Povežite se sa nama

FOKUS

UBISTVO DUŠKA JOVANOVIĆA, ISTRAGA BEZ KRAJA: Zločin sa državnim žigom

Objavljeno prije

na

Nakon 12 godina od ubistva urednika Dana Duška Jovanovića, u tužilaštvu je nalaz privatne detektivske istrage koji bi slučaj mogao povesti u novom smjeru. Koča Pavlović, poslanik DF-a, na sjednici skupštinskog Odbora za nadzor objelodanio je da tužilaštvo taj nalaz posjeduje već tri mjeseca, i pozvao tužioce da se o njemu izjasne.

Pavlović je na sjednici saopštio da je imao uvid u taj dokument i da se u njemu navodi da su izvršioci ubistva Jovanovića pripadnici italijanske mafijaške organizacije Sakra korone unita, o čijim se vezama sa crnogorskim vlastima u vrijeme duvanskih godina dosta pisalo i svjedočilo (vidi boks).

„U saznanju sam da pomenuti nalaz poimenično identifikuje trojicu profesionalnih ubica italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, koja je bila partner u tom periodu Milu Đukanoviću u poslu šverca cigareta prema Italiji, kao izvršioce ubistva Jovanovića”, kazao je Povlović. Naveo je jedno od imena – Đuzepe Đordano. Đordano izdržava kaznu u italijanskom zatvoru zbog ubistva jednog od mafijaških italijanskih boseva Santo Vantađata u Baru 1998. godine (vidi boks).

Pavlović je ustvrdio i da se u nalazu poimenično identifikuju naručioci i finansijeri ubistva, kao i „osoba koja je po nalogu naručioca, a parama dobijenim od finansijera unajmila ubice, obezbijedila logistiku i dogovorila Jovanovićevu likvidaciju”. Kasnije, na svom FB profilu, Pavlović je napisao da premijer Đukanović i njegov brat Aleksandar Đukanović stoje iza ubistva Jovanovića i da je to razlog zbog kog užilaštvo ćuti već tri mjeseca povodom nalaza nezavisne istrage.

Par dana nakon Pavlovićevog istupa na skupštinskom odboru oglasilo se i tužilaštvo. Oni su saopštili da su pokrenuli izviđaj o tom slučaju, ali da zbog istrage ne mogu više o tome da govore.

Iako se u javnosti spekuliše da je privatnu istragu pokrenula porodica ubijenog Jovanovića, o tome još nema potvrde. Izvori Monitora tvrde da se radi o samostalnoj istrazi u kojoj je porodica upućena, ali da je nije pokrenula. Takođe, više izvora tvrdi da nalaz te privatne istrage koji je prije tri mjeseca dostavljen tužilaštvu ne spori ono što je dosadašnja istraga utvrdila, a sud potvrdio – da je Damir Mandić bio saizvršilac u ubistvu Jovanovića, koje se dogodilo 27. maja 2004. godine oko ponoći, ispred redakcije Dana. Da je to fakat koji nije u koliziji sa najnovijim nalazima, za Monitor tvrdi i Koča Pavlović (vidi boks).

Vladan Pavićević, privatni detektiv, za Monitor kaže da ta privatna istraga čiji je nalaz sada u tužilaštvu nije i jedina koja se vodi mimo one koju su godinama vodili ovdašnji istražni organi. „Više paralelnih istraga vodi se o ubistvu Jovanovića. Neke od zemalja u okruženju takođe vode istrage. Njemačka raspolaže sa zanimljivim podacima. No, svakako treba sačekati da tužilaštvo provjeri nalaze ove privatne istrage”, kaže Pavićević.

Da najnoviji nalaz treba provjeriti smatra i Nikola Marković, urednik Dana i predsjednik Komsiije za istragu o napadima na novinare. „Kao predsjednik Komisije insistiraću da se svaki navod ozbiljno provjeri od strane tužilastva. Na osnovu presude, ali i dokumentacije koja je dostavljena Komisiji, mislim da je na sudu apsolutno dokazana krivica Damira Mandića što je i rezultiralo presudom koja je potvrđena na više sudskih instanci. Nažalost, to nije dovoljno jer nijesu otkirveni nalogodavci Duškovog ubistva”, kazao je on. Marković kaže da će od tužilastva tražiti da Komisiju informiše o rezultatima provjere navoda koje je, pozivajući se na nalaz detektivske agencije, iznio poslanik Koča Pavlović.

Na pravom, ili pogrešnom tragu, jedno je sigurno: odgovorni u državnim organima i na vlasti aktivni su ili pasivni saučesnici ovoga zločina koji traje, i razlog su što on još nije rasvijetljen. Nakon 12 godina, zna se samo pomagač u ubistvu, Mandić, dok su nalogodavac i izvršioci ostali nepoznati.

Tokom istrage nestajali su policijski zapisnici i dešavale se brojne opstrukcije zbog kojih je svojevremeno Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog sina, predao tužilaštvu krivičnu prijavu protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.

„Ljudi u policiji su pričali da ostave papir, zapisnik, dokument i on samo nestane sa stola ili bude izbrisan”, kaže za Monitor detektiv Pavićević.

Advokat Asanović je u prijavi tada naveo da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema njegovoj tadašnjoj ocjeni neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.

Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004. detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem.

Nakon objavljivanja informacije da su u izvršenju ubistva učestvovali pripadnici i italjanske mafije, pojedini, a među njima i poslanik Pavlović, izrazili su međutim sumnju da je priča o „domaćoj ekipi” imala svoju funkciju, da zavara trag. Da je sa Mandićem u ubistvu učestvovala domaća ekipa tvrdili su svojevremeno i tadašnji ministar policije Dragan Đurović i njegov pomoćnik Mićo Orlandić. Oni su govorili da imaju „operativna saznanja” po kojima su izvršioci i saučesnici Jovanovićevog ubistva: Vuka Vulevića, Armin Muša Osmanagić i Čila Šćekić.

„Kada takve ljude koji su već sumnjičeni za krivična djela pomenete kao potencijalne izvršioce ubistva onda to izgleda moguće a dokazivanje dugo traje”, kaže za Monitor Vladan Pavićević. On podsjeća da je nedavno postalo jasno i da je aktuelni potpredsjednik Vlade Duško Marković, koji je bio šef DB-a u vrijeme kada je Jovanović ubijen, raspolagao informacijama da je Jovanović praćen i da je bio potencijalna meta. On podsjeća na Markovićev intervju TV Vijestima, kada je Marković kazao da su znali da je Jovanoviću „život bio ugrožen”. Pavićević smatra da je Marković otuda odgovoran, i da posjeduje informacije značajne za rasvjetljavanje ubistva urednika Dana.

Sestra Duška Jovanovića Danijela, inače supruga detektiva Pavićevića, takođe je javno, nakon objavljivanja novih podataka pozvala tužilaštvo da ispita Markovića. „Moj brat tajno je praćen od strane SDB-a, prikupljan je materijal o svemu što se odnosi na njegov život. Taj materijal bi bio koristan u ovom trenutku bez obzira na protok vremena i zato opet poručujem da Duško Marković možda drži ključ istine o ubistvu mog brata. Mnoga pitanja su bez odgovora, a očekujemo od VDT-a da ih postavi Markoviću, shodno svojim ovlašćenjima i mehanizmima koji su mu u nadležnosti”.

Tužilaštvo je svakako na potezu. Da utvrdi da li je ova privatna istraga skretanje s puta koji predugo traje. Ili je to bila ona i koju su davne 2004. godine počeli Đurović i Orlandić, a nastavile garniture u policiji i pravosuđu bliske vrhu DPS-a. Da prekine istrage bez kraja ili postane tek još jedna garnitura u istražnim organima koja nosi svoju odgovornost u ovom zločinu s državnim žigom.

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DF
Namjerno 12 godina na pogrešnom kolosjeku

MONITOR: Saopstili ste da ste imali uvid u nalaze privatne istrage koja pokazuje da su Duška Jovanovića ubili pripadnici italijanske mafije. Ukoliko su ti nalazi tačni, šta to onda znači za dosadašnju istragu koju su vodili zvanični organi?
PAVLOVIĆ: Uvjeren sam da je istraga bila, od samog početka, postavljena na pogrešan kolosjek. I to se nije desilo slučajno.

Nije slučajno to što je javnost od prvog dana nakon ubistva „100% znala” da su na Duška pucali domaći kriminalci, V.V. i A.M.O., koji su kasnije pravosnažno oslobođeni. I to upravo zahvaljujući dokazima koje je trebao, ali ih nije uništio, jedini osuđeni – Damir Mandić. Interesantno je da je istraga i nakon toga ostala na istom, po meni „pogrešnom kolosjeku”. Čak i nakon što su DNK uzorci sa puške jasno pokazali da je unaprijed proglašene ubice iz „domaće ekipe” nijesu držale u rukama.

Pazite, čak je i vladina Komisija koju je vodio urednik Dana, nastavila da, uprkos svemu, dvije godine gura priču u istom pravcu. Nastavila je, što bi rekli Ameri, da „jaše mrtvog konja”. Ja mislim da je upravo zato što je istraga svih 12 godina bila na „pogrešnom kolosjeku”, mislim da je zato Đukanovićeva Vlada onako velikodušno raspisivala milionske novčane nagrade za bilo kakva „nova saznanja”.

Pronaći izvršioce – to je ključ za rasvjetljavanje visokoprofilnih ubistava. Izvršioci su ti koji istragu, kad-tad, mogu odvesti do naručilaca. Mislim da smo zato mi 12 godina uzaludno tražili izvršioce na pogrešnom mjestu. Zato da bi se naručioci sakrili od ruke pravde.

Sada je pred Tužilaštvom Nalaz jedne nezavisne istrage, koji im je prije tri mjeseca dostavljen u skladu sa Zakonom o detektivskoj djelatnosti, i koji dovodi u pitanje čitav koncept dosadašnje istrage. Taj Nalaz sadrži jasne tvrdnje, a te tvrdnje naše Tužilaštvo može provjeriti za svega mjesec dana.

Siguran sam da će italijanski organi pozitivno reagovati na eventualnu zamolnicu našeg Tužilaštva. I siguran sam da uzimanje i dostavljanje DNK uzoraka od trojice zatvorenika – koji se trenutno nalaze u italijanskim zatvorima, a koje pomenuti Nalaz prepoznaje kao izvršioce likvidacije Duška Jovanovića – može biti obavljeno unutar mjesec dana. A nakon toga preostaje jedino da ti dobijeni uzorci budu upoređeni sa onima koji su izdvojeni sa puške kojom je ubistvo izvršeno.

MONITOR: Milsite da su nalazi zvanične istrage koji su pokazali da je saučesnik ubistva Damir Mandić krivotvoreni?
PAVLOVIĆ: Ja sam u posjedu informacija o izvršiocima, a ne o logistici, koja je izvjesno postojala, ko god da je izvršio Duškovo ubistvo. Damir Mandić je pravosnažno osuđen upravo za logistiku, i za mene je to činjenica.

MONITOR: Šta je sa vašim zahtjevom da se organizuje kontrolno saslušanje tužilaca u Skupštini?
PAVLOVIĆ: Ćutanje Tužilaštva je indikativno. Volio bih da je to znak da je Tužilaštvo već nešto radilo po Nalazu nezavisne istrage koji im je predat prije tri mjeseca. Ali znajući ih, bojim se da je ovo njihovo ćutanje, nažalost, znak njihove nemoći. I njihovog opredjeljenja da, pod pritiskom DPS-a, pomenuti Nalaz „zakopaju” u nekoj fioci. Ja sam uradio ono što je bila moja dužnost kao poslanika, i predložiću Odboru da na narednoj sjednici (30. avgusta) donesemo Odluku o kontrolnom saslušanju VDT i SDT. S ciljem da ih ohrabrimo da provjere navode sadržane u Nalazu nezavisne istrage. Međutim, ukoliko DPS i njegovi sateliti na Odboru spriječe donošenje te Odluke, mislim da će tada biti jasno i to zbog čega sada Tužilaštvo ćuti.

MONITOR: U javnosti se čuju optužbe da ste sa ovim informacijama izašli u cilju predizborne kampanje. Kako to komentarišete?
PAVLOVIĆ: Formiranje Odbora su predložili gotovo svi u Skupštini CG, svi osim DF-a. Dakle, ako je to bilo osmišljeno i predloženo zbog predizborne kampanje – to se ne može staviti na dušu DF-a. Mi smo prihvatili da učestvujemo u radu ovog Odbora sa samo jednim ciljem – da pokušamo „progurati” ovu inicijativu oko provjeravanja navoda sadržanih u Nalazu nezavisne istrage. I ne vidim da u tome ima ičeg predizbornog i politikantskog, već naprotiv.

Veze klana Sakra korone unita sa Crnom Gorom

Više članova grupe Sakra korone unita svjedočilo je pred bivšim italijanskim tužiocem Đuzepe Šelzijem koji je vodio istragu o duvanskim poslovima, o vezama i odnosima sa crnogorskim vlastima.

Tomazo Laraspata je 1998. pričao kako je brat crnogorskog premijera Aleksandar Đukanović tih godina bio nerazdvojan sa visokopozicioniranim članom klana Konstantinom Sarnom, pisale su Vijesti. Laraspata je tvrdio da je Konsatantino stalno bio zajedno sa ,,predsjednikovim bratom”, da su mu poklonili bijelu kalibru, a kasnije i 10 miliona lira. Laraspata je, prema nalazima tužilaštva u Bariju, kao bjegunac od italijanskog pravosuđa boravio u Crnoj Gori do 7. oktobra 1997, kad je pobjegao nazad u Italiju.

Jedan od bosova Sakre korone unite Benedeto Stano, ispričao je da je u Crnoj Gori glavni Brano (Mićunović), da on svime komanduje i da je u veoma dobrim odnosima sa Milom Đukanovićem.

On je tvrdio da su i drugi mafijaški bosovi iz Italije imali komunikaciju sa Đukanovićem, da su pomagali crnogorsku policiju i Vladu i da su ,,tamo sve mafijaši”. „Čak je Prudentino, kako je meni poznato, sproveo vodovod od Podgorice do Nikšića, do Branovog rodnog mjesta. Doveo je svoje radnike”, svjedočio je. Sakrivajući se od italijanskih vlasti, Stano je u Crnoj Gori boravio do novembra 1997. kada se vratio u Italiju gdje je uhapšen. Monitor je već pisao kako je u Crnoj Gori Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa predvodio Sakra koronu unitu. Prema izvorima našeg lista on je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. ,,Bio je poznat po tome što je mnogim uglednicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove”, tvrdio je izvor Monitora.

Kao dokaz da je crnogorska policija ,,čuvala leđa” kriminalcima koji su se od italijanskog sudstva krili u Crnoj Gori, tužilaštvo u Bariju na sudu je priložilo dokumenta naslovljena na izvjesnog Ferdinanda Puljezea, precizirajući da se radi o lažnom identitetu iza kojeg se krije pripadnik Sakre korone unite – Oracio Poro.

,,Stalna dozvola za kretanje i zadržavanje na graničnom prelazu koju je MUP Bar izdao 19.02.1998. godine, sa važenjem do 31(!).02.98, naslovljena na Puljeze Ferdinanda, sadrži i greškom napisano pravo ime italijanskog kriminalca – Oracio Poro – nevješto prekriženo hemijskom olovkom ali i dalje čitljivo, što odaje da je osoba koja je ispunjavala dokument znala njegovo pravo ime”, konstatovano je. U tom dokumentu, švercer cigareta, je označen kao pomorac po zanimanju.

Tužilaštvo je tvrdilo da je Oracio Poro preko Santo Vantađata imao zagarantovanu zaštitu u Crnoj Gori od strane bivšeg šefa policije Vasa Baošića, te da ga je crnogorska policija izbacila iz države čim su se njegovi odnosi sa Vantađatom pogoršali.

Erminio Kavaljere svjedočio je da je Vantađato, za koga je crnogorska policija zvanično tvrdila da nije u Crnoj Gori, dijelila sa premijerovim bratom zaradu od goriva koje su točili gliseri. Upravo zbog ubistva Vantađa u Baru, Đuzepe Đordano koji se sada povezuje sa ubistvom Jovanovića, izdržava kaznu u italijanskom zatvoru. Ovo ubistvo italijanska policija pratila je uživo putem direktne telefonske linije, s obzirom da je u to vrijeme prisluškivala Đordanovog saučesnika Vita di Emidija.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

CRNA GORA I POPLAVE: Kad voda ogoli vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom. Dok je blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba

 

 

Poplavljene kuće i putevi, evakuisane porodice, slike su Crne Gore na početku ove godine. Od sjevera do juga sa vodom je isplivala i sveopšta nebriga i nemoć pred elementarnom nepogodom.

Samo u prva dva dana obimnih kiša pomoć od nadležnih službi je zatražilo preko 450 građana. Najkritičnije je bilo u Danilovgradu i Nikšiću gdje su zbog plavljenja kuća mještani pojedinih naselja evakuisani.

Dok je voda blokirala lokalne i regionalne puteve, odsijecala pojedina mjesta od svijeta, ugrožavala imovinu građana, iz Vlade muk. Nije bilo obraćanja javnosti, jasnih informacija, kriznog štaba… Kao i za vrijeme požarne sezone.

Nakon sedam dana od početka poplava, na poplavljenom području Skadarskog jezera, pojavio se ministar ekologije Damjan Ćulafić. Upoznao sa stanjem na terenu i preduzetim mjerama zaštite ljudi i životne sredine. Služba zaštite Nacionalnog parka ministra je izvijestila da je situacija pod kontrolom, da je oko tridesetak objekata u zoni rizika, ali i evakuacija nije potrebna. Ministar je naglasio da službe redovno dostavljaju izvještaj i da ostanu u punoj pripravnosti te da zaštitari rade odgovorno, profesionalno.

Za razliku od članova Vlade, kao i do sada, vatrogasci, lokalne službe zaštite i spasavanja, komunalna preduzeća, pripadnici vojske i policije, Direktorat za zaštitu i spašavanje, radili su odgovorno. Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju objavljivao je redovne izvještaje i izdavao zvanična upozorenja o obilnim padavinama i porastu vodostaja rijeka.

Institut za javno zdravlje Crne Gore izdao je upozorenje građanima ali i nadležnima da povećane padavine, povišeni vodostaji i izlivanje vodenih površina i vodotokova ,nose rizik od ugrožavanja zdravlja i širenja infektivnih bolesti zbog zagađenja vode, neadekvatnog odlaganja čvrstog otpada, izlivanja kanalizacije i otpadnih voda, kao i povećanja broja glodara.

Stručnjaci su upozorili da su poplave po ko zna koji put ogolile slabosti sistema – odsustvo planiranja, nepostojanje ažurnih podataka, zapuštenu infrastrukturu i nejasnu podjelu odgovornosti. Vlasti nijesu ispunile čak ni ono što su bile u obavezi, da prilikom poplava ovih razmjera sazovu Koordinacioni tim za zaštitu i spašavanje, kojim je trebalo da upravlja predsjednik Vlade Milojko Spajić ili ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

Prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, Koordinacioni tim je strateško-koordinaciono tijelo koje se formira radi usmjeravanja i usklađivanja aktivnosti svih subjekata sistema, te obezbjeđuje političku i institucionalnu koordinaciju u slučaju većih nesreća i elementarnih nepogoda.

,,Reakcije na poplave su u velikoj mjeri bile stihijske i zakašnjele. Kao i u ranijim slučajevima, umjesto analize uzroka, često se tražio „dežurni krivac“, uz prebacivanje odgovornosti na druge institucije ili na klimatske promjene”, izjavio je za Dan hidrolog Slavko Hrvavčević. On je istakao da je prvi i ključni korak da bi državne i lokalne službe mogle adekvatno reagovati – promjena pristupa, što podrazumijeva da prioritet mora biti upravljanje rizikom, a ne samo reagovanje kada poplava već nastupi.

U jeku poplava slika neodgovornosti postao je slučaj kanala Mareza na koji je upozorio ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. Iz Glavnog grada saopšteno je da je ugroženost okolnih gradskih naselja od poplava rezultat zatrpanosti ovog kanala koji ne može da višak vode odenese u Moraču. A duž trase kanala Mareze slika naše tranzicije – ostave, pomoćni objekati, septičke jame,  putevi, zidovi, parkinzi, ograde, nepoznati betonski objekti, razni zasadi, otpad, drveće, nasipi, gradsko dječje igralište. Tu su i reflektori fudbalskog stadiona ali i dio terena koji se nekada zvao Stari ribnjak, a danas DG Arena

Koliko su mještani urnisali kanal za svoje privatne potrebe toliko im je pomogla država, a i Glavni grad. Tako je gradonačelnik Podgorice Saša Mujović u septembru prošle godine otvorio poligon izgrađen dijelom na zatrpanom kanalu. Sada je poručio da će zbog zatrepavanja kanala Mareza ,,podnijeti krivične prijave protiv odgovornih lica koji su živote ljude doveli u opasnost”. Doduše, treba i pohvaliti gradonačelnika jer je on jedan od rijetkih zvaničnika koji je bio uključen u rješavanja problema nastalih poplavama.

Nakon uspješnog alarmiranja javnosti, kanal su gradske službe uz pomoć Vojske Crne Gore uredile i očistile.  Ostao je problem dijela trase kanala koji je zatrpan zbog gradnje reflektora i ograda fudbalskog stadiona DG Arena u Donjoj Gorici. Uprava za inspekcijske poslove dala je nalog Fudbalskom klubu Podgorica da tokom ove sedmice oslobodi kanal Mareza od objekata stadiona izgrađenih na njemu.

Stadion je izgrađen 2015. godine za vrijeme mandata gradonačelnika Slavoljuba Miga Stijepovića. A zasluge za njegovu gradnju imaju Tomislav Čelebić, Miomir M. Mugoša, Dejan Savićević i Verica Maraš.

Da se neće stati samo na čišćenju kanala, najavljuju iz Glavnog grada. Zamjenik gradonačelnika Podgorice Boris Spalević kazao je da se uređenje kanala Mareza sprovodi planski, timski i odgovorno, da nema govora o stihijskom ili ad-hok djelovanju, kao i da je pripremljena i treća faza kojom će dio prostora uz kanala postati šetalište i imati i estetsku ulogu.

Za razliku, odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Budimir Mugoša smatra da čišćenje kanala ima više karakter improvizacije i političke predstave nego ozbiljnog stručnog rješenja, te da rušenje reflektora na stadionu u Donjoj Gorici neće riješiti problem poplava.

,,Kanal danas ne može da ispuni nijednu ozbiljnu funkciju jer je polomljen, izbušen i praktično služi kao horizontalna upojna jama. Voda iz Mareze već dvadeset godina ne stiže do ušća u Moraču”, rekao je Mugoša za TV  Vijesti.

On smatra da ,,ako se kanal želi revitalizovati, to je višemilionski posao – od potpunog dihtovanja korita do obezbjeđivanja biološkog minimuma vode tokom cijele godine”.

Poplava nam je pokazala šta se dešava kada se ne sluša glas struke, pa smo gledali poplavljen bulevar prema Danilogradu, kao i poplave duž novog puta kroz Martiniće i urušen  put od Berana do Kolašina.

Iz jedne od najugroženijih opština Danilograda, kazano je da će u skladu sa svojim mogućnostima nadoknaditi štetu nastalu usljed poplava. Predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović je pozvao građane da putem internet platforme poplavedanilovgrad.me ili na arhivu Opštine prijave štetu na svojim objektima, nakon čega će Komisija za elementarne nepogode izaći na teren i obići sva pogođena domaćinstva i objekte. ,,Otvoren je i poseban žiro-račun na koji sva fizička i pravna lica koja imaju dobru volju mogu uplatiti novac koji će biti opredijeljen ugroženim građanima da lakše prevaziđu situaciju u kojoj su se našli”, izjavio je  Grgurović.

Što se tiče ažurnosti Vlade i lokalnih samouprava u nadoknadi štete, mediji prenose da odštete građanima opožarenih područja za 2025. godinu još nijesu isplaćene.

Da se, ipak, nešto radi i planira govori i jedna od posljednjih informacija iz Vlade s kraja protekle godine, par dana prije poplava i vladinog odmora. Naime, Crna Gora je dobila prve Planove upravljanja rizicima od poplava za vodna područja Dunavskog i Jadranskog sliva, čime je uspostavljen sistemski i dugoročni okvir za zaštitu ljudi, imovine, privrede, životne sredine i kulturne baštine od štetnog dejstva voda. Planove je usvojila Vlade Crne Gore na sjednici 25. decembra, a važe za period od šest godina i predstavljaju ključan iskorak ka jačanju otpornosti zemlje na sve izraženije hidrološke i klimatske izazove.

 

Pripreme za požarnu sezonu

Da je Crna Gora napravila veliki iskorak u odnosu na poplave iz 2010. i 2011. godine, saopštio je načelnik Direkcije za operativne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova Radomir Šćepanović.

,,Danas imamo čamce, pumpe velikog kapaciteta, obučene vatrogasce-spasioce i koordinaciju svih službi. To tada nijesmo imali”, kazao je on. Najavio je i dodatno jačanje kapaciteta za narednu požarnu sezonu, uključujući nabavku novog protivpožarnog aviona.

,,Za narednu požarnu sezonu, očekuje se da će biti nabavljen još jedan protivpožarni avion, koji će se pridružiti već postojećim avionima, a sada je ih tri. Ovaj dodatni avion biće važan resurs za gašenje požara iz vazduha, zajedno sa dva helikoptera koja bi trebalo da budu spremna za gašenje požara”, izjavio je Šćepanović. On je takođe naglasio da će, osim aviona, biti nabavljeni i manji vatrogasni aparati, vozila i oprema za gašenje požara u ruralnim područjima.”Kroz projekte sa Italijom i Albanijom, nabavljeni su manji vatrogasni aparati, vozila za gašenje požara u manje pristupačnim područjima. Takođe, kroz te projekte, planira se nabavka još takvih vozila za opštine koje nisu bile obuhvaćene”, zaključio je.

Ove sedmice Podgorica je dobila prve autoljestve, odnosno vatrogasno vozilo za gašenje požara na visini do 32 metra. Nova oprema Službe zaštite i spašavanja vrijedna je 1,1 milion eura.,,Ljetos su mnogi bili skeptični i govorili da ćemo zasluge vatrogasaca i epitete kojima smo ih kitili tih dana, da su naši junaci i heroji, zaboraviti nakon prve kiše. Mislim da je ovo najbolji pokazatelj da to nije tako i da smo kao gradska administracija spremni i svjesni koliko je važno da služba bude opremljena na najbolji način”, rekao je gradonačelnik Mujović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BOTUN, KRAJ POČETKA DRAME: Bluz mutne političke vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Botun nije samo ekološka, nego je i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati  zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim, ili ući u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja kakvih ima na desetine, svuda

 

 

Slučaj kolektora u Botunu koji se mjesecima „kuva“, eskalirao je  posljednjih dana godine na izmaku. Pošto nijesu urodili plodom  poprilično okašnjeli pregovori vlasti sa mještanima Botuna, koji se od jeseni sve oštrije protive izgradnji kolektora, pa su postavili i šatore na tom mjestu, policija je intervenisala ovog ranog utorka i „raščistila teren“ za izgradnju postrojenja. Njegova gradnja prema ugovorenim obavezama mora početi  31. decembra.

Policija je intervenisala dan prije krajnjeg roka, a nakon što su u toku noći između ponedeljka i utorka, Botunjali spriječili komunalnu policiju da priđe terenu. Prilikom intervencije privedeno je dvadesetak Botunjana i predsjednik Zete Mihailo Asanović (DNP). U policijsku maricu dobrovoljno je ušao i Milan Knežević, lider DNP , glas i lice protesta u Botunu. Knežević  već duži period radikalizuje situaciju sa kolektorom, politički zloupotrebljavajući i hraneći strahove Botunjana, koji zbog Kombinata aluminijuma decenijama žive u ekološkoj crnoj tački. U kampanji koju poduže vodi protiv izgradnje, navodno u interesu Botunjana, Knežević  predstavlja kolektor kao novi ekološki problem Botuna, ravan Černobilju. Svi objavljeni relevantni podaci govore suprotno, da se radi o postrojenju koje bi riješilo  ekološke muke Botuna i Podgorice.

Krizi sa kolektorom  koja je sada „riješena“ policijskom intervencijom, nije pomoglo ni to što se Spajićeva Vlada  u pregovore  intenzivnije uključila tek nakon postavljanja šatora i najave referenduma o kolektoru . Brojne pogodnosti koje su vlasti na kraju obećali Botunjanima, od kojih su neke i zakonski upitne, mještani  nijesu prihvatili. Oni od počeka do kraja pregovora nijesu odstupali od zahtjeva da se kolektor izmjesti iz njihovog komšiluka i izgradi na nekoj drugoj lokalciji. Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović (PES) više puta je kategorično saopštio  da to nije moguće i da bi to izgradnju postrojenja odložilo na nekoliko godina, da bi zemlja plaćala ogromne finansijske penale i kasnila sa evropskim obavezama. On je pozdravio akciju policije.

Mnogi u Kneževićevoj akciji „spasavanja“  Botuna  vide potpis srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.Nakon policijske akcije, Vučić se oglasio i podržao javno Kneževića. Kazao je da će uvijek biti uz njega. “Danas je u Crnoj Gori uhapšen lider DNP, i važnije od toga, lider srpskog naroda Milan Knežević”, napisao je Vučić.  To je, očito,  i šifrovana poruka Andriji Mandiću, koji je do skoro očima, bio lider vučićevskog  srpstva u CrnojGori.

Knežević nije uhapšen. Štiti ga i poslanički imunitet.  Lider DNP se, dok su mještani uzvikivali policiji „ustaše“, samouhapsio da iskaže podršku Botunjanima. Ili nekom širem političkom planu.  Odavno je jasno da Vučić ne želi Crnu Goru u EU, a njegova posljednja ideja da „region istovremeno uđe u Evropu“  samo je dodatna potvrda da želi Crnu Goru pod svojom rukom.

Botun nije samo ekološka, nego i politička priča. Drama Crne Gore koja se preliva kroz jedan kolektor. Priča o odnosima u vlasti, kretanjima u srpskom svetu i posebno –  perspektivi Crne Gore.  Hoće li ostati zaglavljena u Vučićevom zagrljaju i devedesetim ili ući  u EU. Zato se tako dramatično „rješava“ izgradnja jednog postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, kakvih  ima na desetine, posvuda.

Knežević je nakon intervencije policije poručio da će “odmah kad se završi ova agonija”, predložiti predsjedništvu svoje partije da izađe iz “ove krvave vlade “.

Lutnja Botunjana tokom intervencije policije  bila je usmjerena na lidera Demokrata i potpredsjednika Vlade  za bezbjednost Aleksu Bečića.Na njegov su račun upućivani povici da je „izdajnik“, a čuli su se povici i o izdajništvu Andrije Mandića.

Bečićeva partija kontroliše bezbjednosni sektor. Iako su Demokrate privatizovale policiju stavljajući je pod punu partijsku kontrolu, Bečić je odbacio svaku vezu sa intervencijom. “Razumijem političke pokušaje crtanja meta mojoj malenkosti. Nije prvi put i jasni su mi motivi”, kazao je  nastavljajući  o sebi u trećem licu.  “Aleksa Bečić apsolutno, saglasno Zakonu, nema bilo kakvog dodira sa operativnim postupanjem policije i sve suprotno je strogo zabranjeno”, saopštio je.  Zakonom je zabranjena i politička kontrola policije, ali je realnost.  Da Botun nije policijsko već političko pitanje, Bečić nije primijetio.

Ni Bečić, kao ni Kneževićev politički saborac Andrija Mandić o Botunu proteklih mjeseci nijesu saopštili ni riječ, iako je već duže vrijeme jasno da je kolektor  pitanje evropske budućnosti zemlje. Obojica su se kleli  u Evropu i ćutali o Botunu. Njihovi ministri ili direktori policije su  „sprovodili zakon“,  izdavali dozvole za izgradnju kolektora, ili intervenisali kako bi kolektor ipak bio izgrađen.

Dok se Bečić pravi da nema veze sa policijom, nakon akcije u Botunu, ostavku na sve funkcije u partiji i odborničko mjesto podnio je presjednik odbora Demokrata u Zeti Novica Pejović.

Mandić je sada, prvi put nakon mjeseci „zagrijavanja“ slučaja, saopštio da podržava Kneževića, iako ga je lider DNP više puta ranije javno začikavao po tom pitanju. „ Stojim uz Milana Kneževića da se ispoštuje ono što su odlučili građani Zete. Ovog trenutka je ugrožen mir i stabilnost”, kazao je .

Zaglavljen između vučićevog i evropskog sveta, ambicije da političku karijeru učini međunarodnom i sačuva domaće glasove sviknute na odbranu srpstva, Mandić se mjesecima ne pojavljuje u Botunu,  dok  njegov ministar Slaven Radunović, potpisuje dozvole za izgradnju kolektora. Sada je prvi put Mandić javno podržao Kneževića. Možda je prelomio?  Vidjećemo.Potrajaće ova igranka.

Od Radunovića na dan eksalacije botunske priče, ni tona ni slike.

Mandić je kazao da je posebno zabrinut  zbog željezničkog prevoza i blokiranih soabraćajnica i kuda sve to može odvesti. U međuvremenu, dok ovaj broj izlazi u štampu, Botunjani su odblokirali saobraćajnice.

Predsjednik parlamenta koji  mjesecima nije  mrdnuo prstom kako bi dopriniuo da se situacija u Botunu razriješi kroz razgovor i dijalog , sada poručuje  da se problem mora riješiti “dogovorom”.

Oglasio se i predsjednik države. I potvrdio da kad god zagusti on može biti sve, ali ne državnik.

Zanimljiva je i pozicija opozicione Demokratske partije socijalista. Ona je sa  brige da izgradnja kolektora neće početi na vrijeme prešla na kritiku  policijske intervencije kojom se pokušao ispoštovati ugovoreni rok za izgradnju kolektora.

Poslanik DPS-a Mihailo Anđušić je u parlamentu osudio “brutalnu akciju policije” koja je, rekao je, u Botunu udarila na građane na neprimjeren način: “Nije mi bilo lako gledati prijatelje, rođake, poznanike koje privode. Država nije kadra da se uhvati ukoštac sa problemima. Želim da apelujem na organe javnog reda i mira i pravosudne organe da ih puste na slobodu”.

Svi privedeni Botunjani su ubrzo nakon privođenja pušteni na slobodu.

Policijsku intervenciju u Botunu u parlamentu je samo podržao premijer Milojko Spajić. Zahvalio se gradonačelniku Podgorice i policiji na, kako se izrazio,  sjajnoj akciji.

“Mislim da smo to sproveli na miran i civilizovan način. Ponosan sam na jedno transparetno demokratsko postupanje koje smo jutros pokazali i mislim da je to evropski put kojem Crna Gora treba da teži. Pitanje prečišćavača vode u Botunu je prvenstveno zdravstveno pitanje, ponavljali smo koliko je benefita za lokalnu zajednicu i Podgoricu u cjelini. Čestitao bih gradonačelniku jer smo izbjegli veliku kaznu finansijsku. Mislim da je država zaštićena i sa te strane”, kazao je premijer. On je ocijenio je da je 2026. godina sudbonosna za Crnu Goru  i da će zemlja zatvoriti sva poglavlja sa EU.

Naredna godina jeste sudbonosna za Crnu Goru. Ili će zemlja krenuti u budućnost, ili se strpoštati  nazad u prošlost.Tamo je ne mogu gurnuti samo Milan Knežević i Vučić. Ukoliko Crna Gora ne uđe u EU, za to će biti odgovorni i svi oni, i u vlasti i u opoziciji, koji se kunu u Evropu, a ne rade  u interesu evropskog puta zemlje.  Bilo da igraju za Vučića  ili za sopstveni partijski ćar, svejedno.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ruka pravde radi sve sitnije. Dok je bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović ručavao o državnom trošku, zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana. Milionske afere iz Đukanovićevog doba su ili zastarele ili pred pravosuđem pretvorene u  karikature

 

 

Ministar poljoprivrede za vrijeme Đukanovićeve vlasti, Milutin Simović, uhapšen je ove sedmice, po drugi put u godinu dana.  Specijalno tužilaštvo (SDT)  ga ovog puta tereti da je od juna 2017. do avgusta 2020. godine  “protivpravno iskorišćavao svoj službeni položaj i ovlašćenja i sebi pribavio imovinsku korist”. Ispostaviće se da iza ove formulacije stoje Simovićevi trogodišnji ručkovi o trošku Ministarstva, u iznosu od – 5000 eura.

Simović je uhapšen u spektakularnoj, medijski propraćenoj policijskoj akciji. Određen mu je i pritvor, kako ne bi uticao na svjedoke. U saopštenju SDT detaljno se navodi gdje je bivši ministar sve jeo. “Sam ili sa suprugom i drugim članovima porodice ili drugim njemu bliskim licima, boravio je u hotelima ‘Splendid’, u Bečićima, ‘Bjanka’, u Kolašinu i drugim, odnosno, konzumirao hranu i piće u restoranima ‘Porto’ i ‘Imanje Knjaz’ u Podgorici, ‘Izvor’ u Reževićima, ‘Il Brodetto’, u Pržnu, ‘Ristorante Life’, ‘Tartufi & Friends’, ‘Le Grotte’ u Rimu i drugim, pa i u dane vikenda, a plaćene račune dostavljao blagajni Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja i po osnovu njih mu je vršena nadoknada troškova u vidu gotovinskih isplata”, navodi tužilaštvo. Simović je na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu odbacio sve optužbe.

Njegov branilac Miroslav Adžić saopštio je da tužilaštvo sumnja da je riječ o ukupnom iznosu od 5.000 eura – pojedinačno od 100 do 500 eura u više navrata. „Simović je pred tužiocem detaljno iznio odbranu… Vjerujem da će u daljem toku postupka sumnja biti umanjena, odnosno da će biti otklonjena“, kazao je Adžić.

Bivši ministar uhapšen je i 13. decembra prošle godine zbog nezakonite isplate novca iz Agrobudžeta kojom je, prema procjeni  SDT, pričinjena šteta državi od 300.000 eura. U istom slučaju istraga je otvorena i protiv Petra Ivanovića, još jednog ministra poljoprivrede iz Đukanovićevog doba, kao i protiv  bivšeg državnog sekretara Nemanje Katnića. SDT je u avgustu ove  godine podigao optužnicu u tom predmetu, ali je Simović iz nje isključen. Koji mjesec kasnije evo su mu lisice metnuli opet.

Da li zbog sopstvenih računa za ručkove i reprezentaciju ili nečeg drugog, tek ovoga su puta izostale uobičajene izjave predstavnika vlasti, tipa – „ruka pravde ne smije da stane“,  kojima rezultate SDT u borbi protiv visoke korupcije pripisuju sebi. Oglasila se samo opoziciona Demokratska partija socijalista, ocijenivši da je Simovićevim hapšenjem  „formalizovan progon naše partije“.

Ruka pravde radi sve sitnije. U vrijeme kada je  Simović navodno o državnom trošku ručavao po crnogorskim hotelima i restoranima, od  2017. do 2020.,  zbog čega je uz dramske efekte uhapšen ove sedmice, zemlja je već bila poharana od strane bivše DPS vlasti.  Milionske afere su ili zastarele ili su pred pravosuđem pretvorene u  karikature. Neke nijesu ni došle na red novih boraca protiv visoke korupcije.

Afera Telekom, koja  je vodila sve do vrha prethodne vlasti, odnosno porodice Đukanović, zastarela je, saznali smo nedavno. Uprkos tome što je korupcija prilikom privatizacije nekadašnje državne telekomunikacione kompanije dokazana pred američkim istražnim organima, odnosno tamošnjom Komisijom za hartije od vrijednosti. Panama papiri, još jedna afera koja se vezuje za Đukanovića, čeka.  Afera Carine okončana je ovog proljeća pravosnažnom oslobađajućom presudom nakon skoro desetogodišnjeg procesa. Mugošu je SDT teretio da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica koja je pala,  podignuta je u vrijeme dok je na čelu SDT bio Milivoje  Katnić. I tako redom.

Da se borba protiv visoke korupcije „usitnjava“,  pokazao je i nedavni postupak protiv Đukanovića. Iako je još prije deceniju i po  dospio na Forbsovu listu najbogatijih državnika svijeta, jedini postupak protiv njega vodi Agencija za sprečavanje korupcije i tiče se  sedam njegovih navodnih satova. Agencija je najavila mogući nastavak istrage tužilaštva u tom slučaju. Još ništa.

Najveći problem crnogorske borbe protiv visoke korupcije, nijesu (ne)pokrenuti procesi, već njihova nesrazmjera sa brojem presuda. Iako su nakon avgusta 2020. godine  uhapšeni brojni funkcioneri, predstavnici pravosuđa i policije, u tim procesima još nema  pravosnažnih presuda.  Neki traju već godinama. Prošlog mjeseca donijeta je tek prvostepena presuda u slučaju bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, nakon trogodišnjeg procesa. To je druga prvostepena presuda u procesima protiv Medenice. Pravosnažne presude nijesu na vidiku.

„Broj pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije u Crnoj Gori je nizak i ona treba da poboljša rezultate u ovoj oblasti“, jedan je  od zaključaka Savjeta Evropske unije iz 16. decembra. Toga  dana  Crna Gora je zatvorila pet pregovaračkih poglavlja, a vlasti euforično najavile da će sva poglavlja, uključujući i poglavlja 23, 24, biti zatvorena do kraja naredne godine.

Šef Delegcije EU u Crnoj Gori Johan Satler je poručio da bez optužnica i presuda neće biti zatvaranja ključnih poglavlja 23 i 24, koja se tiču vladavine prava.

“Zakoni su bitni, strategije su bitne, akcioni planovi su bitni. Ali mjerljivi rezultati su najvažniji. Bez tih rezultata, da budem veoma iskren, poglavlja 23 i 24 ne mogu i neće biti zatvorena i proces pristupanja neće biti kompletiran”, kazao je Satler.

Poruka da EU očekuje efikasniju borbu protiv korupcije na visokom nivou, poslata je i sa nedavne Nacionalne  antikorupcijske konferencije. “Kada članice EU pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu javna hapšenja već konačne presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda”, pojasnio je plastično njemački ambasador Peter Felten.

Uslijedilo je Simovićevo javno hapšenje zbog 5000 eura. Presude su i dalje na čekanju.

„Bilans ostvarenih rezultata u oblasti istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima korupcije na visokom nivou i dalje se poboljšava, ali mali broj pravosnažnih presuda i nedostatak efikasnih i odvraćajućih sankcija doprinose percepciji nekažnjivosti“, konstatuje se i u najnovijem Izvještaju EK. „Tužilaštvo i sudovi moraju nastaviti sa unapređenjem efikasne primjene krivičnog zakonodavstva, uključujući preventivne i represivne mjere. Ovo treba da obuhvati i rješavanje pitanja zloupotreba garancija iz Zakonika o krivičnom postupku koje se koriste za neopravdano odlaganje krivičnih postupaka u slučajevima korupcije na visokom nivou“, objašnjava se u dokumentu.

Komisija podsjeća da je 2024. godine Specijalno tužilaštvo pokrenulo istrage protiv 17 osoba i podiglo optužnice protiv 16 osoba.  U dokumentu se navodi i da je tokom 2024. godine, Uprava policije podnijela 88 izvještaja o krivičnim djelima povezanim sa korupcijom, što je povećanje od 35,5 posto u odnosu na 2023. godinu, kao i 6 krivičnih prijava u predmetima korupcije na visokom nivou. “Među prijavljenima se nalaze 6 policijskih službenika i 9 javnih funkcionera”, navodi se.

U dokumentu se akcentuje proces  protiv bivše direktorice ASK Jelene Perović, optužene za zloupotrebu službenog položaja i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava. Komisija  daje detaljne podatke o tom slučaju, koji pokazuju kako se  “akcije” borbe protiv korupcije u praksi pretvaraju u pravne zavrzlame. Koje traju.  “Savjet ASK-a je razriješio direktoricu, ali je tu odluku poništio Upravni sud u prvostepenom postupku. Osim toga, Osnovni sud u Podgorici je u prvostepenoj presudi oslobodio direktoricu optužbi za utaju poreza. Postupak u ovom predmetu i dalje je u toku”, navodi se u Izvještaju.

Slično je i na nižim nivoima.  Samo u 2025. godini pokrenuti su postupci protiv pet službenika MUP-a i jednog carinika zbog primanja mita, dok sudske presude i rješenja u prethodnih 17 godina upozoravaju na uporne štetne obrasce, nalazi su nedavnog istraživanja CIN CG.

CIN navodi da je u 2023. godini  jedna policijska službenica, koja je radila na graničnom prelazu Dobrakovo, optužena da je tokom kontrole putnika uzela 10 eura koje je vozač iz Azerbejdžana sakrio u zeleni karton, kako bi izbjegao kaznu zbog prevoza nedozvoljenog broja putnika.

U redu je kažnjavati korupciju i za cent ako treba. Ali ako istovremeno nekažnjeni ostaju akteri višemilionskih afera, teško je povjerovati u onu krilaticu novih vlasti „da ruka pravde kuca na svačija vrata“.

U redu je i da Milutin odgovara za pet hiljada eura ako ih je  potrošio na privatne ručkove tokom pet godina. No dok bivšeg ministra zbog toga hapsi specijalno policijsko odeljenje, mediji javljaju da su državne kompanije potrošile na  desetine hiljada eura  reprezentacije i ručkove samo u nekoliko mjeseci ove godine.  U 17 crnogorskih lokalnih samouprava, u prvih devet meseci prošle godine za reprezentaciju je potrošeno 200.615,18 eura. Jedan od izdašnijih bio je ručak Opštine Rožaje u iznosu od 1.849,45 eura,  sa predsjednikom Vlade Milojkom Spajićem povodom svečanog otvaranja puta Rožaje-Špiljani.

Razlika je što je Milutin ručao sa porodicom.  Definicija borbe protiv visoke korupcije, po naški.

Milena PEROVIĆ

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo