Povežite se sa nama

OKO NAS

Godine prevara i laži

Objavljeno prije

na

Sjećate li se gnjeva pravednoga, koji se izlio kada je MANS lani u januaru podnio krivične prijave specijalnom državnom tužiocu za organizovani kriminal protiv više bivših i sadašnjih visokih javnih funkcionera zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj u korist kompanija grčkog biznismena Viktora Restisa kroz dva privatizaciona aranžmana u Crnoj Gori, na Svetom Stefanu – i u beranskom rudniku uglja. Vlasti su kliknule da je to politički marketing ove nevladine organizacije a Grci da se radi o kontinuiranoj kampanji koju MANS protiv njih vodi.

Zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac nije mislio tako. On je bio sasvim ozbiljan kada je rekao da dokumentacija koju posjeduju ukazuje da je Restis grupi, kao novom vlasniku Rudnika uglja i kao zakupcu Svetog Stefana, omogućeno da ne poštuje zakonske obaveze, da ne investira sredstva. Naprotiv, investitoru su činjeni ustupci i naknadno su donošeni aneksi kojima su im pomjerani rokovi za završetak obaveza. Ovakvo ponašanje, tvrdio je MANS, ukazivalo je na spregu pojedinaca iz Vlade sa navodnim strateškim investitorom.

Milovac je detaljno objasnio mehanizme prevare u slučaju Rudnika uglja u Beranama.

„Sa Balkan energy, koja je povezana firma sa grčkim investitorom, 2007.godine je potpisan ugovor o kupovini Rudnika uglja, koji je ne samo bio suprotan Zakonu o privatizaciji, već su kasnije prekršene brojne odredbe ugovora”, tvrdio je Milovac.

On je podsjetio da je Balkan energy bio obavezan da uloži u Rudnik 120 miliona eura u četiri investicione godine, od čega 20 miliona kroz doinvestiranje, a 100 u izgradnju novog termoenergetskog bloka, ali da se to do danas nije desilo.

„Naprotiv, investitoru su činjeni ustupci i naknadno su donošeni aneksi kojima su im pomjerani rokovi za završetak obaveza, baš kao i u slučaju zakupa nad hotelima Sveti Stefan, Miločer i Kraljičina Plaža. Ovakvo ponašanje Vlade koja mora da kontroliše ugovorne obaveze je nedopustivo i ukazuje na spregu pojedinaca iz Vlade sa navodnim strateškim investitorom”, rekao je tada Milovac.

Uprava policije je nekoliko mjeseci kasnije saopštila da nije dobila nikakav nalog od specijalnog tužioca u vezi sa ovim krivičnim prijavama i ispitivanjem privatizacije beranskog Rudnika uglja. Iz MANS-a je odgovoreno da bi za njih bila novost da je tadašnja vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić odlučila da se umiješa u svoj posao.

Sada su stvari ogoljene i jasne. MANS je bio potpuno u pravu. Poslije dvadesetak dana štrajka rudara u jami, na dubini od dvjesta metara, u urušenim hodnicima udaljenim kilometar i po od rudarskog okna, ova privatizacija će biti raskinuta. Ničiju odgovornost zbog toga niko ne pominje. Niko i ne pominje ni šta će biti sa rudnikom kada se raskine ugovor sa Grcima.

Da bi privatizaciju trebalo raskinuti tek nedavno, poslije skoro šest godina tolerisanja i prolongiranja rokova za pokretanje proizvodnje, saopštio je ministar ekonomije Vladimir Kavarić.

Revoltirani zbog činjenice da im se trenutno duguje sedam plata i da im nije povezan staž sa osamnaest mjeseci, šest rudara – Dejan Đukić, Rade Cimbaljević, Novo Kuč, Brano Bašić, Bogdan Todorović i Miomir Rajković započeli su štrajk u jami, a svi ostali radnici rudnika su se solidarisali sa njima. Dok ovaj broj Monitora ide u štampu, oni bi poslije dvadeset dana trebalo da izađu na površinu, nakon obećanja izvršnog direktora Balkan enerdžija Siniše Ivančevića da će im isplatiti plate.

„Od Ivančevića nije bilo ni traga ni glasa, a onda se pojavio iznenada, sat iza ponoći, pošto smo prethodno vodili neprijatan razgovor sa predstavnicima ministarstva ekonomije. On je sišao u jamu, ali rudare nije mogao da izvede samo obećanjem da će biti isplaćene zaostale zarade”, priča inženjer Ljubo Gledović, predsjednik sindikata ove kompanije.

Ivančević, koji je kao i svi njegovi prethodnici bliski crnogorskim vlastima, rudnikom upravljao iz Podgorice, saopštio je da će to biti posljednje ulaganje Grka u beranski rudnik. „Jasno je rekao da nakon ove isplate zaostalih zarada, oni neće u rudnik više neće uložiti ni euro i da će ga vratiti Vladi”, kaže Gledović.

Inženjer Ratko Došljak objašnjava da će biti dosta problema, jer je rudnik prodat iz stečaja.

„Rudari koji štrajkuju i kada izađu iz jame neko vrijeme neće moći da rade iz zdravstvenih razloga. Svi koji su silazili u jamu znaju u kavom je ona stanju. Ne znam kako će se to rješavati ako se raskine ugovor sa Balkan enerdži i ko će raditi na održavanju jame da ne bi bila potopljena”, kazao je Došljak.

Rudnik je Grcima je prodat, poslije devet neuspjelih tendera. Milion i po eura je odmah uplaćeno i najavljena velika investiciona ulaganja. Ni manje ni više nego 120 miliona. Dvadeset u prvih četiri godine, a preostalih stotinu miliona, za izgradnju termoelektrane snage 110 megavat sati.

Grčka firma Balkan Enedži je malo prije kupovine rudnika, avgusta 2007. godine, registrovana u Podgorici za poslove proizvodnje, prometa i usluga. Zvanično je saopšteno da je to navodno podružnica grčkog koncerna Restis Group čiji je vlasnik milijarder Viktor Restis. Grčki milijarder istovremeno je osnivač i vlasnik First finacial bank AD Podgorica. Drugi po redu manjinski vlasnik banke Petros Statis je jedan od upisanih osnivača Balkan Enerdži. Kod ove banke, vrata do vrata u Podgorici, firma Balkan Enerdži, podizala je kredite i bez problema zalagala rudnik, iako je to bilo u suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom.

Da je poštovan kupoprodajni ugovor u beranskom rudniku sada je trebalo da radi dvjesta radnika i da se iskopava dvjesta hiljada tona uglja. Trebalo je već da bude izgrađena termoelektrana. Umjesto obećanih milionskih investicija, na koje su se obavezali u vrlo preciznim rokovima, kupci su samo vršili „geološka ispitivanja”. Radnici tvrde da ih nikada nije ni bilo, da nikada nije zabodena nijedna sonda.

Zašto bi se i zabadala kada se zna- sa 167 miliona tona u čitavom basenu, Berane leži na velikoj ugljenoj ploči debljine 4,5 do devet metara, pa i više na pojedinim mjestima. Ploča je na dubini od oko dvjesta metara. Na toj dubini su i rudarski hodnici jame Petnjik.

Odavno su domaći stručnjaci izračunali kolike su dostupne rezerve na svim nalazištima. Grci, kojima je po ugovoru bilo dozvoljeno da samo iz jame Petnjik u narednih dvadeset godina izvade tek 3,8 miliona tona uglja, pričom o potrebi novih geoloških ispitivanja samo su zamajavali javnost. Za proteklih pet i po godina nijesu izvadili ni grumen uglja.

Zašto nijesu? Nema odgovora. Nezvanično, Grci tvrde da su prevareni kada im je rudnik prodat. Ko ih je izvarao? Pravareni su beranski rudari, građani Berana i sjevera, kada im je 2007. godine „prodata” lijepa priča o još jednoj uspješnoj privatizaciji.

Specijalni tužilac o dalje ćuti. MANS im je podnio krivične prijave protiv ministara ekonomije i turizma Vladimira Kavarića i Predraga Sekulića, i prethodnika im u tim resorima Branimira Gvozdenovića, Branka Vujovića i Predraga Nenezića. Pored aktuelnih i bivših ministara i bivše glavne inspektorke za zaštitu prostora Nataše Brajović, krivična prijava je podnijeta i protiv najvažnijeg Restisovog čovjeka u Crnoj Gori Petrosa Statisa, zajedno sa članovima njihovog menadžmenta Konstantinosom Polimeropulosom i Teofanisom Statisom…Tek da se zna.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRAFOSTANICA NA CMILJAČI KOD BIJELOG POLJA: Nova, a već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijedan 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom

 

Novoizgrađena trafostanica na Bjelasici koja je trebalo da bude u funkciji ski centra Cmiljača na teritoriji opštine Bijelo Polje, potpuno je opljačkana i devastirana.

