Povežite se sa nama

MONITORING

UBIJANJE PRAVDE U SUDOVIMA: Kad žrtve otkriju istinu

Objavljeno prije

na

Dva maratonska sudska procesa našla su se ovih dana u žiži javnosti. U jednom je Ibrahim Čikić, iz Bijelog Polja, osuđen na novčanu kaznu, a u drugom Moldavka Svetlana Čebotarenko na godinu zatvora.

Viši sud u Bijelom Polju osudio je prošle nedjelje Ibrahima Čikića, koji je preživio policijsku totruru u akciji Lim izvedenu ratnih devedesetih. Čikić se našao na optuženičkoj klupi zato što je u knjizi Gdje sunce ne grije opisao patnje koje je preživio.

Osuđen je da plati 4000 eura tadašnjem upravniku bjelopoljskog zatvora Luki Bulatoviću i zatvorskom doktoru Tomu Karišiku na ime duševnih bolova, koje im je po pomenutoj presudi nanio svojom knjigom. U Sudskom vijeću bjelopoljskog Višeg suda bili su Marina Jelovac, Radojka Marjanović i Radinka Gačević.

Početkom 1994. godine srpske i crnogorske vlasti uhapsile su 45 Bošnjaka, uglavnom aktivista Stranke demokratske akcije, optužujući ih da su spremali oružani ustanak protiv tadašnje SRJ sa ciljem da odvoje Sandžak. Među njima bio je i Ibrahim Čikić, invalid, čija je, kako stoji u nalazu ljekara, ,,'vidna sposobnost umanjena za 100 odsto trajno”. Optužnica ga je teretila da je trebalo da bude snajperista prilikom navodnog pokušaja otcjepljenja Sandžaka. Uhapšen je februara 1994. godine u Bijelom Polju. Kao ostali uhapšeni preživio je neviđenu torturu. Krajem te godine osuđen je na dvije godine zatvora, ali je nakon godinu zatvoreništva oslobođen pod pritiskom međunarodne javnosti. Nikada niko za to nije odgovarao.

Četrnaest godina kasnije, Čikić objavljuje knjigu Gdje sunce ne grije, u kojoj detaljno opisuje mučenja koja je preživio, prozivajući imenom i prezimenom one koji su učestvovali u tom zločinu. Na spisku našli su se Milo Đukanović, Momir Bulatović, Filip Vujanović, policajci iz Bijelog Polja koji su ga mučili, zatvorski ljekar i drugi. I umjesto da tužilaštvo ispita Čikićeve navode iz knjige, u maju 2009. godine njega tuže Luka Bulatović, Tomo Karišik i još nekoliko onih koje je pomenuo u knjizi.

Epilog tog sudskog procesa je prošlonedjeljna novčana kazna.

,,Punih šest godina sutkinja Osnovnog suda u Bijelom Polju vodila je proces, a da tužitelji nisu imali precizne rečenice i navode iz knjige koje su im nanijele ‘duševne boli” . kaže Čikić, u izjavi za Monitor. ,,Nepobitna je činjenica da iza ovog, nadam se posljednjeg političkog suđenja u Crnoj Gori, stoji vrh režima. Punomoćnik tužitelja precizirao je tužbu tek 13. februara ove godine i tada sam saznao da su tužitelji umanjili iznos za ‘duševne boli’, da su naprasno ozdravili i da sada traže da im sud umjesto dotadašnjih potraživanja od 120.000 eura dosudi ‘samo’ 29.000, što dovoljno govori o apsurdnosti ovog postupka. Istinski žalim i sutkinju, i tužitelje, i njihove porodice. Školski primjer zloupotrebe potlačenih”. On tvrdi da prema vlastitom priznanju svih tužitelja ni jedan od njih nije pročitao njegovu knjigu. ,,To dovoljno svjedoči o perverziji crnogorskog prava i pravde”, poručuje Čikić.

Čikić je uzalud u više navrata javno pozivao Vrhovno državno tužilaštvo da ispita navode iz njegove knjige.

,,Više međunarodnih eksperata za istraživanje ratnih zločina i genocida raznih nacionalnosti javno su konstatirali da knjiga ima karakter prvorazredne optužnice protiv vrha ratnog crnogorskog režima i da policijska akcija Lim sadrži dovoljno elemenata za pokretanje postupka za genocid nad Bošnjacima Crne Gore, posebno akcentirajući moj slučaj. Nema nikakve sumnje da režim ovom sramnom presudom pokušava abolirati sebe od odgovornosti i umanjiti značaj optužbi koje sam iznio na njihov račun. Presuda Višeg suda u Bijelom Polju sadrži sve elemente produženog zločina genocida nad preživjelom žrtvom koja se usudila javno progovoriti o sramnim dešavanjima devedesetih”, ističe Čikić.

Prošlonedjeljnom odlukom Vi­šeg su­da u Pod­go­ri­ci Mol­dav­ka Svetlana Čabotarenko pra­vo­sna­žno je osu­đe­na na go­di­nu za­tvo­ra zbog da­va­nja la­žnog is­ka­za, a za njom će biti raspisana i potjernica. Po­stu­pak pro­tiv Moldavke po­kre­nuo je advo­kat Zo­ran Pi­pe­ro­vić. Ona je 2002. godine Piperovića i još tri osobe označila kao organizatore prisiljavanja na prostituciju. Piperović je tada bio zamjenik Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore. U decembru te godine Piperović je uhapšen, a kasnije je i smijenjen sa te funkcije.

Piperović je prije tri godine tužio Moldavku za krivično djelo davanje lažnog iskaza. Suđeno joj je u odsustvu, jer je ona 2003. godine napustila Crnu Goru uz dozvolu suda i uz pomoć Međunarodne organizacije za migracije i OEBS-a, pošto joj je prijećeno smrću.

Ljiljana Raičević, direktorica Sigurne ženske kuće, u kojoj je Moldvaka našla utočište, podsjeća da je Svetlana Čebotarenko u istrazi na preko dvjesta stranica kucanog teksta i snimljenog materijala od nekoliko sati imenovala i detaljno opisala stanove, lokale, firme, trgovce i krijumčare bijelog roblja. Pomenula je mnoga vrlo poznata imena iz privrednog i političkog života Crne Gore.

,,U istrazi je tačno navela svako mjesto, vrijeme i događaj. Tokom istrage vođena je na mnoga mjesta koja je pominjala u svojoj ispovijesti i sva su prepoznata. Na primjer, detaljno je opisala stanove ljudi pomenutih u istrazi”, kaže Raičević.

Evropska komisija ovaj slučaj posebno analizirala u svjetlu procjene vladavine prava u Crnoj Gori, kao nesposobnost države da pruži djelotvornu zaštitu žrtvama trafikinga.

,,Nikada se u sudskoj praksi nije desilo da se sudi u odsustvu osobi koja je proglašena žrtvom. Ovdje se to može sve dok god ovaj slučaj nije pravno završen u izvještajima raznih međunarodnih organizacija koje prate stanje ljudskih prava. Crna Gora će po tome biti na dnu ljestvice”, kaže Raičević.

Nakon najnovije presude, Zoran Piperović je zaprijetio da će mnogi završiti u zatvoru zajedno sa Moldavkom. Na tom njegovim spisku je i Ljiljana Raičević. On je najavio da neće odustati od krivičnog gonjenja tadašnjih čelnika MUP-a Andrije Jovićevića, Mića Orlandića i Milana Paunovića.

,,Na kraju će ispasti da je Moldavka S.Č. najkrivlja od svih”! To je još prije desetak godina kazao tadašnji predsjednik Savjeta Grupe za promjene Svetozar Jovićević. Dva podgorička suda su potvrdila da je bio u pravu. Prije nekoliko mjeseci Osnovni sud, a prošle nedjelje Viši.

Jedna latinska poslovica kaže: ,,Pravda ponekad zna da spava, ali nikad ne umire”. Tada nije bilo crnogorskih sudova i sudija.

Dragan Prelević, advokat
Poraz prava

,,Prema aktuelnom obrascu revizije novije istorije Crne Gore, Ibrahim Čikić i Svetlana Čebotarenko, kao i brojne druge žrtve ili svjedoci kršenja ljudskih prava moraju biti kompromitovani, pa makar i uz pomoć suda.

Čikić je kao žrtva progovorio u svojoj knjizi o političkom teroru partijske policije protiv neistomišljenika, o torturi i političkom progonu po nacionalnoj i političkoj osnovi u zloglasnoj akciji Lim crnogorske Vlade s početka 90-ih. Umjesto da se istražilo njegovo zastrašujuće svjedočenje kao žrtve organizovano je njegovo krivično i parnično gonjenje. Naknada štete zbog povrede ugleda dosuđena je upravniku zatvora i ljekaru, koji su za poluslijepog Čikića predstavljali simbol zlostavljanja za vrijeme njegovog političkog utamničenja.

Svetlana Čebotarenko je isto tako, kao žrtva, progovorila o trgovini ljudima i razgolitila simbiozu državnih funkcionera, naročito pravosuđa sa kriminalom. Zaštita nedokučivog ‘višeg nacionalnog interesa’ dovela je do pune mobilizacije državnog aparata u toku istrage, te na obustavi postupka i diskreditaciji žrtve. Umjesto suđenja za trgovinu ljudima i druga krivična djela na koja je ukazala istraga, imamo pred licem Evrope četrnaest godina medijskog linča i na kraju montirano suđenje žrtvi u odsustvu.

Groteskno je i za žaljenje likovanje dijela javnosti nad porazom vladavine prava u ovim slučajevima. Nacionalisti, šovinisti, neosuđeni trgovci ljudima dočekali su svojih pet minuta”.

 

Velija Murić, advokat
Šta sve može policijsko-sudska mašinerija

„Sa apekta sudske pravde, sudski procesi, poznati kao slučajevi Čikić i S. Č, po mnogo čemu su svojevrsni i podudarni, ali u smislu pravne žrtve pravno različiti. U oba slučaja se suočavamo sa angažovanjem jake policijsko-sudske mašinerije sa očiglednom namjerom da od naočigled banalnih stvari stvori jake sudsko-medijske događaje. U oba slučaja iza tužilačko-sudskih odluka i sudskih postupaka stala je država u fonu zalaganja i odbrane zaštite sloboda i prava čovjeka i ustavnog poretka. Nažalost, ni u jednom od ova dva slučaja nije ostvarena očekivana ili bolje kazano projektovana djelotvorna pravda, već se dogodio takav činjenično pravni obrt usljed koga su progonjeni dobili status žrtava, što one uistinu i jesu.

Između ova dva sudski procesuirana slučaja, u suštini uočavaju se i znatne razlike. Tako ‘žrtva’ S.Č. kada je u prethodnom postupku imala status oštećene i državno zaštićene žrtve, a taj status je zadržala do okončanja postupka po javnoj optužbi, u novom postupku iniciranom od ranije progonjenih, ona dobija status progonjene, što je i verifikovano sudskom odlukom. Naprotiv, u slučaju Čikić, državnim progonom on ima status progonjenog, a zatim u sudskom postupku po tužbi oštećenih kao fizičkih lica, sudskom odlukom stiče status progonjenog, ali ne u krivično-pravnom već u građansko-pravnom smislu.

Slijedeći dva odvojena sudska postupka u krivično-pravnom smislu u slučaju S.Č. bilo je objektivno očekivati da se konačno dođe do pravnog balansa, tj. ako su ranije progonjeni neopravdano gonjeni, izlaz iz te činjenično pravne situacije je jedino progon onih koji su do neopravdanog progona doveli. Ono što je sasvim sigurno je činjenica da su oba postupka u slučaju S.Č, u smislu ugleda, crnogorskom pravosuđu nanijela ogromnu i nepopravljivu štetu.

Slučaj Čikić je nešto drugačiji, jer on kao progonjeni u krivično-pravnom smislu nikada nije dobio pravosnažnu sudsku odluku o krivici, ali je vansudskom odlukom tadašnjeg vrha vlasti dobio neki vid državne “milosti”. U sada aktuelnom sudskom postupku, po kome je obavezan na plaćanje štete tužiocima, on više nije meta državnog progona već se to dogodilo po tužbama oštećenih. Da li u jednom i u drugom slučaju iza vođenih postupaka stoji kakva logistika mimo oštećenih, o tome se može diskutovati, ali – ništa se slučajno ne događa”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo