Sjeverne opštine kroz planska dokumenta predviđaju veliki broj ambicioznih infrastrukturnih i turističkih projekata, uključujući izgradnju aerodroma, željezničkih pruga, nova skijališta i enormno povećanje radnih mjesta. U tome ih ne sprječava ni suočavanje sa demografskim padom i ograničenim finansijskim i infrastrukturnim kapacitetima
Iako prostorni i strateški planovi mogu da budu ambiciozni i prikazuju najpovoljniju viziju razvoja jedne opštine, problem nastaje kada ta ambicioznost preraste u nerealne i teško ostvarive ciljeve. Tome nijesu odoljeli mnogi obrađivači u sjevernim opštinama.
Umjesto da budu balansirana kombinacija vizije i praktične izvodljivosti, planovi se često pretvaraju u spisak želja, bez utemeljenja u realnim kapacitetima lokalne zajednice. Vrlo često je uočljivo i ignorisanje finansijskih, kadrovskih, infrastrukturnih i demografskih aspekata. Uz to, gotovo uvijek nedostaje i stroža metodologija praćenja realizacije prethodnih planova.
Vlada je prije nešto manje od mjesec usvojila izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Pljevlja. U dokumentu “vaskrsavaju” stare megalomanske pljevaljske želje, a među njima su, između ostalog, izgradnja aerodroma i sekundarne željezničke pruge. Aerodrom u toj opštini prvi put pomenut je prije skoro dvije decenije, a izmjenama i dopunama PUP-a, koji će važiti do 2040. godine, predviđena je izgradnja aerodroma za sportsko i rekreativno letenje.
Lokacija Potrlica za taj projekat predložena je još u PUP-u Pljevlja iz 2011. godine, a zadržana je i u najnovijem dokumentu, iako do sada nije bilo ni jednog poteza koji bi ukazao da je ideja ostvariva. Studiju “Tehnička dokumentacija – lokacijska dokumentacija aerodroma i helidroma Pljevlja” izradio je Institut Saobraćajnog fakulteta iz Beograda, u saradnji s Tehnogradnjom iz Pljevalja i Građevinskim fakultetom iz Beograda. Prema toj analizi, lokacija Potrlica ispunjava sve propisane uslove za izgradnju aerodroma, kao i helidroma za VFR letenje, odnosno vizuelni režim letjenja helikoptera po danu.
Pored Potrlice, kao alternativna ili dodatna lokacija razmatrana je i Kosanica, koja nudi mogućnosti za izgradnju helidroma uz postojeći put Pljevlja – Lever Tara. U cilju bolje integracije prostora i širenja turističke ponude, dodatno su identifikovane i potencijalne lokacije za manje helidrome u Bukovici, Šulima, Kovačevićima, Bobovu i Crljenicama. Pljevaljska vlast je 2006. godine planirala aerodrom na mjestu Đulina Guka, a Opština je platila i izradu glavnog projekta.
U prvoj etapi planirana je pista od trave, duga 960 i široka 30 metara, uz prateće sadržaje poput hangara, parkinga za avione i automobile, benzinske stanice, restoranskog prostora, klupskih prostorija, pristupne saobraćajnice i helidroma. Druga faza predviđala je asfaltiranje piste, čime bi aerodrom bio prilagođen manjim poslovnim avionima, sportskim letjelicama i avionima kapaciteta do dvadeset putnika.
I planovi o infrastrukturnom povezivanju Pljevalja, to jest kraka pruge do Bijelog Polja ili Prijepolja, ponovo su na spisku želja te opštine.
“Povezivanje Pljevalja s prugom Beograd – Bar imalo bi poseban društveno-ekonomski značaj za brži razvoj ovog područja jer bi uticalo na bolji i veći stepen iskorišćenja značajnog prirodnog bogatstva, uz smanjenje transportnih troškova robnih tokova i mogućnost da Pljevlja postanu saobraćajno pretovarni punkt za čitavo gravitaciono područje sjevernog dijela Crne Gore”, piše u izmjenama i dopunama PUP-a.
Ta ideja još je starija od one o aerodromu. Izgradnja kraka pruge u Pljevljima planirana je 1982. godine, kada je urađen Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti, koji je predložio dvije varijante: Pljevlja – Prijepolje i Pljevlja – Priboj. Prednost je tada data pruzi prema Prijepolju, kako s tehničkog, tako i sa ekonomskog stanovišta.
Tek usvojeni Prostorni plan predviđa i koridor pruge Pljevlja – Bijelo Polje (Ravna Rijeka), a 2013. godine izrađena je i Studija opravdanosti sa idejnim rješenjem. Usvojena varijanta predviđa trasu dužine 56 kilometara koja povezuje Pljevlja s Bijelim Poljem preko Otilovića, Dubočice, Kalipolja, Kovrena i drugih naselja.
Izmjene i dopune kolašinskog PUP-a usvojene su pola godine ranije, ali u tom gradu zaostaju za Pljevljacima u ambicijama. Sa nivoa lokalne vlasti izmjene i dopune PUP-a inicirane su još prije šest-sedam godina, a prvi nacrt plana bio je gotov 2020. Organizovana je i javna rasprava, nakon čega je urađen izvještaj sa 230 primjedbi i zahtjeva. Konačno, lani, nakon maratonske javne rasprave uz nekoliko stotina primjedbi i sugestija, definisan je prijedlog odluke, koji je, iz široj javnosti nepoznatih razloga, čekao na usvajanje sve do februara ove godine.
Zaključak iz tog dokumenta je da bi kolašinski razvoj trebalo planski da se usmjeri na razvoj poljoprivrede i šumarstva koje bi imale izraženu proizvodnu funkciju, zatim eko-formu turizma, kao i energetiku zasnovanu na eksploataciji održivih izvora. Vrlo ambiciozno je planirano i popravljanje demografske slike, pa je predviđeno da će opština 2035. godine imati više od dvostruko stanovnika nego danas, odnosno 14.220, u odnosu na 6.700, koliko je bilo prema popisu iz 2023.
Prognoze u pogledu ekonomskog rasta, kako piše u izmjenama i dopunama PUP-a, “blisko su povezane sa izgradnjom turističkih objekata i u manjoj mjeri sa izgradnjom stambenih”. Predviđa se da će nivo zaposlenosti u sektoru poljoprivrede u Kolašinu porasti na 264 radna mjesta do 2035. godine. Očekuje se da će planskim usmjerenjem u svim industrijskim sektorima u Kolašinu doći do rasta nivoa zaposlenosti.
“Izgradnja hotela i stambenih objekata omogućiće širenje postrojenja za drvoprerađivačku industriju i generisaće potencijal za eksploataciju drugih resursa, poput ukrasnog kamena. Takođe, i u sektoru energetike/komunalnih djelatnosti doći će do rasta broja radnih mjesta kako bi se zadovoljila rastuća potražnja iz sektora turizma. Industrijski sektor koji će zabilježiti najveći rast broja radnih mjesta biće građevinski sektor”, piše u izmjenama i dopunama PUP-a.
Očekuje se da će najveći rast broja radnih mjesta u Kolašinu biti ostvaren u sektoru turizma, kako na kratkoročnoj, tako i na dugoročnoj osnovi. Tako je procijenjeno da će Kolašin 2035. godine imati 1.314 radnika u sektoru turizma. Preostala radna mjesta u uslužnom sektoru generisaće aktivnosti poput maloprodaje, javne administracije, zdravstva, sa ukupnim brojem od približno 3.250.
Iako državni ski centar na Bjelasici već godina opstaje samo zahvaljujući izdašnoj državnoj pomoći, planskim dokumentom predviđena je gradnja ski-staze na Sinjajevini. Takođe, planirano je formiranje tri uređena skijališta. Prilikom detaljnog planiranja skijaških staza na Loli i Javorju, predlaže se saradnja sa Opštinom Šavnik.
Mojkovački planovi u stilu “nebo je granica” prekinuti su kroz Strateški plan razvoja (SPR) te opštine, u kojoj prema posljednjem popisu sada živi 6.824 ljudi. Suočeni sa poraznom demografskom situacijom, u planovima nema megalomanskih projekata, kako je to ranije bio slučaj.
U međupopisnom periodu, za 8,5 odsto u Mojkovcu je smanjen broj domaćinstava, prirodni priraštaj je u debelom minusu (-13,1%), dok je mortalitet (broj umrlih) skoro tri puta veći od nataliteta (broj rođenih). Konstatovano je i da je u posljednjih pet godina broj mojkovačkih studenata na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori u konstantnom padu.
Nacrtom SPR definisani su pravci u kojima opština do kraja decenije treba da se razvija, a fokus je uglavnom na popravljanju kvaliteta svakodnevnog života sugrađana. Tako su opšti strateški ciljevi unaprjeđenje saobraćaja i ostale infrastrukture, razvoj društvenih servisa, održivi razvoj i očuvanje životne sredine. Međutim, u dokumentu je izostala dublja analiza na koji način će se odraziti činjenica da će, nastavkom izgradnje autoputa, ta opština biti “zaobiđena”.
Autori SPR veliku pažnju posvetili su, između ostalog, planiranju aktivnosti koje će dovesti do povećanja broja porodica sa riješenim stambenim pitanjem, sportskih terena, manifestacija i događaja, kao i povećanju broja objekata kulture. Prethodnim SPR, za period 2012–2019. godine, definisana je vizija opštine kao uređenog turističko-poljoprivrednog centra sa očuvanom životnom sredinom, valorizovanim prirodnim resursima, konkurentnom prerađivačkom industrijom i kvalitetnom infrastrukturom. Tim planom je bila predviđena realizacija 71 projekta, ali ih je realizovano manje od polovine. U nacrtu SPR konstatovano je i da je monitoring realizacije planiranog bio loš, što, kako ističu, namjeravaju da isprave tokom narednih pet godina.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