Prema fotografijama koji su kružile fejsbukom, snimci demolirane trafostanice datiraju od prije desetak dana, a kada su lopovi odnijeli sve što je vrijedilo iz ovog objekta, nije poznato.

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijeden 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom.

Neki od onih koji su ostavili komentare smatraju da je ovako nešto mogao uraditi samo neko ko je dobro poznavao objekat, kao i to da je bio verziran u poslove sa strujom.

Nekadašnji predsjednik Vlade, iz vremena Demokratske partije socijalsita, Duško Marković, izjavio je svojevremeno da se uspješno realizuje plan razvoja kada je u pitanju Cmiljača i Bijelo Polje u cjelini.

“Ukupna vrijednost projekta je 23 miliona eura, 17 miliona zaključenih ugovora, 10 miliona realizovanih ugovora. Cmiljača, Žarski, Kolašin 1600 će vjerujem 2021. godine biti značajan zamajac ne samo zimskoj i ukupnoj turističkoj privredi nego cijeloj crnogorskoj ekonomiji”, rekao je 2019. godine tadašnji premijer prilikom obilaska Cmiljače.

Marković je tada kazao i da su  da su proizvođač žičara Lajtner i njegov lokalni partner Novi Volvox “uradili ozbiljan posao na postavljanju stubova buduće žičare i polazne stanice i izlazne stanice”.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJANI TRAŽE IZMJENE ZAKONA O MORSKOM DOBRU: Opština se žalila Ustavnom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U posljednjih deset godina, od 2014. do 2023. godine, Morsko dobro je iz Ulcinja prihodovalo 11,6 miliona eura. U Ulcinju tvrde da je ta suma znatno veća i da je ta opština diskriminisana, pa su uputili tužbu Ustavnom sudu. Iz Vlade najavljuju novi zakon

 

 

Poslanik u Skupštini Crne Gore Mehmed Zenka tvrdi da nijesu tačni zvanični podaci Vlade Crne Gore o prikupljenim sredstvima, kao ni o iznosu investicija u zoni morskog dobra u Ulcinju. Kako smatra, ta suma bi trebalo da bude bar dva puta veća, odnosno najmanje 20 miliona eura, imajući u vidu samo kućice na Adi Bojani.

Prema njegovim riječima, nije istinita ni informacija da je Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom (JPMD) od 2018. do prošle godine investiralo 3,6 miliona eura na teritoriji opštine Ulcinj. “Ovi podaci ni izbliza ne pokazuju stvarno stanje ubiranja prihoda iz opštine Ulcinj, zato pozivam Vladu Crne Gore da promijeni zakon da i Ulcinjani imaju nešto dobro od toga”, kaže Zenka dodajući da se “već 40 godina Ulcinju daje na kašiku, a uzima na lopatu”.

I u lokalnoj samoupravi su uvjereni da je Zakon o morskom dobru, tj. obuhvat zone morskog dobra diskriminatorski za Opštinu Ulcin. Pedsjednik Opštine  Omer Bajraktari je nedavno uputio Ustavnom sudu Crne Gore Prijedlog za ocjenu ustavnosti tog pravnog akta. Prvi put se lokalna samouprava odlučila na ovakav korak iako je od donošenja tog pravnog akta prošlo više od tri decenije. Kako je početkom devedesetih godina prošlog vijeka u Ulcinju vlast vršila opoziciona stranka (Demokratski savez u Crnoj Gori, bio je to jednostavan i efikasan način da se ta lokalna samouprava disciplinuje i da se na legalan način da se značajna novčana sredstva i gazdovanje najprofitabilnijim prostorom iz Ulcinja, silom zakona, preusmjere na centralni nivo.

Brojke su, kako napominju iz Opštine Ulcinj indikativne. Oko 57 odsto ukupne teritorije ili 3.318 hektara kojom gazduje JPMD nalazi se u Ulcinju. U opštini Herceg Novi granica morskog dobra je utvrđena na 492, u Tivtu 746, u Kotoru 216, u Budvi 221, a u opštini Bar na 797 hektara.

U granicama morskom dobra je 13 odsto prostora ulcinjske opštine, čač deset puta više nego u Baru, gdje je taj procenat 1,3 odsto. U opštini Kotor taj procenat iznosi 0,6 odsto. Širina zaštićenog područja u Ulcinju u prosjeku iznosi 565 metara. To je od četiri do deset puta više nego u ostalim opštinama na Crnogorskom primorju.

“Imajući u vidu dodatno Adu Bojanu sa površinom od 4,66 kvadratnih kilometara, onda je riječ nesumnjivo o nejednakom postupanju, odnosno neposrednoj diskriminaciji, imajući u vidu da se opštine nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kada je u pitanju režim morskog dobra”, ističe se u prijedlogu Bajraktarija.

Predsjednik ulcinjske opštine smatra da je računica jasna: ako bi računali da 150 eura košta jedan kvadratni metar zemljišta u zoni morskog dobra, na pjeni od mora, onda je njegova ukupna vrijednost pola milijarde eura. “A još kada se crta, onda se cijena prostora drastično uvećava. Milina i širina, 33 kilometara obale, od kojih su polovina pješčane plaže”, napominje  Bajraktari.

U predstavki upućenoj Ustavnom sudu, u kojoj se detaljno navodi postupanje Evropskog suda za ljudska prava u ovakvim slučajevima, ocjenjuje se da je “navedeni zahvat linije morskog dobra u opštini Ulcinj bez objektivnog i razumnog opravdanja”.

I Bajraktarijev prethodnik na toj funkciji, Aleksandar Dabović iz Demokratske partije socijalista, ustvrdio je da JPMD najveći dio svog budžeta prikupi baš na teritoriji ove opštine. Konstatujući da se preko polovine teritorije kojom gazduje JPMD, nalazi u Ulcinju, on je rekao da to ne prati reciprocitet u ulaganjima. „Stoga bi trebalo pokrenuti pitanje segmentacije JPMD i formirati Morsko dobro Ulcinja“, rekao je Dabović.

Premijer Milojko Spajić kaže da je upravljanje morskim dobrom “kompleksno pitanje” i da je potrebno obezbijediti adekvatne zakonske i institucionalne okvire, kao i široki konsenzus. “ Vlada Crne Gore će kroz inkluzivne i otvorene dijaloge, pristupiti pripremi novog Zakona, kojim će se urediti oblast morskog dobra, a što predstavlja osnovni preduslov za stvaranje adekvatnih uslova za sveukupnu valorizaciju, za društvenu, a ne ličnu korist”, kazao je Spajić u parlamentu.

Npomenuo je i da će se u postupku pripreme ovog propisa, u čiju će izradu biti uključene i primorske opštine, razmotriti sva relevantna pitanja, uključujući i pitanje načina upravljanja morskim dobrom.“Pritom strogo vodeći računa o svim protokolima i konvencijama, čiji smo potpisnici, ali i prateći EU direktive koje se odnose na morsko područje”, rekao je premijer Spajić.

Dok se čeka najavljeno novo zakonsko rješenje i presuda Ustavnog suda po predstavci  Opštine Ulcinj, još će mnogo vode proteći Bojanom. Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janko Odović je na sastanku sa privrednicima saopštio da će ubuduće od zakupa kupališta država prihodovati dva puta više sredstava i da će se umjesto sedam miliona, koliko je to bilo u 2023. godini, nakon utvrđivanja nove cjenovne politike u državnu kasu, po tom osnovu, slivati 14 miliona eura.

 

Na Bojani stotinak nelegalnih objekata

U Ulcinju kažu da postoji niz nelogičnosti  kada je u pitanju „mor­sko do­bro“. “, So­la­na ne spa­da u mor­sko do­bro, a ri­je­ka Bo­ja­na spa­da. To su naši paradoksi kojima svjedočimo pune tri decenije. Rije­ka, ko­ja po de­fi­ni­ci­ji ni­je mor­ska, jeste mor­sko do­bro, a Sola­na, ko­ja je morska, ali je bila proda­ta tajkunima, nije pod mor­skim do­brom“, ističe ulcinjski hroničar Ismet Karamanaga.

Inače, iz JPMD je saopšteno da na obalama Bojane ima oko 100 nelegalnih kućica, a dnevno niču nove. Na ovoj rijeci oko 750 tzv. privremenih objekata- tri puta više nego prije dvije decenije.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo