeto, tako i realne ekonomske uslove u Crnoj Gori”, kaže princ za Monitor. „Moje materijalno potraživanje nije samo po sebi cilj mog zahtjeva. Za mene je to povezano sa mjestom i ulogom koju crnogorska dinastija može imati u Crnoj Gori”
Princ je i ranije napominjao da bi veći dio novca od obeštećenja završio u fondaciji koja bi pomagala kulturne i humanitarne akcije u Crnoj Gori, nezavisno od Vlade. Svoje zahtjeve princ Nikola je Đukanoviću iznio 2004. godine. Đukanović je tada objasnio da se ti zahtjevi ne mogu realizovati dok Crna Gora ne postane samostalna.
Kad je postala samostalna Đukanović je imao novo objašnjenje: „Uvjerenje ukupne, a posebno javnosti Crne Gore koja je bila naklonjena nezavisnosti, da je rezultatima demokratskog referenduma ne samo obnovljena država Crna Gora, nego da je i rehabilitovana dinastija Petrović”.
Princa je u isto vrijeme novinar Boro Krivokapić priupitao misli li da je svojevrsna rehabilitacija dinastije Petrović i to što su kralju Nikoli podignuti spomenici u Podgorici i Nikšiću. Princ Nikola je bio jasan: „Drago mi je zbog toga, ali na Balkanu je tradicija da se spomenici postavljaju, pa skidaju. Nijesam praunuk statue od mermera ili bronze, već čovjeka koji je patio i umro u nemaštini boreći se za Crnu Goru”.
Princ nam kaže da je poslije nezavisnosti i uprkos brojnim dopisima njegovog savjetnika, komunikacija sa Vladom bila faktički nepostojeća. ,,Posljednjih mjeseci ta komunikacija, kao sto vidite ide preko medija”.
„Naše se ime često koristi isključivo u političkim debatama i pri podizanju spomenika koji više služe onima kojih ih podižu nego fundamentalnim vrijednostima koje dinastija i dinastički simboli predstavljaju. Mi, živi nasljednici Petrovića, smo i svjedoci i potomci te istorije. A ne simboli od kamena ili lijeporiječivih fraza”.
SKOROJEVIĆI I PLEMIĆI: Đukanović je nekoliko puta podsjetio javnost kako je „odlukom Vlade Crne Gore princu Nikoli Petroviću data na korišćenje kuća kralja Nikole na Njegušima, sa pripadajućom parcelom zemljišta, te da su obezbijeđena sredstva za njenu adaptaciju”. Džaba što su pravni zastupnici princa Nikole javno tvrdili da je princ od Vlade dobio tek dvije fotografije tog objekta. A da nikada nije dobio tražena uputstva o načinu na koji bi trebao da koristi tu imovinu. Premijer zna najbolje.
„Nikada nijesam dobio odgovor na zahtjev da se konkretno definiše način korišćenja tih objekata”, potvrđuje princ. Kada dođe u Crnu Goru, „odsjeda kod prijatelja”.
Crnogorska vlada poigrala se sa princem i kada je ministar kulture nedavno najavio da će sa Marinom Abramović oživjeti Bijenale. Princ se naknadno oglasio tvrdeći da nikada nije dao pristanak za to.
„Želio bih da crnogorski zvaničnici znaju da ja nijesam ni skorojević ni političar. Čovjek sam od kulture, arhitekta, koji prije svega voli pravičnost. U svemu. I koji želi dobro Crnoj Gori. Odgojen sam u republikanskom i demokratskom duhu. Smatram da mogu biti koristan Crnoj Gori”, kaže princ. „Želio bih da znaju da i moja djeca iskreno vole Crnu Goru. I da su tužna radi ove situacije zbog toga što nemaju nikakvu mogućnost da očuvaju vezu sa zemljom svojih predaka”.
Princ Nikola poručuje: „Ako premijer smatra da nam je mjesto u Crnoj Gori, neka pokaže crnogorskoj javnosti kakvo nam to mjesto nudi. Neka pokaže javnosti na koji način rehabilituje čast Petrovića. I koju konkretnu ulogu vidi za nas u razvoju crnogorskog društva”. Teško da vide ikakvu osim ukrasnu za kraljevstvo Dona.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
FOKUS
FRANCUSKO-NJEMAČKI MODEL ZA PROŠIRENJE: Kraj zastoja ili novo zapetljavanje
Objavljeno prije
7 danana
12 Juna, 2026
Francuska i Njemačka predlažu postepenu integraciju, uz više političkih i ekonomskih nagrada tokom pregovora. Međutim, ako države kandidati budu nazadovale u vladavini prava, demokratiji ili usklađivanju sa EU pravilima, privilegije bi bile suspendovane ili povučene. Non pejper izričito navodi da ove mjere nisu zamjena za punopravno članstvo koje mora ostati strateški cilj
Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu 5. juna ove godine nije završen pisanim „istorijskim dogovorom” ili deklaracijom o izvjesnosti članstva u Evropskoj uniji (EU). Međutim, poruka sa skupa bi mogla promijeniti način na koji balkanske zemlje idu prema Evropi. Umjesto deklaracija i formalnih govora da će zemlje kandidati imati vajde na kraju dugog pregovaračkog puta, EU je sada izašla sa znatno konkretnijom idejom pristupanja. Koristi članstva će se osjetiti i prije ulaska, ali uz stroge uslove i mogućnosti povlačenja privilegija u slučaju balkanskog zabušavanja. Ono što se može smatrati glavnim ishodom Samita je promjena tona i pristupa u politici proširenja.
Isti dan kada je održan Samit, nezavisni portal Nova.rs je objavio sadržaj francusko- njemačkog non pejpera (non-paper ili prevedeno „nije papir”). Non pejper je neslužbeni diplomatski dokument u kome se iznose ideje, stavovi ili prijedlozi u međunarodnim pregovorima. Ovakva dokumenta nemaju naslove, datume, formalne autore, niti obavezu sprovođenja ali su se tokom vremena odomaćili kao forma diplomatske komunikacije, pogotovo u EU i prema zemljama koje teže članstvu.
Najnoviji francusko-njemački non pejper donosi konkretne prijedloge i u skladu s reformama koje se budu provodile. Dosadašnja praksa da zemlja kandidat godinama pregovara, usvaja propise, zatvara poglavlja, pa tek nakon ulaska stiče blagodeti članstva ide u prošlost. Francuska i Njemačka kao glavne zemlje EU sada predlažu postepenu integraciju, osjetno smanjenje proceduralnih prepreka uz više političkih i ekonomskih nagrada tokom pregovora. Kandidatima koji istinski napreduju omogućiće se privilegirani pristup djelovima unutrašnjeg tržišta EU.
Za početak, Crna Gora, Albanija, Makedonija i nedavno Srbija su već ušli u SEPA sistem (jedinstveni sistem plaćanja eurom) kojima se omogućava brzo, jednostavno i jeftino plaćanje roba i usluga prema/iz EU kao kod kuće. U proceduri je uvođenje režima bez roaminga s EU za mobilne operatere Zapadnog Balkana čiji građani će moći koristiti usluge kao u matičnim mrežama. Osim ovoga, predviđa se olakšani pristup energetskom tržištu, digitalnom tržištu, smanjenje carinskih barijera, dublja trgovinska integracija uz olakšan pristup EU tržištu za kompanije zemalja kandidata. Planira se i zvanično pridruživanje obrazovnom programu Erazmus+, Program iskustva mladih i još neki projekti od kojih će mladi s Balkana imati direktne koristi.
Osim toga, zemlje kandidati će dobiti status „progresivnih posmatrača“. U praksi to znači prisustvo pojedinim sastancima Savjeta EU, Savjeta za vanjsku politku i učešće u nekim raspravama. Češći će biti sastanci s Evropskom komisijom (EK) i sjednice zajedničkih parlamentarnih odbora domaćih s evropskim parlamentarcima. Zemlje kandidati neće imati pravo glasa. Ako države kandidati budu nazadovale u vladavini prava, demokratiji ili usklađivanju sa EU pravilima, privilegije bi dobile suspenziju ili bi se povukle. Non pejper izričito navodi da ove mjere nisu zamjena za punopravno članstvo koje mora ostati strateški cilj.
Predviđena su i partnerstva u odbrambeno-sigurnosnim oblastima, bliža saradnja sa Frontex-om (Evropska agencija za graničnu i obalnu stražu) i integracija u Agenciju EU za sajber sigurnost i sistem ranog upozorenja na sajber napade. Uslov za ovu vrstu partnerstva je zatvaranje poglavlja 31 (vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), koji je Hrvatska blokirala Crnoj Gori u decembru 2024. Blokada je uslijedila nakon što je Skupština donijela politikantsku Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu na inicijativu vučićevskih stranaka na Vidovdan iste godine samo s jednim glasom većine. U međuvremenu se od tadašnjeg vučićevskog bloka stranaka (NSD-DNP-SNP-UCG) otkačio predsjednik Skupštine i lider NSD Andrija Mandić. Mediji braće Vučić i njima bliske NVO i „analitičari” sada, po ustaljenom receptu, napadaju Mandića kao „izdajnika srpstva”. Slični tretman, mada ne tako direktan, doživio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović koji je podržao ulazak Crne Gore u EU i dao podršku studentima u Srbiji.
Od novoga pristupa Crna Gora će imati najviše koristi kao najnapredniji kandidat (svih 33 poglavlja otvoreno, 14 zatvoreno) jer će ranije dobiti pristup djelovima jedinstvenog tržišta i institucijama EU. Ovaj pristup na kraju podrazumijeva puno učešće na jedinstvenom evropskom tržištu na osnovu modela Evropskog ekonomskog prostora (EEA) čiji članovi su, osim EU zemalja, i Norveška, Island i Lihtenštajn. Ovaj pristup prvi put je predložila još 2020. godine nezavisna istraživačko-analitička NVO (tzv. think-tank) Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu. Prijedlog/inicijativu je ESI ponovio nekoliko puta, ali nije bilo reakcija. Tek izborom Fridriha Merca za kancelara ovom modelu je poklonjena pažnja (uz određene modifikacije ). Njime se euroskepticizam u Berlinu prevazilazi sigurnosnim ili suspendujućim klauzulama ako nove članice krenu putem bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana.
Što se tiče dinamike zatvaranja poglavlja, prije tri dana ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je najavila međuvladinu konferenciju za 15. jun. Po njenim riječima očekuje se zatvaranje još dva poglavlja – Sloboda kretanja radnika (poglavlje 2) i Zaštita potrošača i zdravlja (poglavlje 28). Po ranijim najavama i na osnovu neformalnih informacija iz Brisela, prije ljetnje pauze su trebala biti zatvorena četiri ili pet poglavlja. U Briselu licitiraju da je moguće zatvaranje još poglavlja u julu, čemu se nada i Vlada.
Gorčević navodi da je sigurna „da do kraja godine možemo zatvoriti preostalih 19 pregovaračkih poglavlja”. Oglasio se i potpredsjednik Vlade Filip Ivanović oko poglavlja 31 u odgovoru na poslanička pitanja u Skupštini. Naveo je da hrvatski premijer Andrej Plenković nije u Tivtu iznio dodatne kriterije za odblokiranje tog poglavlja i da se uskoro očekuje napredak u pregovorima. Ivanović je dodao da su uslovi koju je Plenković iznio u Tivtu „tačke koje su već poznate – odšteta za bivše logoraše u Morinju, brod Jadran, granica, bazen u Kotoru”. Što se tiče tišine vezano za razgovore, Ivanović je rekao da je dogovoreno da se ne izlazi u javnost sa pojedinostima, već da se određene stvari privode kraju i da se onda saopšti njihov rezultat. Vijesti su već nekoliko puta, posljednji put put prošle srijede, javile da se smanjuje broj spornih tačaka s Hrvatima, prije svega odšteta za logoraše Morinja i tekst sporazuma o tome. Podgorici navodno smetaju i neke definicije koje Hrvatska želi ubaciti u tekst a koje se ne tiču Crne Gore već Srbije. Vlada se pribojava da bi, inače nesporne kvalifikacije o velikosrpskoj agresiji 90-ih, izazvale burne reakcije Srbije kao što je bio slučaj nakon usvajanja izmjene zakona o dinastiji Petrović. Velikosrpska javnost, čak i ona koja ne podržava braću Vučić, burno je reagovala na „nasilnu aneksiju” Crne Gore od strane Srbije u zakonu. Srbijanske frustracije zbog zaostajanja (22 poglavlja otvorena i samo dva zatvorena) i galopirajuća korupcija i kriminal pod zaštitom vladajuće porodice mogu uticati na dalje pogoršanje odnosa dvije zemlje. Nedavno sprečavanje ulaska crnogorskih državljanja u Srbiju nakon deportacije batinaša i kriminalaca sa tivatskog aerodroma su razlog da Spajićeva vlada bude krajnje oprezna u odnosima s Beogradom.
Plenković je u Tivtu ponovio da se očekuje i povrat imovine otete Hrvatima nakon raspada Jugoslavije koja je nestala u sudskim i drugim mahinacijama. Međutim, pod režimom Mila Đukanovića nije samo otimana imovina Hrvata već i svih drugih koji su se našli na putu bogaćenja vladajuće klike. Plenković u priči o otetoj imovini i procesuiranju ratnih zločina nije pomenuo Đukanovića čija je vlast, postavljena od Beograda, bila glavni pokrovitelj agresije na jug Hrvatske i pljačke okupiranih područja. O tome postoje uredni zapisi na sjednicama Vlade kojima je predsjedavao Đukanović i koji su kasnije objavljeni u knjizi Srce tame crnogorskog novinara Vladimira Jovanovića.
U Vladi se uzdaju u Berlin i Pariz da nadvladaju jak uticaj proruskih krugova u HDZ-u i DPS-u koji ne žele ulazak Crne Gore u EU i stabilizaciju prilika u regionu. Kako vrijeme odmiče sve su vidljivija nastojanja DPS-a i miloističkih NVO-a da se potkopa evropski put i održi blokada pravosuđa i time onemoguće procesuiranja trodecenijskih pohara ali i ratnih zločina. Krajem marta premijer Spajić je u Skupštini optužio DPS da je 2011. godine potpisala tajni sporazum s Jedinstvenom Rusijom da zemlja neće ulaziti u Evropsku uniju ako je to suprotno ruskim interesima. Spajić nije prezentirao tajne klauzule (koje se podrazumijevaju ruskoj politici), ponašanje i procurjele komunikacije čelnih ljudi u DPS-a ne ulivaju vjeru da je ta partija prigrlila evropske vrijednosti.
Samit u Tivtu je otvorio vrata novoj fazi odnosa između EU i Zapadnog Balkana, ali nije uklonio stare prepreke. Iza diplomatskih poruka o ubrzanju evropskog puta stoje mnoga neriješena pitanja – od reformi i vladavine prava do bilateralnih sporova koji i dalje mogu usporavati hod prema Briselu. Brzo će se vidjeti da li je Tivat bio početak ubrzanja ili još jedna stanica u maratonima obećavanja i čekanja.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Pohod na Tivat, uoči najvećeg skupa evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori u nedavnoj povijesti, 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca među kojima su nezavisni srpski mediji i opozicija prepoznali batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima, logičan je nastavak kontinuiranih napada na Crnu Goru. Prethodilo mu je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi kojim se vrijeđa i ismijava crnogorski narod i javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti
Da će se nešto ružno desiti uoči ili za vrijeme Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, govorkalo se već neko vrijeme u medijima i političkim i diplomatskim krugovima u regionu. Samit je do sada najveći skup evropskih i regionalnih državnika koji je Crna Gora vidjela u svojoj nedavnoj povijesti. Međutim izjava premijera Milojka Spajića prije tri dana na premijerskom satu je iznenadila mnoge. “Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje” rekao je Spajić. Dodao je da to traje “nekih četiri, pet mjeseci” i da EU pomaže u borbi protiv vanjskih subverzivnih aktivnosti.
Spajić nije pomenuo režim braće Vučić i kartele koji vaninstitucionalno vladaju Srbijom i imaju svoje agenture u Crnoj Gori i regionu. Ipak, svima je bilo jasno na koga misli. Spajićeva predviđanja su se obistinila u srijedu ujutro u 10.41 kada je u Tivat sletio avion Air Serbia zakupljen od turističke agencije Happy Travel iz Bijeljine (BiH) s 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca obučenih u crno. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali mnoge batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima.
U govoru na premijerskom satu Spajić prvi put otvoreno govori o specijalnom ratu protiv Crne Gore od kada je izabran za premijera 2023. godine. Par dana prije nego je tada postao premijer izašao je veliki istraživački tekst u prestižnom Vol Strit Žurnalu o Aferi Do Kvon u kojem je Spajić direktno optužio srpsku tajnu službu (BIA) da stoji iza afere da mu se nanese politička šteta. Vol Strit Žurnal je naveo, citirajući južnokorejsko tužilaštvo, da je južnokorejskom kripto prevarantu i bjeguncu Do Kvonu zaštitu pružala Vučićeva vlast koja je odbijala njegovo izručenje matičnoj zemlji. Do Kvon je kasnije tajno prebačen u Crnu Goru i iskorišten u predizbornoj kampanji protiv Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).
Da srbijanska vlast neće obustaviti crne operacije protiv Crne Gore i njenog učlanjenja u EU je i javno obznanjeno nepunih 10 mjeseci nakon što je Spajić postao predsjednik Vlade. Večernje novosti kojima rukovodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić su objavile hagiografski tekst (nalik svetačkim žitijama) posvećen Marku Parezanoviću, tadašnjem načelniku operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) pod naslovom Čovek u vihoru legendi i kontroverzi. Tekst je detaljno opisao zasluge Parezanovića u služenju Aleksandru Vučiću (kome je navodno i život spasio) ali i njegov marljivi obavještajni rad u Crnoj Gori i napore u resrbijanizaciji crnogorskog naroda i utapanja Crne Gore u novu Veliku Srbiju ili sada tzv. srpski svet. U tome mu je zdušno pomagao i vrh Srpske Crkve (SPC) na izbor čijih arhijereja je imao uticaj po sugestivnom pisanju Novosti. Vučelićevi su naravno prećutali SKY komunikacije i asistencije Parezanovića narko kartelu Šarić uz blagoslov svemoćne osobe kodnog naziva Oskar (za koga nezavisni mediji i opozicija vjeruju da je Vučić). Elem, Parezanović nije zadržao svetački oreol kod gospodara pa je smijenjen početkom decembra prošle godine.
Nakon postavljenja Nikole Vasiljevića umjesto Parezanovića, uslijedilo je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi vučićevskog Centra za društvenu stabilnost iz Novog sada kojima se otvoreno vrijeđa i ismijava crnogorski narod. Onda su uslijedila javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti. Vučić je objavio i patetično pismo građanima Crne Gore u njegovom portalu Borba s naslovom Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.
Mnogi nezavisni posmatrači vide slanje 87 aktivista vladajuće srpske stranke i njenih kriminalaca i batinaša zakupljenim avionom u Tivat baš uoči Samita EU – Zapadni Balkan kao još jedan odraz Vučićeve “ljubavi”. O profilu isključivo muških tetoviranih “gostiju” i njihovim dosadašnjim zaslugama za režim su široko izvještavali domaći i nezavisni srpski mediji. Jedino vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori tokom srijede nisu ni riječ rekli o putnicima i njihovom vraćanju u Srbiju isti dan oko 16 sati. Očigledno su se čekale instrukcije iz Andrićevog venca (ured predsjednika republike). Samo je preneseno da je predsjednik obavijestio domaćina da mu tokom posjete Tivtu ne bude organizovan zvaničan doček niti protokolarni ispraćaj uz prisustvo domaćih visokih zvaničnika. Ranije je sredinom maja izjavio da u Tivat ide jer ga je pozvala predsednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen, prema kojoj “oseća poštovanje” i da ne bi otišao na taj sastanak da mu je neko drugi tražio.
Istu noć dok je još trajala saga oko aviona ćacijevaca o kojem je zvanična srbijanska vlast i dalje ćutala, srbijanski režimski mediji i ispostave u Crnoj Gori su oko 22.30 prenijele saopštenje BIA koje je bilo “neophodno”. Navodi se da je zbog “neprijateljskog delovanja stranih službi i kriminalnih klanova u Crnoj Gori” BIA zvanično savjetovala predsjedniku Srbije da “ne putuje u Crnu Goru jer je ustanovljeno postojanje visokog bezbednosnog rizika”. Po operativnom saznanjima , Radoje Zvicer, vođa Kavačkog klana, nalazi se u Crnoj Gori. “Suprotno svim pravilima profesije i odgovornog odnosa, bezbednosna procena koja je više puta tražena od službe domaćina skupa u Crnoj Gori nije nam dostavljena” zaključuje BIA. Međutim, ispada ni da BIA nije Crnoj Gori dostavila ništa oko čarter aviona punog njenih operativaca i kriminalaca prije nego je sletio u Tivat.
Nekih 15-tak minuta nakon saopštenja BIA-e, oglasio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) na ekstremno žutoj vučićevskoj televiziji Informer. “Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Crnoj Gori u Katunskoj nahiji gde policija ne sme da dođe” rekao je Knežević kao potvrdu saopštenja tajne službe. Knežević i drugi nikako da se sjete da se Svetozar Marović, osuđeni šef budvanske organizovane kriminalne grupe, koja je isisala stotine miliona eura iz Budve, slobodno šeta centrom Beograda i uživa zaštitu braće Vučić.
Nakon ovih objava krenula je čitava tirada patetične brige za voljenog “predsednika Vučića i njegovu bezbednost”. Formalna predsjednica srbijanske Skupštine Ana Brnabić je prepričala na Informeru kako je bila na večeri kod Vučića sa Antonijom Koštom, predsjednikom Evropskog savjeta. Javio joj se direktor BIA-e Vladimir Orlić, sa kojim se “čula tri puta”. Razgovarala je i sa Milanom Kneževićem. “Ozbiljno sam zabrinuta, predsjednik neće ni da čuje da ne ide u Crnu Goru, zbog našeg naroda u Crnoj Gori”, prenosi Brnabićka kojoj je prioritet da ubijedi “predsjednika Vučića da ne putuje u Crnu Goru“. Zebnju za “bezbjednost” Vučića u programu je iskazao i Dragan Vučićević koji rukovodi Informerom i koji Brnabićku obavještava uživo da dolazi do pobune u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) čiji Izvršni odbor je vanredno zasijedao s molbom gospodaru Vučiću da ne ide u Crnu Goru i da će ga oni “ako treba, i svojim telima sprečiti da ide”. Zaključak na Informeru je da “očigledno postoji neka intencija crnogorskih službi da provjeravaju sve što dolazi iz Srbije, kako bi Vučić došao sa što manje podrške i obezbjeđenja“ – misleći na avion pun batinaša i kriminalaca.
Vučićević poručuje da je moguće da u petak, 5. juna, “Milo Đukanović sa Zvicerom i Milojkom Spajićem pokuša neki zločin da izvedu… jer ako su oni spremni na ovo što su uradili , ko zna na šta su još spremni. Imamo posla sa opasnim zlikovcima “- kazao je Vučićević mislići na crnogorsku vlast i nazvavši je “crnogorskom stokom koja sarađuje sa blokaderskom (studentskom) srpskom stokom koji žele da ugroze život predsednika Vučića”. Po njemu putnici čarter leta su “patriote i Srbi koji su bez oružja došli” i na aerodromu ih je “maltretirala stoka antisrpska, ustaško-milogorska”.
Onda se glasnuo i gospodar Vučić na Instagramu rekavši da se nije uplašio i da ga prijetnje ne fasciniraju. “Jedino o čemu brinem je kako da naš narod bolje živi i kako da Srbija bude još uspešnija” poručio je. Avion sa kriminalcima, radio opremom i antistudentskim sloganom Srbija pobeđuje je pokušao relativizirati i lider DNP-a. Njemu nije ništa sporno što su putnici svi muškarci i nabildovani, jer da je to mjerilo Srbija bi trebala zabraniti ulazak za 80 odsto Crnogoraca i da ako ti likovi predstavljaju opasnost po sigurnost Crne Gore onda je on “zabrinut za Crnu Goru”.
Bez obzira da li su u Andrićevom vencu očekivali da će im avion proći ili ne, jasna je namjera da bilo koji ishod iskoriste u anticrnogorske propagandne svrhe i odvraćanje srpske javnosti od haosa u Srbiji.
Da li su ćaciji na čarter letu bili samo upozorenje ili namjera da se izazove haos u navodno “bratskoj” Crnoj Gori tek ćemo vidjeti. Vučić pojačava tempo u svakom slučaju.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera
Objavljeno prije
3 sedmicena
30 Maja, 2026
Očigledno je da se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: EU traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja. Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina
Poslije praznika – postpraznični optimizam. Stigle su najave da bi ovdašnji politički mrtvi čvor uskoro mogao biti razvezan. Ili, možda, rasjećen. Sve u cilju “pronalaženja zajedničkih rješenja” radi ispunjavanja obaveza Crne Gore u završnoj fazi procesa pridruživanja EU.
Dobra vijest glasi: “Predstavnici vladajuće većine i opozicije spremni su da rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima značajnim za ispunjavanje obaveza iz evropske agende”. Loše bi moglo biti što nas je o istom obavijestila Delegacije EU u Crnoj Gori, a ne domaći akteri koji bi morali biti dužni da javnosti polažu račune o svom radu.
Pomenuti predstavnici vlasti i opozicije o tome, za sada, ćute. Ili prebacuju obaveze i odgovornost na drugu stranu. Vodeći računa da se previše ne zamjere zvaničnicima EU kojima je, izgleda, danas najviše stalo do toga da Crna Gora ispuni obaveze iz evropske agende. Nerijetko, po cijenu kvaliteta urađenog.
Na nenajavljenom sastanku koji je u nedjelju, u prostorijama Delegacije EU u Podgorici, organizovao ambasador Johan Satler, okupili su se predstavnici vlasti i opozicije. Gotovo svi, predvođeni premijerom Milojkom Spajićem (PES), predsjednikom parlamenta Andrijom Mandićem (NSD) i liderom opozicione DPS Danijelom Živkovićem. Prema nezvaničnim informacijama dobijenim od učesnika, glavne teme sastanka bile su povratak DPS-a u parlamentarni proces, te ubrzano sprovođenje traženih reformi. To uključuje glasanje za zakone sa plavom zastavicom i ustavne promjene koje je potrebno izvršiti radi usklađivanja sa EU, a za koje je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini.
“U otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, predstavnici vladajuće većine i opozicije izrazili su spremnost da kroz inkluzivan politički proces rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima od posebnog značaja za ispunjavanje obaveza Crne Gore u okviru njene EU agende”, rekli su agenciji MINA iz Delegacije EU.
Da je nekakav dogovor, načelno, postignut potvrdilo je i ovonedjeljno saopštenje vladajuće većine, kojim je od opozicije zatraženo da do kraja maja dostavi jedinstvenu platformu sa svojim zahtjevima, kako bi se obezbijedio neophodan konsenzus uoči predstojećih glasanja u parlamentu. Gdje bi se, prije ljetnje pauze, na dnevnom redu trebale naći (odnosno morale, prema nekim interpretacijama onoga o čemu se govorilo na sastanku kod Satlera) i izmjene Ustava. Navodno, ne i onog dijela koji se tiče identitetskih pitanja.
“Zbog potrebe da se uoči glasanja o ustavnim promjenama obezbijedi što širi društveni i politički konsenzus, a da prijedlog jedinstvene platforme opozicije još uvijek nije dostavljen, očekujemo da sve opozicione partije koje su učestvovale u razgovorima, vođenim uz posredovanje Delegacije EU, i iskazale spremnost da doprinesu ubrzanju evropskih integracija, svoju saglasnost pretoče u jedinstvenu i formalizovanu platformu”, navodi se u saopštenju parlemantarne većine.
Prije njega, iz opozicije su poslije sastanka u Delegaciji ponovili listu svojih zahtjeva za prevazilaženje blokade parlamenta. “Povucite Zakon o ANB-u, povucite Zakon o unutrašnjm poslovima i učinite niz drugih ustupaka koji su važni za građane Crne Gore i onda se možemo vratiti dijalogu”, poručio je poslanik DPS Nikola Rakočević u izjavi za TV Vijesti, insistirajući, da “do tada nema nikakvog razgovora”.
Zahtjev vlasti da im opozicija dostavi zajedničku platformu mogao bi se pokazati komplikovanijim nego što se čini na prvi pogled. I pod uslovom da iz kalkulacija isključimo Milana Kneževića i njegovu NDP, koja je u ovom momentu opozicija i većini i manjini. A, najprije i ponajviše, EU.
Pa ipak, njegova partija je i dalje u (formalnoj) koaliciji sa Mandićevom NSD. Ta neobična sprega vlasti i opozicije funkcioniše po javno objelodanjenom principu: kome smeta neka napusti savez Zajedno za Crnu Goru (nekadašnji DF). Kako niko ne želi da povuče taj potez, ostaju sumnje da Mandić i Knežević i dalje igraju zajedničku igru. Po toj interpretaciji, njihovo javno udaljavanje ima za cilj zauzimanje što većeg dijela političkog terena.
Knežević je, uglavnom, po napuštanju vladajuće koalicije odustao od obećanja da će do Brisela i EU “nositi na leđima” one koji za taj put ne budu imali dovoljno snage ili volje. Sada je najglasniji kritičar procesa pristupanja EU.
Sastanak u Delegaciji, na kome nijesu bili predstavnici NDP, Knežević je predstavio kao novi dokaz da međunarodna zajednica, a ponajviše EU, upravljaju crnogorskom političkom scenom. “Satler je još jednom potvrdio da je guverner Crne Gore koji upravlja i opozicijom i vlašću. Određuje ko će biti smijenjen, ko imenovan, generiše krize, onda ih rješava…“, ponavljao je gostujući na medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića. “Radi se o lutkarskom pozorištu u kome Satler vuče konce, a oni igraju kako moraju“.
Nezadovoljnih rješenjima na kojima insistiraju zvaničnici EU ima i u tzv. proevropskim snagama u parlamentu. Najglasniji među njima je lider GP URA Dritan Abazović. Nakon kafe kod Satlera, Abazović je poručio da njegova partija neće biti dio „mirenja“ vlasti i DPS-a. „Nećemo biti dio te platforme. Razlog je vrlo jednostavan: mi nijesmo neko ko je izazvao krizu niti je na bilo koji način stopirao evropski put. Ko je izazvao krizu, neka bude dio platforme“, rekao je Abazović. “.
Formulacija, “mirenje DPS-a, PES-a i Mandića“, vjerovatno je prvi put javno artikulisala ono što dio političke scene već naslućuje – da se iza evropskog jezika reformi možda gradi novi politički balans između zvaničnika najvećih, nominalno suprotstavljenih, blokova. Pride, stigla je u trenutku kada su neka dešavanja na terenu potkrijepila ideju o međunarodnoj višoj sili koja forsira i nadgleda proklamovano pomirinje. Ili je riječ, da parafraziramo Mila Đukanovića, o “interesnoj dobrovoljnosti” do juče nepomirljivih aktera ovdašnjeg političkog i, ne manje važno, vjerskog života.
Na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je organizovao premijer Spajić, odazvali su se predsjednik Jakov Milatović, Milo Đukanović, čelnici Demokrata ali i Andrija Mandić, kome je to bila prvo učešće u aktivnostima obilježavanja 21. maja od 2006. godine.
Kamere su zabilježile kako su se, takođe prvi put, u isto vrijeme na istom mjestu našli zvaničnici CPC i SPC, Miraš Dedeić i Gojko Perović. To je signaliziralo da se sprema nešto veliko. Tek treba da prepoznamo o čemu se radi. Ili da to neko objasni. Makar onima koji ne prihvataju Mandićevu tezu o konačno pomirenoj Crnoj Gori, zdravo za gotovo.
Razumljivo je da traženje novog, u naznakama najavljenog, političkog balansa brine one snage koje bi mogle ostati izvan tog projekta. Važnije pitanje glasi da li bi i građani trebalo da se zabrinu zbog sve očiglednijeg odsustva javnosti pri donošenju nekih, moguće dalekosežnih, odluka. Za koje ne smijemo bezrezervno tvrditi da idu u prilog demokratskoj, prosperitetnoj i evropskoj Crnoj Gori.
Oprezniji upozoravaju kako su dešavanja u SO Podgorica rječitija od Spajićevog prijema. U vinogradu Plantaža mogli smo vidjeti kakva bi Crna Gora mogla da bude u nekim boljim vremenima, dok smo sa Trga nezavisnosti dobili sliku onoga što ona danas jeste. Zemlja u kojoj političke kalkulacije često nadjačaju pisane i nepisane procedure političkog života, baš kao i javni interes.
Ostavka predsjedice parlamenta Glavnog grada Jelene Borovinić Bojović stigla je, bezmalo, šest mjeseci nakon šro je postalo jasno da vladajuća većina u Podgorici nema potrebnu većinu za normalan nastavak rada. Istovremeno ne postoji sposobnost opozicije da zajedničkim angažmanom preuzme vlast. Sa te strane već se čuo zahtjev za raspisivanje vanrednih lokalnih izbora u Podgorici. Uprkos ranijem dogovoru da se izbori, parlamentarni i lokalni u svim opštinama, održe u junu naredne godine.
Na taj se dogovor pozvala Borovinić Bojović objašnjavajući kako dalje, nakon nove vladajuće situacije i njene ostavke. “S obzirom na to da su savjeti i instrukcije evropskih partnera o objedinjavanju lokalnih izbora u jednom danu, jasne, javne i poznate, s obzirom na to da o tome postoji konsenzus i na državnom nivou, vjerujem da će naredne godine građani imati priliku da na dan izbora jasno saopšte svoj stav i cijene svačiji rad do sada”, kazala je ona, ne objašnjavajući šta biva u međuvremenu.
Verzirani kažu da je ideja vladajuće koalicije jasna. Pošto iste partije vladaju državom i Glavnim gradom, njihov naum je da Vlada u Podgorici uvede prinudnu upravu. To znači da bi aktuelna vlast imenovala odbor povjerenika koji bi preuzeo nadležnosti lokalnog parlamenta, rješavajući se rizika da opozicija (eventualno potpomognuta novim nezadovoljnicima iz bivše većine) preuzme parlament pa zatim i izvršnu vlast u Podgorici i sa te pozicije krene u pripremu dolazećih izbora.
Saša Mujović bi ostao gradonačelnik i političko lice vlasti. Rasterećen briga koje nosi odsustvo podrške u gradskoj Skupštini.
Treba li se zapitati koliko je plan o prinudnoj upravi u Glavnom gradu u saglasju sa proklamovanim jedinstvom vlasti i opozicije na putu EU integracija? I ako nije, znači li to da vlast (a moguće i opozicija) imaju drugačiju listu prioriteta od one javno istaknute? Konačno, šta bi na sve to rekli oni koji Crnu Goru guraju ka Briselu?
Očigledno je: u Crnoj Gori se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: Evropska unija traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija povratak političkog uticaja.
Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina. Otud naglašen interes za pitanje ko će i koliko platiti onu kafu kod Satlera.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

FRANCUSKO-NJEMAČKI MODEL ZA PROŠIRENJE: Kraj zastoja ili novo zapetljavanje
NEPOTIZAM NA UNIVERZITETU CRNE GORE: Nasljedne katedre
PREMIJER OPET NAJAVLJUJE MILIJARDE – JAVNOST ČEKA DOKUMENTA: Francuska posla
Izdvajamo
-
INTERVJU7 danaRADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Crna Gora nema bolje rješenje od pridruživanja EU
-
DRUŠTVO4 sedmiceBUDVA: TURISTIČKA SEZONA KOJA (NE)OBEĆAVA: Novo ljeto, stare nevolje
-
DRUŠTVO4 sedmicePRVOSTEPENO OSUĐEN BIVŠI ŠEF TAJNE POLICIJE DEJAN PERUNIČIĆ: Pet godina za nezakonito praćenje i prisluškivanje
-
DRUŠTVO4 sedmiceREVIZIONIZAM I GOVOR MRŽNJE U MEDIJIMA: Normalizacija laži i nasilja
-
Izdvojeno4 sedmiceDONALD TRAMP POSLIJE NEUSPJEHA U IRANU I KINI: Igre koje mogu imati velike posljedice za Evropu
-
Izdvojeno4 sedmiceSTAPANJE VLASTI I PODZEMLJA POD VUČIĆEM: Hobotnica jede svoju djecu
-
INTERVJU4 sedmiceDR BILJANA ĐORĐEVIĆ, KOPREDSJEDNICA ZELENO-LEVOG FRONTA, POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Zatvoren je krug: Veselin Milić je spriječio policiju da reaguje na rušenje u Savamali
-
INTERVJU4 sedmiceERIK GOBETI, ISTORIČAR IZ TORINA: U bivšoj Jugoslaviji je antikomunizam usko povezan sa nacionalizmom
