Pet godina kasnije, promijenjeni su  tek akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija. Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Spektakularno. Najbolji rezultati u istoriji. Crna Gora kao nikad prije… Teško je pobrojati superlative kojima su svoje rezultate opisivali predsjednici tri crnogorske vlade formirane nakon izbora održanih 30. avgusta 2020. i odlaska DPS sa vlasti nakon više od tri decenije.

Najavljivana je reforma javne uprave, veting u pravosuđu (policiji, politici…), povratak povjerenja u bezbjednosni sistem, obračun sa kriminalom i korupcijom, rast standarda i oživljavanje procesa pristupanja EU, procvat državnih preduzeća (ko se još sjeća Spajićevog projekta Montenegro vorks/Crna Gora radi), milijarde stranih ulaganja, ogromne investicije u infrastrukturu, zaustavljanje depopulacije sjevera, kraj politike partijskog i rođačkog zapošljavanja.

Novi aerodromi (Berane, Ulcinj), autoputevi i brze ceste uzduž i poprijeko Crne Gore, bolnice (Podgorica, Pljevlja), turistička neselja (novi gradovi), skijališta sa opremom za vještačko osnježavanje, žičara koja povezuje Kolašin, Mojkovac i Bijelo Polje, dio su neispunjenih obećanja.

U stvarnosti, simbol crnogorskog turizma grad-hotel Sveti Stefan zatvoren je petu godinu. Magistralna saobraćajnica između Mojkovca i Đurđevića Tare (Pljevalja) u prekidu je od januara 2023. Aerodromi čekaju kraj šestogodišnjeg tendera za davanje u koncesiju i neophodnu modernizaciju. Nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, AD Plantaže, pakuje uvezeno vino, između ostalih i pod etiketom Crnogorski chardonnay. Svoje nemaju zbog lošeg stanja u vinogradima. Menadžeri državnih pomorskih kompanija rasprodaju brodove. Požare gase avioni i helikopteri iz inostranstva. Podgorički kolektor (ne)će se graditi u Botunu ili negdje drugo, samo ne znamo kada. U bolnicama, kad se dođe na red, pacijenti dobiju i popis sanitetskog materijala koji treba ponijeti sa sobom…

Avgustovska većina iz 2020. okupljena oko liste koju je formirao pokojni mitropolit MCP Amfilohije Radović a, kao nosilac, predvodio Zdravko Krivokapić, mandat je počela novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti i izmjenama propisa o upošljavanju javnih funkcionera i službenika.

Sniženi su kriterijumi vezani za školsku spremu i radno iskustvo. Zvanično, da bi se proširila baza potencijalnih kandidata i ispravila nepravda iz vremena DPS vladavine. Milo Đukanović i njegovi sljedbenici nijesu zapošljavali političke neistomišljenike. Ispostavilo se da to ili nije tačno ili su se neki, danas visokopozicionirani državni i lokalni zvaničnici, baš dobro prikrivali. Nezvanično, dio partijskih aktivsta i funkcionera novih vlasti imali su ambicije koje nadilaze njihove stručne i radne kvalifikacije. Trebalo im je izaći u susret zbog zasluga u rušenju prethodnih vlasti. I bi što bi.

Krivokapićeva Vlada sa 14 članova (predsjednik, potpredsjednik i 12 ministara), dogovorena u manastiru Ostrog, bila je najmanja u istoriji crnogorskog višepartizma. Mandat je počela spektakularno, zaduženjem od 750 miliona eura. Nastavila je programom Evropa sad I, pa pala nakon što je potpredsjednik Dritan Abazović, uz malu pomoć sa strane, odlučio da prekine agoniju stalnih nesporazuma na relaciji izvršna – zakonodavna vlast. Dok je Krivokapić shvatio kako vjera nije dovoljna da se pomjeraju brda i planine. A kamoli da se pokrene duboko zamrznuti proces evropskih integracija.

Ta Vlada, odnosno njen premijer, ostaće upamćena i po tome što je Krivokapić odbio da potpiše u Beogradu pripremljeni tekst Temeljnog ugovora sa SPC, što je među dijelom partija iz vladajuće koalicije doživljeno kao čin veleizdaje. Baš kao i odluka o moratorijum na DUP Budva, uvedena u junu 2021. zbog sumnji da postojeći plan “služi interesnim grupama i nekontrolisanoj gradnji”. Ono što je sa jedne strane tumačeno kao pokušaj da se zaustavi urbanistička mafija, dio vlasti (tadašnji DF prije svih) tumačio je kao kočenje razvoja.

Dok je država obećavala brzo donošenje planskih dokumenata, počev od Prostornog plana Crne Gore na niže, investitori divlje gradnje preselili su se, odnosno proširili, na sjever države. Budvanizacija Kolašina i Žabljaka je u toku.

Preko Krivokapićeve vlade upoznali smo, kao ministre finansija i socijalnog staranja odnosno ekonomskog razvoja, današnjeg premijera Milojka Spajića i predsjednika  države Jakova Milatovića. Na svoj način, rad tog kabineta obilježila je i ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić. Klerikalizacija, istorijska revizija po mjeri četničkog pokreta i velikosprskog nacionalizma, te intenzivan obračun sa političkim neistomišljenicima obilježili su njen mandat.

Samo u junu 2021. smijenjeno je preko 140 direktora osnovnih i srednjih škola, bez sprovođenja zakonske procedure sa unaprijed pripremljenim šablonskim obrazloženjem. Među smijenjenima se našla i jedna pokojnica.

Nakon razrješenja Krivokapićeve vlade, iza Bratić je ostalo  preko 140 tužbi zbog nezakonitih smjena. Skoro sve su okončane u korist smijenjenih direktora/direktorki. Zbog isplate dosuđenih naknada i otšteta država će izgubiti više od million eura. NVO Centar za građansko obrazovanje je zbog nastale štete usljed nezakonitih razrješenja školskih direktora, još u novembru 2022. SDT-u predao krivičnu prijavu protiv bivše ministarke. Nema informacija u kojoj fazi je taj postupak.

Identično, serija hapšenja i optužbi na račun funkcionera iz vremena DPS vlasti (Vesna Medenica, Milivoje Katnić, Blažo Jovanić, Zoran i Petar Lazović, Verica Maraš, Veselin Vukotić, Veselin Veljović…) ali i visokopozicioniranih pripadnika 30-to avgustovske većine (Rade Milošević, Milo Božović, Marko Kovačević, Bratić…) još nije dobila sudski epilog ni u prvostepenom postupku. Zato je, i pored personalnih promjena na vrhu sudskih i tužilačkih vlasti i velikih očekivanja javnosti, sve izraženiji stav da je crnogorsko pravosuđe jedna od institucionalnih crnih tačaka. A da će pravda, bez suštinskih i sveobuhvatnih reformi u toj grani vlasti, ostati nedostižna i spora – do zastare postupaka. Reformi, ipak, nema. Dobrim dijelom i zbog želje aktuelnih političkih vlasti da taj sistem zadrži pod punom kontrolom.

Poseban dio priče je Ustavni sud koji će, za koji mjesec, ponovo postati formalno nefunkcionalan zbog neimenovanja novih sudija. Djeluje kako se u Skupštini Crne Gore zbog toga niko ne sjekira. Istina bi mogla biti malo drugačija: po praksi uspostavljenoj za vrijeme DPS vladavine, u parlamentu čekaju da se u Ustavnom sudu uprazni dovoljan broj mjesta, da bi se posao njihove popune završio po modelu međupartijske trgovine. Kvalitet izabranih ostaje manje važan od njihove lojalnosti.

Ono što nije mogla vlada Zdravka Krivokapića, uradila je ona manjinska,formirana u proljeće 2022., pod komandnom palicom Dritana Abazovića (21 član računajući mandatara). Makar kada je potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC u pitanju. Abazović je Ugovor sa patrijarhom SPC Porfirijem Perićem potpisao  bez saglasnosti koalicionih partnera, pa je vlada izgubila povjerenje u parlamentu poslije samo tri i po mjeseca. A njegovo insistiranje kako u tom dokumentu “nema ništa sporno” pokazalo se kao prilično problematično u nedavnom slučaju pojavljivanje Pavla Đurišića u Zaostru gornjem.

Pad Abazovićeve vlade je ponovo zaustavio obećano oživljavanje pristupnih pregovora. Kako je ta vlada u tehničkom mandatu provela još 13 mjeseci, sve do formiranja Spajićevog kabineta krajem oktobra 2023., izgubljeno je još dragocjenog vremena. U momentu kada su nam sva vrata bila širom otvorena, zbog ruske agresije na Ukrajinu i neskrivenog nauma zvanične Moskve i Beograda da Crnu Goru vrate pod svoje okrilje.

Abazovićeva vlada nastavila je, na tragu Evropa sad i Spajića i Milatovića,  nepromišljeno podizanje zarada u javnom sektoru. Verbalni obračun sa duvanskom mafijom ostao je u sjenci hapšenja Rada Miloševića, bivšeg direktora Uprave prihoda i carina i visokopozicioniranog funkcionera URA, imali smo ljetnju turističku sezonu na nivou rekordnih. Ipak, negov mandat obilježilo je masovno ubistvo u cetinjskom naselju Medovina i nespremnost nadležnih službi bezbjednosti i njihovih čelnika da adekvatno reaguju tokom i nakon zločina.

Tvrdoglavost premijera Abazovića umalo nije dovela do bojkota popisa organizovanog u novembru 2023., bez adekvatne pripreme, dogovora sa opozicionim partijama i institucijama koje zastupaju interese manje brojnih naroda u Crnoj Gori. Mir u kući sačuvao je novoizabrani premijer Milojko Spajić, u zadnji čas, demonstrirajući vještinu postizanja kompromisa. Iako je prethodno odbio da ispuni zakonsku obavezu i u parlementu pročita program svoje vlade (ekspoze).

Po onoj narodnoj: nije kome je obećano, Spajić je umjesto Abazovića formalizovao donošenje zakona koji su bili minimum minimuma za dobijanja privremenog pozitivnog mišljenja o nastavku pregovora sa EU (tzv. IBAR), obećao nekih 600 kilometara novih saobraćajnica kroz Crnu Goru do 2030., i realizovao najavljeni program Evropa sad II. Modifikovan na štetu onih koji nijesu imali minimalne plate i penzije, a ponajviše na brigu onih koji vode računa o javnim finansijama.

Iako su zarade i penzije znatno uvećane u odnosu na vrijeme DPS vladavine, inflacija je pojela znatan dio povišica datih na račun državnog odricanja od prihoda po osnovu uplata za zdravstveno i penziono osiguranje. Neke kategorije stanovništva, poput podstanara i potencijalnih kupaca vlastitog krova nad glavom, su na ozbiljnom gubitku pošto su rente i cijene novoizgrađenih stanova rasle puno  brže od Spajićevih povišica. Dok praznina u državnom budžetu počinje da zjapi, dijelom i zbog neispunjenih očekivanja o nastavku rasta potrošnje i nade da će ovogodišnja turistička sezona donijeti rekordni priliv u državnu kasu. Onako, sama od sebe. Ali to je priča od koje već na jesen, po svoj prilici, nećemo moći da pobjegnemo. Stići će ona nas.

Postoji nekoliko stvari u kojima su Krivokapićeva, Abazovićeva i Spajićeva vlada djelovale, možda ne jednako uspješno, ali dosljedno. Prema navedenom redosljedu. Prva, nastavak svih zloupotreba institucionalne moći koje im je na raspolaganju ostavio DPS. Sitne i krupne privilegije direktora i državnih funkcionera, partijsko zapošljavanje i nepotizam od Vlade do lokalnih komunalnih poreduzeća, odsustvo odgovornosti za loše odluke i neurađeno, rasipanje državnog novca i skrivanje iza partijskih/nacionalnih zastava kad vas zateknu sa rukom u tegli. I sve se to pokriva i brani na isti način: vi bi da se vrati DPS.

Druga dosljednost ogleda se u snažnom uticaju zvaničnika SPC, a preko njih ili paralelno sa njima, i namjesnika Aleksandra Vućića na odluke zakonodavnih i izvršnih vlasti. Počelo je preporukama da se za državni posao obezbijedi potvrda lokalnog paroha o učešću u litijama, a završilo tvrdnjama mitropolita Metodija da su crkvene vlasti jače od svjetovnih, opomenama mitropolita Joanikija kako aktuelna vlast ostaje gluva na zahtjeve crkve i vjernog naroda, i javnog Vučićevog poziva  Spajiću da dođe na paradu u Beograd i vidi šta je prava vojska.

Pod tim pritiskom, ovdašnja vlast je odnose sa Hrvatskom dovela na ivicu sukoba, dok je nezadovoljstvo sve očiglednije i u Sarajevu, zbog podrške koju ovdašnje vlasti, javno ili prećutno, daju Miloradu Dodiku i njegovom pokušaju odmetanja od BiH. Paralelno, na svakom mjestu i na razne načine, dio vlasti predvođene Andrijom Mandićem pokušava Crnu Goru vratiti na podešavanja iz 90-tih prošlog vijeka. Ona po kojima su Pavle Đurišić  ili Ratko Mladić nacionalni heroji, gdje pogrom civila druge vjere i nacije nijesu ratni zločini nego sušta potreba borbe za opstanak, a svi koji se protive politici žice i noža su izdajnici i strani plaćenici.

Pet godina kasnije, promijenili su se akteri na vlasti i ugao posmatranja, ali je metodologija ostala ista. Kao i zloupotreba naslijeđenih privilegija.  Ostaje tek pouka iz 30. avgusta 2020: vlast je smjenjiva

Zoran RADULOVIĆ

Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se iscrpljuju do krajnjih granica, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa požarima. Posebno  kad bukte širom zemlje. Boreći se sa vatrenom stihijom, život je izgubio vojnik Dejan Božović. Ta tragedija morala bi biti opomena vlastima da  vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima pomognu opremom, strategijom i organizacijom. Umjesto dosadašnjih praznih obećanja

Koliko je rizična i teška borba protiv vatrene stihije opomenula nas je pogibija vojnika Dejana Božovića prilikom prevrtanja cistjerne sa vodom za gašenje požara u Kučima. Mladi vodnik Božović bio je pripadnik 1. pješadijskog bataljona, oženjen i otac četvoro djece. U službi u Vojsci je bio od 2006. godine, a vršio je dužnost nišandžije na minobacaču 120 mm. Crnogorska porodica iz Berlina – koja godinama anonimno pomaže u humanitarne svrhe – saopštila je da će obezbijediti stipendiju za školovanje njegovo četvoro djece.

Prilikom prevrtanja cistjerne povrede je zadobio i Božovićev kolega Marko Iković. Njegovo stanje je stabilno, operisana mu je karlična kost, ima nagnječenje pluća.

Od vikenda vatra bijesni Crnom Gorom. Požari su od Buljarice i Čanja, preko Nikšića i Šavnika, do Podgorice – Kuči, Kakaricka gora, Piperi, Smokovac. Sa dvije letilice za gašenje požara iz vazduha, manje od 150 upotrebnih vatrogasnih vozila i vatrogascima koji se svake godine iscrpljuju do krajnjih granica tokom požarne sezone, koje su iz godine u godinu sve teže, Crna Gora nema kapaciteta da se nosi sa ovim izazovom.

Pomoć u gašenju vatre su pomogli helikopterom iz Srbije i kanaderima iz  Hrvatske i Italije. Potvrđena je podrška iz Austrije, Češke, Mađarske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Gorjelo je dva dana dok nadležni nijesu prekinuli svoje godišnje odmore i konačno sazvali sjednicu Koordinacionog tijela za zaštitu i spašavanje.

,,Predložićemo Savjetu za odbranu i bezbjednost da vojnik Božović bude posthumno odlikovan”, poručio je premijer Milojko Spajić, koji je sa gradonačelnik Podgorice Sašom Mujovićem obišao dio područja zahvaćenih požarima u Kučima.

Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete i nakon dobijanja zvaničnih procjena pomoći građanima čija je imovina stradala u požarima. Govoreći o stanju na terenu, naglasio je da su vatrogasci, pripadnici Vojske, policije, službi “pravi heroji”:  ,,Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci će biti i finansijski nagrađeni”, kazao je.

Ponovio je premijer ono što odavno znamo – da je oprema za gašenje požara problem. U subotu veče helikopter nije uspio da ugasi početak požara u Buljarici, koji se zbog jakog vjetra tokom noći razbuktato. Požar bi nastavio da se širi da ga efikasno nije ugasio kanader iz Hrvatske.  Vlasti su saopštile da su hrvatski i italijanski “kanaderi” gasili požare na crnogorskom primorju, ispustivši preko 300 tona vode na oblasti zahvaćene požarima.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Ogorčenje i bijes javnosti izazvale su slike vatrogasaca koji rizikuju svoje živote u neadekvatnoj opremi. Sa lica mjesta stižu fotografije vatrogasnih vozila starih nekoliko decenija. Prvih dana požara pojedine je zaprepastilo saznanje da nemaju kome da se prijave da pomognu u gašenju požara. Saopštenja iz Vlade da će obezbijediti sredstva neophodna za opremu i gašenje požara, blago rečeno iritiraju.

I pored prošlogodišnjeg Sapjićevog obećanja o kupovini kanadera, u budžetu za ovu godinu nema stavke za kupovinu novih protivpožarnih letilica ili za popravku starih. Crna Gora je u ovu požarnu sezonu ušla samo sa jednim avionom za gašenje požara AIR traktor i jednim helikopterom za gašenje požara.

I ono što imamo nijesmo popravili, tako na remont još uvijek čekaju AIR traktor oštećen krajem decembra 2020. prilikom gašenja požara u rejonu Sutomora, a drugi juna 2021. prilikom gašenja požara u okolini Podgorice.

A kad se nema argumenata udri po staroj vlasti. Tako su režimski mediji i aktivisti zaglušili pričom da je savezna vlast, koju je činio i DPS, 1993. godine prodala Grčkoj za svega 8,4 miliona, sa 13 rezervnih motora za te avione i oko 3.500 komada razne opreme i rezervnih delova. Uz zaključak da DPS za 27 godina vlasti nije uspio da obezbijedi sredstva ni za jedan kanader. Ispada da je rok od pet godina nove vlasti kratak. I da je premijera neko natjerao da obeća kupovinu kanadera.

,,Umjesto prozivanja današnjeg DPS-a, možda bi valjalo prozvati predsjednika parlamenta Andriju Mandića, potpredsjednika Vlade i koordinatora svih bezbjednosnih službi Aleksu Bečića i naravno ministra Danila Šaranovića, čiji kadar upravlja Direktoratom za vanredne situacije, u čijim hangarima već pet godina leži ‘zamrznut kapacitet’ od jednog i po kanadera (7.500 litara vode). Dva AIR traktora kapaciteta od po 3.000 litara vode i fiksni rezervoar za helikopter bel kapaciteta od 1.500 litara vode ili drugih protivpožarnih hemijskih sredstava koji nam je davno, davno donirala Amerika, a mi nemamo na što da ga montiramo jer je, gle čuda, vazda jedan helikopter na remontu dok gori Crna Gora i tražimo pomoć“, ocjenio je za Dan penzionisani vazduhoplovni inspektor Predrag Boljević.

Da skrenu pažnju sa očigledne nesposobnosti vlasti, provladin portal Press je u utorak objavio: ,,Prema nezvaničnim informacijama sa kojima raspolaže PRESS, sumnja se da su strukture povezane sa bivšom vlašću DPS-a imale učešće u jučerašnjim požarima. Motiv za ovo je izazivanje političkog haosa i destabilizacija prilika unutar Crne Gore”.

I umjesto ozbiljnosti u tragičnoj situaciji krenulo se u hvatanje piromana koji se obavezno nacionalno ili politički etiketiraju.

Premijer je kazao da su nadležni organi zaduženi da ispitaju uzroke ovih požara te će tamo gdje se ispostavi da je u pitanju ljudski faktor zahtijevati da počinioci budu najstrože kažnjeni. ,,Otići ćemo i korak dalje i izmjenom regulative i kaznenih odredbi poslati poruku da za ova djela u Crnoj Gori ne smije biti ni najmanje tolerancije, a da će piromani imati drakonske zatvorske kazne”, kazao je premijer. Ova obećanja su se i ranije plasirala u javnosti a većeg hapšenja i procesuiranja piromana nema, iako je za preko 90 odsto požara krivac ljudski faktor.

Iako se kanader, kao ni druge protivpožarne letjelice nijesu našle u ovogodišnjem budžetu, tu je vladin avion, koji ćemo platiti 21 milion eura. Za ovaj novac se ne može kupiti kanader čija je cijena 50 miliona, ali bi za te novce Crna Gora mogla kupiti šest ili sedam aviona AIR traktora, vrijednosti oko 3,5 miliona eura sa  opremom.

Skandalozno je da u Crnoj Gori imamo blizu 5.000 službenih automobila, da se svake godine kupuju nova i luksuznija, a da na zgarištima gledamo vatrogasce bez gas maski i vozila stara preko 20 godina.

,,Imamo oko 170 vatrogasnih vozila ali je 10 odsto zbog remonta van upotrebe. Prosječna starost ovih vozila je od 10 do 15 godina. Dosta su izrabljena i trebalo bi da se to obnovi”, saopštio je generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

On je izjavio da se nada da će se nakon ove požarne sezone sa državnog i lokalnog nivoa nešto promijeniti i da će se oprema i vozni park poboljšati, Slična nadanja u poboljšanje vojne protivpožarne opreme iznio je i Miodrag Vuksanović, načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore.

Da se nadamo da se tragedija neće zaboraviti i da će se konstanta viška privilegija i manjka brige o opštem dobru prekinuti. Međutim, ono što gledamo i u ovim danima ne sluti na dobro. Politički lideri su se, dok Crna Gora gori, presvađali oko tog odakle dolazi pomoć.

Podgorički odbor DPS-a kritikovao je vlast da primaju milostinju od Aleksandra Vučića – ,,koji se predstavlja kao spasitelj Crne Gore kroz slanje jednog helikoptera koji će pomoći u gašenju vatre”. Odgovorio je lider DNP Milan Knežević kritikujući dosadašnju podršku Alijanse u vanrednim situacijama navodeći da Crna Gora ne treba da ,,čeka NATO da pošalje čizme za levu nogu broj 36 i lutku na naduvavanje kao za vreme poplava 2010. godine”. Upisao se i predsednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović : ,,Da je NATO “protivpožarni aparat” ugasio bi onaj stravični i razarajući požar u Los Anđelesu kada je poginulo stotinu ljudi, a izgorelo na desetine i desetine milijardi dolara vrednosti”.

Uz sve ovo na društvenim mrežama gorjela je mržnja odakle su i ko su piromani, te ko je više i koliko pomogao, sad i kroz istoriju. Tu sliku uokvirilo je saopštenje Mitropolije crnogorsko-primorske da su u crkvama, u srijedu, održani molebani za kišu i suzbijanje požara u Crnoj Gori.

Nadajmo se da će sljedeće godine vatrogascima, vojnicima i dobrovoljcima i država, opremom, strategijom, organizacijom, pripremom,  priteći u pomoć kada požari ponovo buknu.

Požari u južnoj Evropi

Smrtonosna vrućina koja je zahvatila velike djelove Evrope stvorila je, kako kažu naučnici, ,,molotovljev koktel” klimatskih uslova koji podstiče širenje požara.

Šumski požari su se i u srijedu intenzivirali širom južne Evrope, a najmanje tri osobe su poginule u Španiji, Turskoj i Albaniji, prenosi Beta.

Situacija sa požarima u Albaniji i dalje je alarmantna sa 37 aktivnih požara širom zemlje i vanrednom situacijom nadomak grada Delvina, prenijeli su albanski mediji. Prema podacima sa platforme Zoom Earth, izgorjela površina u oblasti Delvine prelazi 100 kvadratnih kilometara, navode albanski mediji.

Premijer Albanije Edi Rama objavio je na Fejsbuku video snimak koji je snimio dron albanskog vazduhoplovstva, a koji prikazuje trenutak podmetanja požara.

,,Namjerno paljenje nije samo zločin, već i izdaja naše zemlje i budućnosti naše djece. Evo snimka namjernog paljenja koji su danas snimili dronovi vazduhoplovstva. Državna policija je na terenu kako bi privela pravdi svakoga ko se igra plamenom na zajedničkom posjedu. U međuvremenu, u ovim teškim vremenima globalnog zagrijevanja i požara koji pogađaju sve mediteranske zemlje, moraćemo da izjednačimo paljenje sa ubistvom u Krivičnom zakoniku”, napisao je Edi Rama.

Španski premijer Pedro Sančez izrazio je saučešće nakon smrti vatrogasca u teško pogođenom regionu Kastilja i Leon sjeverno od Madrida, gdje su hiljade ljudi privremeno raseljene. Vlada je podigla nacionalni nivo reagovanja na vanredne situacije, pripremajući dodatnu podršku regionalnim vlastima koje nadgledaju višestruke evakuacije i zatvaranje autoputeva.

U Portugalu, oko 700 vatrogasaca bori se sa požarom u oblasti Trancozu, na oko 350 kilometara sjeveroistočno od Lisabona. Do sada je u Portugalu ove godine izgorjelo oko 52.000 hektara šuma, što je za 10.000 hektara više od prosjeka za isti period u posljednjih 18 godina, navodi Evropski informacioni sistem za šumske požare, prenio je Rojters.

Požari su zahvatili i oblasti Kefalonije, Vonice i Zakintosa u Grčkoj, dok se nastavlja evakuacija ugroženih naselja, a u mnogim djelovima zemlje danas je na snazi visok rizik od novih požara.

„Naravno da su klimatske promjene jedan od ključnih razoga. Kada zagrijevamo našu atmosferu to znači da ona može da uzme više vode iz vegetacije, može više da osuši vegetaciju, a to onda jednostavno znači da ta vegetacije postaje lakše zapaljiva“, kaže Stefan H. Dor, profesor nauke o šumskim požarima na Univerzitetu u Svonziju.

Predrag NIKOLIĆ

Iako je jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavala , dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom

Opet se natmurilo nad Debelim brijegom,. Sporenja između vlasti u Podgorici i Zagrebu prijete da, iz faze sporadičnih incidenata, pređu u hronično nerazumijevanje i trvenja.

Najnoviju epizodu započele su – značke.  Ministarstvo odbrane Crne Gore koje je, kažu za potrebe posade školskog broda Jadran, izradilo dvije serije značaka na kojima je prikazan jedrenjak oko čijeg vlasništva se Hrvatska i Crna Gora spore, bezmalo, od raspada SFRJ.. Ovdašnja javnost, a čini se ni nadležni van Ministarstva, nije ni znala za taj poduhvat, izveden “bez skrivenih namjera, s ciljem promocije duge pomorske tradicije i značaja koji brod Jadran ima za Crnu Goru”.

U Zagrebu su bili pažljiviji i ažurniji. Hrvatska je Crnoj Gori tim povodom uputila protestnu notu koju su ovdašnji državni zvaničnici, uglavnom, prećutali. Dok se ministar odbrane Dragan Krapović oglasio ocjenom: “U konkretnom slučaju jednostavno nije bilo nikakve potrebe za protestom i reakcijom… Kao što smatram da nema potrebe ni prostora da produbljujemo ili pojačavamo postojeće razlike u stavovima.”

Ali, produbilo se. “Takvi potezi i poruke nisu u duhu dobrosusjedskih odnosa te kriterijuma i vrijednosti Evropske unije koje je Hrvatska dužna poštovati”, navodi se u objašnjenju hrvatskog Ministarstva vanjskih i evropskih poslova upućenom ovdašnjim medijima povodom slučaja značka. Uz specijalni dodatak: školski brod Jadran je dio vojne imovine koji je tokom raspada SFRJ nezakonito otuđen Hrvatskoj zbog čega joj Crna Gora duguje “više od dvije milijarde dolara”.

Dvije milijarde dolara nije mali dug.  Pokazalo se da bivši i sadašnji zvaničnici u Crnoj Gori o tom potraživanju uglavnom nemaju pojma. Kako zvanično, tako i nezvanično. Po neko je, kažu, čuo ponešto o toj priči ali je nijesu uzimali za ozbiljno.

Sagovornici Monitora, nezvanično, smatraju da je taj problem “uglavnom” riješen još 2001. godine, kada je u Beču potpisan Sporazuma o sukcesiji SFRJ kojim su države nasljednice (Slovenija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i tadašnja SRJ) pravno regulisale pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine nekadašnje zajedničke države.

Član 3 tog sporazuma predviđa da će “pokretna imovina SFRJ preći na Državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila svoju nezavisnost”. Uz napomenu (paragraf 2 istog člana) da se taj princip neće primjenjivati “na pokretnu materijalnu državnu imovinu od velike važnosti za kulturnu baštinu jedne od Država sukcesora i koja je izvorno sa teritorije te države, kao što su: umetnička dela, rukopisi, knjige i drugi predmeti od umetničkog, istorijskog ili arheološkog interesa za tu državu; i naučne zbirke i značajne zbirke knjiga ili arhiva koji će pripisati toj državi”.

Naredni član Sporazuma bavi se pokretnom vojnom imovinom SFR Jugoslavije. Ona će, navedeno je, biti “predmet posebnih aranžmana koji treba da se dogovore između zainteresovanih Država sukcesora”. Međutim, isti dio dokumenta u sledećem paragrafu predviđa da će se u slučaju imovine bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) koja je korišćena u civilne svrhe, “priznavati važnost” teritorijalnog principa raspodjele (đe se šta zateklo).

Po tom principu, oni koji cijene da je jedrenjak Jadran u JNA korišćen u civilne svrhe (za obuku, putovanja i prijeme državnih zvaničnika…) računaju da on pripada onome kod koga se zatekao u vrijeme raspada SFRJ. Dakle, Crnoj Gori. U Hrvatskoj se, međutim, on tretira kao dio otuđene baštine koju treba (po)vratiti.

Nema javno dostupnih dokumenata koji svjedoče da su među zemljama nasljednicama SFRJ koje su međusobno ratovale tokom raspada zajedničke države, po okončanju sukoba vođeni razgovori/pregovori o preraspodjeli ili naknadi za prigrabljenu pokretnu imovinu JNA. Što ne znači, kao što vidimo iz hrvatsko-crnogorskog spora u najavi, da je to pitanje trajno zaključeno.

Dodatnu neizvjesnost u višedecenijski problem unosi i činjenica da je nakon osamostaljenja Crne Gore 2006, Republika Srbija nastavila međunarodni pravni subjektivitet nekadašnje SRJ/SCG. Preuzimajući sve međunarodne obaveze,  uključujući i one iz Sporazuma o sukcesiji SFRJ, što je potvrđeno i prihvaćeno od UN i drugih međunarodnih organizacija. Crna Gora je 23. oktobra 2006, poslala notifikaciju UN 23 da prihvata sve međunarodne ugovore i obaveze koje je prethodno potpisala SCG.

Otuda je relevantno pitanje adrese na koju bi Hrvatska, ako i kada za to dođe vrijeme, uputila zahtjev za naknadu imovine nekadašnje JNA, prije svega pokretne imovine nekadašnje Ratne mornarice i vazduhoplova dislociranih iz baza na njenoj teritoriji. U tom kontekstu se, uz jedrenjak Jadran, najčešće pominju četiri aviona za gašenje požara tipa kanader koji su prebačeni na teritoriju SRJ odakle su prodati Grčkoj. Posao je, uprkos međunarodnim sankcijama, organizovala  vlada tzv. SRJ pod kontrolom Slobodana Miloševića.

Poznavaoci tome dodaju i način na koji bi se utvrđivala republička pripadnost plovila Ratne mornarice SFRJ, pošto ratni brodovi, za razliku od trgovačke flote, nemaju matičnu luku. Uz manje-više nespornu činjenicu da problematizovana pokretna imovina JNA nije ni prije trideset godina vrijedila pomenute dvije milijarde dolara, dok je u međuvremenu obezvrijeđena ili uništena.

“Nije ta imovina vrijedila toliko ni za vrijeme Jugoslavije. Sve ono što je bilo u Crnoj Gori, uključujući i ono što je pridodato sa Ćilipa”, izjavio je penzionisani general Blagoje Grahovac za RTCG. “Što se tiče broda Jadran, on je po Badinterovoj komisiji stvarno i formalno vlasništvo Crne Gore”. Zato Grahovac zaključuje kako se “nešto drugo smjera na osnovu ovih izjava”.

Nije zgorega podsjetiti kako aktuelni spor oko Jadrana nije ni prvi ni najveći između susjeda, Crne Gore i Hrvatske.

Tadašnje crnogorske vlasti su od 1989, bile lojalan saveznik Slobodana Miloševića u njegovom nastojanju da SFR Jugoslaviju, šta god da od nje ostane, transformiše u nacionalnu državu (veliku Srbiju) svih Srba i onih koji su to trebali da postanu – Bošnjaka, Makedonaca, Crnogoraca…Politička poslušnost potvrđena je na terenu kada je, u jesen 1991, Crna Gora krenula na Konavle i Dubrovnik, u Rat za mir.

Pljačkaški pohod i opsada Dubrovnika trajali su od oktobra 1991. do maja 1992. Poginulo je 116 civila, 194 hrvatska branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore, uz 14 nestalih sa jedne i 13 sa druge strane. Iz svojih domova protjerano je 33.000 civila i uništeno više od 2.000 stambenih objekata. Pljačkano je sve: od tranzistora i televizora, preko stoke, do umjetnina, vozila, plovila, hotelskog inventara i opreme sa aerodrome Ćilipi. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio je, zbog počinjenih ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika, generala Pavla Strugara (osam godina zatvora) i viceadmirala Miodraga Jokića (sedam godina). Admiral Milan Zec oslobođen je optužbi.

U Crnoj Gori niko nije procesuiran zbog zločina i pljačke na Dubrovačkom ratištu. Osim što su, 2014. godine , za zlostavljanje logoraša, zarobljenih vojnika i civila u logoru Morinj osuđene četiri osobe – starješina (rezervni oficir), vojni policajac, stražar i kuvar iz logora. Ukupno 12 godina zatvora. DPS i njihovi nasljednici na vlasti, uključujući i današnje, nijesu pokazali interes da istraže zločine i procesuiraju odgovorne. Baš kao i u slučaju deportacije izbjeglih iz BiH, etničkog čišćenja u Bukovici, ubistava albanskih izbjeglica kod Kaluđerskog laza, radije su posezali za budžetskim novcem kao načinom za otkup grijeha.

Logor Morinj i sudbina ljudi koji su kroz njega prošli i danas je jedna od crnih tačaka crnogorsko-hrvatskih odnosa. Baš kao i logor Lora u Splitu, u kome su mučeni i ubijani crnogorski vojnici zarobljeni na Dubrovačkom ratištu. Samo što ovdašnje vlasti pokazuju neuporedivo manje interesovanja za ta dešavanja od njihovih kolega iz Zagreba. U Podgorici je , prije dvije godine, hrvatski premijer Andrej Plenković poručio da su pitanje odštete logorašima i potreba procesuiranja ratnih zločina na Dubrovačkom ratištu za Hrvatsku “i dalje otvoreno pitanje” u odnosima sa Crnom Gorom.

Upravo su dešavanja u nekadašnjem logoru Morinj, prije tri godine, najavila eru pogoršanja crnogorsko-hrvatskih odnosa. Još preciznije, jačanje struktura koje preferiraju povratak u političke ’90-te prošlog vijeka i promovišu tadašnji sistem vrijednosti.

Od oktobra 2022. do danas dio vladajućih struktura pokušava ukloniti, dok dio brani/čuva, spomen ploču posvećenu hrvatskim zarobljenicima u Morinju, koju su otkrila dva ministara iz Vlade Dritana Abazovića (ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić i odbrane Raško Konjević) u prisustvu hrvatskih kolega, ministra Gordana Grlića Radmana i Toma Medveda. Jednima je bilo sporno što otkrivanju ploče nije prethodila vladina odluka, drugima je problematičan njen sadržaj a treći bi, i onako i ovako, radije veličali Pavla Bulatovića i Pavla Đurišića.

Spomen-ploča, uglavnom, opstaje u nepromijenjenom obliku. Ali, mijenjaju je neke druge stvari.

Hrvatska je u oktobru 2023. uputila protestnu notu Crnoj Gori, zbog svojatanja “poznatih ličnosti iz hrvatske istorije” na pretpopisnim bilbordima koji su promovisali srpski identitet stanovnika Crne Gore i njenog okruženja (“Ponosni na svoje srpsko”). Iz Hrvatske je navedeno da naučnicima Ruđeru Boškoviću i Baltazaru Bogišiću nije mjesto u toj kampanji, protestujući zbog načina kojim se “pokušava pripisivanja srpskoj kulturi istorijske i kulturne baštine Hrvatske i hrvatskog naroda”.

Nepunu  godinu  kasnije crnogorska vlast usvojila je tzv. Rezolucije o genocide u Jasenovcu. Osuđujući nešto što niko ne spori (Republika Hrvatska se svojim ustavom jasno distancirala od NDH), Andrija Mandić, Milan Knežević i njihovi sljedbenici iz PES-a i Demokrata napravili su veliki korak ka urušavanju dobrosusjadskih odnosa u čiju je normalizaciju uloženo poprilično volje i truda. Sa obije strane.

Nakon iskazanog nauma o donošenju Rezolucije, zvanični Zagreb je, ponovo, uložio protestnu notu, a nakon njenog usvajanja u Skupštinu Crne Gore saopštena je odluka da se personama non grata u Hrvatskoj proglase predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, poslanik Milana Knežević i vicepremijer Aleksa Bečić. Odluka koja je još na snazi obrazložena je stavom da su trojica crnogorskih zvaničnika “proglašeni nepoželjnim zbog narušavanja dobrosusjedskih odnosa i kontinuirane zloupotrebe te države za unutrašnje političke svrhe”.

Iako je svakome jasno da Hrvatskoj ne treba bezrazložno gurati prst u oko, makar zbog činjenice da put u EU vodi preko Konavla, (bez hrvatske saglasnosti nema formalnog napretka ni zaključenja pristupnih pregovora), dio ovdašnjih vlasti potpomognuti lokalnim čelnicima SPC to radi kad god im se ukaže prilika. S neskrivenom nasladom.

„Subjekti u Vladi i parlamentarnoj većini okupljeni oko Andrije Mandića i u Demokratama realizuju aktivnosti unutar svoje agende da nas posvađaju sa svim susjedima, osim, naravno, sa Vučićevom Srbijom, i vuku nas u orbitu rusko-srpskog uticaja“, tvrdi funkcioner Evropskog Saveza Vatroslav Belan. “Možda i pojedine zapadne adrese još toga nisu svijesne, ali biće kasno kada se karte do kraja otkriju u presudnim momentima za konačno pozicioniranje Crne Gore i shvati da su DF i Demokrate samo vješto glumili emancipovane proevropske političare, a da su sve strateški radili u skladu sa onim što im srce ište – da Crnu Goru poklone ‘srpskom svetu’ i od nje učine Bjelorusiju na Jadranu koja se klanja Vladimiru Putinu.“

Milojko Spajić i PES problem ne vide na sličan način, ne znaju kako da ga riješe ili su, možda, saglasni sa politikom koalicionih partnera. To ne može još dugo biti tajna. Rezolucija o Jasenovcu i slični poduhvati  koštaju sve više i više.

Zaboravljena Prevlaka

U Podgorici se, makar javno, previđa neriješeno pitanje granice između Crne Gore i Hrvatske.

Po okončanju Rata za mir granicu na Prevlaci preuzeli su posmatrači UN i to je stanje trajalo do 2002. Tada je potpisanim Protokolom o privremenom graničnom režimu utvrđena privremena granica po kojoj Hrvatska ima kontrolu nad kopnenim dijelom Prevlake, dok je akvatorijum uz lijevu obalu poluostrva proglašen “ničijim morem”. Tim rješenjem, zvanično, nijesu zadovoljna ni jedna ni druga strana. Hrvatska problematizuje morsku, a Crna Gora i morsku i kopnenu granicu.

Pregovori o trajnom rješenju započeti 2008. nijesu daleko odmakli. Prema dostupnim podacima, od 2015. nije održan ni jedan sastanak međudržavne Komisije koja bi trebala da riješi problem. Ili ga uputi na arbitražu. Evropska komisija je u prošlogodišnjem izvještaju o Crnoj Gori konstatovala da nema napretka u procesu razgraničenja sa Hrvatskom.

Zoran RADULOVIĆ